./^.
BJECNIK
V
RJECNIK
HRVAT8K0GA ILI SRPSKOGA JEZffiA
NA 8VIJET IZDAJE
JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA
ZNANOSTl I UMJETN08TI
OBRADUJE
P. BUDMANI
O
ctOO
DIO III ^^ "
DAVO- ISPREKRAJATI
U ZAGREBU 1887—1891
u k*i2arnici JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONICKE TISKARE)
TISAKDIONICKE TISKARE.
DAVO
DAVOLISATI
DAVO, dilvola, m. diabolus, vrag, hiulobn, grc.
Siii.ft(j).og. — isporedi davao. — Akc. se mijena u
gen. pi. davola. — Krajne o atoji po stokavskom
goooru mj. ol. — Mjeste da- n naj starijem obliku
Stoji dija: dijavolt, dijavolt, dijavol, dijavo (do
XVI vijeka); poslije (od xvi do xviii vijeka) ispada
i: djavo], djavo: u nase vrijeme samo davo. —
llijec je stara, isporedi stslov. dijavolt, rus. /:\ia-
Bo^it, p.hH-ROA'h. — Izmedu rjecnika ii Stulicevu
(djavol), M Vukovu, u Danicicevu (dijavoli.). a)
u pravom sinislu uopce. dijavol, dijavo: ZbIj
bkajani dijavolt. Mon. serb. 89. (1330). Primiji'iiiti
se liioze nepravda g dijavolu. Zborn. 3^. — djavo :
Izgoni djavole. N. Ranina oOl*. luc. 11, 15. Covjck
zlom cudi djavola nadhodi. M. Vetranic 1, B74.
Giljo djavoli duso muco. M. Drzid 159. Oi.ido
g djavolu. M. Divkovic, zlam. 37'J. Osloboditi
te od djavola tvoji neprijatc]a. L. Torzic 136.
Sijo vasdan rerazloga djavo. J. Kavaiiin 5*.
Stiasi se jednoga iibojice, a ne boji se neizbro-
jeiii djavola. J. Banovac, razg. 30. Ukazo so
pak i B. D. Marija, i rece djavloui. M. Zoricic,
zrc. 100. A da je svaki grisnik djavo, isti spa-
site} svidoci. D. Rapic 73. Uzdi svecu jednu
svijecu, a djavolu dvijo. S. ^ubisa, prip. 132. —
davo : Za kameno vozito necastivo davole. Xar.
pjes. vuk 1, 132. Davf)lu pakla ne manka. Davo
ui ore ni kopa, vcc sve o zlu niisli i radi. Davo
rastovara na veji .stog. (Ko mnogo ima onaj i
dobija). Nar. posl. vuk. 72. Ni davo nijo onako
crn kao sto }ndi govore. 218. Sunce .sijc, kisa
ide, davoli se legu. 29(V Kad su davoli otpali
ud boga. Nar. prip. vuk. 114 — b) u osobitijem
slucajima Hi s osobitijem znacenima (svi su ^nu-
wjcri luiScga vremcna, s toga je it svijem naj
wladi oblik davo). aa) u ]tdini cefade pomene
davola, n. p. aaa) proklintcci, j^'^ttjuci. Kum je
.staru majku zapitao: ,Kako cenio kumi imc dcstiV
Stara niajka Juta odgovara: ,Deni .Tana, davo je
odnio!' Nar. pjes. vuk. 1, 560. Hajt' otole, bozji
prokletnici! davoli vi ponijoli diisu ! 2, 127. Nos"
tc davo, Oblacicu Itade ! 2, 501. Zavrgo so ca-
vlonom batinom, u nojzi jo pot stotin cavala,
(odiiilo ga pet stotin davola!). Nar. pjes. jnk.
139 — I'lO. Do davola! nomain ni ja koliko mi
trcba, a da dam varaa! Nai". prip. vuk. 171. —
bbb) kad pita da mn se tumaci sto u kakvovi
ncugodnom dogadaju. Koji te je davo navratio,
da ti dodes u moje svatove? Nar. pjes. vuk.
2, 398. Zar ti malo cara po krajinam', no t'
donese davo u planinu? 3, 332. — ccc) kad se
vecom silom hoce kazati da sto ne moze biti, rece
se da ni ,davo' ne moze ono uciniti Hi da sam
,davo' moze ono uciniti. u ovakovijem primje-
rinia: Koji ce vas davo podnijeti, a i .sad ste
nesnosni. S. ^ubisa, prip. 130. Davoli ga znalil
(a ko zna ko je, Hi gdje je, Hi sto radi). — bb)
kad ko od obijesti -sto radi, kazc .se: Ne dado
mu davo mirovati. Nar. pjes. vuk. 2, 458. No
dade mu davo da ucuva. 3, 564. Ne da mu davo
mira (kad ko nece da miruje). Vuk, rjec. 147a
— nije posve isto u ovom primjeru, u komc
davo znaci sto i davolstvo. Jedan momak od
djavola stane da govori. S. l^ubisa, prip. 162. —
cc) moze znaciti: zlo, nesreca. Kome vrag tome
i davo. Nar. posl. vuk. 147. osobito ono cemii
je eejade samo krivo. Ko davola trazi i nasa'
ga. Ogled, sr. 6. s iijem znacenem cesto stoji u
ovakovijem primjerima, kad se ko svjetuje da sc
cega prode: A prodi se kavge i davola! Nar.
pjes. vuk. 2, 466. Sto ce tebo solo i davoli?
4, 103. Prodite se davola i vragal Nar. pjes.
petr. 2, 530. — dd) kaze se o celadetu (i o zivin-
cetu) da je davo: aaa) u jutini, kao o cem mr-
skom, iesto u vokativu: Toni, toni, davole, nisi
moja ni bila. Nar. pjes. vuk. 1, 104. ,0j snasice,
davole, da ti mono uvati, sta b' ti moni cinila?'
,0j devere, davole, da ja tebe nva,ti(h), kozu bi
ti derala'. 1, 521. Baci, dive, vraga i davola.
2, 34. — bbb) kao prijekor obijesnu cejadetu (i
zivincetu), ali obicno u sali. Stan', djevojko, da-
vole! Nar. pjes. vuk. 1, 179. Sad su }udi davoli,
o svaoemu govore, po naj vise o nama, da se
dvqje Jubimo. 1, 180. (Biju se dva kokota kod
skupstine). Knoz Rogan : Vidito li ova dva davola!
oko sta se oni dva poklase? P. Petrovic, gor.
vijen. 46. — ccc) kao u cudu, kad ko (cejade Hi
zivince) nesto cudnovato radi. Da je kome po-
gledati bilo, kad usjede davo na davola, gorski
hajduk na b'jesna dogata. Nar. pjes. vuk. 3, 8 — 9.
AP da vidis cuda volikoga: namjeri se davo na
davola, odmice so jedno od drugoga. 3, 206. —
i ironicki: Davo si ti kad so natrcis. (Rece so
u sali kad se ko gradi odviso pametan). Nar.
posl. vuk. 72. — ee) kao ime nekijem zivotinama.
aaa) morski davo ,(ler froschfisch' ,lopliius pisca-
torius'. G. Lazic 76. — bbb) davo sumski ili man-
dril, cynocophalus mormon. J. Pancic, zoolog. 177.
DAVODAN, m u jednom primjeru xviii vijeka
(djavodan), kao da je znacene: onaj koji je dan
od davola. Ako bi ti zatok poslao ki djavodan,
no liod' na mac. J. Kavanin 352a.
DAVOLA C A, /. zemja pod nivama u Srbiji u
okrugu .§abackom. Zomja u Davolaci. Sr. nov.
1872. 622.
DAVOLAK, davulka, m. dem. davo, — Akc.
se mijena u voc. davolce, davolci, i u gen. 2)1-
davolfika. — U na^c vrijeme i u Vukovu rjec-
njku. Kad ugloda dak djevojke, upita kaludera:
Sta jo ono <luhovnico, sta jo ono?' A kaludcr
kao namrgodon odgovori mu : ,Ne glodaj onamo,
sinko, niti pitaj sta je; ono jc davo'. Onda dak
naj u;ni|atijim glasom rece: ,Dola duhovnice,
boga ti ! da kupimo onoga jednog davolka, pa
da ga povcdomo namastirii'. Vuk, rjec. 147*.
DAVOLA N, davoldna, m. vidi vragolan. — U
Vukovu rjecniku.
DAVOLAST, adj. petulans, vidi vragolast. —
JJ nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Dika crna,
al' jo milokrvna; graorasta, al' je davolasta. Nar.
pjes. vuk. 1, 637. Djevojke su davolaste. Nar.
pjes. petr. 1, 43.
DAVOLCE, davolceta, n. dem. davo. — U Vu-
kovu rjecniku.
DAVOLCIC, m. dem. davolak. — U Vukovu
rjecniku s primjerom iz narodne pjesme: Sa pra-
porcici, sa davolcidi.
DAVOLICA, /. uprav zenski davo, ali se kaze
samo ienskom celadetu kao prijekor, cesee u sali,
vidi davo, b) dd) bbb). isporedi vragolica. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu : zena
ili djevojka koja davoli ,die teufelin (muthwil-
liges frauenzimmer)' ,femina petulantior'. Djavo-
li ce, dobro se ne izlczete, a sve znate. M. Drzic
191. ,0j Dunave, tija vodo! sto ti take mutna
teces? il' te jelon rogom mnti, il' Mirceta voje-
voda?' ,Nit' me jelen rogom muti, nit' Mirceta
vojevoda, vec devojke davolico svako jutro do-
lazeci, peruniku trgajuci i bolo.ci svoje lice. Nar.
pjes. vuk. 1, 492.
DAVOLLTATI, davo] ij am, impf. saliti se. M.
Pavlinovic. — vidi vragovati.
DAVOLISANE, n. djclo kojijem se davolise.
— U Vukovu rjecniku.
DAVOLISATI, davolisem, impf. vidi vrago-
vati i vragolisati. — U Vukovu rjecniku.
DAVOLITI I
DAVOLITI, davolim, impf. vidi vragoliti. —
U Vukovu rjecniku.
DAVOLOV, adj. diaboli, koji pripada davolu.
— Izmedu rjecniku u Vukovu. U mene su oci
davolove. Nar. pjes. vuk. 1, 371.
DAVOLSKA JAEUGA, /. mjesto pod nivama
ti Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Davol-
skoj Jarugi. Sr. nov. 18G1. 495.
DAVOLSKI, adj. diabolicus, koji pripada da-
volima. — Bijec je stara, isporedi stslov. dija-
voltski., rus. ,vaBo.acKiH. — Izviedti rjecnika ti
Stulicevu (djavolski), u Vukovu, u Danicicevu
(dijavoltskyj). a) s ohlikom dijavolski (dijavolt-
skyj). — u jednom primjeru xiv vijeka. Dija-
volBskj^nii iiavazdenijeuii.. Mon. seib. IIG. (1342).
— b) s ohlikom djavolski. — xvii i xviii vijeka.
Ako si ti suzan djavolski. B. Kasic, per. 88. Neka
bog oslobodi grisnike od napastovauja djavol-
skoga. L. Terzic 36. Uzese one sluge djavolske
Isusa. M. Lekusii, razm. 95. Cu('y)aj se druga-
cijo od zaside i privare djavolske. M. Zoricid,
zrc. 41. — c) s ohlikom davolski. — od xviii
vijeka. Iz davolskih cejusti istrgnuti. J. Rajic,
pouc. 1, 83. No igraj so s davolskim poslom
(n. p. s pu§kom) Nar. posl. vuk. 199. Pa ga
davolski car nabio na kopje i nosio na ramenu.
Nar. prip. vuk. 114. Pak so prodi davolskijeh
aspri. 122. Kakva ti je ono davolska zivina?
180. — d) rijetko se (same u nckijem primjerima
xvm vijeka) ol po opcem zakonu mijena na o:
djavoski. Od djavoskih htij se branit svih za-
sjeda. J. Kavanin 402^. Kad covik ili zena jest
u dogovoru s djavlom, i cini dila djavoska. J.
Banovac, razg. 268. Pod djavo^kim nogam. F.
Lastric, svot. iVl^. Ona je lokva sviju napasti
djavoskih. D. Rapid 146.
DAVOLSTVO, n. davolska narav, davolsko
static. — isporedi vragolstvo. — Od xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide vragolstvo).
a) u j)ravom smislu. — xvm vijeka sa starijim
ohlikom djavolstvo. Naj posli odado dogovor Kal-
vinov, i I'legovo djavolstvo. M. Zoricic, zrc. 117.
— h) potulantia, ohijest. — u nase vrijeme s mla-
dijem ohlikom davolstvo. Sjede Mijat s kadom
vecerati, a malo je Mijat vecerao, od davolstva
onda zaplakao. Nar. pjes. vuk. 3, 438. Obuce se
od davolstva u dovojacko ajine. Vuk, dan. 4, 8.
Osobito se rece za onoga koji se cini miran i
prost, a pun je davolstva i lukavstva. poslov. 93.
DAVOLUK, m. vidi davolstvo, h). — Postaje
od davo turskijem nastavkom luk. — U nase
vrijeme. Djavoluku doru naucio. Nar. pjes. juk.
253. No s veccga davoluka svoga. Osvetn. 1, 70.
DAVO^jEVICA, /. vidi davolica (s pravijem
ztiacenem). — (J jednoga pisca naseya vremena.
Sojtan jasi na davojevici. Osvetn. 3, 13.
1. DAVOl^I, adj. diaboli, diabolicus, koji pri-
pada davolu (davolov), Hi davolima (davolski).
— isporedi vrazji. — Postaje od osnoce imcna
davo (dijavol, djavol, davol) na.stavkom _]h; Ij sa-
zim(e se u |. — ]{ijec je stara, isporedi stslov.
dijavo|t. — Izmedu rjecnika a Stulicevu (dja-
vo|i), u Vukovu, u Danicicevu (dijavojj,). a) s naj
starijim ohlicima dijavolt i dLJavoJt. — xiv vijeka.
Navazdciiijiiuii. diav()|iiiii.. Mon. sorb. 139. (1348).
Da jo prodant na volikouib sudistu u di,javo]o
ruke. 230. (1397). — h) sa starijim ohlikom. dja-
voji. — XVI vijeka. Mro da to i/.vadi iz ruko
djavojo. is. Moudctid 342. Od sobo goi'iahu dja-
vojo napasti. M. Votranic 1, M4. Koja nio iz
rnka i/vadi djav()|ili. N. Diniitrovid 34. .Silu
djavoju za niato no hcijonit. M. Drzic 419. Kaz-
DECEVI6
mis}a djavoje varke. B. Gradid, djev. 56. — c)
s naj mladijem ohlikom davo|i. — u na§e vri-
jeme. Sve ce podi davojijem tragom. Nar. pjes.
vuk. 5, 237. Davoja mastanija i boSja sila. Vuk,
nar. prip. 116. Kad prekjucer pito si ih. Huso,
preko zice davo|ega traga. Osvetn. 2, 118.
2. DAVO^jT, adj. uprav je ista rijec sto i prc-
dasna, ali, osim razlicna akcenta, ima i osobito
znacene: ne unus quideui, «i jedan. ovo postaje
od reienica, kao sto je : davoli ga znali ! (vidi
davo, h) aa) ccc)), i druge takove. — U nase
vrijeme po juznijem krajevima, a izmedu rjec-
nika u Vukovu: davo}i (osobito u Hercegoviui
i u Crnoj Gori) ,kein einziger' ,ne unus quidem'.
Ne puStise davojega ziva do samoga Grude ba-
rjaktara. Nar. pjes. vuk. 4, 365. Nama nesta na
bedemu glava, u tamuici vlalia davojega. 4, 99.
Svi su bezi na Hercegoviui dok ne dode bego
l^ubovidu ; a kad dode bego ^^ubovidu, ali neraa
bega davo|ega. Nar. posl. vuk. 282. Davoji jedan
san svu noc, nogo se obrci i prevrdi do zore.
S. l^ubisa, prip. 11. Al Turfiina nigdje davo|ega.
Osvetn. 7, 69. — u ovom primjeru kao da je
adverah : Nccu se inrciti za to djavoje. S. I^ubisa,
prip. 140.
DAVOSKI, vidi davolski.
DAVRK, m. veliki komad Jijeba. — Vaja da
je po postanu isto sto devrek koje vidi. — U
Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u
Srijemu.
DAVUR, vidi daur.
1. DE, enkliticna rijecca, stslov. zde, dodaje se
osobito dcmonstrativnijem zamjenicama i adver-
hima, te im podaje jacu silu u znacenu; kao lat.
dera, s cim je srodno. u starija se vremena doda-
valo rijecima ovaj, ovaki, onaj, onaki, taj, tako,
takovi, toliko, tu, drugi, vas, koje sve vidi ; ispo-
redi zde. « novija vremena ne dolazi sa svijem
tijem rijecima; a obicno ptrima i drugu enkli-
tiku V (re, ze) koju vidi: der; vidi takoder, to-
likoder, ider. vidi jos D. Danicic, rjec. 3, 539;
F, Miklosid, vergl. gramm. 4, 120.
2. DE, vidi gdje.
DE-, vidi dje-.
DEBEA, /. kao kesa od kostrijeti, sto se na-
viice na ruku pa se nom cisti kon, tur. gebro.
D. Popovid, tur. rijec. 79. i u Vukovu rjehiiku:
,ein beutel (von ziegenliaar) , um pferdo oder
audi badendo zu reiben'.
DECERMA, /. kratko odijelo do pasa hez ru-
kava sto se ne zapuca; po juznijem krajevima
nosi se vrhu drugoga odijela (dolame, koreta),
te je cesto od kadife, i izvezeno Hi tokama na-
kiceno (isporedi bezrukac, fermeu), tur. geciirme,
jeciirme. — zove se i jecorma (koje vidi). — Od
xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,eine
art wcste (obno arniol)' ,tunicae genus'. Ima
mnogo stvari u na§emu jeziku da im i mi imena
no znauio, kako recemo kail sam, caksirc, de-
cerma ... S. Margitic, isp. iv. Pod dolauiom
od kadifo decorma, pod docermom od orira ko-
su|a. Nar. pjes. vuk. 1, 153. Po dolami kadiHi
decorma, na dccormi toke od tri oke. 1, 373. Po
kosu|i tri taukc decormo, pak dolamu sa tridost
putaca. 2, 138. Po dolami toko i dccermc 3, (!.
Po kosu|i kadivli decermu, po dofiormi zelenu
dolamu. 3, 111. Mor dolamo, skorlotuo deSonno.
3, 298.
DECEVIL), m. prczimc. — U nnrodnoj pjesmi
naseija vrrmcna. To po;;odi Tura Dorovida. Ogled.
sr. 250. Za iSmailom Abdul Decevida. 459.
DECI
DENADIJE
DECI, m. pi. selo u Eudini (u bileckoj naliiji).
V. ^esevid.
DECMA, /. izmedu takuma i drveta na cibuku
ima trece parce okovano srebrom sto se zove
,decma'. ]^. V. Stojanovic. — tur. gecme.
DEDEON, m. ime musko, grc. Tf^fwr (po je-
vrejskom). — Prije nasega vremena. Dedeont
S. Novakovic, pom. 119.
DEDA, /. hyp. Andelija. u Lici. V. Arsenijevic.
DEDEEAN, dedei-na , adj. u Bjelostjencevit
rjecniku: (kajkavski) dederen (,gyegyeren'), frisek,
umetelen, hiter, brz, pospesen ; lak, lagahan ,agi-
lis, dexter, recens' v. brz. 2. batriv ,generosns';
adv. dederno , pospesno , lahko , lirlo ,agiliter,
dextre, compartive'. 2. batrivo ,generose, au-
dacter'. — Nepoznata postana, isporedi tur. keng,
ma gar. gyonge, mldd.
DEDERNOST, /. osobina onoga koji je dcderan.
— U Sjelostjencevu rjecniku: dedernost (,gye-
gyernost), pospesnost, hrlosfc, lahganost ,agilit.as,
dexteritas, celeritas'. 2. batrivost ,generositas.
audacia'.
DEGA, m. ilif. ime musko Hi zensko'^ — Prije
nasega vremena. S. Novakovi6, pom. 119.
DEGrEVO, n. selo u Hercegovini u kotaru fo-
canskom. Statist, bosn. 109.
DEISIJ A, /. odijelo uopce, osobito bogato, tur.
gejsi, odijelo, riibje. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku: vide odijelo s dodatkom da je
stajaca rijec. Pa otvora popete sepete, te on vadi
duzel deisiju. Nar. pjes. vuk. 3, 96. Da obuce
tursku deisiju. Nar. pjes. petr. 2, 277. Udari
mu novu deisiju. 2, 588. Deisija, odijelo. 2, 700.
Deisija, naresene, nakicene, kitna. F. Jukie, nar.
pjes. 618. Deisija, gospocko odijelo. V. Vrcevi6,
nar. prip. 223.
DEJENA, vidi dejenski.
DEJENSKI, adj. koji pripada dejeni (obliku
dejena nema potvrde, ali vidi deona), pak}eni.
— Na jednom mjestu xiv vijeka i u Danieicevu
rjecniku (dejensskyj). Ognt dejenski. Mou. serb.
199. (1381).
DEKA, m. Hi f. ime musko Hi zensko ? — Frije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 119. — U
nase vrijeme kao muski nadimak Hi jirezime.
Saban Deka grudski vojevoda. Nar. pjes. vuk.
4, 115. Tu Nik-Deka prvi kidisao. Ogled, sr. 481.
1. DEKIC, ^OT. prezime. — U nase vrijeme. J.
Bogdanovic. Sem. karlov. 1883. 73.
2. DEKIC, i«. brdo u Srbiji u okrugu cacan-
skom. Sr. nov. 1878. 900.
DEL, tur. gi&i, dodil — isporedi deldi, deledek,
delorina. — U nase vrijeme. Del devojko, del
dusice! V. Vrcevic, igr. 31. Del, dodi k meno.
Nar. prip. vrc. 223.
DELA, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 315.
DEL ASIC A, /. mjesto u Hercegovini. — U
nase vrijeme. UJegose uz Babu planinu, a iz
Babe uprav Delasici, doklem dosli po|u Neve-
sinu. Ogled, sr. 91.
DELDI, tur. geldi, dosao je. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Aksam deldi (vece je
doslo), dragoj pod pengere. Nar. pjes. here. vuk.
178.
DELEDEK, turska rijec u narodnoj pjesmi
nasega vremena: Deledek ti svaku vecer. Nar.
pjes. hero. vuk. 276. — u istoj knizi na str. 357
tumacena je: dodi — podi, ali maze biti da treha
citati delegek, tur. gelegek, koji ce doci, buduci.
DELEKOVAC, Delekovca, m. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji koprivnickoj (,Gjelekovec'). Pre-
gled. 72. — moze biti da treba citati Gelekovac.
DELETOVCI, Deletovaca, m. pi. ime mjestima.
a) .selo u hrvatsko-slavonskoj krajini ?( okrugu
brodskom. EazdijeJ. kr. 14. — b) pustara u Sla-
voniji u podzupaniji vukovarskoj. Pregled. 116.
DELIBOECI, m. pi. seoce u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 62.
DELKAPE, /. pi zaselak u Srbiji u okrugu
uzidkom. K. Jovanovic 151.
DELOEINA, tur. gel oranyn, dodi Otale. —
U nase vrijeme. Delorina majko! .sjedi mati me-
dena! . . . (Govori onaj koji cele zove u kosnicu.
U Grbju). Nar. posl. vnk. 189.
DELSAMIN, delsamina, m. vidi fiemin. — Od
tal. gelsomino (ali bi po tome trebalo da mjeste
d bude g). — if nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku (gclje se dodaje da se govori u primorju).
Svrnuh joj se u gardin, potrgah joj delsamin i
tri dune nezdrelc . . . Vrnucu ti delsamin i tri
dune nezdrele. Nar. pjes. vuk. 1, 287. Daruj
meni cvetak delsamina. Nar. pjes. here. vuk. 98.
Delsamin (tal. gelsomino), po|. dziejzamin, gelso-
mino, jasmiuum officinale L. B. Sulek, im. 68.
DE^jA, m. ilif. ime musko Hi zensko? — Prije
nasega vremena. Deja. S. Novakovi6, pom. 119^.
DEM, m. ono gvozde na uzdi sto stoji konu
u zubima i oka usta, zvale, tur. gem. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku, ii kom je ovako tu-
maceno. Pa zauzda demom od celika. Nar. pjes.
vuk. 2, 270. Zauzda ga demom nemackijem. Nar.
pjes. petr. 3, 127. Uzeti dem na zub. (osloboditi
se, uzeti mah, kao kon, kad uzme dem na zub,
pa no mari sto se usteze). Nar. posl. vuk. 380.
DEMANT, vidi dijomanat, magar. gyemant.
— V Bjelostjen6evu rjecniku.
DEMELIJA, /. vidi jemenija. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori oko Sina.
DEMIGIJA, m. ladar, tur. gemigi. — U nase
vrijeme. Demigiji 'vako govorio. Nar. pjes. petr,
2, 503.
DEMIJA, /. lada, brod, tur. gemi. — Akc se mi-
jena u gen. pi. demija. — Od xvm vijeka i u Vu-
kovu rjecniku. Vozeci se u velikim demijam. And.
Kacic, kor. 479. Sagradi tanke demije. Nar. pjes.
vuk. 1, 419. No mi prati niz more demije. 2, 553.
DEMILIC, m. selo u Bosni u okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 41.
DEMO, m. nekakvo tursko ime musko, uprav
ipokoristik. — Akc. se mijena u voc. Demo. —
if narodnoj pjesmi nasega vremena. Kud ces
tamo, Demo Brdanine? Nar. pjes. vuk. 2, 412.
Marko pade a Demo dopade. 2, 413.
DEMOVSKO PO:^E, m. ime mjestu u Crnoj
Gori. — V nase vrijeme. Ovce pase Zedanine
Pavle po siroku poju demovskomo. Nar. pjes.
vuk. 1, 199. Doklen dode Arbaniji |utoj, u si-
roku poj.u demovskome, pod bijelu varos Pod-
gorica. Ogled, sr. 84.
DENA, m. Hi f. hyp. Donadije Hi Denadija?
— Prije nasega vremena. Dena. S. Novakovic,
pom. 119. — U nase vrijeme u Dubrovniku, kao
hyp. Evdenija, ali po dubrovackom govoru s nom.
Dene i voc. Dene. P. Budniani.
DENADIJA, /. ime zensko. isporedi Denadije-
— Prije nasega vremena. Denadija (uionahiiia)-
S. Novakovic, pom. 119.
DENADIJE, m. Tavvdiiog, ime musko (kalu-
dersko). — Od xvi vijeka i u Dauiciccvu rjec-
DENADIJE
DEKASIM
niku. Denadije parajeklisiarbhi.. Vuk, prim. 14.
(1537j. Denadije (kaludersko). S. Novakovic, pom.
119.
DENAR, m. vidi januar, sjecan, novogrc. ye-
vuQTfi. isporedi dcnvar, genar. — xiv i xv vijeka
i u Danicicevu rjecniku (denart). Meseca denara.
Mon. Serb. 90. (13i30). 399. (1439).
DENA§I, w». pi. selo u Bod kotorskoj. Sem.
pravosl. boko kot 1875. 20.
DENDA, m. ime musko. vafa da je hyp. De-
nadije. — Prije nasega vremena. Denda (musko).
S. Novakovic, pom. 119.
DENDAR, denddra, m. vidi derdan. — U nase
vrijeme u Lici i u Vuknvu rjecniku (gdje se ta-
koder dodaje da se govori u Lici). Dendar de-
vojku udaje. Nar. poslov. u Lici. V. Arsenijcvic.
DENDISA^iIC, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. And. Kac.ic, razg. 179. kor. 454.
DENDER, m. u Vukovu rjecniku u kojem stoji:
vide custek s dodatkom da .se govori u Criioj
Gori. — Nejasna postaha, jainacno tiirska rijec.
DENDIR, adj. bogat, iiioze hiti od titr. gong,
blago. — U nase vrijeme u dubrovackoj okolici.
P. Butliiiani.
1. DENE, interj. obicno se kaze po dvaput:
deno deno, kad se na sto pri><taje, ne kao na
dobro, nego kao da je moglo biti i gore, tnr. gene,
opet. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(,ziemlich' ,fere, sic satis'). Dcvojka pobegla od
oca; da je otisla onamo kiid je posla, dene done!
M. D. Milicevic, let. vec. 19G. Ako niogadne bit
sto u brzo, dene dene; ako li se otcgne, zlo i
naopako! jur. 35.
2. DENE, vidi kod Dona.
DENERAL, donorala, m. vidi generao. — Hi
od novogrc yn'tnt'drig Hi od nem. general (ne
moze biti ni talijanska ni lurska rijec). — U
nase vrijeme (ali vidi adj. doncralov); nijesu
dosta pouzdani svi primjeri; u kojemu moze biti
da treba citati g mj. d. Veli nomu Sunog de-
nerale. Nar. pjes. vuk. 3, 559. Pred vladikom i
pred denoralom. 4, 10. I od mora tricsfc dene-
rala. Nar. pjes. juk. 127. Pavle mu je dencral
pred voj.skom. Nar. pjes. petr. 2, 76.
DENERALOV, adj. koji pripada dencralu (po-
glavici crkvenoga reda). — Na jednom mjestu
XVII vijeka. Fra Evandelista od Gabijana reda
svetoga Franccska, doneralov komjesar. u M
Divkovic, bes. xiv.
DENERAN, m. oidi dencral, novogrc. ytrfoulrjg.
— XVII vijeka i u Danicicevu rjecniku (denorani.).
Vk h'to 1(;92 izide Kaplart, denerant s vojskomi.
i pade poil Varadint. Vi. loto 1696 izide Saksi,
i Kaplart denerant podt Tomisvart. Oka/.k. saf
pam. 87.
DENIC, m. sclo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 68. — i prezime u nase vrijeme.
Sem. karlov. 1883. 73.
DENKA, wj. Hi f. hyp. Denadije Hi DonadijaV
— Prije nasega vremena. Dontka. S. Novakovio,
pom. lli».
DENOVAC, Denovra, m. ime mjcsf.ima u Sr
hiji. a) selo u okrugu loplidkom. iM. D. Milicovif',
kraj. srb. 389. — b) mjcsto pod nivama u okrugu
valevskom. Niva u Dcnovcu Sr. nov. 1875 415.
DEN0VI(3, m. sclo ti Boci kotorskoj. ^o.n\.
pravosl. boko-kot. 1875. 23. (grijcskom Donovir.
Repert 1872. 8).
DENUAHI.IE. m. vidi donar, imvogrc. ytvuvu-
Qios. — JSfa jednom mjestu xv vijcku i u Dani-
cicevu rjecniku. Meseca deunuarija. Mon. serb.
534. (1485).
DENVAR, m. vidi denar, novogrc. ytvovuQiog.
— XIV i XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (dent-
vart). Meseca denvara Mon. serb. 104. (1333).
539. (1499). Dentvara. 235. (1399). — na jednom
mjestu grijeskom denavra. 252. (1404).
DEONA, /. ytivva (jevrejska rijec), gohonna,
pakao. — isporedi dejena. — U spomeniku xiv
vijeka pisanom crkvenijem jezikom i a Danicicevu
rjecniku. Vt glubiuu deoni. Glasn. 11, 192. (1319).
DEONISIJE, m. ztiovvoiog {?), musko ime kalu-
dersko. — Prije nasega vremena. Deonisije (ka-
ludersko). S. Novakovic, pom. 119.
DEORDE, m. vidi Doordije. — Prije nasega
vremena. Deorde. S. Novakovid, pom. 119.
DEORDIJ, Hi. ime musko i prezime — xiii
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Deordij). a) vidi
Doordije. Deortdij (,Deordi') odt kneza Tripuna.
Mon. serb. 40 (1253). — b) vlasteosko prezime
mletacko, tal. Zorzi. Martsilij (,Martsili') Deort-
dij (,Deordi'). Mon. sorb. 35. (1253).
DEORDIJE, m. FtioQyiog, Georgius, ime musko
(naj cesce sum svetac). — isporedi Deordij, Dor-
dije, Dordij, Durde, Durad itd. i Gore. — Od
prvijeh vremena a izmedu rjecnika u Vukovu
(u pjesmi mjesto Dordije) i u Danicicevu (Deort-
dije). Muconice Hristovt Deortdije. Stefan, sim.
saf. pam. 4. Svety Deordije u Rase. Mon. sei'b.
14. (1222 — 1228). Monastiru svctago velikomuce-
nika Deordija. 167. (1358). Gospodint Deordije,
despott srtbtski. 539. (1495). Go.spodaru Deor-
dija. 558. (1613). Deordije. S. Novakovic, pom.
119. Krsno ime, sveti Deordije. Nar. pjes. vuk.
2, 96.
DEORDIJEV, adj. koji pripada Beordiju. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu (Deortdijevt). Na
Deordijovt dtnt. Mon. serb. 98. (1330).
1. DER, vidi 1. de.
2. DER, m. ncka vapncna zem^a Sute boje. —
U nase vrijeme. Motri, pipji, kopaj po onome
deru. S. Lubisa, prip. 96. Bila zomja tvrdi der.
236.
DERA, m. hyp. Derasim. — Od prije nasega
vremena. Dera. S. Novakovic, pom. 119. Dok
pogubim do dva iguniana, Agi-Deru i Agi-Ru-
vima. Nar. pjes. vuk. 4, 139.
2. DERA, /. smaris vulgaris, neka riba. D.
Kolombatovic.
DERACI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu ca-
canskom. K. Jovanovic 168.
DERAKAR, m. falconarins, sokolar, novogrc.
yfocty.uorig. — xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku
(derakart). Ni derakara ni psara. Glasn. 15, 307.
(1348?). Oslobodi krajevtstvo mi sola i inetohije
ott psara i derakara. 13, 376. (oko polovice .kiv
vijeka). — / kao da je ime mjestu: Sclu jo Vil-
skoj isla meda na Jastrobara glavu nad Dera-
kara. Mon. serb. 141. (1.349).
DERAM, derma, m. tolleno; vectis, greda na
drugoj kracoj gredi (sto je zabodcna u zem(u)
naslonena kojom se kao polugom crpe voda ; po-
luga kojom se vrata zatvoraju, grc. yt'oarog. —
I' Vukovu rjecniku. — / mjesto _ pod nivama u
Srbiji u okrugu pozarevackom. Niva na Dormu.
Sr. nov. 1863. 42.
DERA SENO VIC, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Soiii. karlov. 1883. 73.
DEIJASIM, m. runioiiAiig, ime musko. — Od
prvijili vremena i a Danicicevu rjecniku (Dora-
DERASIM \
siniE). Jepiskuj.omt t,oplicskymi> Dera«imomb.
Mon. Serb. 60. (1293—1302). Dcrasima jeromo-
naha. 195. (1380). Igumen Derasimi,. 543. (1499).
Derasimi. (kaludersko i svetovno). S. Novakovic.
pom. 119. i u nase vrijeme. I. Pavlovic.
DERASIM A, /. ime zensko. vidi Derasim. —
Prije nasega vremena. Derasima (mouahina). S.
Novakovic, pom. 119.
DERASIMOVIC (Derasimovic), m. prezime. —
V nase vrijeme. I. Pavlovic.
DERAblMOVSKI, adj. Jcoji pripada Bera-
simu (?). — Na jednom mjestu xv vijeka i u
DaniciceVH rjecnikii (,derasimovi.skyj'). Celije de-
rasimovbske u Svetoj Gori. Mon. serb. 570. (1411).
moze biti da se misle celije Derasima brata Vuka
Brankovica. D. Danicic, rjec. 3, 541.
DERASINCjINICA, /. mjesto u Srhiji u okrugu
cuprijskom. Kiva kod Dei-asinginice. Sr. nov.
1873. 508.
DERCEK, zbija! (kad kome sto padne na urn
previa onome o cem se govori), titr. gercek, doista.
— TJ Vukovu rjecnikti: ,eben recht' (,a, propos')
,quoniam de hac re loquimur', of. zbi)a.
DERDAN, derdana, m. monile, ogrlica, pcrs.
tur. gerdan, grlo, ogrlica. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom. i
ace, sing., i voc. derdane, derdani. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku (s dodatkom : Der-
dane nose zene i djevoike o vratu; oni su od
razlicnijeli novaca ili od bisera ili od dinduba
ltd.). Pa so sagnu, derdan dofatila, pod grlo ga
mlada zapucila. Nar. pjes. vuk. 1, 201. ^juba
ne da derdan od bisera. 1, 430. Na vratu joj
derdan od dukata od cetrest i cetiri struke. 1, f)02.
Stoji zveka drobnijeh derdana. 3, 99. Pod grlom
joj tri sitna derdana, jedan derdan od sifcna bi-
sera, drugi derdan od dragog kamena, treci derdan
od latinskih ruspi. 3, 439. Tesko zlatu na de-
belu platnu, i derdanu na garavu vratu! Nar.
posl. vuk. 314. — U prenesenom smisln: meso i
slaninica oko vrata u curka. P. J. Markovic.
DERDANA, /. ime zensko. — Irije nasega
vremena. Derdana. S. Novakovic, pom. 120.
DERDANIC, m. dem. derdan. — U Vukovu
rjecniku.
DERDAP, derdapa, m. mjesto u rijeci gdje je
dno jako strmo, te je s toga mala dubina ajaka
struja (,rapide'), pers. girdap, tur. gerdap, vrtlog.
— U nase se vrijeme tako zovu neka mjesta u
Dunavu. — U Vukovu rjecniku: ,eine gogend in
der Donau (cino klippe)' ,scopulus (in Danubio)'.
Srbi poznaju dva Derdapa u Dunavu, t. j. .doni'
i ,gorni'. Doni je izmedu Kladova i Rsave, a
gorni kod Poreca. Gorni je strasniji, all mane
drzi, a doni vise drzi, ali je mane strasan. Na
goriiemu Derdapu slabo se kad villi kamene po-
sred vode nego samo k}ucevi i klobukovi; ali
se na donemu preko cijeloga Dunava, kako voda
raalo opadne, tako vidi da se pripovijeda da je
nekakav hajduk skacuci s kamena na kamen
utekao iz Srbije na onu stranu.
DERDAPSKI, adj. koji pripada Derdapu. Der-
dapska musica, simialia maculata L., golubacka
muha, muha branicevka. u Srbiji. V. Arsenijevic.
DERDATO, u pjesmi mj. derdan (vaja da je
izmislena rijcc za salu ili rugajuci se bugarskome
ili ciganskome govoru). Da ti vidim grlato, da
ti kupim derdato. Nar. pjes. here. vuk. 295.
DERDEK, »i. soba gdje spavaju prvu noc mla-
dozena i neijesta, pers. tur. girdek. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku (vide loznica). Kal
DERKO
je bilo noci po jaciji, mladijence u derdek sve-
dose. Nar. pjes. vuk. 2, 43. Podize se l^iubovicu
bogo, da on ide u derdek devojci. 3, 538. Der-
dek, odaja (komora ili soba) u kojoj je svo novo,
de detic i devojka prvu noc legu. V. Vrcevii,
nar. prip. 224.
DERDONA, m. ime volu. I. Pavlovic.
DERDAS, m. ime mrisko, jamacno iz grckoga,
vidi Dergo. — isporedi Derde i Derdic. — xiv
i XV vijeka i u Danicicevii rjecniku (DerLdast).
GospodLstvo vi upisa za Derdasa da je vast clo-
vekt bilB. Spom. sr. 1, 17. (1399). Ne otfcct Dor-
dasB. 1, 78. (1406).
DERDASEV, adj. koji pripada Berctasu. —
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (Dertda-
sevB). Kata hci Dertdaseva . . . Po Derdasevi
smrtti. Spom. sr. 1, 78. (1406).
DERDE, m. kao da je ime musko. — Prije
nasega vremena. Derde, ace. Derga. moze biti
da bi se moglo citati i Dergo (koje vidi). S. No-
vakovic, pom. 120.
DERDEF, m. okvir na kom se rasteze tkane
sto se lioce vesti, pers. kargab, tur. gergef. —
isporedi derdev. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (,der stickrahmen' ,jagum'). Jedna nosi
zlatan derdef, oce da veze. Nar. pjes. vuk. 1, 281.
Pred nome je derdef od mergana, na derdetu
sarajevsko platno. 1, 452. Za to Fate ni habera
noma, nego veze za derdefom veza. 1, 563. Na
derdefu sitan vezak veze. 3, 176. Svilu presti,
po dordefu ve>ti. 3, 416.
DERDELEZ, m. prezime tursko, tur. kergens,
jastreb (?). — isporedi Derzelez. Od Turcina Der-
delez Alije. Nar. pjes. vuk. 4, 327. Sestra Der-
delez Alije. Nar. pjes. here. vuk. 149.
DERDEV, m. vidi derdef. — U nase vrijeme.
Pa devojka za derdevom veze. Nar. pjes. vuk.
2, 491. Vec pobaci i derdev i zlato. 2, 492.
DERDIC, m. vidi Dcrdicev.
DERDICEV, adj. u jednom. primjeru xv vijeka
kao da znaci: koji pripada Berdicu, ali ovome
muskom imenu nema potvrde; i u Danicicevu rjec-
niku (Dertdicevt). Vodenica Dertdicova. Glasn.
11, 133. (1336—1346).
DEREKARE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu to-
plickom-. M. D. Milicevic, kra}. sib. 391.
DEREKARUSA, /. voda u Srbiji u okrugu
toplickom. M. D. Milicevic, kra|. srb. 345.
DERGO, m. ime musko, mozebiti hyp. grckoga
imena sto pocine slogom der. — Krnjem xm vijeka
Hi pocetkom xiv i u Danicicevu rjecniku (Dertgo).
Dersgo kovact. Mon. serb. 62. (1293—1302). i u
nase vrijeme ii Srbiji u okrugu vranskom. M. D.
Milicevic, kra}. srb. 315.
DERGOVICA,/. ovako sepomine nekakvo zensko
ccjade krajem xin vijeka Hi pocetkom xiv. / u Da-
nicicevu rjecniku (Dertgovica). — isporedi Dergo.
Dertgovica. Mon. serb. 62. (1293—1302).
DERl6, m. prezime. — IJ nase vrijeme. Sem.
srb. 1882 205. I. Pavlovic.
DERINA, /. augm. 2. der. — U nase vrijeme
u iJubrovniku. P. Budmaui. — I ime mjestu u
Sumetu blizu Dubrovnika Archiv fiir slav. philo-
logie. 2, 582.
DERKAN, m. ime musko, hyp. Jevrosim. —
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DERKO, w. ime musko. isporedi Derkan. —
Prije nasega vremena. Dertko. S. Novakovi6,
poll I. 120.
.--■ ^
DERMA I
DERMA, /. vidi deram. — U Vttkovu rjecniku
H kom se dodaje da se govori u Srijemu. — I
tnjesto pod nivama u Srbiji u okrugu kraguje-
vackom. Niva u Dermi. Sr. nov. 1875. 39.
DERM AN, m. rtn/javog, ime miisko. — Od pr-
vijeh vremena a izmeSu rjecnika u Danicicevu
(Dcrtmani.). Jepisknpomi. budim}i.skimB Dert-
manorai.. Mon. serb. 60. (1293—1302). Monaha
Dermana. 182. (1371—1395). Dermant. S. No-
vakovic^, pom. 120. Papa posla svetoga Dermana
biskupa. K. Pejkic 17. — U nase vrijeme i kao
prezime. §cm. srb. 1882. 205.
DERMANA, /. ime zensko. vidi Derman. —
iaporedi Dermanka. — Prije nasega vremena.
Dermana. S. Novakovid, pom. 120.
DERMANIN, m. Germanus, Nijemac. — plur.
Dermani. — Na jednom mjestu xvr vijeka i u
Danicicevu rjecniku (Dertmanini.). Kb Rimu i
DermanomB (,GermanomB'). Okazk. saf. pam. 55.
(1503).
DERMANKA, /. ime zensko. vidi Dermana. —
Prije nasega vremena. DermanBka. S. Novako-
vic, pom. 120.
DERMANOVIC, m.^ prezime po ocu Bermanu.
— U nase vrijeme. Sem. srb. 1882. 205. Sem.
karlov. 1883. 73.
DERMIN, adj. koji pripada dermi. — U Vu-
kovu rjecniku: dermin, n. p. pretega ,von' derma,
T^f derma.
DERMINA, /. mjesto ^pod nivama u Srbiji u
okrugu kragujevackom. Niva u Dermini. Sr. nov.
1872. 434.
DERO, wi. hyp. Derasim. — isporedi Dera. —
Akc. se mijena u voc. Dero. — Od prije nasega
vremena. Dero. S. Novakovic, pom. 120. I tu
A^i -Dera pogubise. Nar. pjes. vuk. 4, 144. Dero,
hyj). Derasim. I. Pavlovic.
DERONTIJE, m. rfiwrriog, ime musko. — Prije
nasega vremena. Derontije (kaludersko). S. No-
vakovic, pom. 120.
DEROSIM, m. ime musko, vidi Derasim i Je-
vrosim. — U nase vrijeme u Lid. J. Bogdanovi6.
DEROVICA, /. planina sela Decana. — xiv
vijeka i u Danicicevu rjecniku. Planine imB
(Decanima) Derovica i SipB. Mon. serb. 92.
(1330), A se planine: Ple§B, Derovica, Plocica,
TurttesB. 97.
DERS, w. gizdelin, kicos. vidi derz. — U nase
vrijeme u Slavoniji. F. Hefele.
DERSa, /. ime zensko, ipokoristik grckoga
imena Ho pocine slogom der. — Prije nasega vre-
mena. DerBsa (monahina) S. Novakovid, pom. 120.
DERUSa, /. ime zensko, vidi Der§a. — Prije
naSega vremena. S. Novakovi6, pom. 120.
DERVASIJ, m. vidi Dervasije. — Na jednom
mjestu xiii vijeka i u Danicicevu rjecniku (DerB-
vawij). DerBvasij (,DerBvasi') BofiinBcicB. Mon.
fiorb. 40. (1253).
DERVASIJE, m. Gervasins, ime musko, grc.
fujoyuaiog, Itnfiuaiog. — Od XIV vijeka i u Da-
nicicevu rjeiniku (DerBvasijo). Dorvasijo. Mon.
sorb. m. (1327 — 1H48), DerBvaaije. 12(5. (1347),
Dorvaaije. S. Novakovii, pom. 120.
DERZ, m. u Vukovu rjeiniku gdje je tuma-
ieno: kao momak ,(lcr bursch' ,adolosccntnlu8'
s dndalkom da sc govori u Dalmaciji i s pri-
mjeroin iz nannhic pjcsme: Svo bi dorzc za dva
diTza (lala. — tur. gorz, golobrad mladic. —
isporedi ders.
DIDTJA
DERZA, m. Uirsko ime musko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Stade joj se Turcin ka-
zivati: ,Ja sam glavom Dcrza Bananine'. Nar.
pjes. petr. 2, 612.
DERZELEZ, m. prezime tursko, stoji svagda
pred turskijem imenom Alija i ne mijena se po
padezima. vidi Derdelez. — U narodnijem pje-
smama nasega vremena. Od Turcina Derzelez-
Alije. Nar. pjes. vuk. 2, 585. Sve to gleda Der-
zelez- Alija. 2, 591.
DERZIN, adj. koji pripada Derzi. Ona viknu
dva brata Derzina. Nar. pjes. petr, 2, 615.
DESA, /. ime zensko, hyp. Andelija. — U nase
vrijeme u Lid. J. Bogdanovic.
DEVA, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Miliccvic, kra}. srb. 315.
DEVCINA, /. ime mjestu. — U Danicicevu
rjecniku : ,DevBcina', Komstici je isia meda ,odB
DevBcine' (Mon. serb. 96 god. 1330). 3, 539.
DEVDELIJA, /. na jednom mjestu xiv vijeka
i u Danicicevu rjecniku (devBdelija). Danicic
misli da je isto sto zovdelatija koje vidi. S me-
dami i s pravinami i zb devBdelijami. Glasn.
15, 274. (1348?).
DEVDIR, devdira, m. na koritu, u kom se
ruble pere, zaklopac (od lima) izbusen na mnogo
mjesta; u kuhini alat (takoder od lima) kroz
koji se procjeduje juha Hi drugo sto, sup]aka,
procjedusa, pers. kefgir, tur. kevgir, sup|aka, —
isporedi cetka. — (J Vukovu rjecniku. Devdir
je od lima, a cetka je od zemje. Vuk, rjec. 81 1^
kod cetka.
DEVREK, m. nekakav slatki kolac, tur. gevrek.
U nase vrijeme. Kupiti ili perecu, ili devrek,
i-eeeeroji^^kromjDir. M. D. Milicevic, des. par. 63.
DID A, m. i f. hyp. didija. — isporedi dido.
— Akc. se mijena u voc. sing. dido. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Koliko se dida
podnosila, on Todoru 'vako govorase. Nar. pjes.
vuk. 2, 602.
DIDI, kad se ko kome ili ccmu divi, tur. gidi
(vidi i didija), cim se pokazuje cudene. — Do-
lazi u nase vrijeme s uzvikom aj ili haj, te se
cesto govori pred imenom onoga kome ili cemu
se divi onaj sto govori. — Izmedu rjecnika u
Vukovu: ,in der redensart' : aj didi ! ,sch6n, treflf-
lich' ,pulcer'!: aj didi kou! aj didi momak! aj
didi djevojka! aj didi kupus! aj didi meso! itd.
Aj didi, sarum de! Nar. pjes. vuk. 1, 422. Avah,
rece, didi kaurina! 5, 198. Kad bi god jeli, onda
bi onaj ciji je kupus, rekao: ,Haj didi kupus!'
Vuk, nar. posl. 340.
dIdIBASa, m. (ili f.) naj veei didija (u zlu
smislu), naj gori didija, slozeno od turskijeh ri-
jcci gidi (vidi didija) i basa, poglavar. — U na-
rodnoj poslovici nasega vremena a otale « Vu-
kovu rjecniku (.oberspitzbube* ,homuncio'). Svaki
dasa dobar dasa, a nedasa didibasa. Nar. posl.
vuk. 277.
DIDIJA, m. (i f.) pers. tur. gidi (lat. curruca,
franc, cocu, nem. halmrei), psovka muzu kojemu
je zena nevjerna, u nasem se jeziku takoder upo-
trebjava kao psovka covjeku (uopce), ali se obicno
ne shvala u zlu smislu nego kao u nekom dudu
i divjenu (s cega moze znaciti gotovo sto i junak),
i to ili od sale ili da se ne urece. isporedi didi.
— Akc. se mijena u gen. pi. dldijd. — U na§e
vrijeme (ali vidi i didijinski), a izmedu rjecnika
u Vukovu : ,dor spitzbube' ,bomuncio' (,in iiblem
sinne'). U Ilijo, u didijo, lijepa je §6i. Nar. pjos.
vuk. 1, 357. Nuto didije gdje namigujo ! 1, 385.
lil
'</k i^'
/<LA^Z>
DIDIJA
DINDUR
Jagne mu dati, noza ne dati, neka didija zu-
bima cupa. 1, 385. Sto je Ture pjano besjedilo,
to, didija, tr'jezno ucinilo. 3, 255. O didijo, Je-
rinicu Vufie! 3, 380. Ako si svojoj kuci didija,
mojoj si cipcija. Nar. posl. vuk. 8. Didija, mu-
skarac. B. Petranovic, nar. pjes 1, 343. 2, 700.
Didija, vidi delija. V. Vrcevic, nar. prip 224.
— «< ovom je primjeru posve u slii smislu: Udala
se kurva za didiju od veceras do jcsenas. (Kad
se jednaki sasfcanu). Nar. posl. vuk. 326.
DIDIJINSKI, adj. koji pripnda didijama. —
Na jednom vijestu xviii vijelca (u zlu smislu)
sazeto didinski. Predisukrst, skot didinski pruzit
se ima. J. Kavanin 558a.
DIDO, m. hyp. didija. isporedi dida. — Akc.
se mijena u voc. dido. — U nase vrijeme. Vec
za dida Jankovic-Stojana. Nar. pjes. vuk. B, 139.
Taman sino se, dido, natrazili. Nar. posl. vuk. 311.
DIGrA, /. inie zenslco u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 315.
DUO, vidi kod dijotajka.
DIJOTA^iKA, /. u Vukovti rjecniku : dijota}ka,
dijotka, (u Backoj) veliki bic kojim se cetiri
kona tjeraju (u kojemu se tjeranu cesto vice :
,dijo!').
DIJOTKA, /. vidi dijotajka.
DIKADIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Mihail Dikadi6. Nar. pjes. petr. 1, 357 (medu
pre.db rojnicimn) .
1. DIKAN, m. miiski nadimak. — U Crnoj
Gori. — U Vukovu rjecniku s primjerom iz na-
rodne pjesme: A na ime Dikana serdara.
2. DIKAN, m. rakija od spirita. U Baniji. V.
Arsenijcvic.
DIKANDIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. karlov. 1883. 73.
DIKANE, n. djelo kojijem se dika. — U Vu-
kovu rjecniku.
DIKATI, dikam, impf. a) rasii u visinu. —
u Vukovu rjecniku s priwjerom iz narodne pjesme :
Na tavanu nadikala trava; neka dika, pokosice
dika. — h) skakati, vidi diknuti, b). — u Par-
cicevu rjecniku (,saltar in alto').
DIKELA, m. kaze se za veoma velikog momka.
B. Musicki.
DIKNIC, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
naseqa vremena. Pi-ed nima je Diknicu Stevane.
Nar. pjes. vuk. 5, 213.
1. DIKNUTI, diknem, pf. a) pasti-. — h) sko-
citi. — isporedi dipiti, disiti. — V Vukovu rjec-
niku s dodatkom da se govori u Srijevm.
2. DIKNUTI, diknem, pf. krasti. — U Vu-
kovtc rjecniku s dodatkom da se govori u Srijemu.
DIKO, m. Jiyp. 1. Dikan. — Akc. se mijena
u voc. Diko. — U nase vrijeme u Crnoj Gori i
u Vukovu rjecniku (gdje je po crnogorskom go-
voru akc: Diko). Serdar Diko Martinovic. Nar.
pjes. vuk. 5, 546.
DILAS, m. u Vukovu rjecniku: 1. ime neka-
kvoga hajduka s primjerom iz narodne pjesme:
Pozvekuju toke na Dilasu. — 2. pop dilas ,von
einem ausgelassenen geistlichen' ,sacerdos disso-
lutus' s dodatkom da se govori u vojvodstvu. —
Nepoznata postana, isporedi dilasnuti.
DILASANE, TC. djelo kojijem se dilasa. — U
nase vrijeme ii Lid. J. Bogdanovic.
DILASATI, diUsam, impf. dilasnuti, trcati,
skakati (o divjoj zvijeri, n. p. o vuku, srni). —
U nase vrijeme u Lid. ,Vidi kako vuk preo iiiva
dilasa'. ,Sve jedno kao i vuk dilasa'. J. Bogda-
novic.
DILASNUTI, dllasnem, pf. u Vukovu rjecniku :
skociti i u jedan mail pobjeci ^entfliehen' ,aufa-
gere'. — isporedi dilasati
DILIMA, m. prezime. — U knizi xviii vijeka.
Aiidrija Diliraa. Andr. Kaci6, kor. 48^.
DILOVACA, /. zemja u Srbiji u okrugu po-
drinskom. Sr. nov. 1871. 796.
DIMBERIKA, /. lepidium (latifolium ?) , ne-
kakva bi}ka. — Po rukopisii prosloga Hi ovoga
vijeka. Dimberika, lepidion, piperitis (I. Sabjar),
lepidium (latifolium?). B. Sulek, im. 69.
DIMIC, m. prezime. — Z7 nase vrijeme u Lid.
J. Bogdanovic.
DIMIDIR, u Vukovu rjecniku gdje stoji: di-
midir, u igri prstenu, ali kod prsten nema ove
rijeci. — Jamacno iz turskoga.
DIMPATOVA DOLTNA, /. mjesto u Srbiji u
okrugu pozarevackom. Niva u Dimpatovoj Do-
lini. Sr. nov. 1873. 847.
DIN, m. ime musko. — Na jednom mjestu xiv
vijeka, a otale u Danicicevu rjecniku (Dim.).
,GinL' Rakvoca. Glasn. 15, 271. (1348?).
DINA, /. mjesto u Srbiji ti okrugu smederev-
skom. Livada u Dini. Sr. nov. 1875. 667.
DINDIGI, m. pi. seoce u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 22.
DINDA, /. ime zensko. — Od prije nasega
vremena. S. Novakovi6, pom. 120. Zemjak. 1871. 2.
DINDEFIL, m. nekakva trava. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A drugi joj trave din-
defila. Nar. pjes. juk. 220.
DINDEE, m. nejasna rijec (turska?) u narod-
nijem pjesmama nasega vremena, i ti Vukovu
rjecniku (bez tumacena) s primjerima iz narod-
nijch pjesama: Kaludere dindere, ne dinderi
brade, ne damo ti Mare, ni u kolu Sare. — •
Dinder bula izgubila, kaludera potvorila: ,Ti mi,
kalo, dinder nado' (isporedi dindur). — U ovom
primjeru moze biti da je prvi diu tur. giin, sunce,
dan : Dinder pade, sunce zade, o dilberu moj
(pripjev). Nar. pjes here. vuk. 272.
DINDERAJLI, ?« pripjevu narodne pjesme na-
sega vremena (vidi dinder): Za mironi, za mo-
rajli dinderajli. Nar. pjes. here. vuk. 272.
DINDERITI, dinderim, impf. u Vukovu rjec-
niku bez znacena. vidi dinder.
DINDEROV, adj. vidi dinder od cega postaje.
— U narodnoj pjesmi nasega vremena, a otale
u Vukovu rjecniku (bez tumacena a s dodatkom
da je stajaca rijec). Ovi dvori paunovi, a pen-
^eri dinderovi. Nar. pjes. vuk. 1, 100.
DINDIBER, m. vidi dumbir, novogrc. yiyyi-
ftioiov, a ovo je od arap. pers. zengebil. — U
nase vrijeme. Dindiber, zinziber (M. Sabjar), zin-
giber officinale Rose. B. Sulek, im. 69.
dIndUHA, / stakleno zrnce probuseno sto
se nize kao nakit kod odijela i drugoga cega ill
se prisiva kod vezne. isporedi mrdela, grmjelica.
Akc. se mijena u gen. plur. dinduha. — Va^a
da postaje od magar. gyoiigy, biserovo zrno (ne
moze biti od tur. inj^i). isporedi dindur, dindu-
rica, dunda, duuduva, dundevica. — Kod onoga
dijela nasega naroda sto ne izgovara h, glasi
dinduva. — U Vukovu rjecniku (dinduha i din-
duva).
DINDUR, m. vidi dordan. — Ne dorAa jasna
postana, vidi dinder i dinduha. — U narodnoj
DINBTTR
DIZDIN
pjesmi nasega vremena. Stono joj je dindur oko
vrafca, na dindnru talir <\o talira. Nar. pjes. kras.
I, 154.
DINDUEICA, /. vidi dindulia. isporedi i din-
dur. — U narodnoj pjesmi nasega vremena. Din-
duriee zvece, djevojke ga nece. Nar. pjes. petr.
1, .SOI.
DINDUSA, /. selo u Srhiji u olcrugu toplickom.
M. D. Milicevii, kra}. srb. 386.
DINDUSICA, /. dem. dinduha. — U VuJcovu
rjecniku.
DINDUSTE, n. mjesto u Srhiji u okrugu uzic-
kom. Niva u Dindustti. Sr. nov. 1872. 666.
DINDUVA, vidi dinduha.
DINDUVAK, dindnvka, m. lithospenuum offi-
cinale L. vidi vrapcije sjcme. S. Petrovi6, lok.
bij. 2.59.
DINDUVICA, /. dem. dinduva. — U Vukovu
rjecniku.
DINIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 205.
DINOVCI, in. pi. u Danicicevu rjecniku: ,Di-
novfcci', katun koji jo car Stefan dao crkvi ar-
handolovoj u Prizronu. ,Ginovi.ci' (Glasn. 15, 278
god. 1348?).
DINOVO BRDO, n. hrdo u Crnoj Gori. Kada
dodi pri Dinovu brdu. P. Petrovic, gor. vijen. 105.
DINUTI, dinem, per/, vidi 2. diknuti. — U
Parcicevti rjecniku (,espilare').
1. DIP, m. pollinia gryllus Spr., neka hi}ka,
isporedi dipovina, brkas, razdrobnak. — U Vii-
kovu rjecniku (,das bartgras' ,andropogon gryl-
lus') i u Sulekovu imeniku 69.
2. DIP,,?«. mjesto u Srhiji u okrugu pozare-
vackom. Niva u Dipu. Sr. nov. 1864. 348.
3. DIP, in. synaptus Eschsch., nekakav kornas.
— U jednoga j)isca nasega vremena koji ce hiti
ovu rijec nacinio od glagola dipiti. J. K. Schlosser,
faun. korn. 411. Dip vrjikasti, synaptus fili-
forrais Fab. 414.
DIPAK,, m. mjesto u Srhiji u okrugu kruse-
vackom. Niva u Dipaku. Sr. nov. 1874. 443.
DIPALO, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
karlov. 1883. 73.
DIPAN, m. amaranthus blitum L., neka bi}ka,
.stir. — U Vukovu rjecniku i u Sulekovu ime-
niku. 69.
DIPANE, n. djelo kojijem se dipa. — JJ Vu-
kovu rjedniku (,saltatio').
DIPATI, dipRm, impf. dipiti. — Akc. kaki je
u inf. taki je u pracs. 3 phtr dipajij, u aor.
dipali, u ger. praet. diiav.si, u part, praet. act.
dipao ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je a
1 sitig. pracs. a) vidi dii)iti, a). — u nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku. Po tri kopja u ne-
hnsa dipa. Nar. pjes. juk. 232. Dipa kao (i) po-
inanian. Nar. iio.sl. vuk. 78. U kolu hi (fipali
kao zgranuti. M. D. Mili^ovic, lot. voc. 234. —
sa se, rcjleksivno, sa znaccnem aklivnoga gla-
gola. Aiiio konanici se dipaju na drvene jangiro.
M. Pavlinovic, rnzl. spis. 412 — b) vidi dijiiti,
b). — u Stuliccvu rjecniku (samo praes. dipam
kod dipiti).
DIPEL, m. u Vukovu rjedniku: rljpol, ,in dor
rndensart': vozi kon s dipola, t. j. s lijeve strane
uz rudn ,von dor linkon soito' ,ad laovnin' s do-
datkom da se govori u Srijen)!!. — Nepoznafa
})f)sla>'tn.
DIPIMTCE, adv. sa'.tu, skokom. — Od glagola
dipiti. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(s pjrimjerom iz naredne pjesme: Iz postele dipi-
mice skace). Da ste vi videli kad sam ja jednom
dipimice proskocio mostarsku cupriju. Nar prip.
vrc. 84.
DIPITI, dipim, pf. skociti; zgrabiti. impf.:
dipati. — I'ostaje od dip ! cim bi se pokazuo
ujedno zvek i brzina skakana Hi grabjena. a)
skociti. — u nase vrijeme i to Vukovu rjecniku.
To s' Omeru na ino ne moze, vec on dipi na
noge lagano, dipio je, ide pred djevojku. Nar.
pjes. vuk. 1, 254 — 255. Dipi Mujo, kan' da se po-
mami, on istrca na cardake gorne. 1, 544. Tada
l^uca dipi sa dorata. 4, 431. Dipila na nega i
hala i vrana. (Svi ustali na n). Nar. posl. vuk.
78. Devojka dipi s kreveta. Nar. prip. vuk. 20.
— sa se, refleksivno ; isto je znacene kao kod
aktivnoga glagola. Pa se dipi od zemje na noge.
Nar. pjes. vuk. 3, 144. — b) zgrabiti. — u Stu-
lieevu rjecniku (,abripere').
DIPNUTI, dipuem, pf. vidi dipiti. — U nase
vrijeme. Vojvode su na noge dipnule. Nar. pjes.
vuk. 5, 360.
DIPOVINA, /. vidi 1. dip. — U jednoga pisca
yiasega vremena a po nemu u Sulekovu imeniku.
Dipovina, andropogon gryllus L. J. Pancic. lior.
nkol. boogr. 2.59. B. Sulek, im. 69.
DIPSA, /. selo u Slavoniji u podzupaniji vu-
kovarskoj. Preglod. 116. — vidi Divsa.
DIR, Dira, m. selo u Banatu. V. Arsenijevic.
DIRAC, Dirca, m. covjek iz J)iro, u Banatu
V. Arsenijevic.
DIRISILO, m. u zagoneci: Porucuje karakaca
dirisilu: dodi, dirisilo, zavicu ti dva zavoja, a
odviti dva odvoja. (niisli se dete u utrobi maj-
cinoj). Nar. zag. nov. 42.
DIRKINA, /. zensko decade iz Bira. V. Arse-
nijevic.
DIRSKI, adj. koji pripada selu Biru. V. Ar-
:>euijevic.
DIS, m. nekakva igra a kojoj se trci. isporedi
disiti i disati. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Igrali se i kide i kli.«a, s mjesta skoka
i zatrke disa, (dis, subst. od dikati = skakati,
vrst igre). Osvetn. 4, 1.
DISATI, disam, impf. disiti, isporedi dikati,
(tipati. — U nase vrijeme. Kad Novica saslusao
\lirka, po tri dijke unaprijed disa. Osvetn. 2, 137.
Neki disa preo fcopa inukla. 6, 51. Diso sam i
ja tuda negda. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868.
214. Svaki ,kolap' (val) kako Potka, place proko
uas s jedne strane na drugu, a brod disa. 216.
DISITI, disim, pf. skociti. isporedi diknufci,
dipiti. — U nase vrijeme. Docini aga na dorina
disi. Osvetn. 1, 31. S kona klisi, pak u nivu
disi. 4, 20.
DISNUTI, disTion), /)/. vidi disiti. — U nase
vrijeme. Kon zoleuko pod prozorom vrisnu, a
na strazu vjeran vizo disnu. Osvetn. 3, 8.
DIVAN, m. seoce u Jlrvatskoj u podzupaniji
krihvackoj. Pregled. 68.
DIVANTINA, /. mjesto u Srhiji u okrugu ])»-
zarevaikom. Si-, nov. 1866. 23.
DIVi^A, /. manastir u Fruskoj Gori. — vidi
Dipsa. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku.
IV /-o Divsi ili KuvoMinu? Nar. pjos. vuk. 2, 326.
DIZDIN, m. vidi dizgen. — U na.sc vrijeme i
II Vukovu rjedniku. Pa uvati za dizdiu" vr.-xnca.
Nar pjos. vuk. 1, 517.
DOCA
9
DOPUTAN
DOCA, m. (Hi f.?) ime musko (Hi zensko?),
vaja da hyp. Dordije. — Prije nasega vremcna.
Doca. y. Novakovic, pom. 120
DOGA, ?«. villi (Jogo. — Akc. se mijena u voc.
dogo. — // nasc vrijeme i u Viikovu rjccniku
(gdje se dodaje da je po istocnom govoru). I^ iz-
vede dogu babajiiia. Nar. pjes. vuk. 2, 490. Cica
Jakov na dogi ntoce. 4, 175. Ter povrsi dogu
mejdangiju. Nar. pjes. juk. 295. — U ovom je
primjeru zenskoga roda (vidi dogusa) : On okrenu
dogu bodeviju. Nar. pjes. kras. 1, 195.
DOGAT, VI. equus albus, bijeli Icon, bijelac.
— isporedi dogin. — Sastav}eno od tiirskijeh
rijeci gog, nebo, modar kao nebo, i afc, koii. —
U nase vrijeme i u Vitkovu rjecniku. Ona vodi
vilovna dogata. Nar. pjes. vuk. 1, 543. Vrafci
Simo pomamua dogata. 2, 08. I pod I'liine pu-
}ata dogata. 2, 280. Pa uvati debela dogata.
2, 590. Vec povrati b'jesna dogata. 3, 9. Vec
odjasi od kona dogata. 3, 125. Skoci Stojan na
dobra dogata. 3, 128. Jer je brzi dogat od do-
rata. 3, 208. Dobra kona krilata dogata. 4, 167.
DOGATA, m. i f. vidi dogat. — U Stulicevu
rjecniku. — nepouzdano.
DOGATAST, adj. (equus) albus, bio (saino o
konu). — Postaje od dogat nastavkum asti,. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. A pod
I'lima koni dogatasti. Nar. pjes. vuk. 3, 155. Pade
hoga s hata dogatasta. Ogled, sr. 397.
DOGATOV, adj. koji pripada Sogatu. — U
Vukovu rjecniku.
1. DOGIN, dogina m vidi dogat. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing, i voc. dogine, dogini. — Postaje od dog,
sto je slivaceno kao osnova u dogat, nastavkom
ini.. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Pa
okrenu pomamna dogiua. Nar. pjes. vuk. 2, 176.
Ode bane na koiiu doginu. 2, 272. On okrenu
debela dogina. 2, 501. Pa naiera gaziju dogina.
4, 428. I ti i tvoj pretio dogine. Nar. pjes.
juk. 101.
2. DOGIN, adj. koji pripada dogi. — U Vu-
kovu rjecniku.
DOGO, m. hyp. dogat. — isporedi doga. —
Akc. se mijena u voc- dogo. — U nase vrijeme
i II Vukovu rjecniku (gdje .se dodaje da je po
juznom govoru). Vec oprema vilovita doga. Nar.
pjes. vuk. 1, 54J. Sedlajto mi od megdana doga . . .
Te sokola doga osedlase. 2, 262. Za liegova hrta
Karamana koga voli nego dobra doga. 2, 271
Soko dogo pado na ko}ena. 2, 282. Izvede mu
doga dobeloga. 3, 113. I b'jeli se iz potaje dogo.
3, 347.
DOGUSA, /. dogatasta kobila. — Akc. se mi-
jena u gen. X)!. dogusa. — U Vukovu rjecniku.
DOGUSIN, adj. koji pripada dogusi. — U
Vukovu rjecniku.
DO.TA, adv. kao da, tohoze, pers. gujija, tur.
guja. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku.
Srpske se staresine stanu kupiti oko Beograda,
kao doja da se dogovaraju s Turcima, a upravo
da ji cuvaju. Vuk, milos. 4. ,1 on se doja oprema'.
,0n doja misli da mi to ne znamo'. rjec. 150^.
Neko mu je to iz pizme ukrao jangik i poturio
da doja zatre nihovu kudu! M. D. Milicevid,
zim. voc. 309.
DOKA, m. vidi Doko. — Akc. se mijena u voc.
Doko. — Od prije nasega vrcmena, a izmedu
rjecnika u Vukovu (s dodatkom da je istocna
rijec). Dnka. S. Novakovic, pom. 120.
DOKIC, m. prezime.
srb. 18S2. 205.
TT nase vrijeme. Som.
DOKINAC, Dokinca, m. mjesto u Srbiji u
okrurju va(evskom. Zabraii u Dokincu. .Si-, nov
1S6;{. 4.30.
DOKO, m. hyp. Dordijo. — isporedi Doka. —
Akc. se mijena u voc. Doko. — U nase vrijeme
i u Vukovu rjecniku (gdje se dodaje da je po
juznom govoru). Ona zove Petrovica Doka: De
si, Doko? nido te ne bilo I Nar. pjes. vuk. I, 313.
Biloj kuli Doka Malovica. 4, 468.
DOKOV, adj. koji pripada Boku. Na livadu
pred Dokovu kulu . . . Dogna kona do Dokove
kule. Nar. pjes. vuk. 4, 491.
DOKOVA LIVADA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Sr. nov. 1867. 503.
^ DOKO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 206.
DOL , u narodnoj pjesmi nasega vremena
dol — dol, kao da znaci: sad -sad. Isporedi da.
Dol so grle, dol se }ube, dol se gledaju. Nar.
pjes. kras. 1, 131.
DOLA , m. Hi f. ? ime musko Hi zensko ? —
Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 120.
— vidi i Dole.
DOLD, m. tanko platno, magar gyolcs. —
U Bjelostjencevu rjecniku (,gyolgy' ,sindon, tola
linea mundissima, tonuis.sima, carbasina tela') i
u Jambresicevu (.gyolgy' ,syDdon').
DOLE, m. hyp. Dorde. — isporedi i Dola. —
Akc. se mijena u voc. Dole. - U nase vrijeme.
I. Pavlovic.
DOMBOEI, m. pi. mjesto u Slavoniji u pod-
zupaniji virovitickoj. Schem. zagr. 1875. 151.
1. DON, m. ime musko. — Od prije nasega
vremena (?). Don , ace. Dona (,Gona') ; ali ne
mogu se odluciti konacno za ovo citane, te ime
dolazi i pod G. S. Novakovic, pom. 120. I pred
nima Don-Markova sina. Nar. pjes. vuk. 4, 218.
Dona Marka i Hota Hasana. Ogled, sr. 195.
2. DON, dona, m. solea, potplat (na crevji),
tur. gon, koza. — Akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing, i voc.
done, doui, i gen. pi. dona. — V nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku. Koza mu jo na obrazu kao
don. Nar. posl. vuk. 138. U moje cizme crn don.
333.
DONATI SE, donam se, im})/. plovati se, igrati
na ploke kad se metnu jaspre na ci}. M. Pavli-
novic.
DONE, /. nadimak zenskom smazanom. M.
Pavlinovic.
DONLIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 205. — Donlica Grob}e, mjesto u Sr-
biji u okrugu sabnckom. Zem|a ii Donlica Grobju.
Sr. nov. 1866. 515.
DONLIJA, m. Eugouius, ime musko, Eudenije.
— U Vukovu rjecniku gdje se dodaje da je sta-
jaca rijec^ i da je uzeta iz neke pjesme (o pa-
trijarhu (''arnojevicit) s primjerom: Pored moga
Donlijc principa (Ecdenija savojskoga).
DONOVIC , m. prezime. — U nase vrijeme.
Bjose junak Mitar Donovidu. Ogled, sr. 384.
DOPICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu uzic-
kom. K. Jovanovid 152.
DOPUT, m. vidi pamuk, magar. gyapju, vuna.
- TJ Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku.
DOPUTAN, doputna, adj. od pamuka (od do-
puta). — U Jaoibresiceim rjecniku (doputui).
DORA
10
DUBRE
DORA, m. (Hi f.?) ime musko (Hi zensko?),
po svoj prilici hyp. Dorde. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 120.
DORDA, /. vidi (^orda, pers. tur. kard. — U
none vrijeme i u Vukovu rjecniku. Bila krepka
miska moja, a i o§tra dorda raoja, sjeci 6e mi
sabja Turke. Nar. pjes. vuk. 1, 18B. Britka
dorda da te ne obriXe. 1, 022.
DORDA, m. vidi Dordo. — Ake. se mijena u
voc. Dordo. — U nase vrijeme. Pa pred Dordu
rusn glavu baci. Nar. pjes. vuk. 4, 309. Kad
ugleda celebiju Dordu. Nar. pjes. petr. 1, 333.
DORDE, m. vidi Dordije. — Od prije nasega
vremena a izmedu rjecnika u Vukovu. Dorde.
S. Novakovic, pom. 120. Sveti Dorde, krsno
imo raojp ! Nar. pjes. vuk. 2, 97. Ono jeste od
Topole Dorde. 4, 177. Da do Crnog Dorda uva-
titi. 4, 204.
DORDEPO^iE, n. selo u Bosni u okrugu bi-
hackom. Statist, bosn. 53.
DORDEVICA, /. Bordeva zena. — TJ narodnoj
pjesmi nasega vremena. Boga moli Kara-Dor-
devica: ,Da] mi, Bo2e! da rodim devojku'. Nar.
pjes. vuk. 1, 500.
d6rdeVi6, m. prezime. — U nase vrijeme.
§em. karlov. 1883. 73.
DORDEV izVOR, m. voda u Srbiji u vra-
carskom srezu (u okrugu biogradskom). Glasn.
19, 149.
DORDIC, wt. ime musko, dem. Dorde. — Prije
nasega vremena (isporedi i Dordifiev). Dordict.
S. Novakovid, pom. 120.
DORDICEV, adj. koji pripada Sordicu (moglo
bi postajati i od Dordi6, ali ovome imenu nema
potvrde). — xiv vijeka i u Danicicevu rjedniku
(Dortdicevi. .Goorgii'). Si. DortdicevemE (,Gori.-
giceveraL') delomi.. Glasn. 11, 133. (1336—1340).
Bastina Dordiceva (,Gorgi6eva'). 13, 371.
d6rDi6, m. vlasteosko prezime u Dubrovniku,
nncineno od tal. Giorgi prema imenu Dorde.
vidi ^urgovic, Zurkovi6.
DORDU, m. vidi Dordije. — xiii i xiv vijeka i
u Daniiicevu rjecniku (Dortdij). Doridij (.Gortgi')
zlatari.. Mon. serb. 63. (1293—1302). Dortdij
(,Gorgij'). Glasn. 15, 272. 294. (1348?)
DORDIJA, m, vidi Dordije. — U nase vrijeme
i u Vukovu rjedniku. Tad gradani suze proje-
vahu i Dordiji 'vako govorahu. Nar. pjes. vuk.
4, Inp.
DORDIJE, m. vidi Deordije, od cega postaje
tijcm Sto e ispada izmedu d i o. a) ime musko.
od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika ii
Vukovu. Dordije. S. Novakovid, pom. 120. Po-
moz' boze i sveti Dordije ! Nar. pjes. vuk. 2, 99.
Eto na to Crnoga Dordija! 4, 224. Slavu slavi
svetoga Dordija. Nar. pjes. petr. 2, 97. — b) mle-
taiko prezime, vidi Deordij, b). — xv vijeka i
u Daniiicevu rjecniku (Dortdije). Nikola Dori.-
dijo.^Mon. sorb. 146. (1349). 180. (1370).
DORDIJEV, adj. koji pripada Dordiju. Mi
ajdcmo kuli Dordijovoj. Nar. pjes. vuk. 5, 26.
I pjevaju Dordijovoj kuli. 5, 27.
DORDIJIN, adj. koji pripada Dordiji. I Dor-
dijno <)i)koliso dvoro. Nar. pjos. vuk. 4, 146.
T^oidijiiia sina postaviso. 5, 555.
DORDIJIN GROB, m. brdovito mjesto u Srbiji
u vrncarskom srezu (u okrugu biogradskom). Glasn.
19, 150.
d6rDIJINI(;A, / Dordijhia zena, vidi Dor-
(lijovica. — r/ narodnoj pji-.^mi naSega vremena.
Javi im se mlada Dordijnica. Nar. pjes. vuk.
4, 147.
DORDILOVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
rudnickom. Votnak u Dordilovini. Sr. nov. 1875.
347.
DORDIN, adj. koji pripada Bordi. Kad na
straze Dordine iidari. Nar. pjes. vuk. 4, 300.
DORDO, m. hyp. Dordije, Dorde. — Akc. se
mijena u voc. Dordo. — U nase vrijeme. Jao,
Dordo, zete nesudeni. Nar. pjes. petr. 1, 333.
DORDORICE, adv. jedva, tur. gurgur, dugo.
— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori
u Backoj.
DORE, m. ime musko, hyp. Dordo. — Prije
nasega vremena. Doro, ace. Dora. S. Novakovi6
pom. 120.
DORGO, m. ime musko, vidi Dordo. — U Sr-
biji u okrugu vranskom. M. D. Milidevid, kral.
srb. 315.
DORGO VAC, Dorgovca, m. krsteni ciganin (u
Srbiji u okrugu vranskom). U vranskom okrugu
Cigani se zovu samo oni koji su turske vere, a
koji su krsteni, ma i da su soja ciganskoga, zovu
se ,Dorgovci' a ne Cigani. M. D. Mili6evi6, kral.
srb. 314.
DORICIN, m. (uprav adj.) prezime. — U nase
vrijeme. D. Doricin iz Novog sela (u Banatu).
Javor. 1880. 344.
DOR16, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb 1882. 206.
DORNUTI SE, dornem se, i^f- opiti se. — U
Vukovu rjecniku s primjerom: Dornuo se malo,
t. j. opio se.
DORO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 206.
DORUSA, ,/. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Niva u Dorusi. Sr. nov. 1875. 521.
DO§A, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran-
skom. M. D. Milidevid, kra). srb. 315.
DOTLUK, m. strazna strana na dimijama,
gamma, tur. got (stra£nica) -lik. — isporedi tur.
— U Vukovu rjectiiku.
DOZARE, /. 2)1. caksiretine, pantalono. Ovako
zovu i druge tijesne caksire J^. Stojanovic. —
pers. tur. koz-ar, crepitum ferens.
DUBAR, diibra, »h. vidi dubre. — U nase vri-
jeme u Lid. J. Bogdanovid. V. Arsenijevid.
DUBRA, /. zensko ce^ade, koje ne drzi kucu ti
redu. — isporedi dubreska, dubretara. — Postaje
od dubre. — U nase vrijeme ti lAci. V. Arse-
nijevid.
DUBRANICA, /. vrpica gnoja (dubreta). —
U nase vrijeme u Lici. Kada se u profede ili
u jesen dubar na nivu izvaza, i iz kola po nivi
na malene rpe istresa, svaku tu malu rpu zovu
,diibranica', n. p. ,Ove su dubranice preblizo jedna
druge'. J. Bogdanovid.
DUBRANIK, dnbranika, m. fimetum, vrpa
gnoja (dubreta), mjesto gdje se gnoj zgrce. vidi
buniste. — isporedi dubronik, dubrenak. — U
na.sc vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
DUBRE, di'ibreta, n. storcus, fimus, gnoj, tur.
gcibre, giibre (od gri. xonnog). — • Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjclostjencevu gdje naj prije
dolnzi, u Stulicevu (,firaum, storcus, lotamoii'),
u Vukovu (,der diinger' , storcus'). Da jo slab
oni bog, koji se dade u dubre baciti. E. Pavid,
ogl. 126. Niti ode bez novojo da 2ivi u dubretu.
I). Obradovid, basn. 241. Zario so kao svina u
DUBRE
diibre. Nar. posl. vuk. 86. Kola dubreta. (Kaze
se za veliko^a i lijena covjeka). 144. Neki pre-
vijaju covGcije dubre. M. £>. Mili6evi6, 2iv. srb.
2, 5G.
DUBRENIK, DUBRENAK, m. vidi dubranik.
— U Parcicevu rjecniku.
DUBRENE, n. djelo kojijem se dubri. — U
Vukovu rjecniku.
DUBRESKA, /. vidi dubra. — U nase vri-
jeme u Lid. V. Arsenijevid.
DUBRETARA, /. vidi dubra. — TJ nase vri-
jeine u Backoj. V. Arsenijevic. B. Musicki.
DUBREVIT, adj. u kojem je mnogo duhreta
(o zemji). — U Vukovu rjecniku (,gut gediingt'
,bene stercoratus').
DUBRIS, dubrisa, m. dubre, gnoj. — U Vu-
kovu rjecniku.
DUBRITI, dubrim, impf. gnojiti. — Od osnove
imena dubre nastavkom i. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu gdje naj prije
dolazi, u Stulicevu, u Vukovu (dubriti, n. p.
nivu, vinograd ,dungen' ,stercoro', cf. gnojiti).
Svojim sanitrora kanoti dubri zemju. A. Tomi-
kovii, ziv. 3.
DUGrA, /. drvena zem|ana cupa. B. Musicki.
— mole biti da postaje od dugum.
1. DUGUM, m. veliki mjedeni sud za vodu,
pers. gugum, tur. giigiim. — U nase vrijeme i
u Vukovu rjecniku. Ko donese vode u dugumu,
da se nemu po bijel gros dado. Nar. pjes. vuk.
2, 205. Donesi mi dugura vode. Nar. pjes. here,
vuk. 254.
2. DUGUM, m. ime 7nusko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Za nom trci Dugum
duvegija. Nar. pjes. here. vuk. 214.
DUGUMOV, adj. koji pripada Dugumu (vidi
2. Dugum). Do utece Dugumova mlada. Nar.
pjes. here. vuk. 214.
DUKA, m. i f. ime musko i lensko (hyp. Durad
i Durda). — Akc. se mijena u vac. Duko. — Od
prije nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vol-
tigijinu (hyp. Duro) i u Vukovu: Duka, 1. f.
jfrauennamo' ,nomen feminae'. 2. m. vide Duko
(s dodatkom da je po istocnom govoru). Duka
(ne zna se, jeli vuisko Hi zensko). S. Novakovic,
pom. 120.
DUKAN, m. ime musko, vidi Duka. — U nase
vrijeme. A na ruke Dukanu serdaru. Nar. pjes.
vuk. 4, 418.
DUKA NAG, Dukanca, m. ime musko, Durad
(augm. Dukan). — U nase vrijeme u Lici. J.
Bogdanovic.
DUKANCIC, m. dem. Dukan. — U Vukovu
rjecniku.
DUKANDA, m. ime musko, Durad (augm. Du-
kan). — U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
V. Arsenijevic.
DUKANOV, adj. koji pripada Dukanu. I
delija Dukanov Ilija. Osvetn. 3, 105.
DUKANOVIC, m. prezime po ocu Dukanu. —
U nase vrijeme. Prod nima je Dukanovic Bego.
Nar. pjes. vuk. 4, 121. ^jubovica za Dukanovi6a.
Ogled, sr. 56.
DUKELA, /. ime zensko, augm. Duka. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DUKICA, m. ime musko, Duro (dem. Duka).
— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DUK16, m. prezime. — U nase vrijeme. §em.
srb. 1882. 206. J. Bogdanovid.
11 DULAVLIJA
DUKICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav-
niikom. Statist, bosn. 66.
DIJKINA, wj. augvi. Duko. — U nase vrijeme
u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevid.
DUKNA, /. ime Sensko. isporedi Dukan, Duka.
— U Vukovu rjecniku.
DUKNIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 206.
DUKO, m. ime musko. isporedi Duka. — Akc.
se mijena u voc. Duko. — U Vukovu rjecniku
(hyp. V. Dukan?).
DUL, m. vidi ruza, ijers. gul, tur. giil, ruza
(i cyijet uopce). — JJ nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku. a) sa znacenem sprijeda kazanijem.
Kupajte me dulom rumenijem. Nar. pjes. vuk.
1, 246. Dul mirise, ide moje drago. 1, 251. Dul se
kruni, te djevojku budi, djevojka je dulu govorila:
,A moj dule, ne kruni se na me'. 1, 287 — 288.
Daj mi, boze, da mi duli rode. Nar. pjes. potr.
1, 117. i u Sulekovu imeniku. 69. — pridijeva
se supstantivima sto znace dejade Hi drugo sto
i ne mtjena se po padezima. znaceneje: kao ruza.
Dul-kaduna mobu namolila. Nar. pjes. vuk. 1, 566.
Dul-djevojka pod dulom zaspala, 1, 287. Na tvoje
mori na tvoje dul-solufe. Nar. pjes. here. vuk.
296. Kad ja podem u dul-bascu (gdje su du-
lovi). Nar. pjes. petr. 1, 306. — dul planinski,
rosa alpina L. (Visiani). B. Sulek, im. 69. —
b) artemisia annua L., vrsta pelina. isporedi daba.
Dul, artemisia annua Willd., daba. u Banatu (po
Vuku je dill). V. Arsenijevid. Dul, artemisia L.
(Lambl) ; artemisia annua (Vuk, Pancid, Lazid).
B. Sulek, im. 69. Dul, artemisia annua WK. S.
Petrovid, lek. bi|. 205. — i u Vukovu rjedniku.
— c) vrsta jabuke. — u jagodinskom okrugu u
Srbiji. Od drugih pitomih vodaka ima jabuka:
petrovaca, . . . dula, ... M. D. Milicevid, srb. 209.
2. DUL, m. vidi dule. — U nase vrijeme i u
Vukovu rjecniku. Slijevace u tope dulove. Nar.
pjes. vuk. 2, 201.
8. DUL, m. ime musko. stoji samo pred sup-
stantivima beg, bego, ban i ne mijena se po pa-
dezima. — U narodnijem pjesmama nasega vre-
mena. Kad to vide Dul-beg dite iudo. Nar. pjes.
vuk. 4, 317. I Dul-bego iz Gusina ravnog. 4, 294.
Kada dode Dulbane, al' govori Dulbane. Nar.
pjes. marj. 175.
BJJLA,/. ime mjestima. ajgradu Ugarskoj, ma-
gar. Gyula. — XVI vijeka i u Danicicevu rjecniku.
Vb Igto 7075 (1567) priimi Petrant pasa Dulu.
Okaz. saf. pam. 84. — b) mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Vinograd u Duli. Sr. nov. 1875. 47.
DULABIJA, /. vrsta crvene slatke jabuke, pers.
gulabt, kruska (uprav kao (tulsa, puna dulse, od
gul, ruza, ab, voda), tur. giilabi. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku. Dulabija, slatka osredria
tvrda jabuka (u Slavoniji. K. J. Veselid). B. Sulek,
im. 69. i u Dalmaciji. Gas. cos. muz. 1852. 2, 49.
DULAKOVIC, ?». prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 206.
DULASIK, m. lychnis chalcedonica L., neka
bilka, turska rijei, vidi dul i asik. — isporedi du-
lasin. — U Vukovu rjecniku (,brennende liebe'
,lychnis chalcedonia') a iz nega u Sulekovu ime-
niku. 69.^
DULASIN, m. vidi dulasik. — U Vukovu rjec-
niku a iz nega u Sulekovu imeniku. 69.
DULAVES, 7n. Hi f. (?) selo u Slavoniji u
podzupaniji pakrackoj. Pregled. 97.
DULAVLIJA, /. vidi dulabija. — U Srbiji u
okrugu sabackom. Od vodaka naj vise je jabuka,
DULAVLIJA
12
DUMRUCINA
i evo od nih nekoliko vrsta koje su tako naj
obionije: petrovacc, . . . bele i erne dulavlije. M.
D. Milidevic, srb. 511.
DUL-BAKLAVA. /. nekaJcva irita, vidi dul i
baklava. — isporedi diil-pita. — U 7iase vrijeme
i u Vukovu rjeniku. Dul-baklavu u zlatnoj tep-
siji. Nar. pjes. vuk. 1, 569.
DULBAN, vidi 3. Dul.
DULBEG, DULBEGO, vidi 3. Dul.
DULBERHAR, m. tursko ime HDisko. — U
nnrndnoj njesmi nasega vremena. AH mog:a sina
Diilbrrliara. Nar. pjos. here. vuk. 57.
DULE, duleta, n. topovsko zrno, tane, tiir.
gijlle. — isporedi dunle, 2. dul. — U Vukovu
rjecniku.
DULEK, m. tursko ime miisko. — U narodnoj
pjesini nasega vremena. Dulek bego od Stam-
bola giaJa. Nar. pjes. vuk. 5, 64.
DULEK A RI, m. pi selo u Srbiji u okrugn
toplickom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 38G.
DULEKOV, adj. koji pripada Buleku. Smrt
Dulekova. Nar. pjes. vuk. 5, 63.
DULIBRISIM, m. vidi dulimbrisim. D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 82.
DULICAN, m. selo u Bosni u okrugu trav-
nickom. Statist, bosn. 64.
DULIC, m. prezime. — Od xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Dulict). Dobrettko
DulicB.' Mon. Serb. 97. (1330). — U nase je vri-
jeme prezime tursko. A do nega Dulic Ibrahimc.
Nar. pjes. juk. 169. Oj Turcine Dulic barjak-
taru. Nar. pjes. kras. 4, 94.
DULI-GRAD, m. vidi Dula, a). — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Od Bedrice i od Duli-
grada, od Budima i od Varadina. Nar. pjes. kras.
1, 66
DULIJA, /. ime zensko, dem. Duka. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DULIM, m. hrdo do Krupna u Banevcu (u
Srbiji u okrugu podrinskom). 1^. V. Stojanovid.
DULIMBRISIM, m. mimosa julibrissim Scop.
neko drvo, pers. gul-abrisem (vidi dul i ibrisim).
ruzicasta svila (jer je cvijece takovo vidjeti), tur.
glilibrisim. — isporedi dulibrisim. — U^ nase
vrijeme u Duhrovniku (M. Vodopic). B. Sulek.
im. 69.
DULI MEHAR, m. u narodnoj pjesmi nasega
vremena, maze biti pers. gul-i bohar, proletnn
ruza. ,Sta je bjeje (grijeskom ,bo)G') od duli mc-
hara?' ,Bjeji snijeg od duli mehara'. Nar. pjos.
here. vuk. 123.
DULISTAN, m. basca, gradina gdje su po-
sadene ruie (a i drugo cvijece), pers. gulistan,
ttir. giilistan. vidi i dul. — U narodtiijem pje-
smama nasega vremena. Po bostanu i po diili-
stanu. Nar. i>je3. vuk. 1, 583. 617.
DULKOVUJ, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Za sokola Nike Dulkovica. Nar.
pjo.s. jnk. 237.
DULOV, adj. ruzin, koji pripada dulu. — U
narodnoj ]>jesmi nasega vremena. Da s' napiju
dul<>v(^ viidioe. Nar. pjos. potr. 1, 117.
DUL-PITA , /. nekakva pita, isporedi diil-
baklava. XJ nase vrijeme u Bosni. B. Mar-
teccliiiii.
DULS, m. vidi dnlsa. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Uziui ruXiCne vodo
ill diilsa. Z. Orl'«lin, podr. 410.
DULSA, /. aqua rosarum, mirisna voda sto se
vadi iz ruza, tur. giil- (villi dul) su (voda); od
iste turske rijeci postaje i dais koje vidi. ispo-
redi i dulsija. Od ruze cu dulsu izvuditi. Nar.
pjes. pctr. 1, 173. — u ovijem primjerima ne
zna se, jeli nom. dulsa Hi duls. ,Ta sam lice
dulsom umivala. Nar. pjes. vuk. 1, 63. Zlatom
vezen, u dulsu (ace. dulsa Hi loc. duls?) ub'jejen.
1, 561. 562. Izmijte ga dulsom i sapunom. 4, 299.
DULSIJA, /. vidi dulsa, tur. gulsuju, rtizina
voda (vidi kod dulsa). — U nase vrijeme Umij
mene, neno, dulsijom vodicom. Nar. pjes. vuk.
1, 260. Dulsijom ga vodom umivala. Nar. pjes.
petr. 1, 49.
DULVEZIJA, /. vidi duvezlija. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Nostalo mi jo
svile tavlije i dulvezije. Nar. pjes. vuk. 1, 21.
DULVEZLIJA, /. vidi duvezlija. — U Vukovu
rjecniku.
DIJLZE, vidi duzel. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Dulze moja sestro od matere.
Nar. pjes. here. vuk. 82.
DUMANE, n. djelo kojijem se duma. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DUMATI, diimam, im})/. jesti oblo i na velike
zalogaje. — • U nase vrijeme u Lici. ,Jesi li vidio,
kako slatko duma?' J. Bogdanovic.
DUMBER, m. vidi duuibir. — U Bjelostjen-
cevu i u Jambresicevu rjecniku, a iz ovoga u
Sulekovu imeniku.
DUMBIR, dumbira, m. zingiber, neka mirodija,
kao papar, ali mane zestoka, sto se upotreb^ava
kao zacin u lirani i kao lijek, i bijka s koje se
dobiva , magar. gj'omber. — isporedi dumber,
dindiber, dundiber. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku. Dumbir, slovack. d'ambir, madar.
gyomber, zingiber officinale Rose. B. Sulek, im. 69.
DUMBIROVAC, dumbirovca, m. lijek u kojem
ima dumbira. — U Parcicevu rjecniku (,zonze-
verata').
DUME, dumeta (?), n. u zagoneci: Crno dume
kucu cuva. odgonetlaj : katanac. Nar. zag. nov. 85.
DUMEZLIJE, /. 2^Z. seoce u Bosni u okrugu
travnickom. Statist, bosn. 66.
DUMIC, m. prezime. — U nase vrijeme. §em.
karlov. 1883. 73.
DUMI&, m. iisto srebro, tur. giimiis, srebro.
— U nase vrijeme. Pokriveni limom i dumisom.
Nar. pjos. vuk. 2, 622. Na nima su kopco od
dumisa. Nar. pjes. juk. 214.
DUMIS-BALUK, m. porca cernua L., neka riba,
tur. gumiis-balj-k, srcbrna riba (vidi dumis i
baluk). — U jednoga pisca nasega vremena. K.
Crnogorac, zool. 118.
DUMiSli, adj. srcbrn (od dumisa), tur. gii-
miisli; ne mijena se po padezima. — isporedi
duuii.sli.ja. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku. Stado prasak dumisli ))isto}a. Nar. pjes.
vuk. 2, 561. Objosio dumisli gadaru. 3, 536.
Mor-£aksire a kovce dumisli. Nar. pjes. i)etr.
2, 486.
DUMisLl.TA, /. n. p. kop^'a, srebrna (od du-
miHa). vidi duuii.^li. — f' nase vrijeme. Na kojim
au kopTio dumislije. Nar. pjes. juk. 166. Na
fiaksirah kov(^n dumiSlijo (itamparskom grijeikom
,dimislijo'), od duuiisa pa su pozlatito. Nar. pjos.
marj. 155.
Dl'jMRLfCINA, /. ono sto sc plaia kao dumruk.
— U jednom primjeru nasega vremena (meta-
DUMRUCINA
13
DUEA§
foridki). Da je cenzura ,dumrucina na Judske
misli'. M. D. Milicevic, let. vec. 117.
DIFMEUCKI, adj. koji pripada dJumrucima.
— U Vukovii rjecniku.
DUMRUGGIJA, m. vidi dumrukcija — U nase
vrijeme. Kad ja bijah morski geleboija, a ti bjese
morski dumruggija. Nar. pjes. vuk. 3, 419.
DUMEUK, m. portorium, vidi carina, 1, a),
tur. giimruk (od novogrc. xov/uiaxi, a ovo od lat.
commercium). — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu i u Danicicevu (dumrukt). Za
toj mi su do stda placali . . . za dumruki. dve
tisuce i peti. sott dukatt zlatihr.. Mon. serb.
523. (1180). Kako hai-aci. i cumrukB (,kjumrukb').
526. (I-ISI). A ti ne see na moje vclove uzet"
dinijruk grose ni dukata. Nar. jije-s. vuk. 3, 449
DUMEUKANA, /. vidi carina, 2, tur. gumriik-
hane. — U Vukovu rjecniku.
DUMEUKCIJA, m. portitor, carinik, tur. giim-
riikci, giimrilkgi (od ovoga dumruggija koje vidi).
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. I za-
vici do dvije dumrukfije. Nar. pjes. juk. 355.
DUMEUKCIJINSKI, adj. koji pripada dum-
rukcijama, vidi carinicki. — U Vukovu rjecniku
(dumrukrijnski) gdje ima i dumrukcijski s isti-
jem znacenem.
DUMEUKCijSKl, vidi dumrukcijinski.
DUNA, /. nijesto u Srbiji u okrugu jagodin-
skom. Niva u Duni. Sr. nov. 1873. 871.
DUNAH, m. pers. gunah, tur. giinah, grijeh.
— U narodnoj pjesini nasega vremena (govori
Turcin). Ako za to ogrijesim dusu sto dauru
vjeru pogazimo, nek m' ubije katura kobila, nek
vidite sta sam uradio, na dauru dunah uhvatio
Nar. pjesm. petr. 3, 503.
DUNE), m. margarita, biserovo zrno, magar.
gyongy. — U Bjelostjencevu rjecniku (,marga-
rita, margaritum, bacca' v. biser) i u Jambre-
sicevu (jgemma; unio').
DUNDA, rijec bez smisla u narodnoj pjesmi
u ugarskijeh Hrvato, ipak vidi dunduva, din-
duha. Hoja dun da hoja a ca vi to delate? —
Hqja danda hoja mi si moste gradimo. Jacke. 293
DUNDEN, adj. biserov (od duncta). — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (dundeni) i u Jambresicevu
(dunden lane ,mouile').
DUNDEVICA, /. vidi dinduha. — U jednoga
pisca nasega vremena. Nanizano parama i dun-
devicama. S. il^ubisa, pric. 123.
DUNDIBER, m. a) libes rubrum L, neka bi{ka,
vidi grozdico. (u Dubici). B. Sulek, im. 69. —
b) vrt^ta grozda i loze. Sinoc majka ozenila
Marka, juUos mu se razbolila |uba, zaiskala
grozda dundibera. Nar. pjes. zemjak. 1871. 2.
— c) vidi dindiber i dumbir. — u Bjelostjen-
cevu rjecniku (kod dumber).
DUNDUVA, /. vidi dinduha. — U jednoga
pisca nasega vremena. Kite nacickanc svako-
jakim dunduvama. S. ;^ubisa, pric. 125.
DUNICA, /. vidi dunija. — U Parcicevu rjec-
niku.
DUNIJA, /. norma, alat u drvodjrja i zidarj,
kao plosan drveni Hi gvozdeni pravi kut, tur.
giinie (od grc. ywri'u). isporedi skvadra. — U
Vukovu rjecniku (,das winkeleisen' ,norma') gdje
ima primjer u kojem stoji u pretiesenom smislu:
Dotjerati (sto) na svoju duniju, t j. po svojoj
vo|i.^
DUNIS, m. selo u Srbiji u okrugu krusevackom.
K. Jovanovic 129.
DUNISKI, adj. koji pripada mjestu Bunisu.
— isporedi duniski. Vinograd u brdu duniskom.
Sr. nov. 1870. 234. Livada blizu duniske reke.
1873. 99
DtFNISKI, vidi duniski, Duniska (opstina).
K. Jovanovic 129.
DUNLE, dunleta, n. vidi dule. — U Vukovu
rjecniku.
DUNUTI, dlinem, pf. udariti turkimice. M.
Pavlinovic.
, DUPA. /. mjesto u Srbiji u okrugu cuprijskom.
Niva na Dupi. Sr. nov. 1875. 794.
1. DUE, m. ime musko, vidi Durad i Dure. —
XIV vijeka i it Danicicevu rjecniku (Durt). Durt
(s) synovi. Mon. serb. 563. (1322).
2. DUE, Dura, m. Jaurinum, grad u Ugarskoj
(nem. Eaab). — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku.
DUEA, m. augm. Dure. — U poslovici xviii
vijeka. Svecani je Diiri dan, kadno li je Dura
san. (Z). Poslov. dauic. 119.
DUEAC, Durca, m. hyp. Durad. — U Vukovu.
rjecniku (gdje je akc. po crnogorskom govoru :
Durac, Durca) s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori.
DUEACIN, m. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Branik na Duracinu. Sr. nov. 1867. 142.
DUEAD, Durda, J». rtwoyiog, Georgius, imc
musko, vidi Deordije. — isporedi i Jaraj. —
-a- (mj. b) ostaje samo u nom. sing. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima osim nom.
sing. — Od xui vijeka sa starijim oblicima no-
minativa sing. Durtdt, Durdt (do xv vijeka);
s oblikom Duradt od prve polovice xv; izmedu
rjecnika u Vukovu i u Danicicevu (Duri-dt). Predt
knezomi. Durtdemt. Mon. serb. 46. (1254). Durdt
z bratomt. 564. (1322). Sinove Vltkovi Grtguri.
i Durtdt i Lazart. 223. (1392). Duradt. Spom.
sr. 1, 119. (1413). Durtdt CrBnojevicB. Mon. serb.
538. (1494). Durtdt. S. Novakovic, pom. 121.
Ovako ti poruci slavnome despotu Durdu. Nar.
pjes. mikl. beitr. 52. I dva stuba svetite}a Durda.
(vidi Durdevi Stubovi). Nar. pjes. vuk. 2, 103.
A kad Marku sveti Durad dode. 2, 433. Kra)u
Durdu, rodite|u krasni. 2, 484. Pake sede s Dur-
dem piti vino. 2, 571. — • vidi i Durde.
DUEAK, m. ime musko, augm. Dure. — Prije
nasega vremena. Duraki.. S. Novakovic, pom. 121.
DUEAKA, /. (PJ ime zensko (?), vidi Durak.
— Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 121.
DUEAKOVO, n. selo u Srbiji u okrugu poza-
revackom. K. Jovanovic 140.
DUE AN, w«. ime musko, augm. Dure. — U
nase vrijeme. J. Bogdanovic. Duran Polovina.
Nar. pjes. kras. 1, x.
DUEANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Vise kule Duranovic-Sava. Nar. pjes. vuk. 4, 113.
i medu prenumerantima u Nar. pjes. vuk. 2, 655.
DUE AS, m. ime musko, augm. Duro. — U
nase vrijeme. Potra pravi ka Krstacu tvrdu, a
Durasa niza Dugu pustu Osvetn. 5, 124.
DUEASOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budraani. — - I mjesto u Crnoj
Gori. 1 navio preo Martinica, Martinica i Du-
rasovica. Osvetn. 5, 101.
DUEAS, m. ime musko, augm. Duro. — xiv
vijeka i poslije i u Danicicevu rjecniku (Durasb).
(lolhnikb DurasB. Mon. serb. 85. (1326). Durasb.
S. Novakovic, pom. 121.
DUEA§EVl6
DURASEVk!), m. prezime, po ocu Burasu. —
XV vijeka i u Danicicevu rjeiniku (DuraSevict).
Durda i Lesu Dura§evi6emi.. Spom. sr. 1, 49.
(1403). Kalodurad Dura§evic iz Crvnice. Mon.
Serb. 463. (1454). — I selo u Dalmaciji u Tiotaru
kotorskom. Repert. 1872. 9.
DUEASiN, ni. ime viu§ko, augm. Duro. vidi
Dura§. — Od prije nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Vukovu. Dura§inB. S. Novakovic,
pom. 121.
DlJRA§K0Vl6, m. prezime. — U nase vrijeme.
Jos dva brata dva Dura§kovi6a. Nar. pjes. vuk.
4, 37. Duraskovic Janka i Bogdana. Ogled, sr. 31.
DUE AT, m. ime musko, augm. Duro. — Frijc
nasega vremena. Duratt. S. Novakovi6, pom. 121.
DUEATOVIC, m. prezime po ocu Duratii. —
U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
DUEDA, /. ime iensko, prema muskome Durad.
— Od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika
u Vukovu. Durda. S. NovakoviA, pom. 121. Do
je nasa snaja Durda? V. Vrcevi6, niz. 55.
DUEDAC, m. mjesto u Srbiji u okrugu kneze-
vackom. BaSta u Durdacu. Sr. nov. 1869. 447.
1. DUEDAN, m, ime musko, vidi Durad. —
U nase vrijeme. Durdan Jovi6. M. D. Milicevi6,
kra). srb. 69.
2. DUEDAN, doronicum hungaricum Eclib ,
neka trava. — U Srhiji u niskom okrugu. S. I.
Pelivanovic. javor. 1881. 122.
DUEDANCI, m. pi. selo u Slavoniji u podzu-
paniji dakovackoj. Pregled 104.
DUEDE, m. vidi Durad. — U nase vrijeme.
Oude bjese stari despot Durde. Nar. pjes. vuk.
3, 53. Gleda knigu Senkovidu Durde (moze biti
i voc. Durad, mj. Durdu). 3, 391. govori se u
Srbiji u okrugu vranskom. M. D. Milicevi6, kra|.
srb. 315.
DUEDEKOVAC, Durdckovca, m. selo u Hr-
vatskoj u podzupaniji zagrebackoj. (kajkavski)
Durdekovec. Pregled. 23.
DUEDEN, m. vidi Durad. — U Srhiji u okrugu
vranskom. M. D. Mili6evi6, kra]. srb. 315.
DUEDE&ILO, m. ime musko, augm. Durad. —
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
DUEDEV, adj. koji pripada Durdu (Durdev
dan, danak =^ dan svetoga Durda). — Od xii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (Durdev dan)
i u Danicicevu (Durtdevt). Odi. vlalib Eadovo
sudbstvo i Durtdevo. Mon. scrb. 6. (1198—1199).
DurbdovB (jDurtdevb') dtnt. 7 (xii vijek). Sudi.
da staje od Mihoj}a dtne do Durtdcva dtno. 4G.
(1254). Durdeva Jerina. Nar. pjesm. mikl. beitr.
51. Posetala Durdeva Jerina. Nar. pjes. vuk.
2, 479. A kad dodo ka Durdevoj kuli. 2, 500.
A kad brdu Durdovome dode. 4, 123. Do vesola
dana Durdevoga. Ogled, .sr. 40. Durdev danak
liajduf'ki sastanak, Mitrov danak hajducki ra-
stanak. Durdev dan je }otni svetac. Nar. posl.
vuk. 78. Na Durdev dan svaki gleda da zako]o
jagno. (vidi durdovilo). Vuk, rjefi. 151a.
DUEDEVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu ca-
ianskom. Livada u Durdovu. Sr. nov. 1875. 174.
DUEDEVAC, durdevca, m. uprav onaj koji
pripada Durdu, ali dolazi samo s osobitijcm
znacenima. — Akc. kaki je u gen. sing, taki jc
u ostalijem padezima, osim nom. sing, i ace. kad
je jednak nominativu, i gen. pi. durdevaca. a)
vidi durdovstak. — u Vukovu rjccniku. — b)
ime mjestima. an) nrln u Srbiji ii okrugu va-
levskom. K. Jovanovi6 103. — bb) selo u Hrval-
14
DUEDEVILO
skoj u podzupaniji bjelovarskoj. Pregled. 81. moze
biti da je isto mjesto sto se pomine xviii vijeka
Mate iz Durdevca. Sjbarine. 12, 41. (oko 1719).
— c) vidi durdica. B. Sulek, im, 69. — d) cheno-
podium olidum Sm., neka trava, smrdeca loboda.
— u Parcicevu rjecniku: ,vulvaria, erba'.
DUEDEVA DEDA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Durdevoj Dedi. Sr. nov.
1867;^ 59.
DUEDEVA GLAVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
cuprijskom. Branik u Durdevoj Glavi. Sr. nov.
1873. 855.
DUEDEVA GEEDA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. Niva u Durdevoj Gredi. Sr. nov.
1863. 26.
DUEDEVAK, durdevka, m. ime bi^kama. — U
t^ulekovu imeniku: Durdevak, 1. vaillantia cru-
ciata L. (iz Srpskoga arkiva za celokupno lo-
karstvo 1875); 2. vidi durdevac. 97. Durdevak,
eonvallaria niajalis L. S. Petrovid, lek. bij. 418.
DUEDEV CVIJET, m. vidi Durdevo cvijece.
— U Stulicevu rjecniku (Durdev cvit ,lilium con-
vallium') a iz nega u Salckovu imeniku. 69.
DUEDEVCAN, m. blicca argj^roleuca Heck.,
platika, krupatica, krupatka, jayidroga. D. Sebi-
sanovic. progr. rakovac. real. 1880. 17. zove so
za to tako, sto se mrijesti o Durdevu. u Kar-
lovcu, kajkavski: jurjevcan. V. Arsenijevid.
DUEDEVCE, n. ranunculus millefoliatus Vahl.
— U Srbiji u niskom okrugu. S I. Pelivanovic.
javor. 1881. 122.
DUEDEV GEOB, m. mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. Sr. nov. 1872. 419.
DUEDEVICA, /. Durdeva zena, vidi Dorde-
vica. — U nase vrijeme. Junaci se iz mora iz-
voze, brojila ill mlada Durdevica, sve junake na
broj nabrojila, do tri nena dobra ne nabroji:
prvo dobro Durda gospodara . . . Nar. pjes. vuk.
1, 217.
DUEDEVIC, m. prezime po ocu Durdu. — Od
XV vijeka (kao ime mjestu od xni), i u Danici-
cevu rjecniku (Durtdevici. kao ime mjestu i kao
prezime). Vladimirt Durtdevict. Glasn. 15, 298.
(1348 ?). i kao vlasteosko prezime u Dubrovniku
(oidi Znvgovic): Nikolici Durtdevicu. Spom. sr.
1, 148. (1420). Kneza Nikolu Jurjevica (vidi
Jurjevic) koji se sam tako pise, dubrovadki lo-
gofet Rusko, prepisujuci mu ime, zove: knezL
Nikola Durdovidi.. Spom. sr. 2, 83. (1426). Udri,
pobre, Durdevica Suja, a ne gledaj Durdevid-
Murata. Nar. pjes. vuk. 4, 327. Durdevid. §em.
srb. 1882. 206. Som. karlov. 1883. 73. — I kao
ime mjestima: ,Duri.devici.', selo kojo je kra}
Milutin (lao lliiandaru: ,Duri.devidt' (Mon. serb.
58 god 1293 — 1302). bilo je do Cabida: meda je
Cabidu i.sla ,zi. Durtdevidomt odi. Iglareva, i gde
se stajeta oba puti izL DrLsttnika i izt Durt-
devida' (93 god. 1330). i Stitarici je isla meda
,zL Duri.devidomt' (93). poslije jo bio zaselak
Krusovu: ,DurLdevidfc' (140 god. 1318). — Za-
solak selu ,Jeli.sanici' koje je bilo Durda Neni-
Sida a car ga Lazar prilozio bolnici hilaudarskoj :
.Durdevidi.' (Glasn. 11, 139. Mon. serb. 195 god.
1380). D. Danicid, rjoc. 3, 544.
DUEDE Vl6l, m. pi. dva seoca u Bosni : jedno
u okrugu travnickom. Statist, bosn. 68; drugo u
okrugu zvornickom. 97.
DUEDEVIK, m. selo u Bosni u okrugu zvor-
niikom. Statist, bosn. 81.
DUEDEVILO, ». jagne sto se ko\e na Durdrr
dan. — U nase vrijeme u busanskoj krajini. U
DURDEVILO
15
DURIC
bosanskoj krajini na Durdev dan je obi6aj bro-
jati male jagance i klati jagne durdevilo, koje
je namijeneno za taj dan. S. Novakovii. star.
12, 131.
DURDEVINA, /. ono sto je lilo Burdevo
(Burda Smederevca). — U Vukovu rjeeniku s do-
datkom da je stajaca rijec i s primjerom iz na-
rodne pjesme: Koji mi je sve moje uzeo: Dur-
devinu i Smederovinu.
DURDEVI STUBOVI (STUPOVI), m. pi ime
dvjema manastirima. — Od prije nasega vre-
mena: Durdevi Stupovi. S. Novakovid, pom. 152.
i u Vukovu rjeeniku: 1. naraastir u Vasojevicima
na lijevoj strani Lima s primjerom iz narodne
pjesme: Da vidite Durdevo Stupove. 2. zidine od
namastira blizu Novoga Pazara s primjerom iz
narodne pjesme: Da vidite Lavru Studenicku ne
daleko od Novog Pazara; da vidite Durdeve Stu-
pove kod Dezeve starijeh dvorova, zaduzbine cara
Simeuna.
DURDEV k;^UC, m. mjesto u Srbiji u okrugu
valevskom. Niva u Durdevom K}u6u. Sr. nov.
187L 398.
DURDEVO, n. ime mjestima. a) grad u Eu-
muniji. — u Vukovu rjeeniku. — h) vidi Dur-
devina. u Vukovu rjeeniku s primjerom iz na-
rodne pjesme: Sve joj mlada u prdiju dala: sve
Durdevo i sve Smederevo. — c) mjestO u Srbiji
u okrugu pozareva6kom. Vinograd u Durdevu.
Sr. nov. 1865. 243.
DURDEVO BRDO, n. ime mjestima u Srbiji.
a) u okrugu uzickom. 1^. V. Stojanovic. — b) u
okrugu jaqodinskom. Vinograd u Durdevom Brdu.
Sr. nov. i871. 2'46.
DURDEVO CVIJECE, n. vidi durdica. isporedi
Durdev cvijet. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjeinikti. Cvijece Durdevo , convallaria majalis
L. (R. Visiani). B. Sulek, im. 47. S. Petrovi6,
lek. bi|. 418.
DURDEVSKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Livada u Durdevskoj. Sr. nov. 1875.
741.
DURDEVSKI, adj. koji pripada (svetomu)
Burdu. — U nase vrijeme i u Vukovu rjeeniku
(durdevski, n. p. mjesec, kisa ,Georgi' ,S. Georgii*).
Ja sam, majko, Durdevska kisica. Nar. pjes. petr.
DURDEVSKO BRDO, n. mjesto ti Srbiji u
okrugu pozarevackom. Niva u Brdu Durdevskom.
Sr. nov. 1864. 449.
DURDEVSKO CVIJECE, n. caltha palustris
L., neka bi^ka, kopitac. — U nase vrijeme. Dur-
devsko cvijece, caltha palustris L. (iz Srpskoga
arkiva za celokupno lekarstvo. 1875). B. Sulek,
im. 70. S. Petrovic, lek. bi; 13.
DURDEVSTAK, m. iovjek koji svetkuje sve-
toga Burda (kao krsno ime). — isporedi dur-
devac, a). — U Vukovu rjeeniku.
DURDIC, durdica, m. dem. Durad. a) ime musko.
— XIII i XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Ba-
nicicevu (Durtdici.). Durtdicb. Mon. serb. 62.
(1293-1302). DurdicB. Glasn. 15,290.(1348?).
— b) treci dan novembra kod pravoslavnijeh Jlri-
scana. — u Vukovu rjeeniku: ,Klein-Georgi (den
3 nov )'. — c) vidi durdica. — u nase vrijeme i
n Vukovu rjeeniku. B. Sulek, im. 70. S. Petrovic,
lek. bi}. 418.
DURDICA, /. convallaria majalis L., poznata
bijka i cvijet. — isporedi durdic, durdic, dur-
devo cvijece, durdeviic, durdevak. — U Vnkoru
rjeeniku a iz nega u Sulekovu imeniku. 70.
DURDICI, >»., 1)1 mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevaikom. Niva u Durdicima. Sr. nov. 1861.
467.
DURDICINA BARA,/. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Livada u Durdifiinoj Bari. Sr.
nov. 1865. 509.
1. DURD16, m. a) prezime. — u naSe vrijeme.
Sem. karlov. 1883. 73. — b) dva sela u Hrvat-
skoj : aa) u podzupaniji krizevackoj. Pregled. 67.
— bb) u podzupaniji bjelovarskoj. 79.
2. DURDIC, ^m. vidi durdica. — U Stulicevu
rjeeniku i u Sulekovu imeniku. 70.
DURDI.TA, /. ime zensko, vidi Durda. — Od
prije nasega vremena i u Vukovu rjedniku. Dur-
dija. S. Novakovi6, pom. 121.
DURDIJAN, m. ime musko, Burad. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
DURDIJANA, /. ime zensko, vidi Durdijan.
Zemlak. 1871. 2.
DURDIJE, m. vidi Dordije. — xv vijeka i u
Danicicevu rjeeniku (Durtdije). Carica Mara,
dtsti Durdija (,Gjurgija') despota. Mon. serb.
522. (1497).
DURDIJ16, m. prezime (Burdijin sin). — U
nase vrijeme. Durdijd Joko s Komarnico ravno.
Nar. pjes. vuk. 4, 485.
DURDIMICE, adv. naletice, mahom, navalice.
,0n mu rece: a on durdimice na u'. M. Pavli-
novic.
1. DURDINA, m. augm. Durad. — U naSe
vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6.
2. DURDINA, /. ime mjestu (selu). — Prije
nasega vremena. Durdina (selo) S. Novakovi6,
pom. 152.
DURDINKA, /. ime zensko, vidi Durdija. —
U nase vrijeme. Zaprosio Durdinku devojku . . .
Da vjencamo Savu i Durdinku. Nar. pjes. petr.
2, 87.
DURDITI, diirdim, impf. nakriviti se i cvrsto
ici, tresimice i6i. ,Vidi kako durdi'. M. Pavli-
novic.
DURDO, m. vidi Durad. — U narodnoj pjesmi
prosloga vijeka. Od tega ti on Durdo nicesa
ne znadijase. Nar. pjea. mikl. beitr. 53.
DURE, Dureta, n. ime musko, dem. Duro. —
Prije nasega vremena. Dure, ace. Dureta. S. No-
vakovi6, pom. 121.
DURETA, m. ime musko, vidi Dure. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 121.
DURETIC, m. prezime vlasteosko u Bubrov-
niku, vidi Zurgovic. — xv vijeka i u Banicicevu
rjeeniku (Duretict). Predt kneza flubrovackoga
i predt negove sudije Zuha Duretica, predb Pavka
Pucica. Spom. sr. 2, 117. (1462).
^DUREVAC, Durevca, m. prije mahala sela
Zitnoga Potoka u Srbiji u okrugu toplickom. M.
D. Milicevic, kra|. srb. 415.
DUREVCI, Durevaca, m. pi. selo u Srbiji u
okrugu toplickom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 389.
DUREVIC, m. seoce u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosu. 30.
DUREZINO, n. ime mjestu. — xiv vijeka. Se-
lima u Macvi koja je car Lazar prilozio Rava-
nici isla je meda ,me^du Vlasenicu i meidu Du-
rezino' (Sr. letop. 1847. 4, 53 god. 1381). D. Da-
nicic, rjec. 3, 543.
DURIC, m mjesto u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. Vinograd u Duricu. Sr. nov. 1866. 161.
DURICA
16
DURMEZLI.IE
DUEICA, in. iiiie mtislcu, clem. Dura. — Od
XIV vijeka, a izmeCtu rjecnikd u Vitkovu i u J)a-
nicicevu. Logofett gospodina Alokf.xendra Du-
rica. Mon. serb. 179. (1368). Kbdi pride Durica.
Spom. sr. 1, 8'J. (1407). o istome Surici na str.
88 itna ace. Durica Petrovi6a, sto je jamacno
pisarska Hi stamparska pOijreska mj. Duricu.
Durica. S. Novakovic, pom. 1:^1. Evo danaske
dovet godina, kako ja tajini bolnog Duricu. Nar.
pjes. vuk. 1, 491. i u Lici. J. Bogdauovic.
DUE.ICKA, /. ime rijeci. — Prije naSega vre-
tnena. Durictka (roka). S. Novakovic, pom. 152.
DURICIC, m. prezime po ocu Buricl. — U
nose vyijcme (alt kao ime mje.stu od prije). Sem
srb. 1882. 206. ftciii. karlov. 1883. 73. — i kao
ime sclu. prije naieya vremena. Duricici'i. (selo).
S. Novakovic, pom. 152.
DURICICI, m. j)l. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, j om. 152.
DURICINA BARA,/. mjesto u Srhiji a okrugii
ixizarcraikom. Livada u Duricinoj Bari. Sr. ikjv.
1867. 337.
DURICINA LIVADA, /. mjeato u Srhiji u
oknigu sabackom. Niva u Duricinoj Livadi. Sr.
ncv. J 866. 512.
^ DURICINA MANDRA, /. brduvito mjesto u
Srbiji H vracarskom srezu a okrngii biogradskoiii.
Gla.sii. 10, 150.
DURICINO, m. wjesto u Srbiji u okriigu kra-
jinakom. Branik ua Duricinu. Sr. nov. 1867. 688.
DURIC, m. prezime. — Kao vlasteosko pre-
zime u knizi stampanoj god. 1519: Bozidart Vu-
kovici, ot Diirici,. Podgoricaninr.. Vuk, priinj. 12.
i otitle u DanicicevH rjecniku (Durict). i u nasc
vrijcme. Dimitrije Duric. M. D. Milicevic, kra}.
srb. 299. vidi i Sem. srb. 1882. 206. Sem. karlov.
1883. 73.
DURICI, m. pi. ime mjestima. a) selo u Bosni
u okrug II zvornickom. Stati.st. bosn. 98. — b) selo
u Dalmaciji a kotarii kotorskom. Sem. pravo.si.
boko-kof,. 1875. 24. — c) zaselak u Srbiji u okrugu
itzickom. K. Jovanovic 158.
DURl^iE, n. mjesto u Srbiji u okrugu poza-
revackom. Obor u Duriju. Sr. nov. 1875. 741.
DURIN, adj. koji pripada iJuri. a) uopcc. —
Od XV vijeka a izmedu rjecnika u Danicicevu
(During. Sto jo Durino. Spom. sr. 1, 109. (Mil).
Kad do('cra pod Durinu kulu. Nar. pjcs. petr.
-. 477. — b) Diirin pctak, kao dan sto nigda
nc dohodi. — u poslovici i po noj u Vukovu
rjecniku (,dcn 30. februar- ,ad calen<las graccas').
O Durinu potku. (Nikad). Nar. posl. vuk. 236.
DURIN A BARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
poznrcvackom. Livada u Durinoi Rari. Sr. nov
1863. 568.
DURINAC, Durrnca, m. ime mjestima u Srbiji
a) selo u okrugu hiogrndskom. K. .Tovanovid 9(!
— b) selo u okrugu knezeouckom. 112. — c) selo
u okrugu hiprijskom. 180. — d) mjesto u okrugu
kruseiHiikom. Vinograd ii Durincu. Sr. nov. 1868.
213.
DURIN BIJNAR, m. mjesto u Srbiji u okrugu
smcdcrcrskom. Sr. nov. 18()7. 37<i.
Dl'KINX'I, Durinrica, «». pi, mjesto a Srbiji u
okrugu kragujevackom. IS'iva u Durinciina. Sr
nov. 1H75. 39,
DUJiLX COT, m. brdasce u Srbiji u vracar-
skom srezu (u okrugu /'ingr'ahkinii). 'ij.t.sn 19
150.
DURING A J, ut. pustara u Slavoniji u podzu-
paniji dakovackoj. Preglod. 106.
DURIN161, ?H. pZ. selo u Dalmaciji u kotaru
dubrovackom. Report. 1872. 23.
DURIN KUT, , m. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarerackom Niva u Durinom ivutu Sr. uov.
1875. 741.
DURINO POJ^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Durinom Polu. Sr. nov.
1871. 600.
DURINO TRLO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Sr. nov. 1867. 494.
DURINO VAC, Durinovca, m. selo u Hrvatikoj
u podzupaniji krizevackoj. (kajkavski) Durinovcc.
Preglod. 68.
DURINOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Sr. nov. 1875. 375.
DURIN VRH, m. brdo u Srbiji. Na samoj
obali Mlave podize so Darin vrh, koji so sa kosn
izmed reko osanicke i joaanicke vidi. Glasn.
43, 304.
DURISAV, m. ime musko. — U Vukovu rjec-
niku.
DURISAVA, /. ime zensko. — Od prije na-
scga vremena i u Vukovu rjecniku. Durisava.
S. Novakovic, pom. 121.
DURI-SELO, n. selo u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. K. Jovanovi6 118.
DURISA, m. ime musko, augm. Duro. — Od
prije nasega vremena. S Novakovic, pom. 121.
i u iiase vrijcme u Duhrovniku. P. Budmaui.
DURISIC, m. prezime. — U nase vrijeme. A
do Petra Mitur Durisicu. Nar. pjes. vuk. 5, 411.
— 1 selo u Slavoniji a podztipuniji virovitickoj.
Progled. Ill
DURISICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 151.
DURJ.AN, m. prezime. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.
DURJEN, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Dureni.. S. Novakovic, pom. 121.
DURKA , m. ime musko, vidi Durko. — Od
prije nasega vremena. Duri.ka (moglo In biti i
zensko ime). S. Novakovic, pom. 121. S nimo
piju cetiri adnada: adnad Baja i Rckovic Peja,
adnad Durka od bijelo Sento . . . Nar. pjes. vuk.
3, 557.
DURKAN, m. ime konu. F. Kurclac, dum.
yAv. 10
DURK.ANIC, m. prezime. — xvi vijcki. Mon.
Croat. 290 (1589).
DURKO, m. ime musko, dem. Duro. — Od
XIV vijeka a izmedu rjecnika u Vukovu i u Da-
nicicevu (Durtko). Durko. Glasn. 15, 309. (1348?).
Pant Durko. Mon. serb. 542. (1496). Durko. S.
Novakovic, pom. 121.
DURKO VAC, di'irkovca, m. iiekakav osobiti
carak. — U nase vrijcme i u Vukovu rjecniku
(durkovac carak .art sclilos.-^ an fouergowoliren'
,igniarium quoddam', cf. vukovac s primjcrom
iz narodne pjesme: Na nima su dva carka dnr-
kovca). Mac vukovac, carak durkovac i sabja
ilimi.skina (va|aju). Nar. posl. vuk. 176.
DURKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme
Mila scsUa Durkovii'- serdara. Nar. pji^'^. vuk
3, 476. A zagna fic Durko vie Hotasu. Oglod'
sr. 40.
DURMKZLI.II], /. pi. scoce u IJosni u okrugu
Iruvnickom. Statist, bosn. 67.
DURO
17
DUVEZLIJA
DURO, m. iine inusko, hyp. Durad. — isporedi
Dura. . — Alec, sc mijena u voc. Duro. — Od
prije na.^ega vremena, a izinedu rjecnika u Vol-
tigijinu, (u Vukovu je ijrijeskom izostalo; kod
Dura stoji: vide Duro). Duro. S. Novakovic,
pom. 121. Jeli s nime Pijanica Duro? Nar pjes.
vuk. 'A, 448. Beg je dade Pijanici Duru. 2, 449.
Pita majka Smederevca Dura. 2, 471. Pjan Duro
kao i sjekira. Nar. posl. vuk. 249.
DUROJE, m. ime miisko. vidi Duro od cega
postaje. — XIV vijeka, a izmedic rjecnika u iJa-
nicicevu. Duroje . . . Duroje Dobrict. Men. serb.
97. (1330).
DTJROK, m. ime muiko, SuraCt. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovic.
DUROTA, m. a) ime musko, Surad. — u nase
vrijenie u Lici. J. Bogdanovic. — b) line volu
(koji se o Durdevu otelio). F. Kurelac , dom
ziv. 24.
DUROV, adj. koji pripada Duru Pravo dode
do D'lrove kule. Nar. pjes. petr. 2, 476. Zlo ci-
nila D irova Jerina, zlo cinila, gore docekala.
Nar. posl. vuk. 92.
DUROVAC, Durovca, m. selo u Srbiji u okruga
topUckom. M. D. Miiicevic, kra|. srb. 896.
DUROVACA, /. a) velika casa drvena. radi
postnna vidi kod. Duro i Dura primjere o Pija-
nici Sum iz nnrodnijeh pjesama i poslovica. —
u Vukovu rjecnika gdje se dodaje poslovica :
Pjan Duro ka' i sjekira (vidi kod Duro) _ —
b) mje.'ito u Srbiji a okrugu kragujevackom Niva
u Durovaci Sr. nov. 1866. 124.
DURO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pa
dozivje Durovic Hotasa. Ogled, sr. 38. vidi i
§em. srb. 1882. 206. — Durovica po]e, rnjesto u
Srbiji u okrugu u£ickom. Livada u Durovic.i
po}n. Sr. nov. 1871. 27.
DUROVICI, m. pi. ime mjestima. a) dva za-
seoka u Srbiji u okrugu uzickom. K. Jovanovic
159. 160. — b) seoce u Dalmaciji u kotaru du-
brovackom. V. Sabjar 112
DUROVINA, /. seoce u Bosni u okrugu zvor-
tiickoin. Statist, bosn. 92.
DUROVISTA, n. pi. ime vijatu. — xiv vijeka
Car je Stefan dao crkvi arhaudelovoj u Prizrenu
nivu ,nize DurovistB' (GJasn. 15, 271 god. 1348?).
,niva Durovista' (272). D. Danicic, rjec. B, 543-544.
DUROVO BEDO, n. rnjesto u Srbiji u okrugu
■uzickom. Livada u Durovu Brdu Sr. nov, 1866.
372.
DUSIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Seui.
srb. 1882. 206.
DUSKANE, n. djelo kojijem se duska. — U
Vukovu rjecniku.
DUSKATI, duskam, impf. raditi sto sa svom
snagom, n. p. kopati. — Maze biti od tur. kiiski,
gvozdena poluga. — U Vukovu rjecniku.
DUSTEBEG, m. jtrezime. — U nase vrijeme.
Seiri. karlov. 1883. 73.
DUSTOVIC, m. prezime. — V nase vrijeme.
Karimaiia starog Dustovica. Nar. pjes. vuk. 4, 48:!.
DUSINCI, Dusinaca, in. pi. selo u Srbiji a
okrugu toplickom. M. D. Milidevic, kra|. srb. 896.
DU&O, m. (^em. Duro. — U nase vrijeme. Duso
Vulicevic. Vuk, prav. sov. 13.
DUStRA, /. nekakva riba. Danica. 1870. 352.
DUTURE, adv. per aversionem, jedno na
drugo, s jednoga na drugo, osjekom, ^wr. kotiire,
in
gotiire, vrpa. — isporedi duturice. — li Vukovu
rjecniku (,in bausch und bogen').
DUTURICA, /. sto se duture radi. — U Vu-
kovu rjecniku (,die bauschbarkeit' , opera per
aversionem'). — 1 kao ime mjestu u Srbiji u
okrugu rudnickom. Livada u Duturici. Sr. nov.
1869.^ 328.
DUTURICE, vidi duture. — U Vukovu rjecniku.
vidi i kod duturicar.
DUTURICAR, m. covjek koji duturice radi
(n. p. vinograd). — U Vukovu rjecniku (,der
bauschpacliter' ,redemtor per aversionem'), gdje
se dodaje: Mnogi Karlovcani imaju duturicare
koji im u vinogradima sjede i vinograde dutu-
rice rade.
DUTURICAREV, adj. koji pripada duturi-
caru. — isporedi duturicarov. — U Vukovu
rjecniku.
DUTURICARKA , /. duturicareva zena. —
Akc. se viijena u gen. pi. diituricaraka. — U
Vukovu rjecniku.
DUTURICAROV, vidi duturicarev. -- U Vu-
kovu rjecniku.
DUTURUM, adj. uzet, klijenit, tur. kiituriim.
— U nase vrijeme u Ilercegovini. Toliko dutu-
rumih staraca. V. Vrcevic, niz. 180. Ni jedan
corav ni dutvirum. 237. Nego me staru i dutu-
rumu mucis. 301.
DUVECE, duveceta, n. a) zemjani sud (kao
zdjela) sto se u nemu pece meso u peci, tur.
giiveg. — b) ono meso. — I' Vukovu rjecniku.
DUVEGIJA, in. mladozena, tur. gojegii, gii-
vegi. — isporedi duveglija. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu. Duvegija il'ti za-
rucnik. M. Dobretic 569. Jeli lepsa prosena de-
vqjka nego lepi duvegija Eanko? Nar. pjes. vuk.
1, 23. Majka oce da ostavi sinu, a devojka svome
duvegiji. 2, 22. Pa otide mlada kroz svatove
dokle nade mlada duvegiju. 3, 496.
DQVEGIJIN, adj. koji pripada duvegiji. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Duvegijnoj
mermerli avliji. Nar. pjes. here. vuk. 43. Te ajine
duvegine. Nar. pjes. petr. 1, 300.
DUVEGLIJA, m. vidi duvegija. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Jedan da je hitar
duveglija, a dvojica da su dva devera. Nar. pjes.
vuk. 2, 227. Sina moga hitra duvegliju. 2, 545.
Obzire se prelijepa Mara, de je nezin mladan
duveglija. Nar. pjes. kras. 1, 79.
DUVENDIJA, /. krgalijinska robina, tur gii-
vendi , meretrix (D. Popovic , tur. rec. glasn.
59, 81). — U Vukovu rjecniku.
DUVENDIJINSKI, adj. koji pripada duven-
dijama. — U Vukovu rjecniku (duvfendijcski)
gdje ima i duvendijski s istijem znacenem.
DUVENDIJSKI, vidi duvendijinski.
DUVESKIJA, /. nejasna rijec u narodnoj
pjesmi nasega vremena, mozebiti tur. gozgii,
zrcalo, ogledalo. Pod kucom ti tri dunare: po<i
jeilnoni ti patka pije, pod drugoni ti peca leda,
a pod tredom duveskija. Nar. pjes. here. vuk. 251.
DUVEZ, adj. rumen, ruzicast, tur ska rijec,
va^a da koz, zerava; ne mijena se po padeziina.
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Svrh
ko§u)e duvez anteriju. Nar. pjes. juk. 257. Duvez-
vezom grane vezla. Nar. pjes. petr. 1, 68.
DUVEZLIJA, /. ruiicasta svila kojom se veze.
isporedi dulvezija. — Ne znam, jeli nacineno od
duvez turskijem nastavkom li, Hi je stariji oblik
dulvezija (dul-vezija od osnove glagola v^sti). —
DtrVEZLIJA
18
2. E, c.
U nase crijeme i u Vukovu rjecniku. Uvezla sam
tri dukata zlata i cetiri svile duvezlije. Nar.
pjes vuk. 1, 264. I cetiri svake svile, po naj
vise duvezlije. 1, 530.
DUViTA^KA, /. vidi diiota|ka. — U Vukovu
rjecniku
DUZEL, adj. lijep, krasan, tur. giizel ; ne ini-
jena se po padezima. — isporedi duzli, duzeli.
— JJ tuise vrijeme i u Vukovu rjecniku. Na uemu
je diizel odijelo. Nar. pjes vuk. 1, 372 I za
nome dvije mile seje, duzel Ata i lijepa Fata.
1, 597. Stono do}e u carsiju telal telali? na ko-
ciji duzel iiioma te se prodava. Nar. pjes. here,
vuk. 246.
DUZELANA , /. kao zensko ime (tur. giizel
ana, lijepa majka'^t, ali samo u pripjevu kod
narodne pjesme nusega vremena. Posetalo je pet
devojaka, Siper-peana , Sikom-bojana, i Duze-
lana, Mimoprosava , peta devojka Vipiruzana.
Nar. pjes. vuk. 1, 518.
DUZELI, vidi duzel. — U nase vrijeme. O
jagluce moj duzeli radno ! Nar. pjes. here. vuk.
118. Nu poi^ledaj duzeli odijela. Nar. pjes. juk. 59
DUZLEME, duzlemeta, n. nekakav slatki kolac,
tur. gozleme (,espece de gateau , beignet' ,eine
art diinner kuchen, in schmalz oder 61 gebacken'.
Zenker). — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
Donosi joj svakije ponuda : secer s mora, smokve
iz Mostara, i aslame u medu kuvane, duzlemeta
na burmu savita. Nar. pjes. petr. 1, 60.
DUZLI, vidi duzel. — IJ narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Pak oblaSi duzli deisiju. Nar. pjes.
petr. 2, 486.
E
1. E. .floro: n) odgovara pru.ilavenskoni i tit-
(tem e. — h) postaje od praslavenskoga *;. —
cj postaje od prnslavenskoga e, / to svaydd po
istornom govoru, a po juznom od e hiva je i ije;
ridi i kod i. — d) u nasem se jeziku dodajc na
kraju I'lekijeh ohlika, naj cesce onijeh sto se svr-
suju na m. aa) u instr. ^sing. kod supstantiva.
od XVI vifjeka : bogome. Gr. Drzic 404 ; babome.
N. Najeskovif- 1, 2t;(); djelome. D. Ranina 90^ itd.
vidi D. Danioic, ist. obi. 44 — 45. u nase vrijeme
tifohinto. — 1>b) u instr. sing, personalnijeh za-
mjenica: mnome. N. Ranina 191". G. Drzic 448;
tobome. N. Eanina lo^. G. Drzi6 420; sobome.
N. Ranina 147'>. M. Vetranic 1, 129. vidi D. Da-
nicic, obi. 217 — 218. i u nase vrijeme, osobito
lunome, vidi Vuk, pavl. filib). 1, 26. — cc) u
instr. sing, kod drugijeh zamjenica. od xiv vijeka.
nime. Mon. serb. 191. (1379); kime. M. Vetranic
2. 457; mojime. 2, 482; time. M. Marulic 242;
nome. 149; mojome. M. Vetranic 2, 395. vidi D.
Uanicic, obi. 173. 178. i u nase vrijeme, osobito
nime / nome. — dd) u instr. sing, kod adj. od
\y vijeka. druzime. M. Marulic 317; di-uzijeme.
N. Najcskovic 1. 13; vecome. M. Marulic 1H(>;
drugome. G. Drzic 435. vidi D. Danicic, obi. 45.
176 — 177. u nase vrijeme rijetko. — ee) u loc.
sing, kod zamjenica i adjektivn muskoga i sred-
t'lega roda. od xiv vijeka. tome. Sponi. sr. 1, 9.
(1397); ovome. Mon. .serb. 370. (14.32); slavnome.
495. (1466). vidi D. Danicic, obi. 179—180. 184.
— i u dat. .sing. jav(aiju se oblici s nastavkom
ome mj. omu vec od xiv vijeka, ali pri)njeri radi
rjetkoce nijesu dosta ^ouzdani, vidi D. Danicic,
obi. 165. II nase vrijeme kod vecine stokavaca
obicniji ./'' ' " dat. sing, i u loc. sing, nastarak
ome nega onin. — ffj kod zamjenica I adjeldiva
a dat. pi. sa starijim nastavkom im. i.join i u
instr. pi. s istijem mladijem iiaslarkom. nd xv
vijeka. dat.: onemej. Mon. serb. 371. il432;; time.
M. Maruli(^ .32.3. 325; druzime. N. Na[e§kovic 1, 92;
nmozijeme. 1.51. vidi D. Dani6ic, obi. 197. 200;
instr.: .ivime. M. Marulic 13; vaSime. M. Vetranic
2, 49(»; svijomo. N. Najeskovic I, 99; vlaznimo.
D. Ranina 77''; zlime. 6'. vidi I). Dani^-ic. ribl.
207. 210. (/ nase vrijeme neobinw. — gg) kod za-
mjenica u gen. pi. i a loc. plur. (sa siarijem na-
fttarkiim ih, eh, ijoh). od xiv vijeka. qen.: tehej.
.Mon. Morb. 101. (1.332j; oniho. ' M. Marulic .302.
cidi D. Dani^^icS obi. 191; loc: sihej. Mon. .>^erb.
470. (1454i: ovihe. S. Budinid, ispr. 164. vidi
t), Doiiitic, obi. 212. — hh) u praes. 3 sing, gla-
JoeaHOBiik
gala jesam: jeste^■"»wf^■"'Vr^>^»^ jotiami <^iij a ne
kijrh adveraba, kao sade, pake itd.. vidi kod oco-
kovijcf) rijeci napose.
2. E, interj. ako od ove postaju rijeci evo, eto.
eno, naj star ije bi znacene bilo ono po kojem sc
ko opomine da pazi na ono sto ce se kazati. —
Moze biti i praslavenska rijec, ispmredi rus. » cim
se pokazuje cudene, sumna, i ces. e cim se poka-
zuje zefa. — U nasemii se jeziku jav(a od xv /'/-
jeka (vidi Marulicev primjer kod a) a izmedu
rjecnika a Mikafinu (e, glas koji se cini kad sto
nije di-ago ,he, ola, oh' ,hem'), u Stulicevu (e,
glas, koji cini se, kad nije sto drago ,eh, ola, he'
.hem'), u Vukovu (,he' ,he'). — Kad se nalazi
pisano eh (( nekijeh pisaca (n. p. u Banovea, J.
Filipovica, Lastrica) koji ne poznctju pravoga
glasa slova h, to je samo ortograficna razlika, te
nihovi primjer i spadaju amo (ali vidi i eh i he).
kod nekijeh pisaca koji su htjeli istaknuti du(inu
u izgouaranu nalazi se pisano i ee. n. p. kod J.
Filipovica i Obradovica, a kod Banovea jedan
put i ehe: Ehe vidi bog vase himbe. J. Banovac
pred. 32. gdjekad se u nase doba vrlo dugo izgo-
vara, gotovo ovako: 6ee, osobito kad je znacene
kao kod f.
a. (cesto pred vokativom) kad se ko pozivfe Hi
nutka da sto ueini. E, nut poslusajte. J. Bano-
vac, pred. 130. Eh vrati se, gizdava divojko. F.
Lastric, test. ad. 85'>. Na jedan i^ut povice jedna
devojka s cardaka: E carevicu, odja§" kona pa
odi u avliju. Nar. prip. vuk.'"' 196. — uz to se
pokazuje i koje dusevno o^ecane (zefa, ialost,
rado.it itd.). E boze, odnesi jur taj bi6 od naju.
M. Marulii 245. E za boga, sura tica vrane! ti
poleti do dvora mojoga. Nar. pjes. \'uk. kovc. 105.
E bracii, vas kmet X. umro. M. D. Milicevic, ziv.
srb. 1. 3S. E, Ivo, o svetom ai'andelu, ako bog
da zdravja, ovde ce igrati tvqji svatovi. let. vec.
183. E ! nesre(^o, ti ne progledala I Osvetn. 1, 5.
b. kad se hoce da se u drugome uzbudi cudene
Hi div^cne. Jedan tali drugoga. a drugi no istakne,
i govori: o! da ti znas, sto ja znam! .1. Banovac,
razg. 116. ^to bi bilo, da \m\. ne bude ispunila
iia zem|i ono, sto je vede odi'edito bilo u no-
be.sih? E sto bi biloV ... A. Tomikovic, gov. 200.
E gde sam ja dobio onde ne inoie svak dobiti.
Xar. prip. vuk. 27.
c. kad se cudi .sam onaj .sto govori. EI el livaln
bogii! veil u nekoj dvoumici Cida-Pauu. M. D.
Milidevid, zim. ve6. 207. E fiudna mi C-udal let.
ve6. 229.
E, d.
19
4. E
d. kod pitana istice da cejade ne zna na sto
ce se odluciti. E sad sta da mu radiin ? Nar. prip.
vuk. 85. I rece mu : ,E, sinko ! sta cemo '?' Nar.
prip. vrc. 50. E! brate moj, sta cemo sad? Vuk,
rjec. 152=1.
e. Icod premiilana. Eh, nije drugo, va}^a stid
pod noge metnuti. J. Baiiovac, prip. 38. Eh osta-
vimo ova! J. Filipovic 1, 40''. E sto cu ti lakr-
diju dujit"? Ogled, sr. 246. E to je sto drugo!
Vuk, rjec. 152''.
f. poTcazuje da se. lut, sto pristaje, ali to pri-
. stajane maze hiti i tako da- smisao postaje sa-
svijem protivan. a) uopce, ti pravom smislu (ispo-
redi i 3. e). E toli vjernomu prijate].u sve rit'
smim. M. Vetranic 2, 473. Eh, dobro! race Isus.
J. Baiiovac, prip. 16. Tada rece oiii ispovidnik:
Eh, mudriji je bio prvi ispovidnik, jer te udi|
razumio. razg. 122. I tude ? eh i tude . . . pred. 5.
.Teda ovo nemii ne bi moguce? Eh jest ovo
liemu bilo moguce. J. Filipovic 1, 82'^. ,Zar na
ucite|a?' ,E, boza vjera, bas na liega!' M. D.
Milicevic, zlosel. 102. — b) pokaznje da ce^ade
koje govori zadovopno je onijem sto je culo, Hi
da pristaje iia ono sto drugi kaze da se ucini.
E sad hajte po jedan redom. Nar. prip. vuk." 190.
.Leh mi kladite lonac na hrbat, pa se ne bojte'.
,E pak provaj , ako budes mogla'. Nar. prip.
mikul. 15. Ja cu sam udariti na 500 uskoka; a
ti Bauce na koliko ces? — Vala ja cu na 300.
— E tiu'ske mi ■v'jere nece ih vise ni udariti
od 800. Vuk, nar. pjes. 4, 462. ,Neka Kolakovic
pripovjedi kako je Bozo Kulic jirevario kaludera'.
,E, dede Kolakovicu!' rekose nih dva tri umiah.
M. D. Milice\dc, zim. vec. 218. — moze se tijem
pokazati da se je culo i razumjelo sto je drur/i
kazao ako je i hez osohitoga zadovojstva. E lijo,
sad si dolijala ! Nar. posl. vuk. 78. ,Cuo sana da
svasto pogadas, jeli istina?' ,Valaj te nijesu pre-
varili'. ,E, a da kazi mi : ova tica, te mi je pod
pazuho, jeli ziva ali mrtva?' Nar. prip. vrc. 140.
— s ovakovljeni znacenem kaze se cesto: e dobro!
,Tu si, pobratime?' ,Tu sam'. ,E dobro, a ti cini
svoje'. Nar. prip. vuk. 184. Onda zapita: ,Koliko
to ■srrijedi?' A oni mu kazu: ,Cetiri pare'. ,E!'
veli , dobro! cetii'i jaare danas, cetiri sjutra, to je
osam'. 220. E vala dobro! kad je tako, sjedi.' 190.
E dobro, kad neces, a ti mi pridigni slaninu da
idem.- 301. Otac vidi ludost svog sina, pa mu
rece: ,E dobro!' Nar. prip. vrc. 50. — c) cejade
koje govori kao da samo pristaje na ono sto je
prije kazalo, dodajuci jos nesto sto ono dopunuje.
Eh, zna bog i u paklu vece i maiie muke dati.
J. Filipovic 1, US'!. Pevaju, sviraju, bacaju puske,
e — ono ti je radost, ono je sreca ovoga sveta !
M. D. Milicevic, /im.. vec. 72. Ona ce biti vec
na svrsetku svoga skolovaiia. E, to je vec velika
devojka. zlosel. 122 — 123. Prepirati se — e to mu
je bilo u dusi. M. P. Sapcauin 1, 27. — d) ce-
\ade kao da pristaje na ono sto je drugo (a i ono
samo) kazalo, ali poslije dodaje sto cim ne samo
ono moze ograniciti nego gdjegdje i sasvijem od-
haeiti. Eh, oce, dobro ti to govoris, ma da ti je
samo poznati koliko se stidim. J. Banovac, prip.
38. E lasno je tebi! Nar. prip. vuk. 16. ,Blago
tebi kad imas dva vese|a u jedan put!' ,E, moja
gospodo, jedno mi je vese|e a drugo zalost'. 80.
Pa mu odgovori : ,E moj sinko ! da ti manka
kapa na glavi, lako bih ti je kupio'. Nar. prip.
vrc. 159. ,Popo! zar i ti cuvas goveda?' A on
mu odgovorio: ,E moj sinko! te jos da su moja!'
Vuk, ziv. 296. E, ali de ti to kazi nasim se|a-
cima! M. D. Milicevic, zlosel. 290.
g. pokaziije da se ni po sto ne jyristaje ili ne
priznaje Sto je drugi (a i sam onaj koji govori)
kazao. ovo znacene moze biti da postaje od pre-
dasnega (kod f, d)). Eh, ne imamo se ovom cu-
diti. J. Banovac, prip. 128. Ter Isukrst dopusti,
da ovo negovo tilo otajstveno, koga je on glava,
razrusi se i pomanka? Eh, neka govore sto jim
drago, ovo bit ne moze. J. Filipovic 1, 186^. A
jeda r ces odbaciti primlohave molbe moje? e.
ne moze tog poduiti primilostno srce tvoje. P.
Knezevic, pism. 99. ,Nijesam li ja tebi kazao, da
ti vise ne ides za mnom?' ,E moj pobratime, ne
idem ja da tebe ceram, vec te trazim da te pitam'.
Nar. prip. vuk. 185. E, ako ne zna nikakva za-
nata, ja mu ne dam svoje kceri. 219. Stane se
dete smejati i rece biku da pogleda kakav mu
ide megdangija. ,E, te se hale ja bojim', rece bik
,no poslusaj sta cu ti reci'. Nar. pi'ip. vil. 1866.
816. — s tijem znacenem kaze se i: e bas! kao
ironicki. East mu (svincetu) rece : ,Koliko se
s mojim plodom pitas, a nikada neces na me da
pogledas ni da mi zafalis!' Svince odgovori: ,E
bas! kao da ti meni za ].ubav taj plod radas i
prosiples!' D. Obradovic, basn. 231. — amo mogu
spadati i ovi primjeri, u kojijem se istice i pri-
jekor: Eh, oce! da ti znas koja je napast brez-
obrazna zena, ne bi mi toga govorio. J. Banovac,
prip. 42. Pak kad vam se sto rece, kao da se
srdite ter okorno odgovarate : ,Eh, oce, ostav' ine
stati, lako je tebi!' 142. Eh da se viruje, kako se
ima virovati, di-ugacije bi se stalo prid onim sa-
kramentom, a navlastito kad se ima primati!
razg. 44. Ee, kad bi u srcu bila ona vira, vidila
bi se i na dvoru. J. Filipovic 3, 103*. Jeda ostali
lakomci ne sagrisuju u ovom? Eh neka im se
blago pokaze, izdace vojske i gradove. F. Lastrid,
ned. 129. Ee moj starce ! D. Obradovic, basn. 283.
Kad joj muz kaze: ,Bog s tobom zeno! otkuda
sad bukova mezgra ? Sad bukve pucaju od mraza',
ona mu odgovori: ,E moj coece! nema bolecega,
a on bi nalozio vatru oko bukve pa bi se bukva
otkraATla, i bilo bi mezgre'. Vuk, poslov. 202. ili
se istice rug : E moj coso, ako ti vise sto ne znas,
to je sve nista. Nar. prip. vuk. 202. Hi nenta-
rene : ,E sta je meni stalo ?' odgovori ludi i pusti
prjenak. Nar. prip. vil. 1867. 704.
h. pokazuje zadovojnost i divjeile. E takvi se
hi}adili Srbi! Pjev. crn. 8*. E mislis niko jaci
od nas danaske! M. D. Milicevic, zlosel. 98.
i. kao evo. — u Crnoj Gori i u Boci kotorskoj.
Dobro dosli, kiceni svatovi! a za Maru gizdavu
devojku! E se Mare od roda dijeli, ali joj se zao
od'jeliti. Nar. pjes. vuk. 1, 18. Gospodaru Katic-
Simeune! E ti jesi gospostvom najstar'ji, uzmi
drustva, pa ti di-uma cuvaj. 4, 280. Ne predaj se,
Petre Boskovicu! e ti ide jedna pomoc vruca.
Ogled, sr. 62. Nemoj vikat, pasja poturice! e ti
dajem bozu vjeru t\Tdu, ocu tvoju glavu otki-
nuti. 501.
k. u jednom primjeru iz Boke kotorske stoji u
inter ogativnoj recenici, kao zar, ili : E te ze|a obu-
zela na banove, na dedove? Nar. pjes. vuk. 1, 90.
1. kao uzvik od zalosti. — n Boci kotorskoj.
E jaok! Nar. pjes. vuk. 1, 90.
m. e da, vidi 2. da, b (11, str. 214^).
n. o da, vidi kod 1. da, 11, 1, a, d) pri kraju
(II, str. 213-^).
3. E, interj. glas kojijem se u odgovoru potvr-
duje cije pitane, isporedi 1. da, 11, 1, a (II, str.
212b— 213a). vidi 2. e kod i. — U jednoga pisca
Dubroveanina xvi vijeka. Vila: Ti si iz Dubrov-
nika? Omakala: E gospo. M. Drzi6 137. Bokfiilo:
Na ona li vrata? Pomet: E, na ona vrata. 293.
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
4. E, conj. veze recenice gotovo kao te Hi a. —
4. E
20
EDA
Od prosUjfia rijeka. Dogadaji. koji ne samo za-
branuju zenidbu, nego i ucinenu razmicu, e ovi
su od dvi vrste. J. Banovac, razg. 269. Idite i vi
u moj vinograd, e sto pravo biidc, dacu vama.
F. Lastric, od' 184. Kako zbori oar Otmanovicu,
e se nojzi od bo|e ne moze. Pjev. crn. 32 . Sa
svijein se svijet dotamaiii, do u Sijemu. u to
mje.sto zupno; e se kupe srijemski glavari na
sakupu pred bijelom crkvom. Nar. pjes. vuk. 2, 6.
Drzi nega uz desiio kojeno. e ga drici kako svoju
glavn. 2, 610. Kad dodose u ordiju, kado, e su j
.sjeli, uoge prekrstili. 4, 391. Miiogo rekob, e iie
iiiogoh od zalosti. Vuk, ziv. 200. i
'). E, corij. quod, |;o svoj priiici okrneno jc jer
ili er. — U Crnoj Gori i u Boci kotorskoj od
xviii vijeka (u primjeru xvi vijeka: Nijedna me
iiemoj pitati, e cekam tuzan glas. M. Drzio 475
e je jamacno plsarska pofireska mj. er) ; izmedn
rjecnika u Vukovii. a) cidi jer. Mono i-ekose da
noce ni po sto, e se bojahu. (Ilasn. 17, 306. (1707).
Petro prosi. Ana se ponosi, e je Petra vlahina
rodila. Nar. pjes. vuk. 1, 3. A ne boj se, moj Jo-
vane kume ! e se nije voda pomamila, no se voda,
kume, po.silila. 1, 123. Car hocase izgubiti jubu,
oar hocase, i nevoja nni je, e mu juba mnogo
zakrivila. 2, 26. P.rzo zaspa, hitro jjoskocio, e je
rnzan sanak ugledao. 3. 217. I da raji >izdu po-
])ritegnem, e je raja ka" ostala marva. P. Pe-
trovio, gor. vijen. 42. — h) vidi 1. da, I, P. (11.
tytr. 185*' I dale). Kad pogleda ludoga .Tcnana,
o su nemu oci izvadene , ami nega vodom Iva-
lagijnskom. Xar. pjes. vuk. 2, 36. Hi li rek"(), o
sam zenska glavaV 3, 351. Bib rekao, o si jiiiiak
(lobar. 3, 351. Jel' istina sto mi jiidi kazu. e ti
imas u Prizi'en dai'ovo";:' 3, 429. A kad vide Grisao
Osman-aga e ostade IJrasko Popo^'iou. 4, 63. Kad
vladika glase razumio e se vezir s vojskom po-
digao. 4, 81. Strali je mene i lM)jini so }uto e 6e
utec' ovcar od ovaca. Ogled, sr. 157. Ne bib te
trpjeo da bib znao e cu sokola izvesti od tebe.
Nar. posl. w\k. 194. u ovoin primjeru e stoji injeste
da je (o je) : §to je vajde, e dobra devojka, kad
je guja jeste zaprosilaV Nar. pjes. vuk. 3, 24. —
CJ koo sto, zato sto. ])a snio jadni i zalosni e
se za nas ne sponiinu. Nar. pjes. \uk. 1, 92. No
ako se jesi jirepauuo e si nirice \'labe uglodao.
4, 511. Pop popu nije kriv o mu
Nar. posl. vuk. 255. Hago Mujo I
Hvala bogu, e ne mogu. 340.
(). E, C071J. vidi 1. da, I, A (11, sir. 163'' / d(i{r)
i jeda. — Po.stajr jainarno od oda /// joda. —
JJ iiasc vrijf'ine. I zamolo ga e bi mu ib svezali
pri nogama da no jjobjegu. V. Vroevio, igr. 51.
Vjeiiba se, e bi zdravu uzdrzao glavu. M. Pavli-
novio, rad. 135.
EMAN, >n. ob(!num, cnni, Irrdo drro. riili rovau.
Inl. obano. — Od xvii vijckit, a iziiirdii rjchiiiu
a Mik(i(i7ni, u Jielinu 2H2'', ii lijrlosljciircvK, ii
V(ilf.i(jijinii, a Stuiirfiu(. (M , lasti\a orna obana
s tlo trpoze gladko ustaju. (i. Palmotio 3. 6]''.
EliA.N'AH, *//. n Shilirmt rjrrniku (.cbanista,
obi hnoni, d" cbiino' ,(jui ex ebono opoi'ani oon-
fi<'ifj .:(i koji <-i' hiti i narineno.
EH.AiNSKI, mlj. nd fhnna. — Sitiiio n Shdi-
CPini rjrrnikii.
EhEN, m. ridi clian. - /' Shilirrrit rjn'iiikii.
KMHF'"..)SKI, itdj. *'(■/// jovroj.ski. — xvii / win
rijfkd. I'rimati novijeruo, a naj liSe .sinovo cbrej-
sko iH /udiosko. 15. Ivasio, in. 77. Ne razumivsi
ebrejski jezik. M. LekuSi6, razm. 124.
KCANIN, )//. ('ovjek iz Edke. V. Arsenijevii.
jo porodaii bir.
dobar ti si ! —
KCANKA. /■ iensko rejadr i.: E/'kr. V. Arse-
nijovio.
IX'ANSKI. ((dj. koji pripada srlii Krkl. V. Ar-
senijevic.
ECAR, m. nijesto u Srhiji u ukriniic ritduirkoni.
Niva u Ecaru. Sr. nov. 1875. 662.
ECAYSKA MALA, ,/' mjesto h Srblji ii Siiir-
derevii. Kuca u Eoavskoj Mali. Sr. nov. 1867. 123.
ECECi , w. ridi jegek. — No jcdnom mjcstii
xviii vijeka. Eceg ise, ne more se vise, vino
pise, ne more .-^e lipse. J. Krmpotio, mal. Ki.
ECISTE, ,)/. mjesto h Srhiji n okrugn l.roiiii-
jerackom. Niva u Ecistu. Sr. nov. 1867. 400.
ECKA, /. selo a Benintu. Sera. prav. 1878. 9.S.
ECIM, ridi becim.
ErOLIJA, /. Aituu.iu. Aetolia, kraj ii dn'-koj.
— Samo II Viikiu'ii rjeriiikii x dodnfkom da je
stajaca rijev.
EDA, vidi jeda. — Dolazi pouzduno (u sta-
rijim primjerima pisanijem cirilskijem slovima
eda moze se citati jeda) od xvi vijeka (vidi kod
h) aa)), a izmedii rjecnika n VuJcovu. a) ii in-
teroiiatinioj re('enici (samostalnoj i podloznoj).
■moze iiiKifi niii .^e i rijeccu li: eda li. aa) kad
■se zeli da biide o)io Ho se pita ili trazi. Eaztvori
vandelje sveto, eda li ces mooi, steci ga, odrzat
se da. na svak oas ne zavapis? I. M. Mattel 21-22.
Da uijeste degod ugledali. eda liisino sicar sioa-
rili ? Nar. ]:)jes. vuk. 4, 50. Eda ve je sreoa doni-
jela od Drobnaka od ])lemena jaka? Ogled, sr.
394. Zapita ga, eda li ima sto za jelo. Nar. prip.
vuk. 4. Eda sto, sine ? nije li bog dao da si nasao
sto si trazio? Nar. prip. vuk.-' 241. Eda je bog
dao da ste nasli'voduV 242. Obijajuci kroz ka-
maru tamo amo, eda se nije kakva devojka de
sakrila. -260. Eda ga nade? Vuk, rjec. 152a. _
hh) II pitanii uopce, cesto a cudii, a moze se kod
toi/a ze(cti i da ne bade ono sto se pita. Eda
si se krivo zaklinala, de god mone do nevo|e
bude, da ces mene biti u nevoji ? Nar. pjes. vuk.
2, 109. Eda moze ko ^'odu zabraniti da se ne
krsto oviV Vuk. djel. ap. 10, 47. Eda ce zena od
devedesot godina roditiV D. Danicic, Imojs. 17,
17. Kuze|u ! ucini oj^et harambasa obrnuvsi se
Milosu. eda stogod , kad toliko gledas? M. D.
Milioevio, zim. vec. 215. — b) utinam, na po-
retkii samostaliie i podlozne recenice kojom se
pokaziije ze^a. n jednom primjeru uz eda ima i
driii/o da : Eda degod da zazvoni ! Nar. posl. \uik.
.327. mil (jlaijol je n iiidikatira. Do konca zivota
eda jos moni kad ne rajska lipota odnese ovi
jad. N. Najeskovic 1, 298. Da iunlis boga ti, eda
mi novoju i tuge prikrati. 1, 300. Eda li se kleti
Turui spendzioi oblakome. Nar. pjes. mikl. beitr.
1 . 35. Eda bog da, to nana dodo ! Nar. pjes. vuk.
I. 17(>. Nega klola lijopa djevojka: ,Eda bog da,
|fli bolovao!' 1, 286. Eda bog da, da mi i ne
dude! 1,513. >.'(> bojto so, braoo moja draga ! eda
bog da kakvagod junaka, koji oo nas junak iz-
baviti. 3, 358. L'dovioa boga m<ili: ,Eda degod
da zazvoni, eda kome zona urnro. eda mono niladu
uzMi(>. (II St(divu). Nar. posl. vuk. 327. — bh)
illaiiol je 11 koiidii'ijoHiilu. Sto za boga udelite.
I'da bi vam dobro bilo ovog sveta i onoga. Nar.
pjos. vuk. 1, 137. Da pustimo Milotu s Miliooiu,
eda b' kako otisnuli ladu. 1, 557. l^iuto savi i otud
i otud, oda bi mu glavu osjokao. 2, 283. Eda bi
me no rodila majka, vt<o kobila, koja koi'ip zdreV)i,
te ja Turke osvotiti noon. 4. 3(is. — crj tiema
ijlaijola (ridi kud joda). Eda boga, da ja sestru
nadem ! Nar. pjes. vuk. 2, 621. Eda boga i bogo-
rodicol 4, 246. Eda boga i bukova ladal Nar.
EDA
21
EDUPAT
pjes. horc. ^"ulc. 214. Eda lioj^a i si-ece! Vuk, ijec.
J. EDE.M. III. :eiiialsl,i nij. jrrnjski (den. (jrc.
'I'.h'ii. — f n 1 1: op is u xv vljeka pisanoni crkve-
injciii ji'iikdiii. Vi. Edeiue jiredcdomi. iiasiimi.
ki. drevu si iiediioiiin jeze sbmrti. ishodatajvi su
vsemu miru . . . Ulasn'. 24, 289. (1492).
2. EDEM. ;//. fiirska i'ihp inidln. vidi Adam,
arap. Adaiu. fur. Ad^in. — F ii/t.ii' vrijeme. Za-
fali se Edeni inomct' inlndo. Xar. \\\i^^. viik. 1, 262.
EDEMOY. (idj. kiijl /jripntlu Fi/ntiu. Hxala
Ederuova. A'nk. imi-. pjos. 1. 2(J2.
EDIBATA. /. firdil a Arhaiilji. — /' niko-
pi.sK XVII vijeku , i (ifiilc ii JJaiiirirmi rjecniki(.
Vi. leto 7001 (149;3) liodi can- iia Arbanase, i
priini Edibatu i Motnuv. Okaz. saf. pam. S2. fiiko
1680).
EDNODTjyi* 'E . (ii]r. (iijirtic jeduodusice; od
jednofi(( dni<k<i. — T itn.if rrlji'uie ii Lici. .liome
sam .svp ediiodnsir-e odlpfio ili otrriio'. J. Boijda-
novic.
EDEEXA, /'. rill I Ediviif. — f i/aic rrijntic.
Tek ja ostah starac u Edreni. I'jev. em. 86'.
EDREXE. Edrerieta, u. vidi .Icdreiie. IspoiadI
Edrena. — T' Viikorii yjrriiikii.
EDIPAC, Kdipca. ///. ]•'. liprniiii. ridi Edipat.
— Dolazi iiaiiio n olillrluiii iimaliiir. te sr iir .vna
kfikd hi fjlasiii iHiiiiiiiiitir j''diiiitc; po toinr sto
I'lcki pisii t jii'fd (■ . iiKiic hifi d(t bi (jlasio i
Edijitac. — ]\Jj. d l.'od r<il,'(triica stoji j. — Od
XV do xvin vij/d.'a. Ua iic vekn Ejipci (,Egipci').
Beniardiii .")4. exod. ':VI. 12. Jijjijici (,Egipci') po-
to\n. D. Bnrakovif- , jar. 45. ,Iesn ]i .se oiida
Ediptei ua jtravu vii-ii Dliriinuli? Ne mozemo
dvoumiti da mlogi od Edijiaca (,Edipatca') . . .
A. Kanizlic, utoc. 542. — ordjc .sv in' zna, tirha Ii
citati d ili ^x Kada dodosi' Edipfi. I. Aiicic,
vrat. 10.
EDIPACKI, adj. c/iiiatski, vidi Edipat. — xvii
i xviii rijcka. Od slnzbe edipaeke. M. Divkovic,
nauk.- 250. — ii orijem primjerinm ne zna se,
treba Ii ciiaii d /// ;;■: Da .se ue liqje kraja edi-
packoga. I. Aiicir-. svit. 155. Brasiio edipacko.
M. Eadiiie 51.-5''. Od snzaintva (■dij)a('ko,2:a. J. Ma-
tovic 327.
EDIPAT, Edipta. *//. Acuyi.tus. lu/ipaf. Mi.sir,
f/rf. .liyi'ino^. — Kod idliiraca i !< j ;/(/. d. —
Od XV nijelM (ii prm dm priiiijfni iiiniii.iia.fii- je-
hci a). Bizi u Ejipt i .E.yipt-i. Heiiiardiu 12. mat.
2. l;3. Iz Ejipta zvab sma mog:a. 12. mat. 2. 15.
Kad Ejipt ' (,E.2:i]jt') ostavi. M. Marulic 20! U
Ediptu. M. Vetvaui.- 2, 465. Kraji od Edii^ta ile-
uandrn .spijevaocu ])oklisare po.slasc . veb'ke mu
dare obecajuci, da bi htio zi^ot s^oj medu I'lima
provesti. D. Eanina iv'^K \] Edipat s I'lim biza.
M. Divkovic, nank. 10(5 '. Koji jes izlizao iz Ejipta.
B. Kaiif'-, nac. 35. Premda pribiva tako .s toboui
u Ediptu tudu gi-adu. P. Posilovir', nasL 61 . Da
bizi u Edipat. S. MargitiA, fab 122. Kako od
Jozipa rece sveti Arabrozio, da ft-a nije zasinio
Edipat. A. Kaiii/dir, frau. 177. — ii orijnn pri-
mjerinia. iw zna se treba Ii I'itafi d ili 4' (jiisci
ne razlikiijii ora dra .■<lora kod: pisni'iaj: Bos;
pnk Izraelski iz zpm)e od Edii^ta izvedo. B. (rra-
dic , djev. 91. Pobis:ose n Edipat. Aii(b Kacic,
kor. 360. Piik od Alojzosa iz Edi[)ta izliavjfi!. ,7.
Matovic 29.
EDIPCIJANI.X. /;/. Kip'jinuiin. ridi Edipat. j'O
fal. Egiziauo. — p/iir.: Edipcijaiii. — l^ vaka-
caca s j ////. d. — xvii / xvni vip'l'a. Bi prodaii
Putifaru Ejipcijaniiiu (,E,!j;'iptiaiiinu'). A. Vitajic,
ist. 362. Da se i.stih Ejipcijanov (,Egipcianov')
srca na zlobu obrate. 363. — • a orijem prinije-
rima ne zna se treba Ii citati d Hi g: Edipcijaiii
koji jdakahu s Jozefom. M. Radnic 202'. Edipci-
jaui voc ga ne ciijahu. .T. Banovac. pred. 8. Od
izopacena obicaja Edi])cijana. J. Matovic 183.
EDIPCIJANSia, adj. koji pripada Edipcija-
nima. — xvii i xvin rijeka (nioze se citati g
mj. d). Krajevstvo edipcijansko. M. Radnic 453'.
Pokucstvo edipcijansko. L .1. P. Lncic. razg. 93.
EDIPCKI, vidi edii)tski.
EDIPKA, ./'. Enipcanka, ridi Edipat. — Uprav
Ediptka, //// t ispada izniedn \) i k (ii jednom je
priinjerii pisano). — x\ii / xvjii riji'ka (a soijein
priinjerima ne zna se, Irrlia Ii iilnti d /// g). Ova
poganica P'dipka. I. Ancic. \j-.it. 33. Marija
Ediptka. Blago turl. 2, 270. Svi zahidi'ii jiasi
trudi pri Edipki jaoli ostase. X. ^larci (13.
EDIPKIXA. ./■. ridi Edipka. — xvii / xvin ri-
jeka. Ejipkina vila. D. Harakovic, vil. 87. — ii
ooijeni priinjerima ne zna s''. jeli d ili g: Zivot
i pokora .sA'ete Mai'ijc Edijjkine. X. Marci 1. Da-
vam na svjetlos zivot Marije Edijikine. 5.
l''.DIPSKI, adj. efjipat.ski, vidi Edipat. — Kod
cakavaca s j mj. d. — Od xv do xvm rijeka. U
zemji ejipskoj (,egi])skoj'). Bex'nardin 86. exod.
12, 1. Ejipski (.ogipski') muzi. M. Marulic 15. —
H orijem primjerima ne zna se, treba Ii citati d
Hi g: Od edipskijeh (.egipskijeh') 2)lodnijeh mjesta
negovi su vitezovi. T. Gundulic 334. Tamnosti
edijjske. J. Banovac, pred. 91. Sn/,aiistva edip-
skoga. E. La.stric. nod. 19(». And. Kacic. kor. 315.
Edipska -vala. X. Marci iH.
ICDIPTACJ, Kdipca, m. ridi Edipac.
iODIPTOV, adj. koji pripada I-jtipta. — xv
rijeka u jedmofja pisra rakarea (s j mj. d). Po-
koli bihii izlizli iz zcmjo Ejipto\-o ('.Egiplove'j.
[{ernardin 68. exod. Ki. 32.
RDIPTSKL adj. eijipatski, ridi Edipat. — xvii
i XVIII vijeka (a jirimjcrima ne zna se, jeli d
Hi g. u Vtdeticeva mole liiti i j). Pogledavsi Go-
spodiu s%Tfhu vojske ediptske. I. Bandulavic 118''.
exod. 14, 24. Me.sa ediptskoga. M. Radnic 83''.
hJluzbenici da biidemo ,egiptskomu' poglavici. 1'.
Vuletic 68. — a orom. je primjcnt c mj. ts: Ko-
jijeb o.slobodi od .sbizbe edijicke. .). Matovic 16(j.
EDIT, m. vidi Egit i Edipat. — U jediioiu pri-
mjerii pisca fakavca xvm rijeka (s j mj. d). Iz
Ejita (.Egita'). A. A^itajic, ist. 259^'.
l-'DUPAC, l''.dap(:i. III. ridi .Icdiipac. — Xa
doa mjesta xvi / xvii rijr],-n: na prrom -s- j mj. d
fpo rakarskoiii (forornj, na drni/om se ne zna.
jeli d /// g. (I' prroin primjeru stoji kao iine
)nnskoj. Cetrtomn bisc imc Ejupac Po.stila. tl».
Pokarani Edupci za idolatrijn. I. Ancic, ogl. xxiv.
KDUPACKI, adj. koji pripada Ednpcima. —
U jednof/a pisca x\'ii vijelut (ne zna se, treba Ii
citati d Hi g). Bozi edupacki. I. Ancic, ogl. 62.
Posla putem edupackirn. 149.
KDUPAK, Kdupka, m. r/>// Edupac. — V jed-
nof/a pisca cakarca xvii rijeka (s j ///,/. d). Xeka
se ugasi Ejupkom A'last i moc. F). Barakovic,
jar. 1-7.
KDCPASJvi. adj. v'fipatski, ridi Eduijat. — V
jedno'pi pisca xvm vijeka (ne zna, se, treba Ii
citati d (7/ gj. Izasasce Izraelsko iz zemje edu-
paske. A. d. Oosta 1 . 18 1.
KDUPAT, Edupta, m. E'p'pat, Misir. ijn'. ^ii-
yi<:n()i. isporedi Edipat. — F j''dno;ia jii.-^-a ca-
karca XV] rijeki Is j yij. di. Ejupat jest clovik
a ne bog. Postila. hrv. jjosveta 3''.
edup6anin
22
EGIP^ANKA
EDUPCANIN, m. Egipcanin, yidi Edupat. —
U jednoga pisca cakavca xyi vijeka (s j mj. d).
Za potopom duh sveti je karal i kastigal Ejup-
cane skrozi Josefa i Mojsea. Postila. X3''.
EDUPTIJANIN, m. vidi Edupcanin. — V jed-
noga pisca cakavca xvi vijeka (s j mj. d). Sodo-
mitijane, Ejuptijani i Izraelicane. 8. Biidinic.
sum. 118^.
EFENDI, m. vidi efendija, stoji pred imcitom
kadija i ne mijeita se po padezima. — V nqse vri-
jeme i u Vtikovu rjecniku (efendi-kadija). Cujes li
me, efendi-kadija? Nar. pjes. viik. 2. 359. Posi-
jece efendi-kadiju. 4, 483.
EFENDIJA, m. tur. efeudi (od grc. uvd-frTrj^),
tako se kaze od stovana ucenijem (udivia i cinov-
nicimci, pa i uopce i drugnme, n nasem jeziku
kao gospodin, i kaze se sumo Turcima. — Od
x\u vijeka i u Vukovu rjecniku: ,titel eine.s tiii'-
kischen gelehrten (kadi oder chodscha)' ,dominus'.
Od nash efendije. Starine. 11, 81. (1G06). ^Efen-
dija, eto ti dukata. Nar. pjes. vuk. 2, 359. Sto no
sjedi kao efendija. 3. 54ij. — I kao utuski nadi-
niak. u nase vrijeme. Doso k sudu Janko Efen-
dija Sabcanin. Glasn. ii, 1, 198. (1811).
EFENDIJEN, adj. koji pripada efendiji. — TJ
Vukovu rjecniku.
EFiNDIJINICA, /. efendijina zena. — U Vu-
kovu rjecniku (efendijnica).
EFENDUmSKI, adj. vidi efendijski. — U
Vukovu rjecniku (efendijnski).
EFENDIJSKI, adj. koji pripada efendijama*
— isporedi efendijinski. — U Vukovu rjecniku-
EFENDUM, tur. efendiim, gospodine moj ! vidi
efendija. — U nase vrijeme. Bogme ja ne znam,
efendum benum ! odgovori mn sveti Petar. Nar.
prip. vrc. 55.
EFIMIJA, /. Ev(f>iuti(, ime zensko. — U nase
vrijeme. Efimija cura govorila. Nar. pjes. petr.
2, 493.
EFTA, /. nedjefa dana, pers. tur. hefte. — U
nase vrijeme. Efta. nede|a dana. Viik (?), nar. pjes.
here. 357. vidi i Nar. pjes. petr. 1, .343. 2, 698.
Nar. prip. vrc. 224.
EGAE, Egra, m. vidi Egra. — U rukopisu
XVI II vijeka i u Stulicevu rjecniku. 1552 Egar
obsedose Turci. Glasn. 20, 5.
EGARSKI, adj. koji pripada JEgri. — xvii vi-
jrka. Egarski pasa. Starine. 10, 15. (1652).
KGATI, egclm, impf. cobani za govedima egaju
iidarajuei ae palcem u grlo i govoreci: e! e! ega,
ojja do bubrega itd. u Hercegovini. V. ^eSevic.
EG AY, adj. kriv (o noyama). — luda rijec,
po svoj prilici turska. isporedi tur. egmek, kri-
viti. — fj na^e vrijeme i u Vukovu rjecniku
(,krumm, fehlerhaft' ,pravus', cf. kriv). Zute cizme
nn egave noge. Nar. pjes. vuk. 1, 523.
EG BE, iGl^ETA, vidi hegbe, hegbeta.
EGE, egeta, n. tur. ege, lima, pila, turpija. —
U nase vrijetnc. Izvadio ege Iz egbSta. Nar. pjos.
juk. 412. I trideset morskijeh egeta. 397.
EriED, u zagovrri. Egod -red, krajev zet, u
Ntrani sidi, likom so opnso. (idfiitni'l{(ij : loza. Nar.
zag. iiov. 239.
EGEHAST, ntlj. kao telniirka rijec a botanici
a jednoga pisca nasega vrtmnm. Egodast (list)
nn sredi a oba bnka tia i)nlikn egede izrezan. J.
Panfcid, flor. beogr." IH. Ef^eilnsto, pandnraefonne.
479.
EGEDAS, m. vidi egeduS. — U nase vrijeme.
Najme si uiomci gajdasa ili ogedasa te iiii s\ai'a.
V. Bogisic, zbor. 485.
EGEDE, egeda, /. pL rrsta. gusala, nuj glav-
niji instrumenat u dunasnoj (evropejskoj) muzici
CtaL violino, franc, violon, nem. ^doline, geige).
— Od ma gar. hegedli. — Od xvii vijeka a iz-
medu rjecnika u 3Iikajinu (egede, gusle ,violino,
rebecliino' .pandura' 94" ; udarati u gusle , u
egede ,cano, fidibus canere' 710^) gdje naj prije
doJazi, u BjeJostjencevu (v. gusle), u Stulicevu
(,lyra, iides'; u egede udarati ,lyra pulsare'), u
Vukovu (,die deutsche geige' ,fides germanicae').
Tu su dipli, tambre, egede, tamberliooi. J. Ka-
vanin 498''.
EGEDUS, m. cuijek koji (po svojem. zanatuj
gudi u egede, luagnr. begediis. — isporedi egodas.
— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku gdje sr
dodaje da se govori u vojvodstvu. Kad egedus
pravdu svira, gudilo ga po nosu bije. Nar. posl.
Aaik. IIB, .30.
EGELA, iu. preziuie /< Lici. J. Bogdanovic.
EGEN, M(. tursko ime musko. — xvii vijeka i
u Danicicevu rjecniku (Egenh). Posla carb Suli-
mani. Egeni. pasu podh Biogradi.. Okaz. saf. pom.
8(). (1099). Prod vratima zenske crkve (u niana-
stira u selu Temskoj) ^noko je zabelezio: ,Va leto
7186 (1678) i)leni se C'iparovci od hajdukh, Egen-
pasiiio vrome . . .' M. D. Milicovir, kra|. srb. 178.
EGERIC, m. prezime. — TJ nase crijnne. Lazar
Egeric. Eat. 408.
EGIC, m. prezime u Lici. J. Bogdanovic.
^GIJE, /. pi. rebra u lade, tur. ejegii, egi,
rebro. — Akc. se mijena u gen. egija. — JT Vu-
kovu rjecniku. ,
EGIPACKI, adj. vidi egipatski. — Najednom
m,jestu XVI vijeka. Iz zemje egipacke. F. Vrancic,
rjec. 123.
EGIPAT, Egipta, w. Aeg3'ptns, neki kraj u
Africi, Misir, od latinske rijeci s nemackijem iz-
gocorom. isporedi Edipat, Edupat, Egipat, Egit.
— Od xviii vijeka (ali vidi i egipatski), a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (Egipat / Egipt) ;' u
Voltigijinu (Egipt). Tako hiti'o da dotece od
Egipta. V. Dosen 261". Povrati se iz Egipta. I). E.
Bogdanic 14. i u Sulekovu rjecniku (Agypten).
EGIPATSKI, adi). koji pripada Egiptu. — Od
xvii vijeka. Vladase egipatskim kraJest\om Fila-
delf. F. Glavinio, cvit. 43''. i u Sulekovu rjecniku
(agyptiscli) /( kojem su i adverhi: egipatski, na
egipatsku, po egipatski.
EGIPCIJANAC, Egipcijanca, //(. Egipcanin. —
U jednoga pisca xmii vijeka. Ustrasen Faraun i
Egipcijanci. A. Kiinizlio, kam. 502. Episkopi Egip-
cijanci. 698.
EGII'CUANIN, vidi Egipcanin. — U dvojice
pisaca XVII / xviii i^i-jeka. Faraona z Egipcijani
(,E«iptiani') jiotopi. F. Glavinic, cvit. 323l>. Ni
Egipcijani ni Fenicijani. A. Kanizlic, kam. 561.
EGIPCTJANSKT, adj. koji pripada Egipcija-
ninia, egipatski. — U jednoga pisca xvin rijeka.
Od suzanstva ogipcijanskoga. B. Leakovir, iiauk.
272.
EGIl't'ANlN, ni. Aegyptius, covjek iz Egipta.
— plur. Egipcaiii. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u lijriosljenceru (Egipcan) i u Voltigi-
jinu (grijeskinn Egipcanj. E^ipoani vola za boga
iiiiaso. V. Ddsen iv. Egipcani hidi bise. 37''. i u
Suhkoru rjecniku (A;;yjitier).
EGIPCANKA, /. zena iz Egipta. — U Sule-
kovu rjecniku (Agyptierin).
EGIPSKI
23
1. EJ
EGIPSKI. a(lj. egipatski. — xvm vijeka a iz-
ivrdu rjecnika u Bjelostjenceoii. Sinod od di-zave
egipske. A. Kanizlii. kam. 184. Da egipski po-
giavari s^e cinise. Y. Doseu 148''.
EGIPTAC. Egipca. //(. Egqjcaniu. — Xa dva
mjesta xvii rijeka. Da Egiptci ovim porugati se
budu. F. Glaviiiic. cvit. 44^. Egiptce i Persijance
podbudi. P. Vitezovic, kron. 14ti.
EGIPTOM, m. vidi Egipat, niaijur. Egs'ptom-
— U Bjelostjenceiui rjecnika.
EGIPTOMAC, Egij)tomca , //(. Eyipcanin. —
Fostaje od Egiptom. — U Bjelostjencevu rjecniku
(kajkavski Egiptomec).
EGIPTOMSKI, adj. eyipatski. — Fosiaje od
Egiptom. — U Bjelostjencevu rjecniku.
EGLEN. ni. razyovor, hesjeda. ridi jeglen. —
Od tnr. ejleninek, zahavlati hc. — Od xviii oi-
jeka. Egleii cine, sobed sobedvaju. J. Krmpotic,
mal. 16. U egleiiu o svacem govore. Pje^•. crn.
38". A rakija egleii otvorila. Xar. pjes. jnk. 69.
.Ajmo veceras u tu i tu kucu na eglen'. ,De si ti
do.sad vec bio? — Bio .sam amo ii egleiiii". k
Lici. J. Bogdanovic.
EGLENA, /'. vidi eglen. — Na jednoni mjestit
XVIII vijeka. Mnogo bise drago kra|ii od ove
eglene. N. Palikuca Bfl.
EGLEXDISATI, eglendisein, itiijjf. rasyorarati
.sr, tui'. ejlendirmek, zahavlati, vidi i eglen, egle-
nisati. — U nase vrijente. Vi sjedite, pak eglen-
disite. Nar. pjes. juk. 175. Mi smo dosli, da eglen-
disemo. Nar. pjes. kras. 1, 197.
EGLENIISATI, eglenisem, imjjf. razyocarati ne,
ridi eglen. — isporedi i jeglenisati. — U nase
rrijenie. Hvalimo se i eglenisenio. Xar. pjes. petr.
2, 539. .Ocemo li eglenisati '?• .Ajmo egleiiisati".
y Lici. J. Bogdanovic.
EGEA. /. Agria, raros n Uyarskoj , niagar.
Eger, fi'iem. Erlau). — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecruka ii 3Iikajinit, u Belinu 54'\ ;/ Bjelosijen-
cern , It ^ Voltigijinit. Egra. Ostragon, Biograd
stojni. G. Palmotic 2. 316. Kaniza i Egra. Sta-
rine. 10, 17. (1652).
EGEELIC, m. seoce u Bosni ii okricyu sara-
jerskom. Statist, bosn.''' 62.
EGEES, m. kiselo, nezrelo yrozde, tai. agresto.
— isporedi ogresta. — U Mikajimi rjecniku
(egres. ogresta ,uva acris vel acerba') a iz neya
u Stidicevu (,uva omphacia').
EGEIBOZ, m. vidi Negriponit. .Egribozh'. grad
koji drugi jetopisac pise ,Negriponiti.' koje vidi:
,Primi cart. Melimedb Egribozb na more' (Okaz.
saf. pam. 81 yod. 1«99). D. Danific, rjec. 1, 329-3.30.
EGEIDEEI, vidi Krivaja.
EGEIJA . /'. vidi Egi-a. — U jcdtioya pisca
XVII vijeka. Djed moj Mehmet dize Ugrom grad
pritvrdi od Kanize i Avarin i Egiiju. I. Gun-
dniic 567.
EGEIS, iri. Hi f. (?) ime mjestu. ■ — Prije na-
seya vremena. Egrisb. S. Novakovic, pom. 132.
EGEIST, vidi jegi-ist.
EGUCALO, in. ('(jvjfk koji eyuca. — f Va-
kovit rjecniku.
EGUCANE. n. djelo kojijeni se eyuca. — U
Vukova rjecniku.
EGUCATI. egncam, inipf. polayahno hoditi.
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. egiicHh
i H impt. egiicaj ; u ostalijem je ohlicinia onaki
kaki je u inf. — Nepoznata postana; maze bifi
srodno s egav (hoditi kao covjek eyavijeh noguj.
j — U Vukovu rjecnikti (,Iangsam, trage gehen'
,lento pede incedo').
I EGZAMINATI, egzaminam, pf. ispitati (n. p.
i svjedoke na sudu), lat. examinare. — Na dva
mjesta xv / xvi vijeka, i u Danicieevu rjecniku
(ekLzamiiiati). Svedoctba ekzaminana. Spom. sr.
2, IIU. (1444). Kada ekzaminah plemenitih ],udi.
Mon. Serb. 19U. (1506j.
EGEL, in. sto je kome sudeno, arap. tnr. egel,
rok, sinrtni cas. — U na§e vrijente ii Lici. ,0n
mora onaj svoj egel opasati ili proci'. .J. Bogda-
novic.
EGICIJANSKI, titlj. cidi egipatski, taJ. egi-
ziano. — xvm vijeka. Egicijanskoj samosilnosti.
I. Dordic, salt. 143. Iz pod jarma egicijanske
samosilnosti. 354.
EGIP-, vidi edip-.
EGIPAT, Egipta. tn. LJyiptif. ud lat. Aegyptus
6- talijanskijrnt izyocortnn. — xvii / xvm vijeka,
a izniedti rjei'nika n Mika(inu i a Belinu 285a.
Kleta Egipta (,Egipta') samosije. G. Palmotic
3, 62a. Slatka milostnice. ti si oni oblak po kom
doc imaSe u Egipat. .T. E. Gucetic 23. Bjez" u
Egipat. S. Eosa 37-'.
EGIPCIJANIN. ///. Eyipcanin. ridi Edipci-
janin. — TJ Belinn rjriniktt 285^.
EGIPSKI, adj. ridi egipatski / edip.ski. — xvii
i xvm vijeka a izmedu rjei-nika u, Belinu 285".
Sva eg-ipska (,egipska') \'ojska. G. Palmotic 3. 62^.
Egij^iske iz ki-ajine. I. Dordic , uzd. 24. Kipim
egipskijem. S. Eosa 187'>.
EGIT, m. vidi Egipat / Egii)at, tal. Egitto. —
XVII i xvm vijeka, a izntrdtt rjecnika ti Belinu
285^'. Doj6i ce poshuiici iz Egita. B. Kasic. rit.
286.
EH, vidi 2. e. — xvi / xvui vijeka a nekijeh
pisaca Dnhrovt'ana, a izmedit rjei'nika u Belinu
(,he. ola' .hem' 367''). Eh. spotas sa mnom ti. F.
Lukarevic 204. Eli kada stari stramputuo hode.
svi ostali imaju opako hoditi. A. d. Bella, razg.
67^*. Eh poiiizite se. ponizite! 177". Eh oce, ali mi
nijesmo taki. B. Zuzeri 210". Eh I'adi boga snze
sadar ostavite. 377". Eh Jabav kaze se djelima.
I. M. Mattei 10.
1. EJ, interj. villi 2. o (im>hitu kod a) od ceya
postaje tijem .sto se dodaje j radi dujena i vece
sile. — vidi i hej. — Oil x\-iii vijeka, a iznteda
rjecnika u StidicetHt (.ai, o, heus, ah, proh, vah,
ohi, papae'; ej dobro .jjapae') / u Vukovu (,ei'
,hei. hens' cf. hej) x /iriinjiriina: ,Ej ti, (ubav-
nice!' ,Ej stai-osti !' — Ej. ki-stjani. pristnpa li se
s ovakoni pripravom . . V .1. Filipovic 3, 7sh. Ej
Pilate jadan bio, sto si sada ucinio? P. Knezevic,
muk. 31. Ej Vrbasu, ne bilo ti vrila! S. Stefanac
19. Ej tako je. S. Eosa 133''. Ej ! pak takvom
gospodinu svit li daje main cinn. V. Dosen 225*.
,Jeli, dico, na krivo toranV' Eekose: ,Jest.' .Ej
dobro!' slidi dunderin. M. A. Eepiovic, sat. Al^.
Ej Tnrcine pogan nekrstena! C5». Te kako ja
ne bi mogla jediin nialu ,'stetu podnitiV ej, indi
hocn u napridak nastojati, da se one jame vic-
liega ucvijena izbavim. D. Eapic 143. Ej ! se-
strice. u kolo se amo ! M. Katancic 70. Ej me-
sece, carev nevernice ! Xar. pjes. vuk. 1, 163. Ej !
suze roni, tijo besjedi. 1, 490. Ej Curcija, da te
bog nbije! 4. 175. Boian pasa na gradu sedase,
ej, jadi moji, na gradu sedase, ej, Jevro jadi, na
gradu sedase. Xar. pjes. vil. 1868. 544. Cai-e
grede majci na divane: ,Ej .starice mila majko
moja! pok je inoja korta sagradena ni ovaka
dofiila delija'. Xar. pjes. istr. 1, 11. ,Ej', govori
1. EJ
24
EKSIKLirK
on, ja za .stakleni breg- ne znam'. JVar. i>ri]).
mikul. 52. Ej domacine ! M. D. Milicevic. zlosel.
252. Ej moj gosi:)aru ■\laho ! M. Pavlinovic, razg-.
15. Ej, ter ni prese, jos su Tnrci za ^Thon I nu
Rijeci. F. Pilepic.
2. EJ, u jednoya pisca xviii vijel-u kao da
znaci: dcikako. — Vrlo je nepouzdann rijec, jer
je Icniga nagrdena nwogijem stampari^l-ijevi po-
fjreskama. Ja ej vas vodom krstim. 8. Rosa 45''.
Daj da i ti bijase razumio i ej u ovi tvoj dan
one stvari. 130''. Vjerujemo mi u boga rodena i
ej od djevice i ej imtna. 184". — vidi i 3. ej.
3. EJ, u StuUcevit rjecniku: ,cosi' ,ita\ — m-
pouzdano.
1. EJA, /. mica grabezliva ptica. ridi jej. — Od
xviii vijeka a izmedu rjecnika u Viikovu: vide
sova (cf. jeina). Eja kad gdi zavice poplaise se
bake. D. Obradovic , basn. 22. Skupise .'^e eje,
sovu]age, vrane. Nar. prip. vuk. 179. Eja, der
taubenfalke, die weihe, der stossvogol, falco mil-
vus. G. Lazic 50. Eja, circus Lacep. J. Pancic,
ptice u srb. 27. Sedmi rod. eje. Strnarka eja
(strnarica), circus cyaiieus, die kornweihe. J. Et-
tinger 75. Pepe|uga eja (livadarka eja), circus
cineraceus, die ivieseinveilie. 7fi. Eitska eja, ]>iju-
|aca, circus aerugrinosus, die sumpfweihe. 77.
2. EJA, vidi 2. e. — U BJelostjencevu rjehiikn
(,ita, qui ergo; omnino': ,Jesi li boga molil?'
,Eja') i n Vukovii (,ja' ,ita', cf. da .s dodalkoiti da
se govori u Jadriij.
3. EJA, interj. glas kojijem se ko odzio^e iz
daleka, n. p. ,0 liija!' ,Eja!'. — IT nase vrijeme
It dubrovackoj okolici. P. Budmani.
4. EJA, interj. vidi 2. e i 1. ej. — V poslovici
XVIII vijeka. Eja brace, kako je to, ako ja sam
strane spo? (Z). Poslov. danic. 21.
5. EJA, gloti kojini se goveda rastav^aju kad
se hodu. V. Arsenijevic. J. Bogdanovic.
(j. EJA, vidi eda i jeda. — TJ nase vrijeme u
Crnoj Gori, i u Vitkomi rjecniku (s dodatkoni
da se gorori u Crnnj Gori). Eja bi se kako obra-
tili. Nar. pjes. vuk. 5, 244. Da bismo ga josto
iimojeli, eja bi ni hatar ucinio, eja bi ni kako
dopustio. Pjev. crn. ](i-i.
EJVALA, interj. nzvik kojijem se ko hvali Hi
mu .sr ('estita. fmoze biti s dativom), tnr. ej vallah! !
dobro, boga mi ! — isporedi evala, evalaj. — Od i
x\'iii vijeka i u Vukovit rjecniku (,gehorsamer
diener' ,salve servo tuo!'). Daj recimo Fermeru
ejvala, casni brce, desnica ti cvala ! I. Zanicic
156. Svakoj susi ejvala, osta glava celava. Nar. \
pcsl. vuk. 278. Vuk, rjec. 152''. Ejvala ti meni! i
(govore djeca kao u sali kad se poslije svade
mire mjesto: ejvala ja tebi !). Vuk, rjec. 1,52''. i
EKAKE, //. djehi kojijem se ere. — TJ Vnkovii '
rjei'-nikK.
EKATl, ccem, impf. govoriti e. — isporedi
fknuti. — Akc. kaki je u jiracs. taki je n impf.
ekah; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf. — IJ Vukovu rjecniku (,eh ! sagen' ,dico he !').
EKLESIJASTIK, /;/. vidi eklozijastik. — xvi
I XVII vijeka iu drugani firiiiijeru s uomi)iativoni
eklcsijnstiko). Eklesijiistik velo inudro iici. S. Bu-
dinic. sum. Kil". Josuo Sir.ik, ki upi.sa kAige
eklesijiistiko. V. (Ilaviiiic, cvit. 2''.
EKLEZI.IAST, /». ixxlifiiuan]^ , ecclesiastes,
jednu od kiiiga stnroga zarjefti i tniaj koji je
napisao, it Danicicem /irijinulu pro|io\ jfMlnik.
— isporedi ekloiijast, eklozijustos. — (J jednoga
pisca xvn vijeka (s nominativom eklezijaste). I
Eece eklezijaste. V. Andrijasevic, put. r2i>. ^'eli
pklozijaste. 291.
EIvLEZIJASTIK. //(. ecclesiasticus, jedini nd
kniga starogn zarjeta (grc. ao<fiu ^.'nod/) knje
iiema u jerrejskow tekstu. — isporedi eklesijastik
7 eklezijastik. — Od xvi do xvm rijeka, a iz-
medu rjecnika ii Bel in u 288''. Eklezijastik veli: . ..
B. (iradic, djev. 24. U eklezijastiku upisano jest...
.T. Mato-\4c 349. — DoJazi i s nomiriatirom ekle-
zijastiko. Govori eklezijastiko. I. Drzic 15.
EKLEZIJAST. m. ridi eklezijast. — U jed-
uoi/a [Asca xvn rijeka s- nominativom eklezijaste.
I Ki'iii/ej koje se zovu eklezijaste. M. Divkovic,
nauk. 9''.
EKLEZIJASTES, m. ridi eklezijast. — U jed-
noga pisca XVII vijeka. Joste eklezijastes . .'. M.
DiA'kovic, nauk. 6''.
EKLEZIJASTIK, m. vidi eklezijastik. — T'
dtjojicr pisaca xvn i xvm rijeka. (Ki'iigeJ kojt^
se zovu eklezijastik. M. Divkovic. nauk. 5'\ Go-
vori u eklezijastiku. J. Banovac, pred. 41.
EKMECir. m. prezime. — U nase vrijeme. T.
Boca 1().
EKMEGIJA, m. pekar, tur. etniekgi, ekmeksi
(od etiuek, ekmek, h^eb). — isporedi ekmescija.
— XVIII vijeka. Vuk Ekmegija fmoze biti prezime
Hi nadimak). Glasn. ii, 3, 74. (1706—1707).
EKMEGIJIC. m. prezime. — X'' nase vrijeme.
— Pise se Ekmegic / Ekmegijc. Ekmegid. u Sla-
voniji. V. Arsenijevic. Ekmegijc. D. Popovic,
tru'. rec. glasn. 59, 84.
EKMEGILUK, ni. zanat u ekmegijc, tnr. ek-
megilik. D. PopoAdc, tur. rec. glasn. 59. 84.
EKMEK, m. h\eb, tur. etmek, ekmek. — V
nase vrijeme. D. Popo^'ic, tur. rec. glasn. 59, 84.
EKMlilSCIJA , m. vidi ekmegija. — U nase
rrijeme. Ekmescije bijele pogace. Nar. pjes. petr.
1, '221.
EKNUTI, cknem, pf. jedan put kazati c. —
imj)f. : ekati. — U Vukovu rjecniku gdjr gri-
jeskom stoji da je imperfektivni glagol.
EKSEMPAL, eksempla, m. primjer, izglcd, /at.
excinplum. — U pisaca cakavaca xv i xvi vijeka.
.Jeli tuj ekseinpal potriVjan tebi ki. M. Marulic
140. Vas eksempal jest dosta nili zbudil. Anton
Dalm., nov. test. 2, 56''. paul. 2 cor. 9. 2. Primi
eksempal (.exempal') ove grlice. Nauk brn. 13''.
EKSER, m. clavu.s, gvozdeni klin. tur. ekser.
— Od xvm vijeka, a iznudu rjecnika u Stuli-
cevu i H Vukuvu. Oni ekser aliti klinac. 8. Mar-
gitic, fal. 1()9. Ekser i 6ekic uze u ruke svoje.
A. J. Knezovic 116. Cavli aliti .liekseri'. And.
Kacic, kor. 225.
EKSERriC, m. vidi ekseric. F. Ivancic.
EKSEKGI.JA, m. roijek koji po srojem zanatu
eksere pravi, kuje, tur. eksergi. F. Ivancic.
EKSERIC, »//. dem. ekser. F. Ivancid.
i^KSirAN, eksiona, adj. kojije eksik, koji nije
do injere. — Postaje od eksik nastnrkoiii i.m.
preil kojijem sr k mijena na c. — f^ Vukovu
rjecniku: eksicim. n. ]i. diikat. mjera .iiiclit vol!'
,(lciiiiniil US'.
KKSlK. adr. miii'ir (kad I'l/u ucma dost a po
mjrri), tur. <>ksik. iiedostalak. — l' ]'ukoru rjci-
niku: nk.silv, inune .wenigi-r .miiiiis': dvije oko
podfset ilramii eksik (t. j. mane): ovaj je dukat
eksik (^.iiiiht vollwichtig').
KK8IKIjUK. in. nedastalak, ridi eksik. tur.
eksiklik. — U Vukovu rjecniku: 1. ,der abgaug,
EKSIKLUK
25
ELEFAN
7,. h. an gewichte' : da odbijemo eksikluk. 2.
,schleelite wendung luisrer saclien (als strafe des
himmels wegen einer siinde)': ubio ga eksikluk,
cf. iiazadak.
ElvSOD, m. f^ofhig, exodus, ki'iif/a u starom
zavjetit, dnuja Mic/a Mojsijeva. — U pisaca xvi
i xviii vijeka. U eksodu staroga zakona. A. Gii-
cetic, roz. mar. 5. Kako tomaci Liran ii eksodu
(,exodu') na pogl. 12. J. Banovac, razg. 222.
EKTOE, vidi Hektor.
EKTOEOVIC, vidi Hektorovir.
1. EL, ime slovu 1. — xvii i xvni vijeka. El,
em, en . . . I. Ancic, vrat. xii. Na di'ugi se naciii
,Jubav' pise, jer za elom ima jota vise. Nadod. 116.
2. EL, vidi hele.
3. EL, vidi jer od cexja postaje. — U nase
vrijeme i ii Vukovu rjecnikn (s dodatkoiv da sc
(fovori po jugozapadmijem krajcvima). Jasi doga,
bjeli iz Kosova, el ces. bane, poginuti ludo. Nar.
pjes. vuk. 2, 277. Ne smijahu kireni svatoA'i, el
je Maksim krvnicko koleno. 2, 546. Pak se starcu
sade razalilo, el je sprema preko mora siiia. 2, 551.
Ne mo's, care, zemlu poturciti, el te zemja po-
slusati nece. 3, 57. — u orijeoi priinjcriuta znaci
sto i da. vidi 1. da, I, B, 1, b, c) hh) (II, str. I89'i).
Kad to vide Komnen barjaktare, el od drusta
uista vajde nema. Nar. pjes. A-uk. 3, 178. Ugleda
ga s kule karaxde, el pogubi stara (;ej\an-agu.
3, 185.
ELA, interj. nzvik kojijeni .sr ko inttka da sto
iicivi, isptoredi de, dela. deder iid. — Moze biti
luda rijec, Hi arap. tar. ela, Hi ifrc. t).(c (Archiv
fiir Slav, philol. 9, 324), a moze biti da postaje
od 2. e onako kao sto dela postaje od de i ala
Hi ala od a (ala Hi ala nema ii rjecviku,, ali
k ovoj rijeci pripada. primjer koji (/rijeskom stoji
kod &lk, c) i po svoj priliei druffi kod d)). —
Shvata se i kao impt. te za 1 i 2 j)Iiir. moze pri-
mati nastavke mo, te: elamo, elate. — isporedi
i elaj. - — Od XVI vijeka, a izniedu rjehiika u
Vukovu : ela (plur. elate, elamo) vide dela (s pri-
iiijerima : ,Ela bogati!' i iz narodnijeh pjesama:
,Ela podi, dragi gospodaru !' ,Svi rekose : El;i ka-
petane!'). .Ela. duso kokoruso, operi mi m.oj te-
i^temej'. ,Ela momce kokoravce, lie imam ti ga u
cem oprat'. Nar. pjes. star. pis. 2, 512. Ela da
bude, TJgljesa brate. M. Drzir' 413. Ako Ii ti iz-
gibose Turci, ela javi ovce uz planinu. Nar. pjes.
vuk. 4, 425. Ela pravo, take bio zdravo ! Pjev.
crn. lis''. Ela, ako ti basta. Nar. prip. vuk.' 215.
ELAJ. vidi ela. moze imati, kao ela, i nastavke i
iiinoziiie: elajmo. elPijte. — T' tiase vrijeme. Elaj i
m.ati bozja, za slavu tvoga sina ue pusti me
jadnu. S. ^^ubisa, pi-io. 66. A mi elajmo u ce-
tvrtak. Nar. prip. A'uk.'- 284.
ELAVAOKA EIJEKA, ,/•. mjesto a Sfbiji ii
okruf/u va(erskoni. Livada u reci Elavackoj. Sr.
uov. 1868. 645.
ELBE, vidi hegbe.
ELBET, vidi elbetena. — V nase vrijeme a
Bosni. I). PojDOvic, tur. rer. glasii. 59, 84.
ELBETENA, u Vukovu rjecniku: vide da ako
rvidi ako, 8, k u prvom dijelu str. 57''); Vuk do-
daje (jrijeskom cf. helbetena. — Od arap. tur.
elbette, svakako.
ELCI-BASA, m. ii((j prvi elcija (?), vid,i elcija
i basa. — U narodnoj j)jesmi nasega vremena.
. Elci-basu Lojcetica Vuka. Nar. pjes. vuk. 2, 482.
ELCIJA, III, legatus, orator, vidi poklisar, tur.
.ilci, elci. — Ud xvii vijeka , a izmedit rjeenika
u Vukovu. Ako veliki elcija Moskovije cara si'ete
s ovu straiiu Turle vode, bice luir. Starine. 11,
114. (1678). I'oklisari aliti elcije iz Babilonije.
S. Margitic, fal. 124. Andeo oce reci elcija iliti
namisnik. F. Lastric , svet. 157''. Dosao jeste
k tebi nebeski elcija noseci u sebi: ,zdrava budi
Marija!' E. Pavic, jezgr. 155. Sto se stije u hi-
storija svita ovoga od tatarski elcija. D. Kapic
306. Po zlo ne vaja elcije slati. Nar. posl. vuk.
252.
ELCIJSKI, adj. koji pripada elcijama. — xvni
vijeka. Svi se dvorovi elcijski pozatvaraju. D.
Obradovic, basn. 385.
ELCEN, m. jedro, tur. jelken. — U Vukovu
rjecniku. — U jednom. prim jer u nasega vremena
kao da bi nominativ bio elcena, /. ; Ladari se
mucili s dvama elcenama ubvatiti vetar. S. Te-
kelija. letop. 119, 56.
ELD A, vidi hej^da.
ELDI8TE, 11. nijesto u Srt/iji u ukrugu .sabae-
kom. Zemja u Eldistu. Sr. nov. 1871. 580.
ELDOPITA, vidi heldopita.
ELE, vidi liele.
ELECNUTI SE, elecnem se, 2^f- uavratiti se,
n. p. .Kad podes, elecni se i tamo', i^. Stojanovic.
ELECE, kao da je praes. 3 sing, nekakva gla-
gola eletati kojemu nema druge potvrde. — TJ
zagoneci. Ele tele elece, na kanienu blebece . . .
Nar. zag. nov. 133.
ELEFANAT, elefanta, m. elepbaiitus, vidi slou,
tal. elefante, nem. elefant. — Drugo -a- umece
se u nom. sing, i u gen. pi. elefauata; rdi dolazi
nom. sing, i bez a: Kad elefant ugleda vrucu
krv prolivenu. J. Banovac, pred. 103. vidi i u
rjecnicima. — u starijetn rukopisu pisanom crkve-
nijem jezikom dolazi s d mj. t po novogrc. izgo-
voru: Elefandu. Stefan, star. 2, 269. Elefani.di,.
293. — na jednom injestu xviii vijeka dolazi s v
mj. f: Jedan put elevant opazi jednoga slugu
s gospodaricom cineci ovi smradni grili. J. Ba-
novac, imj). 186. — Od XVI vijeka, a izinedu
rjeenika u Bjelostjeneevu (elefant), u Jambresi-
ceim (elefant), n Voltigijinii (elefant), u Vukovu
(elefant s dodatkom da se govori u vojvodstvu).
I)aju te dubrave di^-je elefante. M. Yetranic 1, 160.
Prilican k jednoj zivini, koja se elefanat zove.
M. Divkovic, bes. 518». Elefanat prigiba sastavke
od riogu sprijed i o tragu. M. Badnie 17615. >fe
brojeci mnostAo koi'iika ni bojnili elefanata aliti
fija. And. Kacic, kor. 3.34. Od muhe pi^avi ele-
fanta. (U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 234.
ELEFANCI, adj. uprav koji pripada elefantu
Hi elefantinia, ali u jedinom primjeru (xviii vi-
jeka) ukojem dolazi znacene je : od slonove kosti,
od fildiisa, eburneus. Pod kom andeo razkre|uten
elefancim (,elefantjim') lukom strija duse. J. Ka-
vanin 481''.
ELEFANTOV, adj. koji pripada elefantu, ele-
fantinia. — XVI vijeka, a izmedu rjeenika u Bje-
lostjeneevu, H Janibresicevu, u Voltigijinu. Od
elefantovih kosti. Anton Dalm., nov. test. 2, 200''.
act. a}). 18, 12. ElefantoA^ zub ,ebur'. I. Bjelo-
stjenac, rjec. 2, 92^. Elefantova kost ,ebur'. A.
Jambresic, rjec. Elefantov zub ,avorio' ,eleplian-
tenzalm'. J. Voltiggi, rjec. 56. — u ovom pri-
mjeru znaci: od slotiove kosti, od fiklisa: Iz-
nesose nemu kopje elefantovo. Aleks. jag. star.
3, 244.
ELEFAN, m. vidi elefanat. — Samo u Miku-
linu rjecniku: mast bijela ka]<n Jiost od elefana
, color eburneus' 245''.
ELEFAJSn
26
ELIZEJ
ELEFANI, aclj. vidi elefantov. — Samo u Mi-
kalinu rjecniku: zub elefani ,dens ebiirneus' 860^.
ELEG0"\T:(^, m. prezime. — V vase vrijeme.
Schein. bosn. 1864. xi. xxvji.
feLEKNTJTI SE, eleknem se, pf. brzu »r okru-
nati i pohjetinuti. — Akc. se mijena u aor. 2 i
;j sinf/. eleknu. — Nepoznata postuna {tin: ylga-
mak. brzo jahati? jelmek, trcati?). — U nase
rrijeme. ,Ali se ti brzo eleknu!" ii h prenvsenom
fwisJa) ,Ti ako sto i ruzno u drustvu refies. ne-
kud se znas brzo eleknuti'. a Lici. J. Bog-da-
novic. Eleknuti se, kao zee, kad vrcne ua strauu.
a sjevernoj Dahiiuciji. J. Grupkovic.
feLEKTEICAN. ^lektricua, adj. (phi/s.j olectri-
cus, u kojem se javla osohita fizuna sila (kojoin
postaje muiutj, Hi koji uopce /iripada orioj silt.
— isporedi muBevit, muiievau. — Postaje od la-
tivske rijcci nastavkom kui.. — U tiase rrijeme.
ELEKTRirXOST, /. (pjJii/s.J eleetricitas, stai'ie
0)1 uga sto je elektrinto. — isporedi munevnost,
Tiiuiievitost. — U Siilekuru rjecniku (.oloktricitat,
als eiKenschaft').
ELEKTROSKOP. m. (phys.j electroscopus.
sprara kojoin se poznaje jeli neko tijelo elek-
fricvo. — U SnJekovu rjecniku (,elektroskop').
ELEMENAT, elfemeuta, ni. elemeutum, vidi
stihija, od latinske rijeci Hi od tal. clenioiito. —
-a- ostaje u nam. i ac<-. siiifi.. i ii (jev. jjfur. ele-
nienata. u jednunt priiiijeru xvm rijeka iina nam.
sing, hez a : Element ovi zraka jest >)io opoganit.
A. Tomikovic, gov. 237. vidi i n rjei'nicima. —
V jednoga pisca xvm vijeka dolazi nom. plur.
elementa srednega roda po fatinskumc: Evo ouoga
imas neprijatela, ua kojega zaj^ovid poslusua
stoje elementa. D. Eajjic 76. — Od xv oijeka, a
izniedu rjefnika u 3Iilia(inu (element), n Belinu
•286a, u lijelostjencevu (element, elemenat), u Vol-
figijinit (element). Pod stvorenjem elomenti sega-
svitnih. Bornardin 12. paul. gal. 4, ;i. Elementi
budu sf razta jali od vrucine. Postila. J3 1=^. Sa-
ki-ament stoji u lijeci i u stihiji to jest n ele-
iiieiitu. S. Pudinif'-. sum. 23^. To ne bi drugo,
nego cetiri nadsloznosti ili elementi. F. (rlavinic,
cvit. 2^. Cetiri se elementi nahode, t. j. ogajn,
aer, voda i zemja. 68''. I zaisto je (vutra) ple-
menit elemenat. S. Margiti^, fal. 27. Pridruzi se
ric i elemenat i uSini se sakramenat. J. Fili-
jiovic^ 3, 2". Moze Isus ozdravit i o^istit oA-i
elemenat. A. Tomikovic. gov. 237.
ELEMIR. Elemira. in. ime nijesin n Bcniatu
Sem. prav. 1H78. 98. — Poniine se ()rije nasega
rrrmemi. Elemin,. S. Xovakovic, pom. 132.
RLEMIKAC, Elemirca. ni. rovjek iz Eleinira.
V. Arsenijevio.
ELEMIRKINA. f. zensko re(ade iz Klewlni.
\. Arseiiijevic.
ELKMFRSKI. adj. koji jiri/iada sc/u F.lcwini.
V. Arsonijevio.
ELIOMDZINA, /. stips, eloemo.syna. nrilostina,
tal. eh.niosiiia. — f jrisaca od xv do xviij ri-
jeka. Nnka da bude eleniozina tvoja u sakriveni.
Mornardiii 26. mat. 6, 4. Molitva, post, elemozinu.
Azhiikv. Hi'.in. 13. I. Griirir 24."^. Djecu pomnivu
(Inrnviiti ('•(> ptirok kojomgodi stvari bogo}ubnom
kiipleiiom f)d elomo/.iue. f. A. Nenadic, nauk. 22.
RLEMr)/|NAK, eleiuozinara, m. e/eemosyna-
rin.'<, eorjek koji ilijrii tiiilostinii (elemozinu), tal.
floniosiiiiiro - Na dra nijesta xvm rijeka kao
nadiuiak nekowr sreeii. A gdi jo s. Ivan, refeni
elomctzin.ir? J. Han«)Vaf, lazg. .")."•. .7. Filiimvic
1, 468«.
ELEMOZINA, /. tv'rf/ elemozina. — Najednoni
injestu XVII vijeka. Elemozinu ubozim davase. F.
Vrancic, ziv. 83.
ELENA. /. 'E).fri„ Helena, ime zensko iz grcke
initologije. — isporedi Helena. — Od xvi rijeka
kod pisaca. Uzrok bi Elena. M. Vetranic 1. 112.
Elenn kad uze Pariz mu himbeni. D. Raninn 18^'.
Enija, ki pobjegnu cijec Elene. J. Kavanin 116'^
Elena je Troji kriva . er je bijedna ona ziva:
Elene nu da ne bi, Troje se znalo ne bi. fZ).
Eleni lele a Troji jaoh. (Z). Poslov. danic. 21.
— I kao .Zensko ime krseansko foidi Jelena), u
nase vrijeme a Dubrornikn. P. Budmani.
ELEXAK, w, injesto a Srbiji a okruga kra-
gujevackom. Livada u Elenaku. Sr. nov, 1869. 649.
ELENIN, adj. koji pripada Eleni. Akile da
se okosi cijeca grabSe Elenine na Parida. .T. Ka-
vaiiin 117='.
ELENKUS, ///. injeslo n Srbiji u okragu .«/-
backom. U mestu Elcnkusu. Sr. nov. 1863. 220.
ELENO, m. "E).evog, Helenus, ime musko. —
isporedi Elenus. — xvi / xvii vijeka. Da j' Eleno
gdi moj blizu. M. A'etranic 2, 40-5. Umri opat
klostra onoga Eleno. F. Glavinic, cvit. 306''.
ELENUL, m. nijesto a Srbiji u okrugu xmedc-
revskom. Niva na Elenulu. Sr. nov. 1870. 324.
ELENUS, m. vidi Eleno. — U rukopisu xv
vijeka. Elenusa Pviiarausevica. Pril. jag. ark.
9, 127. (1468).
ELES, vidi Elez.
ELESAGIC, vidi Elezagir.
ELESEVIC, m. selo «. Boxni u oknign sara-
jevskom. Statist, bosn.^ 56.
ELETATI, ridi ele6e.
ELEZ, m. ime nut.ikn. — xvi rijeka (po ruko-
pisima ne zna se jeli Elez Hi Eles) kao ime ri-
gansko: A Elesa moju diku za brodidbu podah
tuzna. A. Cubranovic 142. (A Eleza moju diku.
M. Pelegrinovie 168). Jeda brizna jur odkupim
il' Daucula il' Elesa. A. Cubranovic 1()2. — u
nase vrijeme u igri deda Eleza. vidi V. Vrcevic,
igr. 60—61. i kao prezime ili nadimak: Scepana
Eleza. B. Petranovic, nar. pjes. 3, vm.
ELEZA<rIC m. selo a Bosni u okruga bar'to-
luckom. Statist, bosn.' 76. — U prvom izdana
pisano je Elesagic. Statist, bosn.* 38.
ELEZOVK,', ///. prezime. — • U na.se rrijeme.
Sem. srb. 1882. 20().
ELI, conj. vidi 3. el. — T' nase vrijeme i a
Vukovu rjerniku. Ne svjerovah, eli uemah otkuil.
Nar. pjes. \ iik. 2. 277. Xemoj vikat' dijeto Mak-
sima, eli smo mu zao ncinili. 2. 557.
ELK'IC, //(. j/rezime. — U Lici. J. Bogdanovir.
ELIFANKA, f. ridi ilifauka. — H .'^ulekovu
imeniku : elifauka . suv?-st jabuke (u jiozeskom
p(>lu). v. ilifanka. SI.
ELIZABF/IW . /•. vidi .Telisaveta. — Od xvi
rijeka. I'ozdravi Klizabetu. N. Ranina 16l>. hic.
1, 40. Elizabota biso neplodna, ¥. Glavinic, cvit.
19.5''. Svetu Elizabetu. P. Posilovic, nasi. (5H''.
Ode k rodici svojoj Elizabeti. F. Lastric , test.
353". i u na.ie rrijeme u Dubrornikn. P. Hudraani.
ELIZA HETIX. adj. koji /iri/nnla l-:il:ahrti.
Eliziibotinu dusu. S. Rosa ISl-'.
ELIZE.r, //(. villi .lelisije. — Od xv do xvii
vijeka. I kako to slisn Elizej sluga bozji. Ber-
nardin 44. Ireg. 5, 8. IJcini proroke, kako ouo
hi Amas i Elizej. F. Glaviiii(^,, cvit. ^VJb. Elizojii
Uid kriposti ne odno^e toj svetosti. V. Ilektoro-
vi6(?) 94.
ELIZEJA
27
EMPLASTAE,
ELIZEJA, m. vidi Elizej / Jelisije. — Na
jednom mjestii xv vijel'a. Eadi tu uhvatit Elizeju
tvoga. M. Marulic 247.
ELIZEO, m. vidi Jelisije. — Od xvi vijeka,
Elizeo. A. Gucetic, roz. mar. 238. B. Gradic, djev.
160. D. Eaiiina vi''. Dosao k Elizeu jji-oroku. F.
Lastric, ned. 41-5. Unesen u grob Elizea oziv|e.
J. Matovic 333.
ELIZEOV, adj. kuji pripada Elizeu. Veselje
Elizeovo. A. Gucetic, roz. mar. 238.
ELIZABETA, vidi Jelisaveta. — Od xv vijeka.
Elizabeta. M. Marulic 168. L. Terzic xx. Sveti
Zakarija s Elizabetom. J. Banovac, pred. 34.
ELIZEJ, in,, vidi Jelisije. — xv vijeka. Uceiiik
Elizeja j^roroka. M. Martilic 96.
ELIZEO, in. vidi Jelisije. — xviii vijeka. Eli-
zeo. F. Lastric, ned. 41-5. J. Filipovic 3, 262t'.
ELOVCIC, m. preziuie. — xv vijeka. Stat. poj.
ark. 5, 290. (1490).
ELSA, /. vidi hejda. — U Sulekovu imeniku:
elsa (elda?), frumento saraceno (I. Kiizmic), po-
lygonum fagopyrum L. 81.
ELVAiSTIJA, /. u Sulekovu inuniiku: elvanija,
suvrst jabuke (u pozeskoni polul. 81. — isporedi
elifanka.
E;^, irne slovu \ (jh). — U jednoga pisca na-
sega vremena. Ko ni e|a to li ena tvoga. S. Mi-
lutiiiovic u Pjev. crn. 330'i.
E^A, vidi he}a.
E^AR, m. niali novae, neni. heller. — TJ naie
vrijemr. .IN'emam nide iii jeduog ejara'. Ij. Sto-
janovid.
E^ATI, e|am, iiiipf. Koji se skupe posle sva-
tova, kad s^d odu po devojku, te jedu ono jelo
koje je iza zuba ostalo, oui ejaju. Podunavka.
1848. .54.
E:^DA, E^DOVAN, vidi hejda, hejdo\au.
1. EM, inie slovu m. — xvn vijeka. El, em,
on . . . I. Aucic, vrat. xii.
2. EM, conj. vidi hem.
EMA, conj. vidi am.a. — Od x\n vijeka, a iz-
medu rjernika u Vnkovu (s dodatkont da sc go-
vori po jugozapadnijem krajevima). Sto hocete
od nega moi-ete ciniti, ema, vira moja turska,
ovako je. Starine. 10, 140. (oko 1681). Ostere smo
razumili da su nas osvadili gospodi da mi ni-
jesmo jjokorni; ema tko je govorio nije istine
govoi'io. 12, h. (1697). Hocase se natrag povrnuti,
ema Turci kavgu ucinise. Nar. pjes. vuk. 2, 607.
Sretose se cetiri junaka, ema Janko ide prije-
varno. 4, 109. IV ua popa ogaii nalozise, ema
popu dobri bog pomaga. 4, 400.
EMALNLK, m. zemla u Srbiji ii (ikriK/n kra-
jinskom. Sr. nov. 1873. 223. 383.
EMAN, emana, m. vidi aman. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku (vide hem.an). Od Mo-
skova eman zaiskase. Pjev. crn. 94^.
EMANOVIC, m. pjrezime. — U nase vrijeiiie.
Schem. diac. 1877. 67.
EMANUEL , m. Emmanuel , ime hihlicko , je-
vrejski 'Immanuel, s natna hog. — isporedi Ema-
nuilo, Manojlo. — Od xv vijeka. I zvati ce se
jime riegovo Emanuel. ^ Bernardin 4. isai. 7, 14.
Ov jest nas Emanuel. S. Budinic, sum. 6''. I na-
recet se nemu Emanuel. F. Glavinic, cvit. 418*1.
Emanuel, to jest s nama bog. F. Lastric, test. 36''.
I zvati ce se ime negoA'o Emanuel. J. Matovic 37.
EMANUILO, m. vidi Emanuel. — U dvojice
jjisaca nasega vremena. I nadjenuce mu ime Ema-
nuilo. Vuk, mat. 1, 23. D. Danicic, isai. 7, 14.
EMBLASTEO, n. emplastrum, melem, ohlix,
grc. SfjTrXaoroov. — U rukopisii xv vijeka piso,-
nom crkvenijeni jezikom-. Salomt jelenymi. i jun-
cijiinb sbtvori emblastro i polozi na jetru. Sx-edovj.
Jek. jag. star. 10, 113.
EME, ime slovu m (po talijanskom emme).
isporedi 1. em. — TJ jednoga pisca xviii vijeka.
Da se zove u napridak prvim slovom imena Ma-
rina to jest ,em6' iliti .misjete'. F. Lastric, svet.
179a.
ElVIENDATI , emendam , pf. popraviti , tal.
emendare. — U jednoga pisca Dubrovcanina xn
vijeka. Nut zivot pogledaj sve tvoje dru^ine, tare
tvoj emendaj. N. Na|eskovic 1, 292.
EMEE, ///. zapovijed, arap. tur. emi-. — Od
XVII vijeka. (Cehaija) za vas konat njeki emer
izvadio te im je uzo za li bio pecat arslanija;
paka reku gospoda poklisari: ,Ovaki emer mogli
bismo imat za dvijesti aspri'. Starine. 11, 115.
(1678). Emer, zapovijed starije vlasti. V. Vrcevi6,
nar. prip. 224.
EMEEIK, m. Emericus, i»te iiuisko. — ispo-
redi Mii-ko. — U Suleko'Ou rjecniku (,Emerich').
EMIL, //(. nejasna rijec (jamacno turska) u
narodnoj pjjesmi nasega vremena, maze biti od
turskoga emin, jamacno, te hi emil uciniti moglo
znaiiti kao potvrditi. Mi smo bogu emil ucinili,
da otmemo barjak i topove. Nar. pjes. A'uk. 5, 370.
EMIN, m. tursku ime musko. — vidi i jemin.
— Od XVIII vijeka. Emina Begzadica. Norini 84.
EMINA, /'. tursko ime zensko. — TJ nase vri-
jeme. Vet je ono Emina djevojka. Nar. pjes. vuk.
1, 478.
EMINOVA KUTINA, ./'. selu a Srbiji u ukrugu
niskotn. M. I). Milice-sdc, kra|. srb. 12.5.
EMINOVCI, Eminovaca, m. pi. ime mjestima.
a) selo u Bosni u okrugu bihackom. Statist, bosn.''
114. — h) dva sela u Slavoniji u podzupaniji
pozeskoj. Pregled. 90. 91.
EMINOVO SELO, //. selo a Bosni u okrugu
travnickoni. Statist, bosn.^ 214.
1. EMIE, m. Emericus, ime musko. — isporedi
Mrrko. — xviii vijeka u Slavoniji. Danijel Emir
Bogdanic. D. E. Bogdanic viii.
2. EMIR, emira. ni. pers. tur. emir, poglavicu,
vladalac , knez. — isporedi emirin. — TJ nase
vrijeme. Jedan od poglavitijeh gospodara, kakono
na jjriliku pasa medu Turcima, od Persijanaca
nazivan je ,emir'. Emir dakle ili poglavar Sidon-
ske drzave ... A. Markovic u I. Gundulic, osm.
1826. 1, 48.
EMIEIN, //(. vidi emir. — TJ jednoga pisca
XVII vijeka. A od tole put krajina Sidonskoga
emirina s ocbnetnicim da posijece. I. Gunduli6
296. Da emiiina odmetnika u istoku smaknut'
mogu. .568.
EMISGIJA, w. muski nadimak Hi prezime,
rijec turska. — xviii vijeka. Jovan Emiscija.
Glasn. u, 3, 79. (1706).
EMKA, /. hyp. Emina. — TJ nase vrijeme A
nece se Emka da prekrsti. Nar. pjes. vuk. 1, 478.
Dok su Emki kose obagnile. 1, 480.
EMOVCI, m. pi. selo u Slavoniji u /wzeskoj
pjodzupaniji. Pregled. 89.
EMPLASTAE, emplastra, m. melem, obliz, lat.
emplastrum. — isporedi emblastro. — TJ Mika-
}inu rjecniku i u Bjelostjencevu (kajkavski em-
plaster).
EMEBNISATI SE
28
ENO
EMKENISATI SE, emrenisem se, pf. zaliihitl
xe Ci( sfo), tur. einrenmek, imrenmek. — U Bostii.
D. Popovic, tur. rec. fflasn. 59, 85.
EMRIH, m. vidi Emerik. — xvji Dijeka. Rodil
je siiia blazenoga Emriha. P. Vitezovic, ki-oii. 74.
EMRIHOVK", /". prezimc, po oca Etnrihu. —
XV iMjckci. Kuse Erarihovic. Mon. croat. 86. (1450').
EMSERIJA, EMSO, t^idi hemsei-ija, hemso.
EN. imc slovu ii. — xvn i xvm vijcka. El,
em. en . . . I. Ancic, vrat. xii. T^ euu so to isto
nahodi. Nadod. 11(3.
ENDECICA, vidi jendecica.
1. feNDEK, vidi hendek.
2. ilNDEK, vidi jendek.
ENDEKATI SE, vidi jendekati se.
ENDELE 15ENDELE, adv. ii Vulcova rji'hdkn :
indole, l)endele, ii. p. ide, t. j. hore Ii ]]('Co Ii
.zaudernd' .cuiictan.s'.
ENDEZE, endezeta, ii. iicl^d nijrrri z(t da{inu,
pcrs. tur. eudaze. — V nase vrkjeine i u Viikovii
rjeinikn fvide arsin). U dubinu trista endezeta.
Nar. pje.s. vuk. 3, 121. Nar. pjes. petr. 2, 257.
Iskojjase trista endezeta (sta)np(trxkoni ffvije.'ikoHi
.endeceta'i. Nar. jijes. petr. 2, 85. — (irijcskoiii
sfoji kdu num. jcdn. endezet: Endezet, arSiii. B.
Petranovir. nar. jijes. 1. 343. 2, 098.
EXDIVIJA, f. eii-lioiiiini endivia L. / intii-
hus L., rrzanica , zita'nica, fitl. endivia. t'lnii.
endivien. — U JijeloHfjenrepii (v. cikorija) / //
1 'oltigijin k rjei'niku.
ENDROP, M. vekdkvo iznii.sfeiio zivince, Jn-
iiuKvo ffvika rijer {triooTTo^-?). ■ — U rukopisii
XVI Hi x\n vijcka jiisavom C'rkvcnijcin jfzihuii.
Eni.di'opi. jestii vi. mori vojevoda libanib vaseini..
jestt, vi.zori. je^jo jako i koni., i hoditi. po dnu i
imatt koi'i.skii f^idvu i opaisb, a po grbl)U jako i
inba i jestb. Phj'.s. nov. star. 11, 195.
ENDA, ENDEBULA. ENDT.IA. ENDILUK.
ridi jeiida, jendibula, jeridija, jendilnk.
ENP^, vidi eno. — JJ nase vrijenir (u srijem
privijcrittia kau da znaei eutfcnr i r>ezadi)iui{n(i.<^f)
I a Yakdvii rjprniku (s dadafkani da s<r. r/ovori
It Be.snvi i n JJjcvrnj. ,Ja za Lazareva Maiiojla
iiecu ni ziva ni uiitva!" .Ene sad." reoi 6e pre-
iiiiour. M. D. Milicevic, let. vee. 28. Eiie sta
eiiii! narnece se siloin! 234.
ENEDE. nidi ene. — J' ji'diint/a /n'sra iiast'ija
rrrnii'iia. Karadorde kad sve .sa.slusa reee: ,Ene-do
sad I zar vi luislite tako da se nniirite?" P. M.
-N'enadovir. mem. 99.
EN(;ErA. /. vidi sk(dKi, hir. jenf^ee, rak (t).
I'opovir. tiir. roe. j^lasn. .59, 85). — Akc. .sr iid-
jn'io II fin). /;/. <"no:oc.a. — U Viikovu rji'cpik^t
s doihilkam da .sr fitivari ii rojrtiihfrit.
EN(J EDOVAXE, //. djt'lu kojijnii sc rnt/rdiuc.
■— Sfnriji jf ohlik engedovanje. — f^ Mika(iiiu
rjrrniku '"engedovanjo) , a Jfjeliisljrnf'ciut (kaj-
kar.ski eiiijediivai'ie), u Janilin.iirrra (eM;^edn\aue),
// Stiilif'rru C.s- dadalkuni da jv iizi-fa i' llahdr-
lirrra).
EN(iEI»n\A'l'I, .n^-ediijem, ///'. pi>i>aslill. ulpa-
.'<lili, niafjar. en;,'e(lni. - (hi xvi oijcka a iztia-da
rjfivika u Mikalinii ^-n^^edovjiti, popiistiti. ol)-
Inksnti .demitto, Inxo, relaxo, allevo, mitigo'i, il
hjrlostjnirrni {(Mi^'oiiiiom Hi enicndiijem, odjni-
srnm, popiis/'avmii n<'odo, remitto' v. prasenm),
II .laiidtiesiiVpii (.concedo- .s iladatkoiii da Jr I iida
I'lJiiJ, II Stiiliri:vii (.iillevan', reliixure; coiicedere,
permittere' *■ doilalkom da jr. iizHo ig Uahdeli-
cevu). Da biste nam dali i engedovali jodan kus
zemje vase. Mon. croat. 287. fL'ySlii. Da nui stu
engedujete. Star. 12. 32. <nkn ]7()3i.
ENdLESKA. ,/■ Anglia. iiprar je ailj. zciiskniia
ruda, a iitia xe u misli zem^a. — isporedi Auglija.
— U Vukoni rjerniku i a i^iilekuni. (.England').
ENGLESKI, adj. angliois, koji prijiada En-
(flezinia Hi Kiifile.skuj. — ispuredi angli-ski. —
Postaje od Englez nastaokom i.ski; s podije z
(zr> u jednoiH priiujeru jtrn.Ho /a rijeka inijei'ia ■■^e
Ha z, vidi engleski) i.spada, a z prrd k niijn'ia
se na s. — J^ na.ie crijeiiie i it ]'iik<)Vii rje nikii.
(Jrnogorc-i Hajlenderi nisii, da engleska I'lih se
hvati \-ai'ka. Osvetn. 3. 1()3. / a Siilekdvii rjer-
niku (,englisch') ii kiijnii iiim I adv. engleski.
ENGrLESKI, ridi engleski. — U jednoin pri-
mjeru xvm vijeka. Ovee spanske naj taneg su
vlasa, -skoro jednog engleske su <i-lasa. .1. S. Re[-
kovic 57.
.l^NGLEZ, Engleza. *//. Anglus, postaje ud tal.
Inglese, ali je jirra sloro prerita I'leiii. England,
Engliinder. — isporedi Anglez. AngUjanac. — Ake.
kaki je II (ji'ii. siiiij. fiiki jr i a iistah'jein pade-
ziiiia, (isiin tintii. siiiij. i rnr.: Englezu, Englozi.
— U nai^e vrijeme i u Vakova rjerniku. ^F,ng\ey.
kaze a Omere pi5e. Osvetn. 3, 163. i a Sulekoiui
rjerniku (,Englander'). — u ovom prinijeru znaci
pusku )iacinenu a Eufjleskoj : Dva engleza i dva
venedika. Nar. pjes. juk. 241.
ENGLITERSKI, adj. nujleski, oil hil. In.uhil-
terra, Eniileska. — Na jrdiiDin nijestn xvi rijeka.
Aleksandar jioda Laoineudusu englitersko go-
spoctvo. Aleks. jag. star. 3. .312.
ENGIJE, a narodnoj jijesmi uasripi rremeua,
i iz tie u Viikovu rjeciiikii iplje stuji : ,enge"
(uprav ingi, ingii) tui'ski znaci ,biser', tako va|a,
da jo pjevac, misUo : ,engG i' dukate. S\'e na nima
engije dukate. ISTai". pjes. vuk. 4, 211.
ENI, vidi eno. -- U Vukirvu rjecnika s do-
datkaiit da sr (pimri ii ('rimj (Inri i s jtriiiijer<nu :
Eni ga!
ENINSALA, ridi insala. - J' iiaradiiaj pjesmi
na.ief/a vreniena. En-insala Alahu so mnlam. Fje\'.
crn.'lOOa.
ENO, eci-e, on, rijee kujniii se pakaziije nesto
sio iiije hlizu ni onnija kuji i/uvori ni aniiipi ku-
jeiiiu (joiJori. vidi evo. — isporedi ano. ani, ene,
eni. ono, nuti. — Pi.stane vidi kod evo. — Od xvi
vijeka, i a svijeni rjr'iiieiina asiin Vranciceva,
Jaiid/resireva, Dani' inra. — f7 pjes-mi maze biti
i ukri'irjio: en'. En" ono je Alii celebija. Nar.
pjes. \iik. I. til"). En' uteco gradska poglavica.
4, 255. Ill s iioiiiimitiraiii. Eno t' sinak, majci
rece. .\I. Divkovic, [jlac. 20. Eno ti prijiovidaoci
koji muceci \'apiju svakomu covikn. F. Lastric,
ned. 36(i. Eno I)avid, stt) ces trazit daleV M. A.
Rojkovic, .Silt. (»■«•'. Eno ti moja I'liva, eno ti moj
plug i \diovi. H. Leakovic, gov. 59. Eno Gospod
ua istocna v rata I Nar. pjes. \ nk. 1. 123. Eno
Lal>ud ludo^-a .lovanii. 2, 31. - l>) s ip'tielivoiii.
A liogme eno ga, rek' bi je zaspao. N. Xajeskovic
1, 212. Eno , na I'loj ('aj>tislave, eno s l.,ausom
(fradimira. (J. I'ahuotic 2, 239. Eno i negovo
nnijke. eno i svefcijeli ajiostolal D. IJasic 17()''.
FCno I'lega na bijeloj kuli. Nar. )>jes. vuk. 3, 2(13.
Eto sabjc no A'oina. 3, 317. Eno vama vranca
i doraui. .3, KK.). Eno za to jepote ilevojke. ){, .')]5.
r) sto se ka:e jarla se ci^jelaiii rerniivuni. aa)
knd l.aipi .•<e isliri: iiijisfit i/dje atiit hiiui Hi suhjr-
kat. Eno ki)ji smrt atrasase. 1'. Km-iievic, pi.siii. 9.
Hajde liajdo, cihi miiiiin ide, hajde ! E. Lastric,
tost. 179''. lOno onaj me je uvridio. .\. Kaiii^lic-
ENO
29
EEAZAM
kam. 141. Eno im se vide jos rane raztvorene.
D. Basic 137t>. Eno ti moja kci, vodi ju kako
znades. M. Dobretic 573. Eno idu tri Turcina
mlada. jSTar. pjes. vuk. 3, 35. — hh) uopce se
obraca pomnc shisauca na ono sto se kaze re'^e-
iiiconi. Eno tuiski car sioni nas cesarski Bee
podstujia. J. Kavanin 264''. A razbojiiik , koji
ti'case za nama. eno iipade i umrije, ali se sarani.
F. Lastric, ned. 329. Porad ovakvih griha veoma
l)og' kara. kakono eno vas koliki svit izvan osam
dnsa \odom potopi. B. Leakovic, naiik. 33(i. Eno
(Tinja i vpzan popeva. Nar. pjes. vuk. B, 42. amo
sjifKhf I (iraj iiriiiijer u kujein je isostav^en ylagul
(suj: .Jei' sto Idjahu obedvije lijepe, eno sada obe-
dvijo slijepe. Osvetu. 1, 4.
HXRIK, m. Henricus, itne inusko, tat. Enrico.
— (}(1 XVII vijeka. Kusa opet uzeti ono kra]estvo
za Enrika. B. Kasio, in. 8. Cara Enrika. P. Ka-
navelic. iv. 378. Enrik Dandol. J. Kavanin 206=^.
/ ,s iKijiiinativom Enriko: Kx'a| Enriko od Ingil-
tovo. F. G-la^;nic, cvit. 428''. i ii SiiJfkoim rjei-
riikii lEnrik, Enriko ,Heinrich-).
ENRIKO. ridi Enrik.
EN. iiiic sUiCd i\(ii.). — T' iiii.ir crijoiie. Ko ni
c'|a ro li ena t\'Ofi-a. S. Arilutiiinvir- ii Pjev. cni.
;;;!()■'.
K.XATI. enam. pf. snMati, luiioriti se. isporedi
anati. jenati, venafci se. — Akc. .se mijei<a n praes.
1 / 2 pi. : en:imo, enate, I u aor. 2 i 3 sinr/. eiia.
— f^ Vukovif rjrciiikii s (lofhitkoiu da se f/ovnri
u Sr/jenrii.
EPAKTA. /'. epHcta. nizlika izinedn suiicfine i
iiijese ne (pidine, yrr. tTtuxnl. — isporedi ejjata.
— U Stulicerii rje'iiiku (.intercalatio' s dodatkom
dtt Je uzeto iz hrevijeira).
EPAEHIJ.V. /. dioecesis, podruje biskupovo,
hiskupiju, (jV' . in((o/i'ii. — isporedi jejiarhija. —
U vase vrijenie i u Vukovu rjecniku. U Karlov-
cima je jos odavno bila bogoslo-^ija a prije ne-
koliko godina postala je i u drngijom nekojijeni
pparliijama. Tnk, ziv. 301.
EPATA, /. vidi ejiakta, tal. epatba. — 0(Z xvn
i-ijeka. Cetvrto kaze koliko je epate. M. Divkovic,
nauk. xiv. Lpata ill pata nije nistar ino nego
broj dana kojiiui godiste suncano godiste mi-
secno pridobiva. E. Kasic, rit. 4'''. IT pr-vi sam
stavio godiste, eiaatu, kalendar. I. Ancic, vrat. xi i .
EPATAN, ejjatna. ad/j. koji pripada epati. —
U jediioga pisca xvi vijeka. Nac svece koji se
gibaju po epatnoj pogodbi. I. Ancic, vrat. xii .
EPIE, Epira, )//. Epirus, jiizna Arhanija. —
Od XVI 1 1 vijeka. Epir recen Molosija. J. Kavanin
287''. I da branim JLroju u Epiru. And. Kacic,
razg. 134''. Da ih cera Kruji u Epiru. Pjev.
crn. 80''.
EPIEANIN, in. covjek iz Epira. — phir.: Epi-
rani. — U Sidekovu rjerniku (,Epirot').
MPIEKINA. /. zensko cejade iz Epira. — U
Sulekovn rje'i)iku (,Epirotiii'j.
EPIESKA BAEAj /. injesto u Srbiji u okruyu
pozarevackoiii. Sr. nov. 1870. 288.
EPIESKI. (idj. koji pripada E[iiri(. — U Su-
lekovu rjecniku.
EPISKOP, m. vidi jepiskop / biskup. — U\
dvojice pisaca xvm vijeka. Franceski i nimacki
episkopi. A. Kanizlic, kam. 567. Episkopi aliti |
vladike slideua grckoga. And. Kacic, razg. 206.
KPISKOPA(J, episkopca. ui. dciii. episkop. — \
U jednoga pisca xvm vijeka. Jedan covicac, jedan I
episkopac. A. Kaniilic, kam. 79. i
EPISKOP AT, m. vidi episkopstvo, lat. episco-
patus. — U jednoga pisca xvm vijeka. Obeca
episkopom, da ce im se episkopat povratiti. A.
Kanizlic, kam. 367.
EPISKOPSKI, adj. koji pripada episkopinui.
— U jednoga pisca xvm vijeka. Na stolicu epi-
skopsku jest uzvisen. A. Kanizlic, kam. 23.
EPISKOPSTVO, It. stall e onof/a kojije episkop .
— isporedi episkopat. — U jediioija pisca xvn'
vijeka. Brime episkopstva imadem primiti. A.
Kanizlic, kam. 70.
EPISKUP, ni: vidi jepiskup i biskup. — xvn
vijeka. Isaija Dijakovic episkup jenopo|ski. (Tlasn.
n, 3, .3. (1698). '
EPISTOLA, /. t7iirno).ii. epistola, poslanica,
ali saiiio kaze se o kuigaiiia novoga zavjeta fcesto
se kaze uopce o koinadu staroga Hi novoga za-
vjeta sto se I'ita preko inise prije jevancte^a). —
Od XVI vijeka. Epistola k Eimjanom. Anton Dalm.,
nov. test. 2, 1. Stije epistolu iz svetoga pis ma. A.
Kanizlic, bogojubii. 71. Podaje nemu libro od
epistola. J. Matovic 294. Kadkad dvostruka epi-
stola stije se, jedna iz staroga testamenta. di'uga
iz novoga. I. VelikanoAac, uput. 3, 393.
EPISTOLAE, epistolara, //;. cejade petoga iiia-
loga reda crkovnoga, lat. epistolarius. — xvm
vijeka. (Ovi redovij jesu sedam kojijeh imeua
jesu ova: vratar, stioc, zaklinaoc, akolit, podjakon
iliti ejjistolar, djakon iliti evandelistar. i redovnik.
.T. Matovic 290'.
EPISTOLIJA, /". vidi epistola. — U jednoga
pisca XV. vijeka. Kako veliku epistoliju pisali
vam. Anton Dalm., nov. test. 2, 76. paul. gal. 6, 11.
EPISTOLAE, epistolara, m. ki'iiga u kojoj sii
epistole. — Na jednoin iiijesta xv\i\ vijeka. Komu
biskup dajuci epistolar ovako govori. B. Lea-
ko\dc, nauk. 227.
EPKALO, n. zalistak na dulcu, zar grc. tut-
xd/.vuiitc, poklopac'? (vidi A. Matzenauer, cizi
slova. 152). — JT Vukovu rjerniku s dodatknin
da se govori u ravnoiiie Srijeinu.
EPEATES, in. Euphrates, rijeka u Aziji, vidi
Eufrat. — r' rukopisu xvi vijeka. Oison, Pison,
Tigrat, Eprates. Aleks. jag. star. 3, 285.
EPTA, vidi efta. — U narodnoj pjesmi nasega
vremena. A Nikola odvede divojku, pa piruje
jednu eptu dana. A. Ostojic iz nar. pjes.
1. EE, inie slova r. — xvn vijeka. Pe, er, es...
I. Ancic, ^Tat. xii.
2. EE, conj. vidi jere i jer.
EE-, vidi her-.
EEAC, Erca, m. preziine. — U nase vrijeme.
Lazar Erac. Eat. 185.
1. EEAK, III. ime inusko. — isporedi Herak.
— xvn: vijeka. Zaradi Eraka^moga suzna. Sta-
rine. 12, .33. (1703—1706). Erak ,Eraclio'. S.
Budmani 422«.
2. EEAK, erka. in. nejasna turska rijec (moze-
biti jarak, oruzje, vidi jarak) u rukopisu xvm
vijeka. Princ Evgenije razbi Turke pod Varadi-
nom, i mnogi doilnuk dobise Nemci, i osvojise
oruzja bojna . . . i svakog adidara (,adicara'), po
naj vise erka i arara. G-lasnik. 20, 10 — 11.
EEASMO, m. vidi Erazam. — U Sulekovu
rjecniku (,Erasmus')-
EEATI, eram. pf. pogrijesiti, lat. tal. errare.
— U jednoga pisca xv vijeka. Ter ^■as cine u
torn erat. M. Marulic 301.
EEAZAM, Erazma, in. Erasmus, inie musko,
EEAZAM
30
ERENDISATI
— Od XIII vijeka. Gospodin Erazam. Mon. croat.
4. (1275). Marceliii, Petar i Erazam. F. Glavinic,
ovit. XXIII. — isporedi Erasmo.
EKBAB, 1)1. arap. tur. erbab, vjestak. — ispo-
redi ervapan. — U Bosni. D. Popovic, tin*, rec.
glasn. 59, 86.
EBB ATI, erbam, impf. heieditate accipere,
naslijediti, bastinovati, vein, erben. — U Bjelo-
sijen cec u rjecniku.
EEBIC, ))i. heres, bastinik, djedic, item. erbe.
— U Bjelostjencevu rjecniku (v. dedio).
EEBO, vidi jer i jerbo.
ERCEG i EECEG-, vidi herce^ I herceg-.
ERCIN, m.^selo u Ugarskoj u protopresviteratu
budiniskotn. Sem. prav. 1878. 35. — Pomirte se
[irosloyu vijeka. Stanko iz Ercina Jabanlija. Luka
['/. Erciiia. Glasn. ii, 3, 78. (1706).
ERCEK, m. turska rec, musko, u kom sniislu
iipotrebjava se u Bosni, a u Srbiji uziniaju je u
smislu muzjaka kod ptice. D. Popo%'ic, tur. rec.
glasn. 59, 86. — tur. erkek, muskarac.
ERCELIJE, /. pi. 0 tokama u narodnoj pjesmi
nuSeya vremena; ne zna se znacehe ni postaiie.
— isporedi erdelije. — U Vukovu rjecniku (bez
znacena) s primjerom iz narodtu' pjesme: Vrh
ilolame toke ercelije.
ERDEC, m. selo a Srbiji it oknum krdf/iijr-
ritekottt. K. Jovanovic 118.
ERDEC'ICA, /. injesto a ilriv'koin liafani. L.
Dor de vie.
ERDEGINAC, Erdeginoa. iti. vrelo u Lici. J.
Hogdanovic.
ERDELIJE, /. pi. o gaciuna u ttarodnoj pjesmi
nasega vremena; ne zna se znacehe ni postaiie,
maze biti da znaci: erdejske. — isjjoredi ercelije.
— U Vukovu rjecniku (bez znacena) s primjerom.
iz narudne pjesme: Ev' obuce gace erdelije.
ERDE^, Erdeja, m. aj Transilvania, magar.
Erd(51y. — akc. kaki je u gen. taki je u ostali-
jem padezima, os'im noni. i ace. sing. — na
mjesta je pisano s h, vidi Herde}. — isporedi i
Jerdel. — od xvi vijeka, a izmedu rjeinika u
Mikalinu gdje naj prije dolazi, u Belinu 740i>,
a Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu,
u Vukovu, u Danicicevu (Erbdejb). Vrati vojsku
ka Erde}u. Okaz. .saf. pom. 87. (1699). Nije 1'
koga porodila majka, da otide do Erdo|a ravna?
And. Kacic, razg. 138a. Slusao je od Erdeja bane.
Nar. pjes. vuk. 1, 442. Magar-Janka od Erde|-
krajine. 2, 485. Ode pravo i)od Erdeja grada (!).
2, 639. — b) is drugijem akcentom: Erdej) selo
u hrvatskoj krajini u okrugu ogulinsko-slunskom.
Razdije}. kr. 8.
ERDE^AC, Erdejca, m. Transilvanus, covjek
iz Ei-deja. — isporedi Ardejac. Jcrdelac. — Od
XV M vijeka, a izmedu rjecniku u Bjelostjencevu,
u Jambresicevu, u Voltigijinu (u sva tri kaj-
kavski Erdelec;. Transilvani aliti .Eiilolci'. P.
Vitoz()vi6, kroii. 72. Erdejci primise sv. viru.
And. Kafic, kor. 418. — Kao prezime jos xvi vi-
jeka. Selo Grgo ,Erdelca'. Mon. croat. 271. (1572).
ERpfcj^ANIN, m. vidi Erdejac — plur.: Er-
dejani. — Od xviii vijeka. Erdo}ani, Maurovlasi.
J. Kavnnin 238b. Osobito Erdojuni. S. Tokolijn.
lotoj). 120, 45. — / s nom. sing. Erdejan: Nais
Erdojiin voli. D. Obrndovi('', basn. 44.
fcRDEI^SK? (^rdelHki), adJ. koji pripada Er-
deln. -- isporedi ardojski. lit>ido|ski, jcnlolski. -
Od XVI 1 vijeka, a izmedu rjecniku u lijelostjen-
vtvu (kajkuvski erdeAvki) i u Vukovu. Zdol ma-
garske gore i ,erdelske' tice. I. T. Mrnavic, osm.
38. Jelu sadi erde|ska banica. Nar. pjes. vuk.
1, 442. Da' bog dobro, gospodo erde|ska. 2, 640.
Kao erde|ski tanii'. (Kaze se dvolicnu coeku koji
se pretvara svakojako — kao sto je i erde|ski
taiiii' s obje strane). Nar. jjosl. vuk. 131.
ERDEViCANIN, m. covjek iz Erdevika. — pi.
Erde-s-icani. Petar Erde^'icanin (ovdje kao nadi-
mak Hi prezime) i Mihajlo Ristic. Glasn. ii, 1. 192.
ERDEVICKI. adj. koji pripada Erderiku. \.
Arsenije\ac.
ERDEViCKINA, /. iensko cejade iz Erdeolka.
V. Arsenijevic.
ERDEVIK, Erdevika, ///. trguviste u Slaroniji
u vukovarskoj podzupaniji. Pregled. 117.
ERDOGLICA, //;. prezime. — U nase orijeme.
Jefrem Erdoglica. Rat. 181.
ERDOGLIJSKI, adj. koji pripada EJrdogliji ('■!
mjestu? cejadetu?). isporedi Erdoglica. — (Jz
itnencc mjesta u Srbiji u okrugu kragujevackom.
Zabran u Erdogliskoj Mali. Sr. nov. 1863. 302.
Niva u Erdogliskom Potoku. 1861. 328. Livada
u Erdoglijskom Potoku. 1861. 434.
ERDOVAO, Erdovca, m. selo u Hrral^ikoj n
podzupamji krlzevackoj. Pregled. 65.
ERDUT, //(. selo u Slavoniji u osijeckoj pod-
zupaiiiji. Pregled. 99. Srecan mu put kao Pucku
u Erdut! (Isli svatovi pa udarila mecava te ni-
jesu mogli stici na vrijome. V Vako\ani). Xai-.
posl. vuk. 293.
ERDAVCI, Erdavaca, ///. pi. selo u Hercego-
inni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn.'* 24.
ERDELA, vidi hergela.
ERE, vidi jere i jer.
ERED, m. heres, bastinik, tal. erede. — Od
XVI vijeka pjo zapadnijem krajevima. Isukrstu
kako nasledniku ili eredu vsih. S. Budinic, ispi'.
105. ,Bastiniek' i ered jur nebeski. B. Kasic. nac.
25. A rosi blagoslov vrh krune ereda. M. Kulia-
cevic 165.
EREDTTAD, /. bastina, hit. hereditas. — Na
jcdnom mjestu xv vijeka. Da joj se ima moja
ereditad dati. Mon. croat. 87. (1460"). — U Du-
brovnikn se i sad govori ereditat, / s nominativom
sing, eredita prema tal. eredita, te dolazi u pi-
saca Dubrovcana od xvi vijeka. Imajuci bog
Abramu dati bastinu to jest eredita od zemje.
A. Gucetic, roz. mar. 117. Posjesti eredita tudu.
I. Drzic 299.
EREGA, m. prezime. — U nase rrijeme u Lici.
J. Bogdanovic.
ERE J, ERE J SKI, EREJSTVO, vidi jerej, je-
rejski, jerejstvo.
EREK, W(. u zagoneci ■ Cetiii cetii-ka i dva
lopirka, i nad liima erek, i nadigo pex"ek. odgo-
nefla,): kola, volovi i cavjek. Nar. zag. nov. 94.
ERKMITT, ///. kapak sto poki'iva taban na dugqj
pnsci. ^. Stojanovic. — jamacno turska rijec.
ERENDA, /. blatava i nio^varna zemja. — U
sjevernoj Dalmaciji. J. Grupko\'ic.
ERIONDE, orendeta, //. /«r. rendo: a) vidi tro-
nica; b) strug. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku. To ti rotkva a erende zubi (,accinunt
ei qui pepedit'). Vuk, rjeo. 1818. 164.
ERli]NDISA>iE, n. djelo kajijcm sr errndise.
— U \'^ukovu rjecniku.
EEfeNDISATT. or^ndifeein, imp/, strugati ira-
dili erendetomj. — U \'ukovu rjecniku.
ERENXI.JA
31
EEYACE
ERENLIJA, ni. prezime ftiirskn). — U narod-
noj pjesmi nase(ja vremena. A od Prafe dvije
Erenlije. Xar. pjes. vuk. 3, 565.
EEESIJA, /. haeresis, vjera koja se u cem ne
slaze s pravo'iir vjerom, tal. eresija. — isporedi
erezija, jeres, eretinstvo, poluvjerje, poluvjerstvo.
— Od XVI do xviii vijeka. Kadi pobija eresiju
ill poluverje eretika. 8. Budiuic, sum. 150''. Isko-
ripiti pelagijaiisku eresiju ili poluvijei'stvo. B.
Kasic , per. 8. Iznasao je eresije. A. Kani^lic,
kam. V.
EEESIV, III. nehakvo skodjivu zivince, rijec
(jrcka. — f'^ riikopisu xv vijeka pisanom crkve-
nijeiii jezikum. Psalitis, kavlokopos, eresivi, pltzi.
Sredovj. lek. jag-, star. 10, 115.
EEETICASIvI, adj. vidi ereticki. — U jednoga
pisca XVI vijeka u kojeyaje jezik mijesan s crkve-
nijem. Vira ereticaska. S. Budinic, sum. 2^.
ERETICASTVIJE, vidi ereticastvo.
ERETICASTVO, n. vidi eresija. — Postaje od
eretik nastavkom tstvo _pred kojijem se k mijena
na c a za ovijem se umece a. — U jednoga pisca
XVI vijeka u kojeya je mijesan jezik s crkvenijem.
Upal bi u sumnu od ereticastva. S. Budiuic, ispr.
121. Radi ereticastva. 160. — U drugoj knizi
istoga pisca gdje je jns jace mijesan jezik ima
oblik ereticastvije. Uzrok vsakogo odstup|enja i
eretecastvija. sum. 49*'.
ERETICKI, adj. koji pripada ereticima ili
cresiji. — Postaje od eretik nastavkom. tsk^. jjred
kojijem se k mijena na c a za ovijem s ispada;
ako se poslije c umetne a, s ostaje (vidi ^ereti-
caskij. — Od xvi vijeka. Libri ereticki. y. Bu-
dinic, ispr. 145. Iduci priko ereticke zem|e. M.
Divkovic, zlam. 28*. Miioga su suprotivstva ere-
ticka suprot ovom sakramentu. J. Baiiovac, razg.
235. — U jednoga pisca iz Bosne xvn vijeka. c
pred k mijena se na s: Stvar eretiska. P. Posi-
lo\dc, nasi. d^. Reci kojugodir stvar eretisku. 120^.
ERETIK, m. haereticus, covjek koji ne vjeruje
sve onako kako je po pravoj vjeri, tal. eretico.
— isporedi iioluvjerac, poluvjernik, a i eretnik.
— Od XVI vijeka. Ki bi bil nevirnik, eretik ili
poluvernik. 8. Budinic, ispr. 52. Oprijeti snazno
('•e se eretikom. P. Kanavelic, iv. 475. Parok ne
va}a da pusta kumovati eretike. J. Banovac, razg.
219. Od poluvii-ca oliti eretika. M. Dobretic 32.
ERETINSTVO, n. vidi eresija. — U Bjelo-
stjencevu i Voltigijinu rjecniku.
ERETNIK, w(. vidi eretik. — Na jednom
mjestu xvij vijeka i u Bjelostjencevu rjecniku.
Za obracenje svih pogana i eretnika. Azbukv.
1690. 18.
EREZA, /. gvozdena poluga na vratima na
kojoj visi katanac, tur. reze, stozer. — isporedi
reza. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Poce
ereza od vrata zveketati. Nar. prip. bos. 1, 109.
EREZIJA, vidi eresija. — Od xvi oijeka. Bjehu
se erezije aliti pomankanja od prave yjere kx'stjan-
ske rasirila. A. Gucetic, roz. mar. 17. I drzim za
opake sve erezije od svete matere crkve odmet-
nute. I. Akvilini 823.
EREZIJA, ^lidi eresija. — Od xvn vijeka. Oni
posijase erezije i nevijerstva. M. Divkovii, bes.
698'!. Moze se zena i covik rastaviti, kad jedno
od lii upane u ereziju. J. Banovac, razg. 267.
Poluvirstvo oliti ereziju. M. Dobretii 50.
ERGELA, vidi hergela.
ERGOTIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. diac. 1877. G7.
' ERGO VAC, Ergovca. w-. prezime. — U nase
vrijeme u Dalmaeiji.
ERGO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 36.
I ERGUD, vidi Ergut.
ERGUT, m. selo u Hercegovini u okrug ii mo-
star skom. Statist, bosn.-' 250. — U prvom je iz-
j danu pisano Ergud. Statist, bosn.* 122.
! ERIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Petar
Eric iz Zvecke. M. B. Milicevic, srb. 13. — U
j narodnoj pjesmi zove se Petar Eridev kao da mu
je ocu hilo ime Eric : A kod dvora Petra Ei-ieeva.
I Nar. pjes. vuk. 4, 178.
! ERICEV, vidi Eric.
ERICI, m. pi. zaselak u Srhiji u okrugu azic-
kom. T^. Stojauovic.
I ERIR, vidi herir.
ERISTE, n. vidi jeriste.
ERLAV, adj. kriv, moze biti od tur. ejii, kriv.
— U Vukovu rjecniku s primjerom iz narodne
pjesme: Zute cizme na erlave noge.
ERLIJA, m. gradanin, tur. jerlii. D. PopoWc,
tur. rec. glasn. 59, 86.
ERLUDANE, n. djelo kojijem se erluda. — U
Vukovu rjecniku.
ERLUDATI, erludam, impf. vidi vrludati. —
// Vukovu rjecniku.
ERMAFRODIT, m. hermaphroditus, vidi dvo-
spolnik. — Na jednom mjestu xvn vijeka. Erma-
froditi to jest oni ki su bili i muski i zenski.
M. Orbin 216.
ERMENIN, vidi Jermenin. — xviu vijeka. Ko-
niesija biva u svakoj nedi|i po 2 po 3 puta, i
dosta ].ude zaklinu, i Racova i Ermena. Glasn. u,
3, 146. (1709). Leon Ermenin. K. Pejkii 20. S.
Badric, ukaz. 22.
ERMENINO PO^E, n. mjesto u Srhiji u okrugu
pozarevackom. Niva u Ermeninom po}u. Sr. no%^
1861. 426.
ERMOTINE, /. pi. selo u hrvatskoj krajini
blizu Sena. Schem. segn. 1871. 23.
ERNESTINOVO, /*. selo u Slavonian u podzu-
paniji osijeckoj. Pregled. 99.
EROKAST, vidi herokast.
EROR, er6ra, m. error, pogreska, tal. errore.
— U pisaca xvn vijeka. I ako ki zahod ili eror
najdes. F. Glavinic, cvit. xx. Erori koji se na-
hode u ovoj stampi. I. Drzic 416. Ne razumjeti
jezika vele erora meni je cinilo u ovemu libru.
V. Andrijasevic, put. 444.
ERPENA, /. dva sela u Hrvatskoj u podzu-
paniji krapinsko-toplickoj. Erpena mala. Pregled.
53. Erpena velika. 55.
ERSAK, m. noz. — Bijec nepoznata postana.
— U jednoga pisca cakavca xvi i vijeka. Hanga-
rom aliti ersakom ubode ga. P. Vitezovic, kron.
73. Amata hangarom aliti ersakom svojim umori.
111.
ERSEK, m. arhibiskup, magar. ^rsek. — U
jednoga pisca cakavca xvn vijeka a izmedu rjei-
nika u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Volti-
gijinu u kojem, jamacno grijeskom, stoji ersek.
Tri arkibiskupa aliti erieka. P. Vitezovic, ki'on. 71.
ERSEKIJA, /. archiepiscopatus, arhibiskupija,
vidi ersek. — // Bjelostjencevu rjecniku, u Jam-
breHcevu, u Voltigijinu (grijeskom ersekija).
ERVACE, /. pi. selo u Dalmaciji u sinskom
kotaru. Repert. 1872. 28.
ERVAPAN
32
ESKUCIJA
EEVAPAN, ervapna, adj. ridi erbab. — f^
riase vrijeme. Ervap, kader ,capace' (,capax') ii. p.
ako si em-apan, uciiii. V. Vrcevie, nar. prip. "i'ii.
ERVATI SE, vidi rvati se.
KRVENICKI, adj. kojl prlpada Erveniku.
Sindelija paroha ervenickog Save Koncare^dca.
Ma^'az.' 1868. 163.
ERVENIK, m. ime mjestima. a) dca i^ela u
Dnimaciji n benkovackom kotaru. Ervenik doi'ii
/' gorni. Repert. 1872. 6. — h) selo ii Hrmtskoj
II 2iodzu})a)ii/}i zlaturskoj. Pregled. r)9.
ERZAK, m. arap. tur. erzak, hranci. — I' lioxni.
I). Poijovic, tur. rec. glasn. 59, 86.
ES, ime slovu s. — xvn vijeka. Pe. er, es . . .
T. Ancic, vrat. xii.
ESAB, ESABITI, vidi hesap, hesapiti.
ESAIJA, vidi Isaija. — xvi i xvii vijeka.
Esaija (maze se citati i Ezaija) prorok. B. Gradic.
djev. 65. Tako rece Esaija. F. Glavinic, cvit. 7''.
I'^SAN, m. prezivie. — f' na.se rrijeme n lAci.
■]. Bogdanovic.
E.SAP-, cidi hesap-.
ESER, m. u Vukovu rjecnikti (s dnddtkorii da
sr iiorori It Crnoj (iorij: ,iii dei- redeiisart': iia
I'x-i- (/HI irtiof/orskom (jovoru akuzafiv mj. loka-
lini). II. p. sve pare sto si mi dao, iia eser sn,
t. j. iiijosu potrosene ni propale, nego stoje go-
tove. — ((rap. tur. eser, hilef/a, znak.
ESKIJA, /. It Harodnoj pjesmi na.iefia rroncita
kai) da zriaH: stara ploca (potkov), tur. eski,
utar. Ostala iiii sa kona eskija. (,Eskija' ovdje
znaci stara ploca, i moze biti da je ovdje stiha
radi nacinena ova lijec (od turskoga eski = star),
jer je ja nigdje prije nijesam cuo, a i ovdje evo
u drugom stihu: Te iz kala plocn izvadio. Vuk).
Nar. pjes. \Tik. 3, 336.
ESNAF, m. collegium, coi-pus, rIdi ceh, b), tur.
esiiaf ((trap, sanf, pi. asnaf, vrstaj. — U na.se
vrijeme. Kao sto pojedini }udi imaju i slave krsna
imoiia tako esnafi ili ceho-\d slave pirove. Vuk,
ziv. 8.").
ESPAP, espdpa, m. merces, oiio I'ini se trfmje,
roba, fur. esvab (arap. thaub, plur. athwab, ha-
(iiiaj, lia\i)ie, koje (jlasi i esbab (araji. sabab,
plur. asbab, uzrok, alat). — Akc. kaki je it (/en.
tdki je a o.stalijeni padeziina, osim riotii. i, ace.
simj. — Od xviii vijeka a izmedu rjeenika a
Vukovu (u kojem stoji (jrijeskom vide hespap).
On ti ne da novce nego ti da espap. A. Bacic
121. Jer iiitko vise nece I'liov espaji kupovati.
E. Pavic, ogl. 686. Dobar espap lasno kupca iiade.
Nar. posl. vuk. 59.
E8PEDIT0RIJA, /. na jednotn injestn xv vi-
jeka sa znat'eiiem : otpravno pisnia, srlat. expedi-
toria. — I ti Danit icevu rjeinikn. Kako su pri-
niili svo kako so uzi.dr?,i u espeditoriju uciriena(!)
za v(m'u tvrf,davii. Spom. sr. 2, 130. i I 470). (tre-
balu bi d(i stoji it lac., te maze biti d(t je nam.
espoditorij muHuifa roda).
p]STSTJP, villi dnigivi]) i suj).
ES, interj. (jlas kajijem se kakn.ii Ijn'ajii, ridi ik.
— ff Bjelostjenievu rjeenika.
ESAK, eska, vi. exsta.sis, staiic kad je I'efade
kai) izran sebe od jakoija diisevnDi/a osjecaiia,
arap. tur. ask, (ubav. - U nase vrijeme i u \'u-
kiivii rjeniiku (,das aus.ser.sicliseiii, sei es vor oiit-
zii<kuiig oder sclmitM-z' .oxstasis'). Pak u esku
Tiu-6iii povikau. Nar. pjcs. vuk. .'{. 280. Od ii.ska
luu zudrktala nika. 4, IHd,
ESCI, adj. st(tr. ne iiiijena se po ])adpziynn,
tur. eski. — U lutse rrijeme. Lshodio ua osci
Kladusu. Nar. i)jps. julv. 127. Esci. sfc.ir. His.
ESEIv, //*. tur. esek, lua jarnc. — U Hosiii. \).
Popovic, tur. rec. glasii. "jil. S7.
ESEKLUK, m. magareci posao; od turskoga
,eseklik'. D. Popovic, tur. rec. glasu. 59, 87.
ESIKOVAC, Esikovca. m. izvor kod' Karloraca
It Srijeniii, od tur. esek, maf/arac. — U nase
vrijeme i it Vukovu rjeiiiiku. Blizu Magarcevn
brda ima onde (kod Karlovnca) jedan izvor koji
se zove ,Esikovac', a .esek' u turskom jeziku
znaci magarac: daklem je Esikovac rod s Magar-
cevim brdom. Vuk, rjee. 340*'.
ESKERAC, vidi eskerice. — Na jedmnit lujcxlii
u pisca ('akavca xvm vijeka (pisajio eskerac. a/i
treba jamanio citati eskerac). Oesto kad Iiog
jedan po drugomu gazi, eskerac drugi btjg na
pomoc dolazi. M. Kuliace%'ic 60.
ESKERICA, m. i f. mano, maleuica, krsfftivac,
zaprtak, kaze se o ce}adetu i o zivin'etu, tur.
esek arisi, fmnf/arecn p''ela) .sti'k, obad. — Od
XVI II vijeka, a izinedu rjehiika u Vukovu: sxuka
mala zivotiria ,der zworg- ,pumilio' .s^ dodatkoiii
da se (jovori u Srijeinu. I on kipom jest malacak,
brate, . . . eskerica gorji neg' je osa. S. Stofanac 4H.
ESKERICE, adv. odmah. isj)nredi eskerac, cskc-
riski. — Ttijee je tiida, po piscimtt a kojijeli do-
lazi prije magarska fzar mafjar. egyszer, ji'dau
put, egyszeriben. odmah '^) nejfo tur.sket. — Xa
nijesta dolttzi sa s mjeste s, ali je to jaiuu no
kao i kod eskerac, eskerski, eskile pisarska jio-
greska. — U dvojice pisaca ('(tkavaca xvn i xvm
vijeka, a izme&u i jer nika a Bjelostjencevu (,eon-
festim, statim')' i u Stulicevu (eskerice, v. odmah:
Stiilli je zlo proeitao rijec u Bjelostjencevu gdjc
se glas s pise slovom s). Jednim mahom dva po-
sice eskerice (,escherice') tad na lice. J. Ai'mo-
lusic 48. Videc pricijen i)riloznice, zasto od i'u>
nijesi uteko (s) Demosfceiioni eskerice (, Eskerice :
Kavai'iiiiovo je djelo i tako vrlu zlo nastampano)
ki takovoj bjese reko, da on taleiiit svoj ne mece
i s I'lim pokaj kupit nece? J. Ivavanin 38''. —
U ovom prinijerit kao da znari .^to i eskero:
Redovnici i domaci i inostrani rekli su nam eske-
rice nase krivine i opacine. B. Zuzeri 184''.
ESKERISKI, vidi eskerice. — Na jediioni
mjestu XVIII vijeka. Veselili b' eskeriski divan
spljetski i trogirski. J. Kavai'iin 128''.
ESKERO, adj. otvoreno, jasno (o govoruj, tur.
asikar, ocito. — xvm vijeka, a izmertu rjeenika
It Belinii (.spiatellatamente , cioe chiararaente*
,dilucide' ()99a) i it Stulicevu (,clare, apertis ver-
bis'). Lijecnici joj oblo i eskero navjestivaju, da
za dusu pocne mislit. B. Zuzeri 67*^. Eto eskero
besjedi. S. Rosa 119*.
ESKILE, adv. valde. jako, mnogo, zdravo. fur.
ask (arap. iisk, (ubav) ile, .v {ubavi. — ispondi
oskij. — Od xvm vijeka it ijehiicima: it Bjilo-
stjeni'cvu (.fortiter'' v. jako), it Stulicevu {grijc.ikoiu
eskile, vidi kod eskerice), u Vukovu i.tuchtig.
stark' , valde', c.f. zdravo, podobro n dodatkoiii da
.se osobito gooori u Sentandriji).
E^KIl^, /)(/// eskile. — U jednoga pisca xvm
vijeka. Ne bojte se, moji domorodci, eSkij na ne,
bas nisu jiroroci. S. Stefanac 9.
ESKO, III. titrsko ime iiiuSko. — U narodnoj
pjesmi na.sega vremena. Esko Meho na cefenkii.
Nar. pjes. vuk. 1, 51.3.
ESKIJCIJA, /'. (silovito) rr.st'ir pravde. - Od
at. c.x.M'ciitio, all ne Lod toga iniali mi oskut, — ■
ESKUCIJA
33
ETO
U Vukoni rjefiuJac ,die exekution' ,execaitio vio-
lenta' s dodatJcom da se (jovori u rojrudstvu.
ESKUT, //(. seoslci sitdija, magar. eskiidt, eskiitt,
jjorotnik. — U Vitkovii rjeiniku: ,der dorfschiilz'
Judex pagi' s dodatkom da se govori ii vojvodstcit.
ESKUTOY, adj. koji pripada eskutu. — U
VukovH rjecnikii.
ESNIC, m. jtreziine. — U nase frijeme. On po-
vika Esnica Miliju. Ogled, sr. 182.
ESPE, m. kao da je ime mmko Hi nadimak.
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Otud ide
Espe Jovo. Nar. pjes. viik. 1, 513.
ETAJ, vidi taj. — U jednoga pisca cakarca
XVM vijeka. Kili imena eta sama }ude strase. P.
Vitezo-\dc, odil. 46.
ETAKAV, vidi etaki.
ETAKI, ridi taki (isporedi ruski sTaKife). —
U narodnijem pjesmama crnogorskijem nasega
vremena, u kojima ima i etakav s istijem znace-
vem i etako ftako) , ali treba dodati da ove
pjesme nijt'sa dosta pouzdano nastampane. Xo
etaka donese vintura. Pjev. cm. 36''. On etakve
spravja za govedma. 196''. Etako se svakome
slucalo ! 51''.
ETAKO, vidi kod etaki.
ETAE, etra, m. vidi etir, b). — Eijec je naci-
nena prema vemackoj ather, prema grrkoj ui(h\n
glasila bi eter Hi etii-, a eter prema latinskoj
aether. — U Snhkovu rjecnikii (,scliwefelathei'').
ETAT, /. dob, hit. aetas. — U pisaca dubrov-
eana xvi i xvii vijeka (i u nase vrijeme a Dii-
brovniku. P. Budmanij. Dokle dode na etat od
dvanajste godista. Zboni. 90^. Da se izpo\djedajn
od ove etati i bremena. I. Drzic 187. — i s no-
minativom eta prema tal. eta: Odovle i^oce prva
eta ali ti prvo vrijeme od svijeta. M. Orbin 78.
ETE, vidi eto. — U Viikovu rjecnikii s dodat-
kom da se govori u Besavi i u Lijevcii.
ETEM, m. prezime tursko. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. A drugoga bega Etem-
bega. Nar. pjes. vuk. 4, 214.
ETER, m. vidi etar i etir.
ETICAN, eticna, adj. (philos.) etlucus, koji
prijiada etici. — U §ulekovii rjeiniku (,etliisch').
ETIJOP, m. Aethiops, covjek iz Etijopije, od
latinske rijei'i Hi od taJ. Etiope. — Od xvii vi-
jeka, a izmedii rjeniika a Bel in u 297^. Hadumu
Etijopii gospodin svoga aiaostola posla. B. Gradic,
djev. 146. Indijanom i Etijopom. B. Kasic, fran. n.
I Etijopi tad se, boze, teb' podloze. A. Vitajic,
ist. 200a.
ETIJOPENSKI, adj. vidi etijopski. — U jed-
7ioga pisca xvui vijeka. Nahode se jos niki jja-
trijarki, kakono toletanski, indijanski i etijopenski.
A. d. Costa 1, 27.
ETIJOPIJA, /. Aethiopia, kraj ii Africi. —
Od XVI vijeka a izmedu rjecnika u Belinii 297".
Ki kosti zavode u Etijopiju. M. Vetranic 1, 160.
Dopade Mateu Etijopija. F. Glavinic, cvit. 316''.
Od Etijopije iliti Arapske. A. Kanizlic, kam. 798.
ETIJOPKA, f. zena iz Etijopije. — U Belinii
rjecnikii 297^.
ETIJ0P:^ANIN, m. covjek iz Etijopije, ridi
Etijop. — ^j/»r. Etijopjani. — Ka jcdnuni injestu
XVII vijeka (Etijopjanin) i u Belinu rjeniika (Eti-
jopjanin 297"). Evo covik Etijopjanin hadum. I.
Bandulavic 141''. act. ap. 8, 27.
ETIJOPSKI, adj. aethiopicus, koji pripada
Etijopiji. — U jednoga pisca xvn vijeka. Puk
etijopski. B. Kasic. rit. 277.
ni
ETIK, in. (philos.) ethicus, covjek koji se bavi
etikom, koji pise o etici. — U t^idekovu rjecniku
(,etliiker').
ETIKA, /. (jjJiilos.) ethica, naiika o cudored-
nosti , moralna filosojija. — isporedi cudorede.
cudorednost. — U Siilekovu rjecniku (,etliik'i.
ETIMOLOG-IJA, /. (philol.) etymologia, po-
stahe rijeci, isporedi rjecoslov|e. — U nase vri-
jeme. Jedni u pisanu rijeci gledaju na korijen ili
etimologijn. Vuk, pism. 28.
ETIMOLOGICKI, adj. koji pripada etimolo-
giji. — U nase vrijeme. Grci koji su bill sa
svijem cisti od etimologicke pedanterije. Vuk.
2)ism. 29.
ETIE, m. aether, grc. uid-ijo. a) (phys.) neiz-
mijerno tanka i laka tvar kojom se misli da je
najjuiten vasioni prostor. — u Sulekovii rjecniku
(,ather'). — b) (chem.) aether sulphuriciis. —
u Sulekovii rjecniku (,schwefelather') i u Dez ma-
no vu. — Isporedi etar i eter.
ETNA, /. Aetna, gora u Siciliji. — Od xvi
vijeka a izmedu rjecnika u Belinu 495''. Etna
gora velik plamen ogiieni izmitase. F. Vrancic,
ziv. 46. U visokoj Etni gori vatra gori. V. Dosen
88''. i u Sulekovu rjecniku (,Atna').
ETNIK, m. (theol.J ethnicus, poganin, nezna-
bozac. — Kod pisaca xvi i xvm vijeka. Etnici
to jest inoverci. S. Budinic, sum. 117''. Kako
etnici cinu. J. Matovic 447.
ETO, ecce, rijec kojom se pokazuje nesto sto
je blizu onome s kojijem se govori Hi sto se k iiemu.
primice fpo tome sto pokazuje stvar koja od onoga
sto govori primice se k onome s kojijem govori,
stoji cesto, kao na, kad prvi daje sto drugomej,
vidi i evo i eno. cesto stoji s dativom zamjenice
drugoga lica: eto ti. — isporedi ete, oto. — Po-
staiie vidi kod evo. — Od xm vijeka (vidi kod
cj aa)) i u svijem rjecnicima osim Vranciceva i
Jambresiceva. — Dolazi u poeziji i oknieno et" :
Sjed', muci; et" ide. N. Xajeskovic 1, 261. Et"
tako je ludo poginulo. Xar. lyes. vuk. 4, 191.
nj ono sto se pokazuje stoji u nominativu. Eto
sin tvoj ! . . . eto mati tvoja! N. Eaiiina 224:i.
joann. 19, 26. 27. Eto ti tuj sudi novi i stari.
N. Najeskovic 1, 243. 8\dtla kruno, eto ti Juda.
F. Glavinic, cvit. 124''. Eto t' pecat moje vjere.
J. Kavanin 494''. Eto s trub|am bojna vika. I.
Dordic, uzd. 81. Evo dakle, reci ce sudac, evo
moj zakon, koga vam dado, eto vasa dila. J. Fi-
lipovic 1, 150^. Eto ti kar i smutna u kuci. F.
Lastric, ned. 307. Eto ti jedna za'vica. Nar. pjes.
vuk. 1, 75. Eto kniga, bogom pobratimel 3, 230.
Eto mati moja i braca moja. Vuk, mat. 12, 49.
— b) ono sto se pokazuje stoji n genet ivu. Se-
strice, eto je. N. Na|eskovic 1, 206. Eto drace
u jasleh. A. Gucetic, roz. jez. 18. Eto ti ga na
dar. J. Filipovic 3, 68''. AV jadovnog eto kvara
od linoga gos^Jodara. V. Dosen 216''. Za svako
naj maiie dobro djelo, eto I'lima udi} priobilne
plate. A. Kalic 514. ^jubili ste proklestvo, eto
vam ga. D. Eapic 18. Eto sab|e, evo nase glave.
Nar. pjes. vuk. 1, 160. Eto ti brata, idi s nim.
1, 180. Eto mene moga sina Marka. 2, 194. Blago
mene, eto moga kuma. 2, 195. Eto ti ga, care,
u tavnici. 2, 321. Eto tebe koiia i devojke. 2, 334.
Ako s" zedan, eto vina hladna. 2, 434. Eto mene
do petnaest dana. 2, 594. I eto ga do petnaest
dana. 2, 595. Cekaj sadc. eto mene na te. 4, 408.
Eto mene s vojskom u Drobnake. 4, 490. Eto
po|a, a eto koha. (Da se ogledamo ko je jaci).
Nar. posl. vuk. 79. Ako je tA'oj, eto ti ga. Nar.
prip. vuk. 203. — cj ono sto se pokazujr i:ri''c
15
ETO
34
EVAN©E]^E
se cijelom recetncom. aa) iiopce: rijecju eto po-
zivje se puzoriiost Hi na sre ono sto se Icaze re-
cenicom, Hi na nesto u t'luj sto se osohito istice.
Eto ti grede otrokf> kneza Ozora kb kuezu va-
semu. Moil. serb. 54. (1240 — 1272). Eto smo ciili
da je nasemt trtgovceinb zabava odL Turcina.
Spom. sr. 1, 10. (1397). Da eto povedaruF> vasemu
gospodtstvu da znate. 2, 61. (1414). Eto dim sad
ovo. S. Mencetic 99. Eto ide k tebi kra| tvoj.
A. Gucetic, roz. jez. 93. Djelo koje si iiaredio,
eto ga sam izvrsio. 283. Eto, eto, slatki oce, ja
se kajem od svijeh zloba. I. Gundulic 2.50. Tko
bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje. 285.
Eto je vece ukazala zora svijetu Ijejjos svoju.
G. Palmotic 2, 332. Xeprijate|i moji eto zivu. L.
Terzic 93. Eto te grih istocni pogrdiio naruzio
i |uto obranio. F. Lastric, ned. 259. Eto u ime
tvoje i djavli podlazu se nami ! A. Kaiiizlic, fraii.
55. Eto oiii znadu sto sam im govorio. S. Rosa
154'>. Eto ti, moj dragi stioce, davam ua svjetlos
2ivot Marije Egipkine. N. Marci 5. No eto ste
ti'i brata rodena. Xar. pjes. vuk. 2, 117. Eto,
care, pod bijelom kiilom izisla su dva krajeva
sina. 2, 149. Eto sam mu dao vjeru tvrdu. 2, 609.
— bb) rijcrju eto istice se ono sto se Icaze Icao
t'lesto nenadno preina onome sto se prije kazalo;
eto je tad cesto na pocetku drurjoffu dijela (jra-
matikalne perijode. Tad iizagno ja bjeli stada
na dalece mjestii ovomu, kad eto ti iziienadi
poda miiom se zcmja ustrese. I. Gundulic 80. Xe
dobro bijahu izisli iz grada, eto opeta objav|a
im se zvijezda istocna. B. Zuzeri 28^. Otide, uze
sud, da donese vode, eto ti mu se proli. F. La-
stric, ned. 219. Vec prinesavsi ju k ustma da ju
popije, eto zena negova dotrka. M. A. Ee|kovic,
sabr. 1. — cc) ovakovi primjeri u kojinia a re-
ceniei ima relativna zanijenica Hi relativni ad-
verab uprav spadaju pod a) Hi b). aaa) prema
sto u ovijem primjerima ima se u misli ono Hi
onoga : Eto, bratice moja, sto \i imate promisjati.
F. Lastric, od' 77. Eto sto od nas iste. A. Ka-
nizlic, uzr. 42. Eto jako sto se od nas gradi.
Nar. pjes. vuk. 4, 270. — bbb) subjekat je rece-
nici isti sto je (je}ietio kod eto: ovakovi primjeri
spadaju pjod b) : AV eto starca gde ide. Nar. pjes.
vuk. 1, 289. Eto cara de ide. Vuk, jjoslov. 4. —
dd) s imperativom. Eekose mu: ,Eto gledaj!- P.
Vuletic 13. Eto ti sin tvoj odsela nek bude Ivan.
F. Lastric, od' 128. Eto mama neka znade. V.
Dosen 207a. — d) ono sto se pokazuje sfoji u
infinitivu (dosta rijetko). Eto im ne ktiti se
sluziti vrimonom od pokore ! F. Lastric, ned. 17.
Ladne vode donijeti, bele dvore pocistiti, eto joj
se udvoriti. Nar. pjes. vil. 1867. 830. - e) ne
izrice se sto se pokazuje, jcr se to po samoni
djelii (kazivaua Hi davanuj zna sto je. Reco im:
,Tko je taj'r" ,Eto ti', rekose. N. Najeskovic 1, 129.
Eto dao sam vam sve. S. Rosa 2". Eto vania,
bozjaci. Nar. pjes. vuk. 1, 130.
ETOLIJA, /. Aetolia, kraj u (irikoj. — ispo-
redi KcoUja. — U ^ulvkovu rjecniku (,Atolien').
ETOLIKI, vidi toliki. — V narodnoj pjesmi
ernofjorskoj nasef/a rremena. — vidi etaki. Da
glodaju ^udo etoliko. Pjev. fin. 140l>.
ETOLSKI, adj. koji pripada Etoliji. — V Sii-
lekovH rjecniku (,iitolisch').
ETOR, vidi }[oktor.
EU-, vidi 0V-.
EUFEMI.IA, f. Kii|ilH'inifi, i„ic zvnsko. — vidi
Jefimija. — Od xvii vijrka. Eut'emija sveta bi
rojeiitt u Kalci'doniji. F. (iluvinic, cvit. 3101'. Gnat
Eufemije, laidoru. J. Kavunin 329''. C'esarici Eufo-
miji. S. Badric, ukaz. 17.
EUFRAT, //(. Euphrates, rijeka n Aziji. — Od
XV vijrka a iznicda rjccitika u Mikajinii, it lie-
Una 297'', H Bjelosfjenceva, n Voltifjijinu. Od
rike veliko Eiifrata dari do mora od zajiada. Ber-
nardiii 33. deuteron. 11, 24. i u SiHrkovn rjecniku
(.Euphrates').
EUFRATES. m. vidi Eufrat. — U jednoga
pisca xvi vijeka. Tigris, Eufrates. M. Vetranic
1, 263.
ELTRATSKI, adj. koji pripada rijeei Eufrata.
— U Sulekovu rjecnika.
EVA. /'. vidi Jeva. — Od xvi vijeka. Gospu
Evu od Rozemberga macehu nasu. Mon. croat.
263. (1568). Prvu zenu E^ai. F. Glavinic, cvit. 81b.
K tebi vapijemo izagiiani sinovi Eve (.Heve'). F.
Lastric, od' 396. Evu majku kad vai'ase (vrag).
V. Dosen 141b. j u Sulekovu rjecniku.
EVA J, vidi ovaj. — Na jednom mjestu xvi
vijeka u j^isca cakavca. Ni v dubravi evoj. P.
Vitezovic, odil. 50.
EVALA, evalaj, vidi ejvala. — U nase vrijeme.
Evalaj , caru i taste moj. Nar. prip. vuk. 129.
EA-ala, dobro kad je tako, sjedi. -190. Evalaj, kao
aferim. Nar. pjes. here. vuk. 357.
EVANDELICA, /. govor o jevandelu. — U
jednoga pisca xvm vijeka. U evandelicu, oliti
razgovoru svrhu evandelija prid pukom Antijo-
kije. J. Mato\dc 107. Uceci ovu istiiiu u evan-
delicu sestdesetu. 205.
EVANDELIST, m. vidi jevandelist. — Od xv
vijeka. Po blagdanu sv. Matije evanjelista. Mon.
Croat. 150. (1492). Po svojih svetih evanjelisti^^;
vajjije. F. Vrancio, ziv. 16. Na svetoga Luku
evandelista. $. Mai'gitic, fal. 88. Svi evaiutelisti
pristaju. J. Matovic 45.
EVANDELISTA, m. vidi jevandelist. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u ]\Iika(inu. Sveti
Luka evandelista. A. Gucetic, roz. jez. 150. Sveti
Ivan evanjelista. Kateh. 1561. 94. Sto nisu ostale
evandeliste upisali. S. Margitic, fal. 89. Evan-
delista Mateo. A. Ivanizlic, kam. 490. Sv. Ivan,
aj^ostoa i evandelista. I. J. P. Lucie, razg. 85.
EVAXDELLSTAR, evandelistara, ni. dakon.
ixporcdi ovandelistar. — Od xvii vijeka. Evan-
delistar ali isti misnik reco evandelje. I. Bandu-
lavic 275". Djakona, iliti evandelistara. J. Ma-
tovic 293.
EVANDELIST, vidi evandelist. — Od xvi
vijeka. Evandelisti po stvarma postenijem Isu-
krstovijem podose u kratko. M. Raduic 252".
Sveti evandelisti ostavise nam oiia, koja mi sad
imamo. J. Filipovic 1, 162^.
EVANDKLISTA, vidi evandelista. — Od xvii
vijeka. Sveti Ivan evandelista. M. Divkovic, nauk.
57". Mozes biti prorok i evandelista. M. Radnic
381*. Kako ukazuju ss. evandeliste. J. Banovac,
i-azg. 222. Ivan sveti evandelista. M. Dobretic 319.
EVANDELISTAR, vidi evandelistar. — Od
xvm vijeka. Ovi s. patrijarka znaduci da liegov
jedan evandelistar zivjase u srcbi s drugim. J.
Banovac, razg. .55. Sesti (red) sluzite], dijakonat
ili evandelistar. J. FilipoA^d 3, 225".
EVANDE^K, II. vidi jevaudoje. — Dolazi od
XVI rijeka, a izmedu rjecnika n Mikalinu u'van-
delje;, u lielinu (cvandeljo 297»). u Bjelustjrn-
cevu (evandoljo kixl ovangelijum), u Vukovu.
S liaj starijim oblikom evandelije: Na vece mista
od s. evandelija bog obe6aje. J. Banovac, razg. 17.
Po .svitu idu sveto ovandolijo pripovidati. (>7. —
8a sturijim oblikom evandeljo: Kakouo se cti u
ovanjolju. §. Budinic, sum. ll". Iviiige svetoga
EVANDEl^E
35
EVLAD
evandelja. P. Posilo^dc, nasi. 5^. Donice na sud
sudac Isukrst s. evandelje. J. Banovac, razg. 5.
— evandeje: Cuti epistolu i evandeje. I. A. Ne-
nadic, nauk. 121. U komu evandeju kaze Isukrst,
da je to slobodno. A. Ivanizlic, kam. 28. Koje
piva molitve kor prid stijene evandeja? I. Veli-
kanovic, uput. 3, 393. I velike kt'iige evandeja.
Nar. pjes. vuk. 3, 71.
EVANDEOSKI, adj. evaiigelicns, koji pripada
ecandelu. — Isprva evandelski koje postcije od
osnove ey&ndel nastavJconi Lsk'i,; 1 tia krajn sJoga
moze sc mijei'iati na o. — Od xvi vijeka, a izinedu
rjecnika u BeUnu (evandelski 297a). g ohlikum
evandelski: Da zberu tri zakni evanjelski. Kapt.
sen. ark. 2, 80. Evanjelskoga nauka. A. Vitajic,
ist. 529. S onijem evandelskijem izgledom^ sina
od rasuca. J. Matovic 468. — evandeoski: Ceka-
juci oni evandeoski glas koji mene zove. P. Po-
silovic, nasi. 42^. PripoAadaoce evandeoske istine.
A. Kanizlic, fran. 135. S lakomim evandeoskim
bogatcem. I. J. P. Lucie, razg. 31. Eazum na-
ravski slova evandeoskoga. Grgur iz Varesa 13.
— Kao siipstantiv iuuskoga roda znaci sto i
evandelistar , vidi i naj prvi primjer. Sto jest
dilo evandelskoga ? I. Zanotti, upit. 9.
EVANCtELIJ, m. vidi jevande^e. — U jednoga
p)isca xvii vijeka. Crikva inia cetiri evangelije.
F. Glavinic, cvit. 443a.
EVANGE^E, n. vidi jevandeje. — U jednoga
pisca XVII vijeka sa starijim oblikotn evangelje,
a izinedu rjecnika u Stulicevu. Misnik evangelje
na glas stati pocne. F. Glavinic, cvit. 171a.
EVANGELIJUM, m. vidi jevande|e. — U jed-
noga pisca (iz Slavonije) xvui vijeka a izinedu
rjecnika u Bjelostjencevu. Isukrst kaze u svomu
evangelijumu. M. A. Ee|kovic, sabr. 69.
EVANGELIJUMSKI, adj. vidi evandeoski. —
U jednoga pisca (is Slavonije) xviii vijeka, a
izmectu rjecnika u Bjelostjencevu (gclje ima i adv.
evangelijumski , na vandelsku ,evangelice'). U
evangelijumskom zakonu. M. A. Ke|kovic, sabr. 64.
EVANGEI^ISTA, m. vidi jevandelist. — U Vol-
tigijinu i u Stulicevu rjecniku.
EVANGELISTAE, evangelistara, m. kiiiga u
kojoj su jevande^a. — isporedi evangelistar. —
U Stulicevu rjeaiiku (,evangelioruni liber').
EVANGELISTA, m. vidi jevandelist. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
EVANGELISTAE, m. vidi evangelistar. — U
Bjelostjencevu rjecniku (,liber, 1. volumen evan-
geliorum' kod evangelijum).
EVANGELSKI, adj. vidi evandeoski. — U
dvojice 2>isaca xvu i xvm vijeka, a izinedu rjec-
nika u Stulicevu (s clodatkom da je uzeto iz mi-
sala). Ako uzcuva zakon iiegov evangelski. M.
A. Eejkovic, sabr. 56. — Stoji i kao supstantiv,
vidi evandeoski na kraju: Zapovida sedam redov
u crikvi: ostijarijat, . . . dijakonat, t. j. vratara, . . .
evangelskoga. F. Glavinic, cvit. 99a.
EVANGE^E, n. yjVZt jevande}e. — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka, a izmedu rjecnika a
Stulicevu (s dodatkom da je uzeto iz ntisala). A
po podne stijii evange|e. M. A. Eejkovic, sat. C8b.
EVANIS, ni. vidi eban, grc. ij^tvo^: — U ruko-
pisu XVI vijeka. Polaca bise dilana od driva eva-
nisa. Aleks. jag. star. 3, 307.
feVDENIJO, m. vidi Evgenij, grc. Evyivioi. —
U jednoga pisca -syni vijeka (s u mj. v). Princip
Eudenijo ovdi razbi vojsku. F. Lastric, svet. 151a.
EVE, vidi evo. — V nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (.s dodatkom da se govori n Besavi i u
Lijeocu). Eve li ti dva sina Amzina. Nar. pjes.
vuk. 4, 43. Eve li ti Eoganovic Tura. 4, 44.
EVEDEA, /. ograda od trske. — Tuda rijec.
Hi magar. lieveder, pojas (A. Matzenauer, cizi
slov. 152), Hi grc. iifidoa (medu znaceniina ima
i: opkojene grada). — U Vukovu rjecniku s do-
datkom. da se govori u vojvodstvu i s primjerom
iz narodne pjesme: Do ponoci pod evedrom predu.
EVENDIJA, vidi efendija. Ev' pogodi Mulu
evendiju. Nar. pjes. ^mk. 4, 283.
EVENKA, vidi evenka. Eoj se uvati za onu
kitu koja visi kao evenka. F. Dordevic, pcelar. 54.
EVENIvIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Ogiian Evenkic. Eat. 316.
EVENCICA, /. clem, eveiika. B. Musicki.
EVENKA, /. kao kita od lozova pruca s gro-
zdem. — isporedi evenka. — Tuda rijec, pers.
lievenk, avenk, aveng, ohjeseno grozde (D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 83). — U Vukovu rjec-
niku (,ein Strauss von weiiu'eisern, mit trauben'
, fasciculus sarmentorum').
EVGENIJ, m. Eugenius, ime musko. — ispo-
redi Evgenijo, Evgenija, Evgenije, Evdenijo. —
U jednoga pisca xvii vijeka (pisano s u mj. v).
Stater na nirve, a Eugenij na jjol i-azsiceni bihu.
F. Glavinic, cvit. 226^. i u Sulekovu rjecniku
(,Eugen').
1. EVGENIJA, ;/(. vidi Evgenij. — U Sule-
kovu rjeiniku.
2. EVGENIJA, /. Eugenia, ime zensko. — U
jednoga pisca xvu vijeka (pisano s u mj. v).
Eugenije, kcere vicnika rimskoga. F. Glavinic,
cvit. 306a. i u Sulekovu rjecniku (,Eugenie').
EVGENIJE, vidi Evgenij. — U rukopisu xviii
vijeka. Princ Evgenije razbi Turke. Glasn. 20, 10.
— I u Sulekovu rjecniku.
EVGENIJO, m. vidi Evgenij. — U jednoga
pisca XVI 1 vijeka (pisano s u mj. v). Eugenijo
.sudac rimski. F. Glavinic, cvit. 96''. — I u Su-
lekovu rjecniku.
EVICA, /. straznica. — Moze biti nacineno u
sali od imena Eva. — U narodnoj pjesmi ugar-
skijeh Hrvata. Vzanii vreda palicu, ter mi udri
evicu. F. Kurelac tumaci: zadnicu (mandicu).
Jacke. 260.
EVIN, adj. koji pripada Evi. — Od xvi vi-
jeka. Pedepsiju Eviuu vrhu sebe uzim}e. B. Gra-
dic, djev. 42. Prokletstvo Evino obrati se u bla-
gosov Mai-ijin. M. Divkovic, nauk. 109*. K tebi
vapijemo izagnani sinovi Evini. J. Banovac, razg.
143.
EVKAEISTIJA, /. eucliaristia , sakramenat
pricesceiia, po latinskoj rijeci. — iJolcizi i s u
mj. V. — Od XVI vijeka a izmedu rjecnika u
Belinu (eukaristija 297'^) i u Stulicevu (s dodat-
kom daje uzeto iz misala). IT svetokrovju evka-
ristije. S. Budinic, sum. 3^. Eukaristija aliti tilo
Isukrstovo. I. T. Mrnavic, ist. 116. Krizma, euka-
ristija, pokora. J. Banovac, razg. 199. Na otaru,
na kojemu jest sveta eukaristija. I. J. P. Lucie,
doct. 30. — I sa s mj. s. Evkaristijom pitamo
se. S. Budinic, sum. 62''. Sto djeluje eukaristija ^
M. Divkovic, nauk. 1871^.
EVKAEiSTIJINSKI, adj. koji pripada ecka-
ristiji. — r jednoga pisca xvi a vijeka. U gostbi
eukaristinskoj. Blago turl. 2, 231. Imamo cesto
jist kruh eukaristinski. 2, 265.
EVKAEISTIJA, vidi evkaristija.
EVLAD, evlada, m. proles, porod, djeca, arap.
walad, jtl. aulad. dijcte. tur. evlad. — U ntise
EVLAD
36
EVO
vrijeme i u ViiJconi rjecniku (s dodatkom da se
fjovori u Bosni). Ne |ubili od srca evlada. Nar.
pies. vuk. 1, 276. Od evlada ne imao liajra. Xar.
pjes. juk. 155.
EVLOGIJ, EVLOGIJE, EVLOGIJO, m. Eulo-
gius, ime musko. — U ^idekovii rjecniku.
EVNUK, m. eunuchus, uskop}enik, hadum, po
latinskoj rijeci. — Dolazi i s u mj. v. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika n Stidicevn (eunuk).
Abdemelek evnuk. B. Gradic, djev. 145. Pokaz-
nici ili eviiiici iliti liadumi. S. Budinic, stim. 111''.
Ovo govori bog euniikom. B. Kasic , jyer. vii.
Kada je jirvi (FiUp) krstio euiiuka oliti liaduma.
J. Mato^•ic 160.
EVO, ecce, rijec kojom se pokazuje nesto sto
je hlizu OHijtja kuji (jovori (isporedi i eve, ovo),
kao sto se rijeija eto pokazuje nesto sto je hlizu
onoga s kojijem se (jovori, a rije<^ju eno vesto sto
nije blizu ni jednocja ni druijoya. od mjesta se
prenosi znaeehe % na vrijeme, s cega evo vwze
■znaciti i sad je, eto, tad je, eno, onda je; i na
druge se nacine moze prenijeti znaveiie, tako
n. jj. ovijem rijecima istice se cesto sto u govoru
da bi na ono boje pazio onaj koji slusa. — 6esto
uz evo (kao i uz eto i eno) stoji dativ imena
onoga kojemu se pokazuje, naj cesce zamjenice
osobito drugoga lica. evo ti se tad resto shvata
kao jedna rijec, te moze se i okn'iiti: evo t'. —
Evo, eto, eno rijeci su p)raslavenske , isporedi
stslov. jevo (moze se citati i evo), rus. bot'b, sbb,
9B0Ha, ;-)BOCH, ana, shtott., stotT), ces. hen, lienka,
hevka, po]. hen. — Evo, eto, ono postaju od e
sto bi vec u indoevropejskom jeziku (isporedi grc.
i'jV, lat. en, ecce, snskrt. a u ajam, asau, taj, onaj)
hila interjekcija kojom se iiesto piokazuje, i od
osnova zanijenica ovaj, taj, onaj. — U naseui je-
ziku evo dolazi od kraja xiv ili od ^yocetka xv
vijeka (vidi kod c) ccj), a u svijem je rjecnicima
osim Jamhresiceva. — Evo u poeziji moze biti i
okrnenoj ev'. Pozri ^ sad ev' moje gizdave vil'
Ijepos. S. Mencetic — G. Drzic 500. Ev' mi jesmo
tri brata rodena. Nar. pjes. vuk. 2, 118. Ev' u
vodi niesecine sjajne. 2, 325. Ev' sedoise piti me-
dovinu. 3, 40. Ev' boga mi! nij' nmro Eade.
3, 359. Sva ordija turska ev' ustahx. 4, 307. u
jednom primjeru xvi vijeka evo je sprijeda okr-
neno: Da 'vo gre Derencin s skigami od zgara.
H. Lucie 228. a) ono sto se pokazuje stoji u no-
minal iru (evo se shrat(( kao da zna&i: ovdje je).
Evo kra} vas. N. Eanina llO". joann. 19, 14.
Evo ti ma mlados, moj ures i dike. N. Najesko-
vic 1, 197. Zeno, evo sin tvoj. M. Divkovic, nauk.
220''. Evo jai'iac bozji, evo ki uzim|o giiho svita.
M. Alborti 217. Evo lijoi)a, ovo draga, ku moj
Xivot skizit" obra. I. Gumlulic 173. Evo ti tuzna
svrha onizijo, koji, doklo jesu zdravi i zivi, nece
ciniti pokore. P. Posilovic, na.sh ll^^. Aj Jurisa
Senanino, evo Turci! P. Vitezovic, kron. 202.
Ecce homo! evo covik, koga vi drzite, da nije
covik. J. Banovac, razg. 160. Evo ja, saji mene.
J. Banovac, pred. 25. Neka stojis iatinita, ovo ti
u zulog niojo sx-ce. J. Filipovi6 1, 155a. Pnsta-
nimo od ovoga govoriti, evo bo Bornardin. P.
Kiif>?,(<vi('-, osin. ()3. Evo cota poslana od poghv-
vica popovski. V. Lastric, nod. 214. Evo sluzbo-
iiica giispodinova. A. Kanizlic, bogo|ubn. 6. Evo
ra?.nn, kamo poconicaV (Z). Po.slov. danic. 22. Evo
tobi ogledalo! V. Doison 257'-. Ako si zodan, ovo
lazlndjoi'iG ; ako si gol, ovo ti odira; ako si za-
lo.stan, ovo ti yosojc; koji jo u tiiiinali, ovo nni
HviMosf ; koji jo ostiidonio, ovo mu vatra; koji
jo sirota, ovo niu otac. A. Toniikovic, gov. 147.
Blago rueno, evo mojo zlato! Xar. pjos. vuk. 1, 248.
Evo tebi vezena kosuja. 1, 620. No evo ti poklon
i pozdravjo. 2, 381. Evo nemu Zeta zem|a ra^nia.
4, 76. Evo mlogi ogi'ieni caiisi. 4, 77. Aga dvagi,
sto si me zvao? evo ja. Nar. l^rip. bos. 1, 51. —
b) ono .ito se pokazuje stoji u genetiou (isporedi
genetic kojijem se jav^a cudei'iej. Evo boga oca.
Zborn. 83''. Evo vam dake blaga cudnoga. A.
Gucetic, roz. mar. 13. Evo me, tko zove? I. Gun-
dulic 101. Evo ti onoga velikoga bogaca, evo ti
onoga drugoga lipoga mlaca. P. Posilovic, nasi.
12''. Evo ga gola. 1491^. Evo t' pvita, hod' po
riemu. I. Dordic, uzd. 56. Evo vam odgovora na
vas protigovor. A. Kanizlic, kam. 9. Evo bastoca^
a daj bic. (Z). Evo k)uca, kamo brava? (Z). Evo
sjekire, kamo mod? (Z). Poslov. danic. 22. Evo
zalosti! tome se on ne viruje. M. Zoricic, aritm.
29. Ali evo lieziue srice ! And. Kacic, kor. 277.
Evo ga, jurve ide. D. Kapic 15. Evo me, javore.
Nar. pjes. vuk. 1, 110. Eto sabje, evo nase glave.
1, 160. Vec evo ti sitne ki'.ige male. 1, 256. Evo
vuka pred tvoj dvor. 1, 502. Evo tebe srece iz-
nenada. 1, 576. Evo, more, Kra|evica Marka.
2, 413. Nego evo i voce nevoje. 2, 419. I evo ga
s hijadu svatova, moj Ivane, u nedeju prvu.
3, 247. Ali evo muke i nevoje. 3, 345. Evo nama
lijepe devojke. 3, 486. Evo zgode, moji vitezovi.
4, 68. Evo moje glave! (Kad ko sto dokazuje ili
se pravda za sto, i znaci: ako ne bude tako,
ubij me). Nar. jjosl. vuk. 78. Svekrva se miloj
snasi svojoj raduje : blago mene, evo snahe, evo
odmjene ! 280. Sad, gospodo, eto vas, a evo mene.
Pravdonosa. 1852. 1. — c) ono sto se pokazuje
izrice se cijelom rei'enicom. aa) uopce: istice se
ono sto se recenicom kaze ili kao da bira u vri-
jeme kad se govori (kao sad), ili poziv^uci slu-
saoca da na ono pazi. Stdi evo namt prave da
je bilo nesto iinanija Eatkova ix vaseht. ruku.
Spom. sr. 1, 49. (1404). Evo ga mi cekamo da
se vrati. 1, 87. (1407). Evo te uprasam. D. Zla-
taric 8a. Evo Juda ide s oruznici. A. Komulovic
62. Evo ona, ka odaA'na sluzbenica tva bila je,
zejna stoji i j^i'ipravna, da ti u svem posluh daje.
I. G'indulic 189. Evo ja sam s mnogom dikom
Captislavu k vam dovela. G. Palmotic 2, 2(j9.
Evo smo mi ostavili svaka i jesmo to slijedili.
M. Radnic 510''. Evo ste mi pridali mladica da
ga umorim. S. Margitic, fal. 25. Dilite se otlen,
ovo je nas, a ne vas, i evo cemo ga sad ponit'
u jjakao. J. Banovac, razg. 103. Sedam godina
prija nego bise pokaraui, ukaziva se s\'rhu grada
jedna zvizda kako mac. Evo pak dodose cesari
rimski, grad oni osvojise. J. Filipovic 1, 137'''.
Evo, evo ojjacine tvoje ukazuju, da si po tmina
odio a ne u svitlosti. F. Lastric, ned. 380. Evo
trubja glas uzdizo, na svo strano nek odlize. V.
Uosen l"". Evo sam te izlicio. M. A. Eelko\a6,
sabr. 28. Evo su ti gosti dosli. Nar. pjes. vuk.
1, 116. Ev' umrijeh, evo dusa skoci. 1, 237. A
ovo ti tvrdu vjeru dajom. 1, 443. Evo ide sva
carova vojska. 1, 600. Vec me evo toska bolost
nasla. 2, 358. Evo sjedi pred bijolom kulom.
2, 500. Evo cemo preko mora sina. 2, 543. Evo
nomam nikoga od roda. 3, 364. Evo bana doma
no bijase. 3, 414. Evo svati i vodo devojku. 3, 525.
No ga pozna srpsko momce mlado, ovo zom)i na
ko|ona i)ado, govordanu zivu vatru dado. 4, 348.
— bh) istice se nesto nenadno prcma nnome .^to
se prije kazalo; ovo tad Cesto stoji na pocetku
drugoga dijcla gramatikulne perijode. I tako sto-
joci tVatri na kolinijo naokolo posto|o nioloci boga
za I'lega, ovo ti, da on po6o volikim glasom va-
piti. P. Posilovic, nasi. 10". Buduci ovako sva-
kolika sazgana, evo co sudac poslat svojo andele.
J. Filipovii 1, 144^. Ali ako so po sridi nobesa
EVO
37
EVEOPEJSKI
smiluju te joj puste kisu i obilatom ju rosoni
natope, evo se odma utisi, obveseli i razg-ovori.
F. Lastric, ned. 251. Sto videci Isus, otje ga
utisiti i dok idase s nim k domu negovu, evo
jedna zena pristupi s traga i samo se ■ dotakuu
skuta odice. od' 287. Pi'omisjavajuci sta bi ja
mojoj otacbini donio. evo pade mi na pamet . . .
M. A. Rejkovic, sat. AS*. Najde se jedan covik,
jedna zena, koji radi put s. kriza cine, i evo ti
udij najdu se majstori koji pocmu ovo sveto dilo
nenaviditi. D. Eapic 32. LoAdli su ribu apostoli
na moru tiberijadskoniu, kada evo ukaza im se
' na brigu uskrsnuti gospodin. A. Tomikovic, gov.
101. Kaskopaju sapania grob, i evo ! odista nadu
ga ziva. Nar. prip. vil. 1867. 7.52. — cc) lead je
u recenici relatiuna zamjenica Hi relativni adve-
rab, ova se rijec sama istice. Evo kto bise sta-
rinnici. Mon. serb. 263. (1389—1405). Evo kako
ga jubjase. Anton Dalm., nov. test. 150''. joann.
11, 36. Evo koliko je zlo. S. Margitic, fal. 181.
Evo kako brzo svijet projde. 194. Evo kakva je
snaga molitve. J. Banovac, pred. 52. Evo zasto
mloge ispovidi nisu nista korisne. A. Ivanizlic,
bogojubn. 114. Evo gdi covik prav pravcat uniii'a!
M. A. Eelkovic, sabr. 1. — d) kad je evo s ko-
2)tdom, znaci gotovo sto i ovdje; tako evo sam
(koje dosta cesto dolazi) znaci: ovdje sam, evo
me. Iskusi bog Habrama i rekao je I'lemii: ,Ha-
brame'! a on odgovoii: ,Evo sam!' N. Ranina
116''. gen. 22, 2. Evo sam, al' ovi da podu bez
stete. N. Na|eskovic 1, 1.30. Evo ti je sinak,
vazmi ga ter zadoj. Oliva. 51. Evo su one, ke
se kozom prij' dicahu. J. Kavai'iin 563''^. Vapiti
ces, i rijeti ce: ,Evo sam'. J. Matovic 430. —
e) izostav^a se ono sto se pokazuje Hi jer se izriee
rijec ima koje poslije dolaze Hi jer se iiprav tje-
lesno (n. p. prstom) pokazuje. Ako vi mene iscete,
ja sam, evo. M. Jerkovic 45. Evo nu! P. Kne-
zevic, osm. 92.
E\TiEJ, m. vidi Jevrejin. — U dvojice pisaca
XVI i XVI 11 rijeka i u StuUceva rjecniku (s do-
datkom da je uzeto iz misalq). u nase vrijeme u
SulekovH rjecniku (,Jude'). Sto^sveta crkva . . .
pomrzovala jest va Evrejeh. S. Budinic, sum.
1491^. Da bi se spominali Evi-eji velikoga onoga
cuda. I. Velikanovic, uput. 1, 487. (moze hiti da
ohadva primjera spadaju pod Evrejin).
EVEE.JIN, vidi Jevrejin. — isporedi i Evrej.
— U St ulicevu ^rjecniku s dodatkom da je uzeto
iz misala, i u Sulekovu (Evrein ,.Jude').
EVEEJINESr, vidi Jevrejin. — U Stidicevu
rjecniku s dodatkom da je uzeto iz misala.
EVEEJINKA, /. vidi Jevrejka. — U StuUcevu
rjecniku s dodatkom da je uzeto iz misala.
EVEEJINKINA, /. vidi Jevrejka. — U StuU-
cevu rjeaiiku.
EVEEJINSKI, adj. vidi .jevrejski. — U StuU-
cevu rjecniku (s dodatkom da je uzeto iz misala)
cfdje ima i adv. evrejinski ,.Judaeoi'um more', u
nase vrijeme u Sulekovu rjecniku (evreinski .jil-
disch').
EVEEJSKI, adj. vidi jevrejski. — U dvojice
pisaca xvni rijeka, a izmedu rjernika u StuU-
cevu (s dodatkom da je uzeto iz misala) r/dje ima
i adv. evrejski .Judaeorum more'. Polak tomacena
Gvrejskoga pisma. I. A^elikanovic , uput. 1, 20.
Amen ric evrejska jest. 3, 285. ^ Zlobu evrejske
skupstine. I. M. Mattei 54. i a Sulekovu rjecniku
(,judisch').
EVEEN, vidi Jevrejin / Evi'ijon. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Pavo pisuc Evrenim. S. Eosa
175a.
EVEENSIvI, adj. r/f?< jevi-ejski. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Puk evrenski, jerbo uzdrzasc
evrenski jezik. 8. Eosa 5''. U evrenskijem stra-
nama. 183^.
EVEIJEN, m. vidi Jevrejin. — U jednoga
j)isca XVI n vijeka i u StuUcevu rjecniku s dodat-
kom da je uzeto iz misala. To je zemja plodna
i laka, ku bog prida Evrijenima. N. Marci 39.
— u istoga pisca dolazi i s ohlikom Evrin. Gdje
ga skrise hudi Evrini. 42.
EVEIJENAC, Evrijenca, m. vidi Jevrejin. —
U jednoga pisca ^Y\i\ vijeka (s \\ mj.v) a izmedu
rjernika u Bel in u (Eurijenac 367'') i u StuUcevu.
Eurijenci s vremenom veoma se razj^lodise u
Egiptu. D. E. Bogdanic 18. Eurijenci bjeze iz
Egipta. 19.
EVEIJEiSTAK, E\Tijenka, m. vidi Jevrejin. —
U StuUcevu rjecniku. — nepouzdano.
EVEIJENKA, /. vidi Jevrejka. — TI jednoga
pisca XVIII rijeka, a izmedu rjernika u Bel in u
(Eurijenka 367'') i u StuUcevu. Ali Evrijenka ma
juvena. I. Dordic, uzd. 92.
EVEIJEXKIXA, f. vidi Jevrejka. — U jednoga
pisca XVIII vijeka i u BeUnu rjenuku (Eurijen-
kina 3671^). Evrijenkiiia mlada. I. Dordic, uzd. 35.
Evrijenkirie diklice. salt. ix.
EVEIJENSKI, adj. vidi jevrejski. — Dolazi i
s u mj. V. — Od xvi do xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (puk eurijenski 348^) u kojem
ima i adv. eiunjenski, na eurijensku ,judaice' i
u StuUcevu. Evrijenske djevice dojde sin. M. Ve-
tranic 2, 203. Glas letijase negov svuda preko
evrijenskijeli svijeli gradova. G. Palmotic 3, 13^.
Egipat poce se bojati mloztva eurijenskoga. D.
E. Bogdanic 18. Ta bi zem|a dana narodu evri-
jenskomu. N. Marci 39. — a ovoga pisca dolazi
i s ohlikom evrinski. Kako negda puk evrinski
iz robstva je slobodio. X. Marci 36.
EVEOPA, /. Europa, dio svijeta. — Od xvii
vijeka a izmedu rjecnika u Mik((^inu, a Belinu
297'', u Bjelostjencevu, u Voltigijinu. — U rjec-
nicima kao i u pisaca prije nasega vijeka pisano
je s u mj. V. Aziju od Europe razdijuje. F. Gla-
vinic, cvit. xiv. Otisavsi pod zapad do kraj Eu-
rope. F. Lastric, svet. 114^'. Europa Jafetu do-
pade. M. A. Eejkovic, sat. K6^ U ucenoj Evropi.
Vuk, nar. pjes. 3, 527. i u Sulekovu rjecniku
(Europa, Evrojja).
EVEOPEJ, m. vidi Evropejac, lat. Europaeus,
t(d. Europeo. — U Mikajinu rjeaiiku (Europej)
i u Belinu (Europej 297'').
EVEOPEJAC, Evropejca, m. Europaeus, covjek
iz Evrope. — isporedi Evroj^ej, Evropjanin. —
Postaje od Evropej nastavkom tci.. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Gdi Evropejci prebivaju. D.
Obradovic, basn. 339. Da nisu se Evropejci usu-
dili. ziv. 13. i u Sulekovu rjehiika (Europjanin,
Evropejac ,Europaer').
EVEOPEJKA, ./". zensko cejade iz Evrope. ^—
isporedi Evrop|anka. — V nase vrijeme i u Su-
lekovu rjecniku (Europlanka, Evropejka ,Em-o-
paerin').
EVEOPEJSKI, adj. europaeus, koji pripada
Evropi. — isporedi evropski. — Od Evroi^ej na-
stavkom Bskt. — U jednoga pisca xvii vijeka i
u nase vrijeme. S judmi europejskijemi. B. Kasic.
frau. 33. On opot i na yijecu evropejsknni. 31.
Pavlinovic, razg. 9. i u Sulekovu rjecinku (euro-
pejski, evropejski ,europaiscli') gdje ima i adv.
evropejski, po europejski, na eiu'opejsku.
EVEOP^iANIN
EVR6P:^ANI]Sr, ridi Evropejac. — plar. Ev-
ropjani.
EYEOPVANKA. vidi Evropejka.
EVEOPSKI, ridi evropejski. — U Jediio(//(
pisca xvjii vijeka. Brz bi dosle straiie europske
se iitisilp. J. Kavanin 87b.
EVEOSIMA, vidi Jevrosima. — U narodnoj
pjesmi iia.iega vremena. Govori mu Evrosima
iiiajka. iSTar. pjes. vil. IHBG. 98.
^ EVEOSINA, /. Eii])hrosyna. ime fensJiO. — /-
l^ulejiovu rjeciiikit.
EVSEBIJ, )n. Eusebius, ime iiiusko. — isj)oredi
Evsebijo. — U Sulekovu rjecnilcii.
EVSEBIJO, ridi Evsebij. — Od xvi rijelta
(prije naset/a rreinend s n inj. v). Eusebijo it
svojoj istoriji veli. B. Gradic, djev. 69. Kako
pise Eusebijo. F. Glavinic, cvit. 130^. Eiisebijo
(Jesarijenski. J. Matnvic 178. / ii Siilel'orit rjfC-
itikit (Evsebio).
EVSTAK, vidi Evstakij. — U drojice pisaca
XVII i xvm vijeka (i s \i )nj- v). Eu.stak z dru-
zbom mucpiiik. F. GlavinicS cvit. xxv. Evstaka
i Kornplija. J. Kavanin ;};51''.
EVSTAKIJ, ///. Eustachiusi, iiin' ii/n.ikd. — i'a^jo-
redi Evslak. — Od xvn vijeka li s n mj. v /
.s- iioiti. sin(j. na o: Eustakijo, Evstakijoj. A sebi
promiiiivsi ime narece si Eustakijo. F. Glavinic,
cvit. 314i'. Paroka svetoga Eustakija. I. A. Ne-
nadic, nauk. 1. i u SiiJekorn rjec)iikit (Evstakij,
Eustakio ,Eustachius').
EVTA, vidi efta.
EVTIMIJ, EVTIMIJE, EVTIMIJO, m. Eutliy-
mius, ime mmko. — isporedi Jevto. — U Sule-
kovii rjecnikii.
EVTIX, ///. I><i<i (III jc pre.: line. — x\'iii vijeka.
Stanko Evtin. Glasu. ii, H, 75. (170t)).
KVZEB, vidi Evsobij. — U jednoga pisca xvn
rijeka. Euzeb ispovidnik. F. Glavinic, cvit. xxiv.
EVZEBIJO, vidi Evsebij. — xvi i xvii vijeka.
Euzobijo. A. Gucetic, roz. mar. 202. Kako Euze-
T)ijo ])ise. F. Glavinic, cvit. 109'>.
EYZEBLJO, vidi Evsebij. — l' jednoga pisca
xvm rijeka. Euzebijo Emison. P. Knezevic, osm.
i:a.
EZAJS', oziina, hi. pozir 'J'nnika iia iiiolitvu
(.ito niKJezin rice .s munare), arap. azan, tur. ezan.
— isporedi jezan. — U nase vrijeme. A zauci
ozan na gamiji. Nar. pjes. juk. -il 1.
EZAl', EZAUiSr, ;;/. Esau, hihlicko iiiie iinisko,
is/joredi Ezaun, E/.aiil. — (' jedxnga
38 F, c.
l>ise(( (JJeniardiiiaj xv rijeka sfoji ii prroin iz-
daiiH j)rri ohlik te se ne inijei'ia pu padesima, a
n driigoni i treceiu izdanit drngi ohlik koji se
iiiijeiia. Z bi'atom tvojim Ezau (Ezaunom 1543.
15S(i). Bernardin 40. g-en. 27, fi. Ezau (Ezaun)
brat moj. 40. gen. 27, 11. U svite brata negova
Ezau (Ezaima). 41. gen. 27, 15. — oblik Ezau
dolazi i u jednoga pisca xvm vijeka. Kukav
Ezau zdilom lece proda bratu prvorodstvo. J.
Kavanin 2f5".
EZATJNOV. EZAUOV, adj. koji pripada
Kzaunu, vidi Ezau, Ezaun. Euke .su Ezauove
(Ezaunove). Bernardin 41. gen. 27, 22.
EZEMPIJO, n. primjer, tdl. esempio. — U pi-
saea primoraca xvn vijeka. .Prielika' ili ezem-
pijo. B. Kasic, nac. 11. Ezempijo ali ti nauk.
M. Orbin 87. Vele ezempija. I. Drzic 92.
EZEMPLO, n. primjer, kit. exemplum. — U
jiisaea primoraca xvii vijeka. Kazuci ezemi^lom
od zacetja. B. Kasic, nac. 21. Ukazati po ezemplu
i izgledu veliku koris. I. Drzic 41.
EZAUL, in. vidi Ezau, Ezaun. — U jednoga
pisca xvn vijeka koji pise i Ezaun. S bratom
tvojim Ezaulom. T. Bandulavic 47^. gen. 27, 6.
EZAULOV. adj. knji pripada Ehtnlu. — U
istoga pisca a kojega itna i Ezaui. Euke su Ezau-
love. I. Bandulavic 47^. gen. 27, 22.
EZAUN, m. vidi Ezau, Ezaun. — xvn / xvm
vijeka. Ezaun proplace. D. Barakovic, jar. 4i.
Ezaun brat moj. I. Bandulavic 471". gen. 27, 11.
Svitami Ezauna. 47''. gen. 27, 15. Ezaun prodao
jo .Jakovu prvorodjenstvo. A. d. Costa 2, 130.
EZAUNOV, adj. koji pripada Ezaunu. — U
jednoga pisca xvn vijeka. Ezaunovu sricu pri-
obrati. D. Barakovic, vil. 44.
EZDEE, //(. vidi azder /' azdaha, pers. tar.
ezder. — f^ narodnoj pjesmi nasega vremena (o
pasii naeinenu popnt zmijej. O^iasala jaasa ezder-
pasa, ezder joj se po srdascu plaza. Xar. pjes.
petr. 1, 242.
EZDIELIJA, /. kao da znaci: slican eMera
Hi hazdaji, fiacii'ieno od tur. ezder (vidi ezder)
i od tur. nastarka li. — U narodnoj pjesmi na-
seqa vremena. Na caksire kovce ezdirlije. Pjev.
crn. 214b.
EZEVINA, EZIXA. ,/'. rubus tVuricosus L.,
kupina. — U Htuliceru rjecniku i ii Sulekoru
imoiiku 81. — Jamacno je obje rijcci StuUi nn-
cinio po raskom oKeHnwa, a iz Stulicera su rjec-
nika opet )yrosJe u rnkopise u kojijem ill jc namo
Siiiek: s tiiga su n/ije rijrri ne/muzdane.
^sr-ifnasijem rijet'ima : a) sfoji u ufati (gdje
je jtostalo od negdasnega \)\] i a drugijem rije-
'■'.".'"..'"^ '>><c o.snore. — h) upotreh^ava se kad se
rijeejn lioce pokazati kakav osohiti zrek, glas
In. p. a frk, frcati). — c) ne rijetko zumjei'ruje
liv (tnln. fat itd). — d) u I'lekijem rijecima po
juznijem krajerima zamjemije \\ (rijetko) : Foca,
litHii ild. i \ (rijelkoj: frijes, fnga (jn) Ionic mole
liiti da .^liiji It I'lizda -= uzda, ;///. viizda).
b. u ludijnii rijenma ii.sliijr nrimimijei'ieno. ili
se gdjegdje mijniii nil !> (iJilip, Osil., ild. osohilii
kod cakarara), na \> fpriguti, Stjojian Hd.}, na v
(vnjda ild.l. (treha dodali da gdjegdje sum narod
koji orijem slorlma :iiiiijiniijr hide f, tijul izgo-
rara f ti liidoj rijeci gdje je jeilim od or i jell
slora, tako u Konarlima hiizu Duhrornika go-
vori se ])ratar, iiuiiostra, a opet fasta prema tah
l)asta, tijesto). rjede se mijena na liv: Hvar. hvjola.
c. sto se u starijim knigaiiia pisanijem latin-
skijem slocima (pocecfii od Bernardina) nalazi f
(gdjegdje i vf, uf) mjeste v a rijecima kao st'ak,
jioslatsi, ofca. zdraf itd. nioze se poinisliti da ono
slovo znaci iiprar glas f, ali opet u islijem ki'ii-
gaiiia iierijetko stnje s f / rijeri kao prafda, krf'ju.
iliilinfiii itd. kod kojijeh liez sumiic i glasi v (ridi
I \). Hanicic. glasn. 9. 12—13). moie liiti da su
II ono dolia ikad su u latinskom alj'aftetii sloru
ti / A' islo rrijedllii) pisei slorima t'. nl'. vf liljeli
islaknuli da se cifa v a ne u.
FABIJAN
39
FAJDA
FABIJAN, Fabijana, m. Fabiauus, iiiie inaHko.
■ — Od -ax vijclia, a izmeda rjecvilca u Bdinu
297''. Zeua Fabijana Cehovica. Mon. croat. 111.
(1472). Bise u Eimu di'ugi sudac Fabijan. F.
Glavinic, cvit. 26''. Kako svjedoci Fabijan pajia
rimski. J. Matovic 180. i u Sitlelwini rjecniku
(,Fabian').
FABIJANCIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 227. Schem. diac. 1877. 63.
FABIJANIC, m. prezime. — Od xv vijekn.
Jvire Fabijanic z bratiju. Mon. croat. .57. (1433).
Mavar Fabijanic. 188. (1505). Fabijanic. Schem.
jadert. 1876. 52.
FABIJANOV, adj. koji pripada Fabijan it.
(GoJubica) na Fabijanovu side giavn. F. Glavinic,
cvit. 23a.
FABLTANOVIC, m. prezime. — U nak' vri-
jeme. Schem. diac. 1877. 67.
FABINO SELO, n. selo hlizu Rihnika a Hrvat-
skoj. ■ — XVI vijeka. Drugo selo jedno kmetsko
ko SB zove Fabino selo. Mon. croat. 277. (1576).
FABEICIJ, FABEICIJE, FABEICIJO, m. Fa-
bricius, ime viusko. — Od xvn vijeka (po pri-
injerii ne zna se kako je nominativ). Sveti Martin
papa rodi se od Fabricija krijjostnoga. F. Gla-
vinic, cvit. 371". i H SidekovH rjecniku (Fabricij,
Fabricio, Fabricie ,Fabricius').
FABEIIvA, /. tal. fabbrica, vem. fabrik. aj </ra-
deue (kucej. — xvi vijeka. Ki tice fabriku crikve.
Kapt. sen. ark. 2, 80. — hj vidi tvorionica, tvor-
nica. — od xviii vijeka. Za fabrike jal' manu-
fakture. I. Jablanci 61. i u ^Sulekovu rjc'niku
(.fabrik'). — c) selo u Banatu. Sem. jirav. 1878. 89.
FABEIKANAT, fabrikanta, ;//. vidi tvornik.
— U SalekovH rjecniku (s noni. fabrikant ,fa-
brikanf).
FABEOVIC. m. prezime, od tal. fabln-o, korac.
— U iidse vrijeme u Dalmaeiji. P. Budmani.
FABULA, /. hasna, lat. fabnla. — U dvojice
pisaca xvm vijelca. Kakono je (pisao) fabule za
dicn Esopus i Fedro. M. A. Eejkovic, sat. A 2''.
Fabula iliti pripovidka. D. Eapic 249.
FAC,, m. mjesto a Srbiji u okritifn pozarevuc-
kom. Niva n Facu. Sr. nov. 1871. 314.
FACA, /'. lice, od lat. facies, ali preko mlet.
fazza Hi preko rumunskoga fact (vidi P. Budmani,
dubrov. dijal. rad. 65, 162). — U nase vrijeme it
TJubrovniku a izmedu rjecnika u Vnkovu. Nije
ta faca od umrca. Nar. posl. vnk. 218.
FA CAN, m. vidi fazan. — U Bjelostjenrevu
rjecniku.
FACOL, m. id)riisac, rubac, tal. inlet, fazziol.
— Od XVI vijeka 2^0 zapadiujem krajevima. Vazda
2)lakase i facol vazda drzase. Narucn. 52''. Nima
se napokom ni facol na oltaru drzati. I. Krajic
55. Gori ga zovite, da mn ja darujem facol ra-
kamani. Nar. pjes. istr. 2, 106. Ca cemo tim
svatom darovat? fantima te bile stumaiie, dive-
rom te svilne facole. 2, 149.
FACOLIC, m. dem. facol. — Od xvi vijeka po
zapadnijem krajevima. Vze jedan facolic. Korizm.
27^1. Kalez jima biti vaskolik pokriven z facoli-
cem. I. Krajic 69. Ona mn da pol svoga facolica
na uspomenu. Nar. prip. mikul. 83.
FACULET, m. ubrusac, rubac, tal. fazzoletto.
— 0(Zxvni vijeka p)o zapadnijem krajevima. Sti-
dili bi se onakim faculetom nos otrti. F. Lastric,
od' 6. Faculet ii kome su zice zrake suncane a
potka zvijezde i mjesec. Nar. prip. vuk. 128. O
fesu straga visi faculet. V. Bogisic, zborn. 130.
FACOL, )n. vidi facol. — U nase vrijeme u
Istri. Ako ce facole, ja mu ih posijam. Nar. pjes.
istr. 2, 44.
FACEL, ;«. koprend, macjar. fatyol. — isporedi
i facol. — U dvojice pisaca cakavaca xv i xvii
vijeka. Na giavi ^Ji'iviti plavi tere beli i perja
naditi stojahu faceli. M. Marulic 12. Sultanskim
facelom glavu ti kruzimo. I. T. Mrnavic, osm. 184.
FACUK, m. kopilan , ma gar. fattyii. — Od
XVI II vijeka it Hrvatskoj, a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevii gdje naj prije dolazi, u Jambre-
sicevit. It Voltigijinu fgrijeskom facuk). To je
fot, ,facukS kopije. V. Bogisic, zborn. 317. Facuk,
kopile, nezakonito dijete. u Prigorju i Zagorju.
F. Hefele.
FAENCA, /. vidi Fajenca. — U Mika}inu rjec-
nika i u Belinu 300a.
FAETON, m. otvorene dvokolice, titda rijec. —
U Sttlekova rjecniku (,pliaeton').
FAFAEIKULA, /. biikov zir, bukvica. — Zna-
cehe je sumi'rivo, jer ocito rijec postaje od tal.
mlet. fanfarigola (vidi fafarinka i fanfarika). —
U Sulekovu imeniku po ritkopisu xv vijeka. Fa-
farikula (fafaricule) , fagus , fagus silvatica L.
fructus, cf. fafarinka. 81.
FAFAEINKA, /. kostjela, tal. mlet^ fanfarigola.
— I! nase vrijeme ti Dalmaeiji. B. Sulek, im. 81.
FAFO^AK, fafojka, m. vidi fafujak.
FAFONIC, m. prezime, tal. Fanfogna. — U
sjevernoj Dalmaeiji. — xvn vijeka. Krnaruti, Pe-
careli, Fafonici, Ga]ardini. D. Barakovic, vil. 194.
FAFUJAK, fafujka, m. floccus, palia],, kunadra.
— U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski fafujek,
favojak) , ii Jamhresicevu (fafu|ek) , u Stulicevu
(v. pahalic; uz faftijak imn i fafojak).
FAG, faga, m. pagellus erythrinns Cuv. (':'),
neka morska riba. — isporedi arbun. — Od xvi
vijeka, a, izmedu rjecnika ti Stulicevu (,fravolino,
jDesce'). Cipoli i fazi pritili. M. Vetranic 2, 388.
,Pago' fag. Progr. karlov. 1878. 41. Fag (medu
ribama od vogej. L. Zore, rib. ark. 10, 339. Fag
jfragoletto (pesce)'. D. A. Parcic, rjec.
FAGANIO, faganela, m. cannabina linota J.
F. Gm., iieka pti&ica, tal. mlet. faganello. — ispo-
redi paganio. — -ne- stoji mjeste I'legdah'iega
-nje- (ne). — Od xvi vijeka u Dubrovniku. Ptice
staglici i faganjeli. M. Vetranic 2, 268. Faganio,
fringilla canabina. Slovinac. 1880. 31a.
FAGCJT, m. velika svirajka^nizokoga glasa,
tal. fagotto, Yiem. fagot. — U Sulekovu rjecniku
(,fagot').
FAGOTISTA, m. covjek koji svira u fagot, tal.
fagottista. — U Sulekovu rjecniku (.fagotisf).
FAGAN, fagana, m. vidi fazan. tal. fagiano.
— Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u 3Iika(inu
i It Voltigijinu. Fagani i golubi. M. Vetranic
2, 279. 3-^upi par fagana. M. Drzic 261. Gladan
sam kako fagan. u nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Bniimani.
FAGOLA, /. grah , tal. fagiuolo. — V nase
vrijeme u Hercegovini. Vazda bi u gep sta^ao
onoliko zrna fagole koliko je dana posta. Nar.
prip. vrc. 62.
FAGUO, fagula, m. jihaseolus vulgaris L., grqh,
tal. fagiuolo. — isporedi fagola, fazol. — U Su-
lekovu imeniku fgrijeM-am faduo) iz dubrovaekijeh
rukopisa. Hi.
FAJDA, /. kurist, arap. iur. fajda. — isporedi
vajda. — Akc. se mijena u dat. sing, fajdi, u
ace. sing, fajdu, ii nam., ace., voc. pi. fSjde. —
FAJDA
40
FALAS
Oil XVII rijrkd (losta cesfo (osohito a recenicama:
iiije fajile, nema fajde koje viof/u i znaciti: nema
(IriK/r, lie maze biti inako), a izmectu rjehiika u
BJehsfJencerK, a Htidicecu, u Vukoru. Ka fajda
jest da takmeni trudi za mnom cinis sada? I.
Zanotti, en. 50. Vrh glavnice kad zajmene htise
fajde zabraneiie. J. Kavai'iin 4.51a. Ukravsi stvar
od male fajde. J. Banovac. uboj. 36. Sto mi 'e
fajda zivitV A. J. Knezovic 17. Da nejma diiigo
oct fajde u kuci svojoj izvan malo ii|a u sudicn.
And. Kacic, koi\ 252. Sad mi kazi koju imas
fajdii kad ti ]udma ne ispunis kajdu. M. A. EoJ-
kovic, sat. A 6''. Koja fajda tuda ruba? Xar. pjes.
vuk. 1, 374. Nije fajde, otvori mi dvore. 1, 539.
Kema fajde ici za Alijom. 3, 249. Ko se fajdi
nada onaj vaja i statu da trpi. Xar. posl. vuk.
156. Od te kajde nema fajde. 236. Kamata se
zove interes, dobit, fajda, . . . uzeo sam novae
na fajdu. V. Bogisic, zborn. 473. — U Crnoj Gori
za fajdu znaci zaluclu, hez plate, nije jnsno koko
je posttdo 01^0 znarei'ie. I povrati na torinu ovce,
al" za fajdu, dragi pobratime, e je juto Petar
obolio. Nar. pjes. vuk. 4, 365. Obecavao polovinu
carstva, ako ga koji izlijeci, ali sve za fajdu.
Nar. prip. vuk.'^ 262.
FA.TDICA, /. detii. fajda. — isporedi vajdica.
— U nnse vrijeme (h Vnkitrn rjeciiikii ima samo
vajdica).
FA.JJJ»ir, in. jn-eziine. — Gorori se i Vajdic.
— U iiase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
FA.JDI.SANE , n. djelo kojijem se fajdise. —
U Vukoru rjecnUxK.
FA.JDISATI, fajdisem, pf. postaje od fajda.
— isporedi vajdisati. — Akc. se mijei'ia ii aor.
2 i 3 siiKj. fajdisa. — Od xviii rijeka a izmedii
rjeciiikd II Vukorii (jdje stoji: fajdisati, (jainacno
(/rijeskoiii I imi)f. vide vajdisati. vajdisati, pi.
1. .niitzen' .prodesse': to ti nece vajdisati, of.
pomoci. 2. neces vajdisati ,nutzen haben' ,lucror'.
vajdisati se, pf 1. vide vajdisati, 2. skupo je
kupio, nece se vajdisati kad proda.
a. iieprelazno.
a) biti koristan, koristiti, pomoci. Ovakve pu-
stare bas onako dobro mogu fajdisati kano da
su bile s zitom posjejane. I. Jablanci 39. Ali
uista fajdisalo nije. Xar. prip. vuk.- 212.
b) okoristiti se, imafi korisfi. n Vukoru rjecnikii.
b. prelazno.
11) upotrebiti iia korist, uaci u cem (objektiij
korisfi. — U jednoin primjerii xviii vijekn, gdje
stoji s(i so, /jfisinio: Kako se mogu ovakve zemje
fajdisati. T. .Jablanci 42.
hj sa so, rejieksirno. riili a, b). ii Vnhurn rjec-
iiikii.
FA.IDJKTI. fajdim, jij'.l':'} okoristiti se. riili
fajdisati. — Xii jnhioin itijestii xviii rijrkd ijio
islix'iiom i/ororu fajdeti). Stf) smo fajdoli . . .y ,1.
Rajic. ])()Uf'. 1, 92.
FA.IDONOSAN. fajdono.sna. udj. koji iiosi
fdjflii, korisinn. — U jedvofia pisca xviii rijeka
koji re bili sam uaciuio. Uzdam se da cos ovo
fajdoiiosiK) npuceiio di)lii()V(i]ii(i piiniiti. I. .hi-
blanci 1S2.
FA.JE\(;A, /. Faoiiza. <irdd ii Itidiji. — ispo-
redi Faoncn. — U Sulekora rjecniku.
FA.IRXCIXA, /. zemla od koje se (jradi skiipfe
posiide (iiiai'ie skupo ueijo porculan). — isporedi
iiiajolika. — Naeiiicno od franc, faience (a oro
od imrud (jrada Fajeure u ttdliji u koiii sr ouako
j)osude f/radilo). — F Sulrkoru rjrniikii (.fajonco.
fiiyaiico').
F.\.IKIvr)V.\(', Fajcrovca. m. seln ti llrrdlskoj
u podzupauiji krizerackoj. Pregled. 68. — Hijec
I'lemackoga postai'ia.
FAJGOLICA, /. pibica, vein, veilchen. — U
nnroduoj pjesmi lUfarskijeh Hrvata. Ar kot jedna
fajgolica rastem na sami kitica. Jacke. 82.
FAJTA, f. a) fucus, cersa; b) rlnrja. — Tud:a
rijec nepoziidtd postana. — U Bjelostjeiiceru rjec-
niku: fajta, farba ili rumenilo kojem zene lica
mazu, da beleje i rumeneje postane. 2. v. vlaga.
FAJTATI, fajtam, impf. vidi fajta, od ceya po-
stdje. a) fucare, cersati. — ic Bjelostjenceru rjec-
niku. — b) u istoiii rjecniku: fajtam, v. vlagam.
FAJTIL, III. vidi facel (V). — U ki'iizi xvi ri-
jeka. O zene ohole s kudami i s penelami, s faj-
tili! Korizm. 24a.
FAJTNOCA, /. vlaya. — vidi fajta. — U Bje-
lostjenrerii rjecniku (v. vlaga).
FAJTOVCI, Fajtovaca, m. pJ. selo u Bosni u
okriifiH bihackom. Statist, bosn.^ 116.
FAKICI, m. pi. seoce u Bosiii u okrug ii trar-
nickom. Statist, bosn.'-^ 186.
1. FAKl^A, /. vidi vakja.
2. FAK^A, /. nejasna rijec (nekakdr ndkit na
kdlpaku). — [/ narodnijem pjesmuma nasega vre-
mena, i a Vukovii rjecniku (bez znaceiia) s do-
ddtkom da je stajaca rijec i s primjerom : Jedan
kal[)ak, devet celenaka, i deseta fak|a okovana,
iz iie su mu do tri jDora zlatna sto junaka biju
po plecima. Nar. pjes. vuk. 3, 96. Jos na glavu
kalpak od dvije kune, oko I'lega sedam celenaka,
krilo osmo, a fakja deveta, a deseto direk vas
od zlata. Nar. pjes. juk. 215.
FAKOVIC, m. opcina u Bosni u okrug n Done
Tuzle. Statist, bosn.- 152.
FAKULTET, fakulteta, m. zbor ucitela jediie
iiauke na sveiicilistu, vein, facultat. — U Side-
kovti rjecnikii (,facultat').
FAL-, ridi hval-.
FALACAC, falacca, m. dem. falatac. — U Bje-
lostjenceru i u Jambresicevu rjehiika (a objema
kajkavski .falacec').
FALAGE, ridi falake. — IJ Vukovii rjecniku.
FALAK, III. samo u Bjelostjenceru rjecniku:
V. testo.
FALAKE, falilka, /. pi. I'leka sjtrara kojom
(Turei) rehi noge oiiome koga hoce tabaniti, arap.
tiir. falaga. — isporedi falage, valake. — Od
XVIII rijeka a izmedu rjecnika u Vukoru. Kad
Vjogovi turski razumise, iieg dozvavsi prid sobom
siidiso, u falake nega postavivsi i nemilo ondi
nagrdixsi. Xadod. 74. Sve im metn'o noge u fa-
lake, svakf)iii dao ))o tridoset sta])a. Xar. ]'jes.
juk. .5(59.
FALAXOYO BEDO, n. seoce a Herregnrini a
kotitrit koi'tirkom. Scliem. bo.sn. 1864. 57.
FALAS, falsa (fiiosa), adj. lazan, lat. falsus
ili tal. falso. — -a- umece se samo u nom. sing.
III. iiomiiidlnogd obliku i ti dec. kad je jednak
iinminatirit (u prrom priiiijrni nije umetnuto). —
11 jediiogd pisca Diibrorcdiiina (Vetranica) xvi
rijeka 1 na kraju sloga inijeiia se na o, ali sad
u Diibrorniku oslaje nepromijeiieno. — Od prije
XVI rijeka po ziipudnijeiii knijerima. Ako so ki
najde fals svedok. Zak. vinod. 73. O falsi od ve-
likoga boga neprijateji. Korizm. l.^-"*. Xoka . . .
od faosa skrivana no gubi razlogn. M. Vetrani6
1. 17<>. Falaa si kako dzar (grijeskow car). (D).
l'()slo\-. daiiic. 22. Za I'loga bi ucinio falsu rau-
iiitii. iDi. l.")3. Menied-aga falsi prijatejn, sto uii
FALA.S
41
FALITI, a.
opali bijele dvorovey Nar. pjes. bog. KW. Falas
(falsa, falso) kako cvancika. h iinie vrijeme a
Duhrovniku. P. Budmani.
FALASCAK, //(. seoce n Hrcatskoj it podzu-
paniji zaf/rehackoj. Pregled. 20.
FALAT, m. komad, magar. falat, zalogaj. —
XVII i XVI 1 1 vijeka, a izmedit rjei'nika u Mika-
linn (falat kriiha, fi}a krulia, landa kruha ,bii-
cella panis'), u BJelosfjencevii (.frustum, particula,
bnccella, crustum'), u JauibreSiceru (,frustum'), h
Voltigijinu (,pezzo, boccone, fetta' ,stiick, bissen').
Siikna koga smo Sivi dali falat za jeduu siibu.
Starine. 11, 127. (1679). Nadosmo u Sivinu medu
dva tri velika falata zemle. 128. (1679). Usred
onih reda bijase jedan falat kriza Isusova. K.
Pejkic .S3. Stavise prid nega falat ribe pecene i
sat meda. F. Lastric, od' 319.
FALATAC, falaca, m. dem. falat. — U BjeJo-
stjenceiHi rjecniku (kajkavski falatec).
FALATAST, adj. pun komada (falata). — U
Jamhresicevu rjecniku (,frustulentus').
FALATATI, falatam, impf. komadati. — vidi
falat. — U jednoga pisca xvm rijeka. Jere po-
tlam casti hoce on toprva tvoje jegeke zubi gristi
i falatati. D. Eapic 404. Zao izgled iliti zla pri-
lika jest kopov iliti hrt jjakleni, koji pravedne
duse falata (stawpan^kom f/njeskoin falta) i lovi.
422.
FALATIV, adj. stoji samo na jednom mjestu
XVI njeka i kao da znaci: koji se maze preva-
riti. — isporedi faliti. Zakon govori da je jedan
falativ po ustijeh, od dviju istina se moze znati,
210 dva svjedoka istina se nahodi. Zborn. <d^^.
FALE, /. pi. arap. tur. fal, gatane, vracane. —
U narodnijein pijeswaina nasega vremena. Jesi 1',
Tale, proucio fale, bolan Tale, sto ti fale kazn?
stono grcu crni gavranovi? sto svijaju orli mrci-
liasi ? a sto klicu znti jastrebovi V Nar. jijes. jiik.
147. Fale, mudrolije, dosjetke. 618.
FALEM, m. ime iiekakvii mjestii. — U )tarod-
noj pjesmi nasega vremena. Od Falema maloga
dizdara. Nar. pjes. vuk. 3, 274.
FALESICI, m. pi. selo u Bo-wl h okniga iJoue
Tuzle. Statist, bosn.' 120.
FALE T ATI, faletam, iuq)/. gat at i. vidi fale.
— U jednoga pisca nasega vremena. U vrbane
pokraj vode hladne, gdje ciganke faletaju gladne.
OsA'Ctn. 4, 44.
FALICAN, falicna, adj. vidi falisan. — U jed-
noga pisca xv in rijeka (isporedi i falicnost). Pra-
vicnost pisaca i fai'izea sva bijase himbena, fa-
licna i lazjiva. B. Lpakovic, gov. 160. Cija six
pak i falicna i zla dila, oni se falican i zao sudi.
169. — U istoga pisca ima i adv. falicno. Ivada
tko dvoumi od griha ili kad falicno viruje da
grisi. nauk. 458.
FALICNOST, /. osobina, staiie onoga koji je
f alii' an, lazivost, laznost. — U dvojice pisaca
XVIII vijeka. Nit' jiokrivam s ovim koje falicnosti.
A. J. Knezovic 1.53. Promotrite izvrstitost slave
nebeske i falicnost slave svitovne. B. Leakovic,
gov. 145.
FALIC, m. prczimc. — U nase vrijeme. Seliem.
diac. 1877. 67.
FALINGA, /. vitium, defectus; error, mtdiana;
pogreska. — isporedi falinka, valinka. — Radi
postana vidi faliti, ali je nejasan nastavak inga.
— Od XVI II vijeka, a izmedu rjeinika n Bjelo-
stjencevu (falinga, greska, uzmakane ,error, erra-
tum, vitium, menda, mendum') i a Voltigijinu
(,errore. sbaglio, sproposito' ,fehler'). Tko u onu
falingu ujiade. A. Bacic 122. Da se nakazno rodi,
zove se grili ili falinga nai-aAi. 207. Jedna ima
jos falinga tvoja. M. A. Eejkovic, sat. HS^. A
ne mozes na sebi viditi sta falingi i na tebi ima.
06*1. Jezikom nije mogao govoriti, ali lezanem
na zemji jest svoju falingu ispovidao. D. Eapic
184. Ja vidim da se mloga zla i falinga doga-
daju i prvo vincana i posli vincana. B. Leakovic,
gov. 31.
FALINIC-BRIJEG, m. selo u Hrvatskoj u pod-
znpaniji vara^dinskoj. Falinicbreg. Pregled. 47.
FALINKA, vidi falinga. — xviii vijeka i u
Vitkovn rjecniku (vide valinka). Da podnasas lie-
gove falinke. M. A. Ee|ko\T.c, sat. FG^. Znam
da ces najti falinke u jirilagai'iu slova. B. Lea-
kovic, gov. vi.
FALISAG, m. kao da znaci nedostatak, nepuna
mjera, a vidi t falinga. — Postaje od faliti ma-
garskijem nastavkom sag. — Na jednom mjestu
ovoga vijeka. Vizitirali ekmecije i nasli falisaga,
koji su falili dobili su po 12 batina. Glasn. ii,
1, 17. (1808).
FALISAN, falisna, adj. laliv, lakni, nem.
falsch. — Od XVIII vijeka. — Kompar.: falisniji.
Ali zmija falisnija bise neg sve zvirje. M. A.
Eejkovic, sat. F5». Ako li i poznajemo za dvo-
struke, falisne. D. Obradovic, basn. 82.
FALISIJA, /. vidi falisnost. — U narodnoj
pjesmi ugarskijeh Hrvata. Volim uciniti vsoj ju-
bavi konac, neg' da b' pogubila moj zeleni venae :
nioj zeleni venae z ciste rozmarije, a taj mladi
junak pmi je falisije. Jacke. 24.
FALISNOST, /. osohina, stane onoga koji je
f(disan. — isporedi falisija, falicnost. — U jed-
noga pisca xvm rijeka. Zensku falisnost Jahel
kti kazati. A. J. Knezovic 116.
FALITI, falim, pf. i inqjf. tuda rije'\ po juz-
nijem krajevima od tal. fallire, po sjevernijem
od iiem. fehlen (po havarskom govoru falen, vidi
F. Miklosic, etymol. worterb. 57a). — isporedi
valiti. — Kod cctkavaca i kajkavaca dolazi i
s ohlikom faleti, kao prema negdasnemu faleti.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(faliti, ob sve priti, izgubiti sve svoje' ,fallire'
jdecoquo'), u Bjelostjencevu (falim. faleti, gresim
,erro, aberro'. 2. falim, t. j. mei'ikam, uzmankam
,desum, absum'. fali ,abest, deest'), » Jamhresi-
cevu (falim ,erro'), u Voltigijinu (faliti, falim
,fallare, mancare' ,fehlen'), u Vukovu (faliti, A'ide
valiti, a kod ovoga stoji: valiti, pf. ,fehlen' , labor,
desum' s dodatkom da se govori u vojvodstvu).
a. jj/. aj prvo je znacene: ne pogoditi u ono
u sto se gada, te sa sirijem znacenem: uopce ne
pogoditi (u prenesenom smislu), pa ohicno: (hez
zle namjerej ne uciniti sto je pravo Hi dohro, ili
uciniti sto je ncpravo ili nedohro, vidi pogrije-
siti. Kad bi u cem fali". M. Marulic 110. Ve-
rujte da ne more ihog) faliti. Transit. 46. Kada
majstor fali u zanatu. A. Bacic 207. Sabori ne
mogu faliti. 250. Oprostite, ako sam falio. A. J.
Knezovic ii. Tezko fali koji cini tako. M. A.
Re|kovic, sat. Gl-i. Istina bog rad bib da jos
dug|e zive niti bi falil rec da me i 2>i'ezive. M.
Kuhacevic 76. U torn mlogi bas kucnici fale.
•T. S. Eejkovic 14. Onda cemo pogoditi, niti cemp
faliti. B. Leakovic, nauk. 96. I pop u knigu fali.
Nar. posl. vuk. 104. Svak moze faliti. 278. Falel
san, kad san ti tako sal obecivat. Nar. prip. mikul.
121. Ko nije falio, ko li neccV V. Bogisic, zborn.
263. — kao iito se vidi po primjerima, sto je
pogreska naznacuje se lokativom (u jednom pri-
FALITI, a.
42
1. FAN AT
vijrrii akuzatironi po cruofjorskDiti fjovoni) s pri-
jcdloyom u; a akuzativom samoliad jc oiuij koja
z(nvje))ica srednega roda: sto, to, ovo itd.; prema
ovome moze biti i pasivno: Fajena (kod stam-
jKiua). Naprav]ena. M. Zoricic, ai'itm. 118. —
h) II ovijem p)rimjerima znacei'ic je kao predasne
ali se misli: sa ziom namjerom. Vizitirali su
ekmecije i nasli falisaga; koji su falili, dobili su
po 12 batina. Glasn. ii, 1, 17. (1808). — c) da]i-
jem sirenem znacena moze znaciti (i kao izdati
u prenesenom smislu): ne ispuniti I'lesto cemu se
ko mogao nadati, pa po tome i: nehiti koristan,
■vrijedcm. Pokora docne more faliti (poenitentia
sera raro est vera). I. Ancic, vrat. 165. Falila ti
je kostula. (D). Poslov. danic. 22. Obecanje ne-
govo nigda ne fali. F. Lastric, test. 22". S tog
XI riima svako sime fali. J. S. Eejkovic 26. Za sto
gdi koje voce u rodivu fali. 269. Loza nikad
faliti lie moze. Nar. pjes. vuk. 5, 473. — amo spa-
da ju i ovi primjeri ii kojima datwom se ^joAra-
zuje sto je ko diizan isjmniti, te ne ispiini: I iie-
cemo svojoj viri faliti. Starine. 11, 86. (oko 1648).
— d) izgubiti stw svoje, propasti. samo u Mi-
kajinii rjccnikii (vidi sprijeda). — jamacno po
tal. fallire, propasti, ne isplatitl dngove.
b. imj)f. (ii Viikovii je rjecniku zahilezeno pf )
deesse, ne hiti, nedostati, mai'ikati, po nem. fehlen
/ samo po sjevernijem krajevima. Ivako timun u
iiaA-i fali. F. Gla-\dnic, c\at. 444a. Pak nam ste
odpisali da nike rici fale. Starine. 11, 89. (oko
1650). Malo je falilo da srcba bozja ne posmica
vas puk. E. Pavic, ogl. 157. Ja naliodim naj
bo] eg terziju jer on radi i na A^eresiju, a iiikoga
privariti nece, neg kad fali, jos svoj komad mece.
M. A. Rejkovic, sat. El'j. Najdose da jim fali
pet ovaea. sabr. 59. Eoditeji, kada se dile od
knee svoje u druga iiiista i vilaete, obicaju lijepu
naredbu u kuci uciniti porad dice svoje, da im
nista lie fali, dok se oni ne povrate. B. Leakovic,
gov. 120. Kil eel covik, leli ca mu je glava falela.
Nar. prip. luikul. 13. Ni ticjega mleka ni iiin
falilo. 28. — u jednom ptrimjeru stoji s istijem
znacei'iem refieksivni glagol faliti se: Imam sva
])()tribita, niis mi se ne fali. M. Kuhacevic 28.
FALIZAN, falizna, adj. vidi falisan. — U jed-
iioga pisca xvni rijrka. Ako so ova ovako iiiiajn,
tko bi indi svitu faliziiome sluzio? D. Ea^iic 171.
FALIZ^IV, adj. vidi falizan. — H jediioga
pisca XVIII vijeka. Medu istom faliz|iv()m bracom.
D. Rapic 105. Kada bismo falizjive i liamiine
oci imali. 258. — U istoga pisca inia i adv. fa-
liz|ivo. Sada })oznajem, da sam .se falizjivo ispo-
vidao. 277.
FALIZNOST, f. vidi fulisnost. - T istoga
jtisca XVI M vijeka a kojcga iina i falizan. Sto
vise krajuje na svitu ovome, nego i)rivara, laz,
faliznost i novirnost? R. Ea])ic 180. Od faliznosti
svita ovoga. 805.
FALKON, m. tal. falcone. soko. — iVrf jcdiioin
wjestii 11 ruko))isu xvii vijeka. Ptisti. zo narica-
jeriii falkoni. na carhskyliF. rukalii. seditr. di drii-
gom riikopisu xvi rijrka stoji falknni.i. Stofniiit.
ntar. 2, 270.
FALKHX. ri,li talkon.
KALO^'I('[. ;/(. j,l, srocr ii Jlirrtgnr'iii n oknign
sariijirskoni. Statist, bosn. ' ;«».
FA LSI.) A, /. laz. — Od osiiorr adjrklira i'tihin.
— V pisiKii vakiiraca xvi vijrka. Spovid govori
.se prez sinrSenja niko falsijo. Nariicii. 80''. S ful-
siju i s lazi. Koriziii. 9''.
FALSIV. adj. ridi fiila.s. — V /lisacti nika-
caca xvi rijrka. Doklo .se ne lulri i.stinii ni se
sme^uje ca koli falsivo. Narucn. 80''. Falsivi i
bolznivi odgovorniei. Korizm. 81=i.
FALSIVOST, /". osohina onoga sto je fidsiro,
lazivost, i u konkretnom smislu : stvar lazna, laz.
— U pisca cakarca xvi vijeka. Predajstvo, fal-
sivost, hinba. Narucn. 85''. Jesi Ii kada uciiiil
falsivost ili hinbu? 86''.
FALSIV, adj. vidi fal.siv / falas. — Na jednom
mjestii XVI vijeka. I pravda listom nijedno iiioci
ne da nego da su listi falsivi. Mon. croat. 284.
(1581).
FALS^IV, adj. falsus, lazan, nem. falsch. —
U Bjelostjencevu rjecniku k kojrm ima i adv.
fals}ivo.
FALS:^IVOST, /. osohina onoga koji je fali jiv.
— U Bjelostjencevu rjccnikn.
FAl^A, /. prasnik,^ mozebiti tal. faglia, skrip.
— U nase vrijeme. Sta 1' je pustim naspilo to-
povma kod tolikog pralia nesazgana, da ne daju
iz svog zdiia glasa? Ili su im faje poizdale?
Osvetii. 2, 131. i u Parcicevu rjecniku.
FA^ATI, fajam, kao da je impcrfektivni glagol
pyrema faliti, a. vidi fajivati. — U duhrocackoj
poslovici XVII vijeka. Njegda sam va]ao, a sad
sam fa|ao. (D). PosloA'. danic. 85.
FAl^IOA, /'. orlaya grandiflora Hoftm., neka
bijka, stidak. — TJ nase vrijeme u Dalmaciji.
B. Sulek, im. 81.
FALIVATI, fa|ivam, impf. faliti, a. — Od xvi
vijeka. Ako ja ne fajivam, put ki vodi u zivot
je tesan. Transit. 257. Ko ne cini ne fa|iva. N.
Palikuca 61. i u na.ie vrijeme it Dubrorniku. P.
Budmani.
FAMFULA, ,/'. poterium sanguisorba L.. ridi
diiiica, oskorusica. — U Sulekoru imrniku po
rukopisu iz pocetka oroga vijeka. 81.
FAMILIJA, /. porodica, obite}, lat. familia.
isporedi fami|a, vamilija. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecndca a Vukovu (s dodatkom da se
govori u vojvodstvu). Obed za vsu svoju familiju.
Kajit. sen. ark. 2, 82. Od one slavne familije
Frangepanov. F. Griavinic, cvit. 141'i. Uze zenu,
sina i ostalu familiju, pak jiobize. And. Kacic,
razg. 57. Metnut u broj medu crkovnu familiju
oliti obitio. M. Dobretic 284. Samoga sebe i fa-
miliju svoju u siromastvo i skudost oborio i iiiz-
riiiuo. D. Obradovic, sav. 114. Dogada so cesto,
da su u jednoj kuci i u jodnoj familiji iiiki dobri
a niki oj)aki. D. Rapic 7. T povodo svoju fami-
liju. Nar. pjes. petr. 2. 361.
FAMTLIJAZ, familijaza, m. dak koji pomale
uciteju II opcenii s dragijem dacima, od lat. fa-
mulus ,s' nejasnijem >iastarkom. — I' )iase vri-
jrmr i ii Viikorii rjecniku (s dodatkom da .s'P
gornri u rojrodslni). S\i su bili daci i zustriji
oil uas iprirajii fainilijazi). ^I. 1). Milicovic,
zlosol. 61.
FAMILTJAZINA. f. /aimlijaiora plara. — U
Viikoru rjecniku.
FAIMI^iA, /. ndi fauiilija, oil tal. liiniiglia. —
Od xvi 1 1 vijeka po idjiaihiijriii krajrvima. Da
gi'odo saiii kraj od Kasti|o sa svimi vitozi I'logovo
I'aiiiijo. Oliva. .54. Od dvi famije ucini .so jodiia.
Xoriiii 4;?. (riijala se ziini jiokraj vatre cigaiiska
faiiiija. Nar. Jirip. vr^. 33.
FANAK. //(. prezitne. — xvi rijrka. lUaz Faiiak.
Mdii. croat. .328. (|5(i3i.
I. l'"AX.\'i'. rriiita. ///. iiioiiiak. djrlir. iiiladic,
item. I po lianirskoiii ijonaui) laiit. - (hi xviii
vijeka kod kajkaraca (s num. sing, fant) i po
1. FAN AT
43
FAEAUNSKI
lirrafsl.'nm jiriiinirjii (s nam. sin;j. fauatj, a iz-
ntcdn rjccnil'a u BjeJostjencerii (faiit, marit. fauat,
V. dete). Ne beri, Jele, jabuke, ac te te fanti vi-
deti, pak te te majki praviti, da si jih £antom
delila. Nar. pjes. istr. 2, 45. Ca cemo tim svatom
darovatV fantima te bile stumane, diverom te
svihie facole. Nar. pjes. istr. 2, 149. Fanat obukal
medvedov tabar. Nar. prip. mikul. 39. Uz vese|e
i go.^cene prsteiiiije fanat devojku. V. Bogisic,
zborn. 158. — Neka licirta hod iffre, vidi donak, b,
tal. fante. u nase rrijeme u Duhrovniku. P.
Budmani.
2. FANAT, fanta. vi. vIdi faiita. — T Bjelo-
stjen cevu rjecn iku.
FANATICAN, fanaticna, adj. koji se preko
mjere mami za ono sto misli da je lyravo i dobro,
a kod toga ne razmisla. — Postaje od osnove
fanatik vastavkom Lii'b ^jred kojijem se k mijena
na c. — U Sulekovu rjecniku (,fanatisch').
FANATIK, m. fanatican covjek. — Od hit.
fanaticus, alt preko mladijeh evropejskijeli jezika.
■ — U ^ulelcovu rjecniku (,fanatiker').
FANATIZAM, fanatizma, m. osohina ono(ja
koji je fanatican. — Od lat. fanatismus jxreko
mladijeh evropejskijeh jezika. — U Sulekovu rjec-
niku (,fanatisrQus').
FANCAGA, /. vidi vancaga. — T^ nane vrijeme
u Slavoniji. I. Krsiiavi, list. 21.
FANCENE, n. djelo kojijem se ko fanti. — U
Bjelostjencevu rjecniku, u Jamhresicevu, u Volti-
gijinu (u svijem s ohlikom fantene).
FANCUK, vidi facuk. — TJ knizi nasega vre-
niena (pisano kajkavski fancuk). Fancuk = fot =
nezakonito dijete. V. Bogisic, zborn. 315.
FANFAN, m. vidi fanfar. G. L. Faber 278.
FANFAE, m. naucrates ductor L., neka riba,
tal. fanfano. — isporedi fanfara, fanfan. — [/
nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FANFAEA, f. vidi fanfar. Cas. ces. muz. 1854.
185.
FANFAEIKA, /. r«// fafarinka. — V nase
vrijeme u Dahnaciji. B. Sulek. im. 81.
FANFONIC, ridi Fafonic. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Zadar ima Fanfoi'iica i Kalcinu uci-
te|e. J. Kavanin loT**.
FANTA, /. ultio, osveta, ridi fantiti se. — U
Bjelostjencevu rjecniku i u Stuliccru (s dodatkom
da je uzeto iz Hcdnleliccvaj.
FANTAZIJA, /. phantasia, vidi masta. — Od
latinske rijeci (upjrav grcke) preko mladijeh evro-
pejskijeli jezika. — Od xvi vijeka (vidi h)). a) u
pravom smislu. Imdjn vlast za ucinit i stvorit u
fantaziji razlike prilike. M. Orbin 90. Zapovidam
momu zamis|enju ali fantaziji. P. Eadovcic, ist.
165. i u tiulekovu rjecniku (,fantasie'). — ^ b) u
pasivnom smislu, izmisjotina, sanarija. Sto tej
fantazije k vragu ne udaris? N. Na|eskovic 1, 182.
FANTITE^, m. covjek koji se osvecuje (fanti).
— U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski fantitel)
i u Jambresicevu (fantitel).
FANTITI SE, fantim se, impf. ulcisci, osveci-
vati se. — Tuda rijec, moze hiti od nem. pfand,
zaklad. — U rjecnicima: u Bjelostjencevu , u
Jambresicevu, u Voltigijinu, u Stulicevu (s do-
datkom da je uzeto iz Bjelostjenceva), i u nase
rrijeme u Hrratskoj. M. Bogovic.
FANAK, fanka, ///. ustipak; tijesto kojijem se
kopuni tore, magar. fauk, ustipak. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (kajkavski fanek, fritol ,scri-
blita, pastillus ex massa farinacea'. 2. , turunda,
massa seu buccella (^ua saginautur altilia, pani-
ficia et buccae quibus farcinantur altilia') i u
Jamhresicevu (fanek ,scriblita').
FAPKOVIC, m. jyrezime. — U nase vrijeme.
(pisano) Fabkovic. Schem. zagr. 1875. 218.
1. FAE, m. neka vrsta psenice, po svoj xwilici
triticum spelta L., vidi p'ir. — Od tal. farro, tri-
ticum spelta L., triticum monococcum L. — TJ
Mikalinu rjecniku: far, vrsta zita ,spineto (zar
spelta?)' ,far'.
2. FAE, vidi Hvar.
FAEA, /. puppis, krma (na brodu), magar. far,
straznica. — isporedi varka. — TJ Vukovu rjec-
niku: fara, strazi'ii kraj od lade gdje se dumenise.
FAEAGUVACA, /. klupa na kojoj opancar
kozu struze. u Hrvatskoj i Slavoniji. F. Hefele.
— magarskcc rijec, isporedi magar. farag6, drvo-
djeja, bradva.
FAEAEXiEISATI, vidi varakleisati.
FAEANOVIC, m. prezime. — TI nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 97.
FAEAO, n. neka igra na karte, nem. pharao.
— isporedi 2. faraun. — TJ Sulekovu rjecniku
(,pharao, pharaobank, pharaosjjiel').
FAEAON, m. Pharao, ime egipatskijeh kra^eva
(po svetomu jjismu). — isporedi 1. Faraun. —
Od xiii vijeka a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Faraonb). Faraona moremf, potopivb. Domen-
tijan'' 102. KraJ Faraon. Korizm. 32*. Faraona
z Egiirtijani potopi. F. Glavinic, cvit. 323''. I
Faraon se razgnevi na ta dva dvoranina. D. Da-
nicic, Imojs. 40, 2.
FAEAONOV, adj. koji pripada Faraona. —
Od XIII vijeka a izmedu rjecnika u Danicicevu
(Faraonovb). Postavi gospodina domu Faraonovu.
Stefan, sim. saf. 4. Izbavju te ot ruk Faraonovih.
Korizm. 7<i. Od sua Faraonova. A. Kanizlic, kam.
140. Petefiije dvoranin Faraonov. D. Danicic.
Imojs. 39. 1.
1. FAEAUN, m. vidi Faraon. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu 302''. Ne liteci pu-
stiti Faraun puk bozji. M. Marulic 67. Pak mno-
zijela pedepses kako Farauna. N. Dimitrovic 49.
Kako jesi oslobodio Mojsija od ruke Farauna.
P. Posilovic, nasi. 157^. Farauna razbojnika strati.
I. Dordic, uzd. 203. Ide Faraun protiva liegovu
puku obranomu. J. Banovac, razg. 24. Od ovoga
])omora ustrasen Faraun. A. Kanizlic, kam. 502.
Ovo su Farauni i Faraunove prilike. A. Kalic
378.
2. FAEAUN, ni. vidi farao, tal. faraone. — TJ
nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FAEAUNICA (kokos), /. numida meleagris L.,
neka pitoma pAica, slicna kokosi, tal. faraona. —
U nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FAEAUNOV, adj. koji pripada Faraunu. Kad
ih bog od zem]e Egipta i od ruk Faraunovih
izbavi. F. Glavinic. cvit. 161''. Koji te izvede iz
suzanstva Faraunova. J. Banovac, prij). 81. Ovo
su Farauni i Faraunove prilike. A. Kalic 378.
FAEAUNOVICA , /. Faraunova zena. — ^7
jednoga pisca xviii vijeka (u kojega ova rijec
grijeskom stoji mjeste: Petefrijeva, Putifarova
zena). Stijem u kniga od naroda, da Jozip bi
vise puta napastovan od svoje gospoje Farauno-
vice. D. Eapic 357.
FAEAUNSKI. adj. knji jirijjiida Faniunimu.
— TJ jednoga pisca xviii vijeka (u prcnesenom
smislu). Ona faraunska, srca jesu otvrdla. A. Ka-
nizlic. kam. 834.
FAEBA
44
FAEKAZDINAC
FARBA, ./'. color, pigmentum, boja, mast, s(ira,
ncm. farbe. — Od xvi rijeJi:a a izmectu rjecnika
u VranHcecu (,color, pigmentum') (jdje naj prije
dolazi, u Mikajinn (mast, farba, boja ,color, pig-
mentnm' 245''), u BjelostjencevH, u Jandj reside ru,
u Voltigijinu. Mast ali farba. I. T. Mrnavic, ist.
127. U 'ediiom bitju kola tri 'esii i tri farbe u
polozu. J. Kavanin 532a. Kermezinske farbe u
nem srce bise. M. Kuhacevic 74. Ako bi i ru-
zicnu farbu imali. D. Rapic 237. — IT nase vri-
jeme moze znaciti i jednu od cetiri vrste hod ka-
rata od iyre. vidi i fela pri krnju. Istu farbu
dati ,die farbe bekennen'. B. Sulek, rjec. 452^^.
FAEBAA'^ICA, /. nijesfo [jdje se mastc (farhaju)
tkana, mastionica. — U Bjelostjencevu rjecniku
i u StuUcevu.
FAEBANE, n. djelo kojijem se farba. — U
BjclostjencevH rjecniku.
FAEBAE, m. mastilac. — U jedmxja pisca
xviii rijeka. Mastilac (bojar, farbar). A. T. Bla-
gojevic, khin. 47. i u Sulekovu rjecniku (,farber').
FAEBATI, farbam, impf. mastiti, hojadisati,
sarati. — vidi farba. ^ tl Vrancicccu rjecniku
(,colorai'e, imbuere'), u Belinu 201'>, u Bjelosfjen-
cevu, u Jamhresicecu, ti Voltigijinu, ti Stuliceru
(s dodatkom da je uzeto iz Hahdeliceva).
FAEBAVAC, farbavca, m. mastilac, vidi farba
i farbati. — U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski
farbavec).
FAEBITEL, m. vidi farbar. — Sanio u Jam-
hresicevu rjecniku (kajkavski farbitel ,colorator').
FAET^OVNIK, m. isatis tinctoria L., vidi silina,
silina. — I'ostaje od farba. — Od xvii rijeka, a
izineda rjecnika u Mikajinu (farbovnik, trava
,guado, erba' ,glastum') e/dje naj prije dolazi, u
Belinu (,glastruiii' 3()0''), ii Bjelostjencevu, ii Stu-
Ucevu, i u Sulekovu imeniku. HI.
FAECICA, vidi hvarcica.
FAEEXID, vidi frenir.
FAEGAN, VI. prezime. — xiv rijeka. Sto je
kupili. odi, Eadoslava Fargana. (Hasn. 24, 269.
(138H).
FAEIN, tn. jjre^tme. — xiii vijeka. Koraea
Farin. Men. croat. 6. (1275 prepis. 1546).
FAEISAJSKI, vidi farisojski. — U jcdnoija
pisca XVI rijeka. Od predavanjij farisajskeh. S. Bu-
dinic, sum. 46'>. Delo oholosti farisajske. 148''.
FAEISEJ, hi. 'l^aoinaioi;, Pharisaeus, ovako su
se zvali Jevreji koji su ucili da sveto pismo treha
razumjeti od rijeci do rijeci. — isporedi farizej,
farisr»o, farizoo, farizeo. — See ove rijeci dolaze
od latinske (farisoj i uprav od fjrckc) prrku mla-
(iijeh evropejskijeh jezika. — Od xv rijeka. Fa-
risqji uovi liudi. "Si. Marulic 285. Mitar uslisan
bi, a no farisi'-j. Koriziii. (>''. Fariseji idu k Isusu
i govoro mu. J. Hanovac, razg. 71. Tada pristu-
piso k Isusu ki'iizovuici i fariseji. Vuk, mat. 15, 1.
I'"AEISEJSKI, adj. koji pripada farisejima.
(aivajto so kvas(;a farisojskoga i sadukojskoga.
Vuk, mat. Ki, (!.
FAIUSEO, vidi farisej. — xvii i xviii vijeka.
Ona, ku ])rid farisoom isprica. F. Glavinic, cvit.
231''. Cud Karisoa. A. Kaiiizlic. kam. 118. Eoco
farisoo prid s. Lukoui. .1. Matovic 358.
FAEISKOSKI, ridi (ari.sojski. — Na jcilnoiii
nijcstu XVIII vijeka. II|<>zo u'kuci I'lokoga |>(.i;hi-
vico furisooskoga. .). Matovic ls<).
FARIZ, ni. kon, srdiirc. (pun^g. — isporedi fari/,.
— I J jed»i,;/n /lisia xv rijeka. Zadaka za koli
grodilui farizi, a na I'lih do l.oli pcjkrovci grimizi.
M. Marulic 14. U svet grad ulize na tovarcu
jasuc, ne iska farize. 198.
FAEIZA.JINSIvI , adj. vidi farizejski. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Ne marivsi za mrmjane
farizajinsko cesto k sebi ocitnike i grisuike pri-
zivase. B. Leakovic, gov. 147.
FAEIZAJSKI, vidi farizejski. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Kadi nece pruditi himbena fa-
rizajska ukazanja svetine. Michelangelo. 12.
FAEIZEJ, m. vidi farisej. — Od xv vijeka.
Pristupise k Isusu mudraci i farizeji. Bernardin
30. mat. 12, 38. Tako i farizeji. J. Banovac,
razg. 71. Jedan farizej na ime Simun. S. Eosa
83a. Farizeji i pisma naucite|i. D. Eajjic 5. i u
Sulekovu rjecniku (jjiharisaer' j.
FAEIZEJIN, m. vidi farizej. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Farizejin bi izmetnut. M. Ead-
nic 219a.
FAEIZEJSKI, adj. koji piripada farizejima.
Nikoga jioglavice fai'izejskoga. Bernardin 133. I.
Bandulavic 173^'. luc. 14, 1. i u Sulekovu rjec-
niku (,pharisaisch').
FAEIZEO, m. vidi farizej. — Od xvi vijeka.
Jedan bjese farizeo, a drugi publikan. N. Ea-
I'lina 154a. luc. 18, 10. Mojase Isusa niki Farizeo.
I. Bandulavic 74a. inc. 7, 36. Farizeo iTzade ci-
niti molitvu. M. Eadnic 35a. Qvo i nas Isus rece
farizeom i drugim. J. Banovac, razg. 75. Ne bi
za tobom farizeo murmurao. D. Eapic 425.
FAEIZEOV, adj. koji pripada farizeu. Ova bi
ispovid bila farizeova. And. Kadcio 195.
FAEIZEOVAC, farizeovca, m. corjek koji zivi
poput farizeja. ■ — U jednoga pisca xvii vijeka.
Zato se dobro cuvati od ovizi farizeovaca. I.
Ancic, ogl. 58. '
FAEIZ, m. vidi fariz. — U prici o Aleksandru
vrlo cesto. Fariza bila nemu izvedose osedlana
sedlom od kamena adamanta. Aleks. jag. star.
3, 244. Dvanadeste tisuc veucanih vitezi na fa-
rizih sritose ga. 244.
FAEIZEO, m. ridi farizej. — xvii i xviii vi-
jeka. On odgovori pisaocem i farizeom. P. Posi-
lovic, nasi. 122a. Govori Isukrst Farizeom. J.
Banovac, razg. 190.
FAEKA, vidi varka.
FAEKAS, m. ime niusko i prczi))ir , itiagar.
farkas, vuk. — Od xvi vijeka. Knoz Farkas I)ru-
skoci. Mon. croat. 306. (159S). Prisvitlomu gospo-
dinu Farkasu Kristofa INfrnavica. I. 'J\ IMrnavic,
osm. 3.
FARKASEVAG, Farkasovca, m. ime selima u
Hrv<itskoj, od magarskoga jirezimena Farkas (vidi
Farkas). a) selo u i>odzu))aniji krizevackoj. Pre-
glod. ()9. — b) selo u podzupaniji zagrcbackoj.
(kajkavski) Farkasovec. 20.
lARKASU', m. vidi Farkas. aj prezime. —
od XVI vijeka. Ivanu Farkasicu. Mon. croat. 213.
(1525). Grgur Farkasic. 257. (1556). Petra Far-
kasica. P. Vitezovic, odil. 81. — b) ime mjcstima.
aa) (Farkasic stari. M. Sabjar 102) selo u llrrat-
skoj u podzupaniji sisackoj. l*rcgled. .39. — bb)
(Farkasic novi. M. Sab)ar 102) selo u hrvaiskoj
krajini u okrugu baiiskom. Razdije). kr. 12.
I' A i\lv.\ZI), m. Slid It Ugarskoj u protopresvi-
Icralu budimskoiii. Scni. |)rav. 1S78. 3(). — rijec
iiiagarska.
I''AI\KA/I >l .\, I'arka/.diua. //(. selo ii Banalu.
Si'Mi. |irav. ls7H. 56. rijeC mogarska.
I' "A Ii K'AZI >I.\AC', Farkazdinca. m. Hovjek iz
l-'arkalilina. V. Ai'sonijevic.
FAEKAZDESTKA
45
FATIGA
FAEKAZDINKA, /. zenslw cejade iz Farkaz-
dina. V. Arsenijevic. — isporcdi Farkazdiiikii'ifi.
FAEKAZDINKINA , /. vidi Farkazdinka. V.
Arsonijevic.
FAKKAZDIXSKI, adj. Itojl pripada sehi Far-
kazdinu. V. Arsenijevic.
FAEKES, vidl farkis. F. Hefele.
FAEKIS, m. drvena sprava u slici lezeceg ,s'
cim opancar gladi opanak. u Hrvatskoj i Slavo-
niji. F. Hefele. — isporedl farkes. — m agar ska
rijec (fark, rep).
FAEMACE VTIKA , /. bavjene lijecima, vidi
jekarnistvo, rijec grcka u mladijem evropejskijem
jezicima. — U Sulekovu rjecniku (,pharmaceutik,
pharmacie').
FAEMAKOLOGrIJA, /. nauka o lijecima, ispo-
redi ]ekoslovle, rijec (jrj'ka u mladijem evropej-
skijem jezicima. — U Sulekoru rjecniku (,phar-
makologie').
FAEMAEIvE (Farmarci ?), /. (Hi m.?) pi. selo
u Crnoj Gori. — U narodnoj pjesmi nasega vre-
mena. A mi cemo dici Podgoricu, da na vlasko
pleme udarimo , na Farmarke na selo krvavo,
ne bi li nam bog i sreca dala i nafaka Mulia-
meda sveca, da Farmarke selo izgorimo, i Kokote
hasir uciuimo. Nar. pjes. viik. 5, 420.
FAEO, vidi farao. — U piisca xviii vijeka (u
kojega je muskoga roda). Jos da se ni faro uki-
nuo, mlogi bi s neg i poginuo. M. A. Ee|kovic,
sat. EBa.
FAEUGl^ATI, farug|am, impf. svirati u fa-
ruglc. — U ugarskijeh Hrvata. Pocela je lipo
guslat, farug|at i igrat. Jacke. 141. — na dru-
gom vijestii ima oblik farujati. Jedan angel fa-
ru}a, a onaj di'ugi duda. 237.
FAEUG^E, /. 2)1. svirala, magar. furuglya,
furulya, vidi frula. — U ugarskijeh Hrvata. Gusle
svoje i farugje. Jacke. 141.
FAEU:^ATI, vidi farug]ati.
FASKA-, vidi hvasta-.
FASOL, FASO^, m. vidi fazol i pasu|. — TJ
vase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im. 81.
FAST-, vidi hvast-.
FASTIDIJO, 11. tal. fastidio, dosada. — U dvo-
jice pisaca Dubrovcana xvi i xvii vijeka. Svako
odvece vraca se u fastidijo. Zborn. 20<i. Uklonit
se od dijine i fastidija. I. Drzic 77.
FASU^, m. grah, novogrc. ifuaovXtov. — ispo-
redi pasu}. — U rukopisu xvii vijeka. Fasuja
(pisano fasula a u drugom rukopisu fasuja) mle-
kopistna crbnooka. Star. 2, 311. — I u 3Iika(inu
rjecniku ima fasu} (462-1) s takovijem znacenem
a fasuo na drugom mjestu (4601'). — j u nase
vrijeme « Dalmaciji. B. Sulek, im. 81.
FASUO, fasula, m. vidi fasuj.
FASCUEICA, /. mala daska na kojoj se i:)ere
platno. na Bracu. A. Ostojic.
FA8ENAK, fasenka, vidi fasinak. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (fasenk).
FASENKOVANE, n. djelo kojijem se fasen-
kuje. — U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski fa-
senkuvane).
FASENKOVATI, fasenkiijem, impf. veseliti se
u poklade (fasenak). — U Bjelostjencevu rjecniku
(kajkavski fa^enkuvati, pokladovati ,bacclianalia
ago, bacchanalia -vdvo, carnis privium celebro,
debacchor, dies baechanalicos colo').
FASENSKI, adj. koji pripada pokladima (fa-
senku). — • U Bjelostjencevu rjectiiku: Dan fa-
sonski. 2, 64'>.
FASENAK, fasei'ika, m-. vidi fasinak. — U
Jambresiccvu rjecniku (fasenk).
FASEIs'SKI, vidi fasenski i fasenak. — U Jam-
hresicevu rjecniku: fasenski dnevi ,brunimalia'.
FASINA, /. svezan sirova grana, nem. faschine,
tal. fascina. — • isporedi vasina. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (kod va-ina,
graiie sirovo ,fascliinen' ,fascis virgultorum' stoji
cf. fa'-ina, ali ove rijeci nema napose). Moskovi
noseci fasine bacali su u samce. A. Tomikovic,
ziv. 208.
FASESTAK, fasinka, m. pokladi, nem. fasching.
— U jednoga pisca xviii vijeka. I ako s jjocetka
i ne imenuju, koja je, sa svim tim govore toliko,
da joj postave pogrdni obraz od fasinka na lice.
D. Eapio 94.
FASINGAE, m. covjek koji se preoblaci Hi se
drake ije veseli u poklade (nem. fasching). — U
jednoga pisca xviii vijeka. Ja mislim da bi covik
ove nocne fasiugare prije batinom nego ricma
iikuiuo. M. A. Ee)kovic, sat. A 7b. i u Sulekovu
rjecniku (,faschingsnarr').
FASKO, m. ime musko, tuda rijec. — • xin vi-
jeka. Zupan Fasko. Mon. croat. 22. (1275 prepis.
1546).
FASO, m. vidi paso, pasenog. — U nase vri-
jeme. Paso, fa?o ,schwager, mann der schwester
des weibes' (u gradiskoj i brodskoj pukovniji).
V. Bogi^ic, zborn. 383.
FASTIDIJ, m. vidi fastidijo. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Preobraca kruli s velikim fa-
stidijem. Korizm. 8^.
FAT, m.. vidi hvat.
FAT-, vidi hvat-.
FATA, /. hyp. Fatima. — Akc. se mijena u
roc. Fato. — Od xviii vijeka. Jal' kod Muje jal'
I'legove Fate. M. A. Eejko^ac, sat. B7b. Jos je
Fata od roda bogata. Nar. pjes. vuk. 1, 245. Krpi
kao Fata pitu. Nar. posl. vuk. 161. — Moze biti
i s nominativom Fate i s vokativom Fate. Medu
I'lima od Cengijca Fate. Nar. pjes. vuk. 1, 38'J.
Duso moja od Cengijca Fate! 1, 390.
FATACICA, vidi hvatacica.
FATAGIN, m. manis macroura, Erxleb., neka
zivotii'ia, tuda rijec. — U Sulekovu rjecniku (,pha-
tagin' manis brachyura). — vidi i pangolin.
FATALISTA, m. vidi kod fatalizam, tal. fata-
lista. — U Sulekovu rjecniku (,fatalist').
FATALIZAM, fatalizma, m. nauka (n. p. u
Turaka) po kojoj se misli da sve sto biva onako
hiva kako je bilo osudeno (od hoga) i da ne maze
biti^ drukcije, tal. fatalismo, nem. fatalismus. —
U Sulekovu rjecniku (,fatalismus'). — Covjek koji
onako misli zove se fatalista.
FATA MOEGANA, /. (meteorol.) kad se vidi
u vazduJtu, kao u zrcalu, nesto stoje vrlo daleko
Hi cega nema, talijanska je rijec, koja je isprva
bila ime neke kao vile (? fata), ali se s ovijem
znacenem govori i u ostalijem evropejskijem jezi-
cima. — U Sulekovu rjecniku (,fata morgana').
FATA VAC, vidi hvatavac.
FATE, vidi Fata.
FATIG, m. vidi fatiga. — U jednoga pisca
cakavca xvi vijeka. Od tvojega pota i fatiga.
Korizm. 9''.
FATIGA, /. trud, tal. nilet. t&tiga. — Po
zapadnijem krajevima od xvi vijeka. Jednomu
FATIGA
46
FEBRA
starcu mleduu oce biti veliia fatiga. Korizm. 51a.
Bog ce vratiti pravednijemi fatigu. N. Rai'iina
190^. sap. 10, 17. Koje molitve, fatige, trudi . . .
B. Kasic, nac. 85.
FATIGAISE, n. djelo kojijetn se fatuja. —
Stariji je oblik fatiganje. Iniaju se zabavit u
predenje i fatiganje. I. Drzic 289.
FATIGATI, fatigam, impf. raditi, truditi, tal.
mlet. fatigai'. — Od xvi vijeka po zapadnijem
krajevima. Razlicnimi se zakoiii fatigaju. Koriziu.
39''. Da do Ijeta rodi voce gdi fatigat' mi pocuemo.
N. Naje-kovic 1, 163. Tko posluje i fatiga u svece
zapovjediie. I. Drzic 58.
FATIJA, vidi Fatiiiia. Kad to cula Fatija dc-
vojka. Nar. pjes. vuk. 3, 98.
FATIMA, /. tursko ime zensko. — isporcdi
Fatija, Fata. — U nase vrijeme (all vidi i Fata)
i u Vukovu rjecniku. Al" besedi Fatima devojka.
Nar. pjes. vuk. 1, 246.
FATIMIN. adj. koji pripada Fatimi. AX go-
vori Fatiiuina majka. ]^ax'. pjes. vuk. 1, 614.
FA TINA C, Fatinca, m. mjesto u Srhiji u okruyu
jayodinskom. Niva u Fatiiicu. Sr. iiov. 1864. 42.
FATIZAN, fatizna, adj. radjiv. — Postaje od
fatiga nastavkom mi. j^red' kojijem se g mijei'ia
iia z. — Od XVII vijeka. Prijatejice od lualo 2)0-
sjeda i fatiziie. I. Drzic 285. i u nase vrijeme a
JDuhrovnikii, ydje se kaze i dan fatizui, radni,
posleni dan. P. Budmani.
FATKIC, m. prezime (tursko). — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Predado ga Fatkic TTseinu.
Nar. pjes. inarj. 167.
FATNICA, /. selo u Herceyovini u okniyu inu-
starskom. Statist, bosn.- 224. — isporedi Vatnica.
FATOVI, m. pi. mjesto u Srhiji u okruyu sme-
derevskom. Niva u Fatovima. Sr. nov. 1868. 412.
FAUN, m. faunus, jedan od rimskijeh sum-
skijeh hoyova koji su svayda imali I'lesto zivinsko
na svo)n tijelu. — Od xvii vijeka. Al" faun al'
§atir. D. Barakovic, vil. 133. I satire i faune,
gdje se zivijem kitjeni krune. J. Kavanin 80'^.
Faun inace satir jest sumski bozok. J. Eajic,
boj. 110. i u Sulekovu rjecniku (,faun').
FAUST, m. Faustus, ime musko. — Nominativ
maze biti i Fausto. — Od xvi vijeka. Po Faustu
Vrancicu. F. Vrancic, ziv. 1. Sudcu nikomu po
imenu Fausto. F. Gla^dnic, cvit. 397. Faust Vran-
ci6. J. Kavanin 126*>.
FAUSTIN, m. Faustinus, ime musko. — N'o-
minativ moze biti i Faustino. — Od xvii vijeka.
Faustin i Jovita mucenici. F. (Jlavinic, cvit. xxi.
Siiuplicijo i Faustino, brati. 244''. Faustin Yale,
skup na boemski slan od sbora crkvenoga. J.
Kavanin 114".
FAUSTINA, /. Faustina, ime zensko. — Od
XVI vijeka. Faustina oeiner zal ucini patiti Marku.
D. Kai'iina 12''. Faustina cesarica. F. Lastric, tost.
ad. 86''. u istoya pisca na druyom nijestu pisano
je Faustina. Na desno ima cesai'icu Faustinu.
ad. 88b.
FAUSTINO, vidi Faustin.
FAUSTO, vidi Faust.
FAUSTINA, vidi Faustina.
FAVKOVIC, m. prezime. — I'omine se xviii
vijeka. And. Kacid, kor. 454.
FAVOI^AK, favojka, m. vidi fafujak.
1. KAZAN, Mi. vidi gViotoo, fiem. f'asan. — U
Vrancica-u rjecniku (.phaaiaims'), n it ua.ie rri-
jeme u ^ulekovu (jfaaan; fasanhahu;.
2. FAZAN, m. selo u Istri. — U Sulekovu
rjecniku (,Fasana').
FAZAXIC, m. prezime. — xvii vijeka. Jero-
nimii Fazanica naucite|u od obiju zakoni. M. Ga-
zarovic 135''. Antoniju Fazanicu vlastelinu hvar-
skomu. I. Ivanisevic 270.
FAZLI, m. prezime tursko, ne mijeiia se po
padezima. — U narodnijem pjesmania naseya
vremena. A od Bisca Fazli-haraclija. Nar. pjes.
A'uk. 3, 301. O kaduna Fazlipasinice. 3, 542.
FAZLICI, m. pi. seoce u Bosni u okruyu trar-
nickom. Statist, bosn.'-' 172. — vidi Fazli.
FAZOLI, m. pi. vidi fazol. — U Sulekovu ime-
niku po rukopisu xv vijeka. 81.
FAZUO (fazul), m. vidi fazol. — U Mika}inu
rjec)iiku.
FAZIC, )it. dem. fag. — Samo u Stulicevu
rjecniku.
FAZIJAN, m. vidi gneteo. od I at. j^hasianus.
— U Bjelosfjoicevu rjecniku i u Jamhresicevu.
FAZIJANOV, adj. koji pripada fazijanu Hi
fazijanima. — U Jambresicevu rjecniku (fazijanov
sluga .phasianarius').
FAZIJANSIil, adj. koji pripada fazijanima.
— U Jamhresicevu rjecniku (,pliasianinus').
FAZOL, in. phaseolus vulgaris L., yrah, tal.
fagiuolo, mlet. fasol, fasiol. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecniku, u Bjelostjencevu. Najde na sebe
jednoga senca, ki j' bil velik kodi fazol. Nar.
prip. mikul. 97. Fazol, faseollus (u rukopisu xv
vijeka), fagiuoli (u mhutem rukopisu), phaseolus
vulgaris L. B. Sulek, im. 82. — I za neke druye
vrste (u Dalmaciji) : Fazol mali mletacki, doU-
chos melanoplitlialmos Dec. (yrah spcima). Fazol
mali zuti, dolichos luteolus L. B. Sulek, im. 82.
FAZONCI, Fazonaca, m. pi. seoce u Hrvatskoj
It podhipaniji dionickoj. Pregled. 15.
FEB, m. vidi Febo. — U jednoga pisca xvi
vijeka, Iz daleka strijajuci mocni Febe. F. Vran-
cic, ziv. 10.
FEbO, m. '■I'oii^og, Phoebus, sunce kao hoy u
yrckoj mitoloyiji, tal. Febo. — U pisaca od xvi
do xviii vijeka. Jer, kom te zadosti Febo je uz-
visil, spivanja milosti mene jo ulisil. H. Lucie
266. Febo u Elikoni. D. Zlataric 58''. Kad na
nelni razvedrenu jedno jutro Febo sjede. P. Ka-
navelic, iv. 61. Jove |ubi i na nebo svoju Kan-
diju, Dela Febo. J. Kavanin 163''.
FEBOV, adj. koji pripada Febu. L'im Febov
dub ima zelen lis na sobi. D. Zlataric 95'^. Fe-
bova sestrica. D. Barakovic, vil. 281.
FEBEA, /. febris, yroznica, ognica, vrucica,
tal. febbre. — Od xvi vijeka po zapadnijem kra-
jevima. Kasa}, febra, tisika. Narucn. 58'''. Za sto
me ovi jod u febru sad \-rze. N. Najeskovic
1, 269—270. Pusti ju febra. Anton Dalm., nov.
tost. 88'i. luc. 4, 39. Nonavidnost, da bi febra
l)ila, nialo ki je no bi imal. F. Ulavinic, cvit. 372''.
Nado ga u jutru likar brez febre. .L Hanovac,
23red. 152. Kada ga side fatati febra. J. Vladmi-
rovic, lik. l(j. i u nase vrijeme u Duhrovniku.
P. Budmani. — Hod cakavaca shvata se i kao
da bi oblik bio febra: Pusti ju febra. Anton
Dalm., nov. tost. 50". s toga kod cakavaca za-
}>adnoga yovora (vec a jednoya pisca xv vijeka)
ima i ohlik libra. Od guto skucaso, od fibre, od
bocih. M. Marulic 152. Razboli se od fibre, a
libra po malo rastucH poco mu vas zivot g(n-iti.
Ivan trog. 18''. Nomoc libro ali ognice zale. P.
Radovfeic^, naf. 57. BoJ;e koji si bla2enoga Petra
punicu od Hbre ozdravio. L. Terzid 188.
FEBEAR
47
FELELOYATI
FEBEAR, febrara, m. vidi februar, tal. feb-
braro. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u
3Iika(inn (kod vejaca) i u Danicicevu (febrart.).
Meseca febrara. Spom. sr. 1, 8. (1397). Mon. serb.
392. (1438). Miseca febrara. Mon. croat. 243.
(1.543). Tacla febrar ima 29 dana. M. Divkovic,
nauk. III. (Sveti Blaz) umri leta Isusova 289 dan
treti febrara. F. Glavinic, cvit. 46^'. Na sedmi
febrara. S. Badric, ukaz. 69. Si' kozuh. agosta a
pleti klobiik febrara. (Z). Poslov. danic. 121.
i u nase vrijeme u Duhrovniku. P. Biidmani.
FEBEEN, adj. koji pripada fehri. — U jed-
nof/a pisca xvi vijeka. Febrena smrtna nemoc.
S. Budinic, snm. 11.5'\
FEBEONI.JA, /. Febronia, ime zensko. — ispo-
redi Fevronija. — U jednocja pisca xvi vijeka.
Zivot s. Febronije. F. Vrancic, ziv. .52.
FEBEIJAE, februara, ni. drugi wjesec u go-
dini, vejaca, lat. febrnarius. — isporedi febrnarij,
febrar, fevruar, fevrar, fervar, frevar. — Od xiii
vijeka, a. izmedii rjecnika u Danicicevu (februart).
Meseea februara. Mon. serb. 31. (1247). Na dva-
deset i prvi dan februai'a. Mon. croat. 273. (1573).
Mjesec februar, ve^auoc. M. Divkovic, naiik. in.
Februar, vej.aca. P. Posilovic, nasi. iv.
FEBEUARIJ, m. vidi februar, Jat. februarius.
— ZT jednof/a pisca xvi vijeka. To cudo se zgodi
peti dan februarija. F. Vrancic, ziv. 46.
FECA, /. talog (osohito od vina), tal. feccia,
miet. fezza. — Od xvi vijeka. Ako vidis (u snu)
da fecu od vina pijes, toj prilikuje nemoc. Zborn.
130^'. Da za ovi kal i fecu stvarih ovoga svita
ostane uMjen gospodarscine od mnogo plodne
zem]e. P. Eadovcic, nac. 330. Ostajes kako feca
na dim. (D). Poslov. danic. 91. i u nase vrijeme
u Duhrovniku. P. Budmani.
FECOE, m. rum. fecor, djetic, u sponienika
XIV vijeka kao muski nadimak Hi prezime, a otale
u Danicicevu rjecniku (Fecort). Marko Fecort.
Glasn. 15, 272. (1348?).
FEDA, /. vjera (jamstvo), tal. fede, vjera. —
U jednoga 2}isca xvm vijeka. Ovi za ni -viru oli
fedu cine. Si. Dobretic 332. Iniaju li taku fedu
il'ti ^dru od svoga staiia i uzimana. 576.
FEDAMENAT, fedamenta, m. temej, tal. fon-
damento. — U jednoga pisca cakavca xvi vijeka.
Ocu razsijjati Jerusolim do fedamenta. Korizm. 30".
FEDEEIG (Fedk-igo), vidi Federik, tal. Fede-
rigo. — U dvojice pisaca xvii i xvm vijeka. Fe-
derigo stare hize . . . D. Barakovic, vil. 179. Tje-
ran od cesara Federiga brade rije. J. Kavariin
211b.
FEDEEIK, m. vidi Friderik, tal. Federico. —
Dolazi i s nominativom Federiko. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Federikb).
Federikb G-undulict. Mon. serb. 320. (1423). Pri-
cem Federika imperatura. A. Gucetic, roz. mar.
76. Cesar Federiko Barbarosa. F. Glavinic, cvit. B'^.
FEDEIG (Fedrigo), m. vidi Federig. — Od xiv
vijeka do xvm. Vreme kneza Fedriga Easpla.
Mon. Croat. 1. (1309). Fedrig Easpla. 2. Prvo
Jm-i, 2. Fedrig. 51. (1422). Prid Fedrigom zlotvor
preda. D. Barakovic, vil. 180. Otun i Fediigo.
J. Kavaiiin 218". Tu Erig, Fedrig s Konradinom.
453a.
FEDEO, m. 'Puid'()oc, Phaedrus, grcko ime
musko. — U dvojice pisaca xvi i xvm vijeka.
U Fedi-u jos za tim rijeci tej veli (Platon). D.
Eanina vma. Kakono je (pisao) fabule za dicu
Esopus i Fedro. M. A. Ee}kovic, sat. A 2b.
FEGANE, n. djelo kojijem se fega. — U Bjelo-
stjencevu i u Jambresicecu rjecniku.
FEGATI, fegam, impf. koriti, magar. fegyni.
— TJ Bjelostjencevu rjecniku (fegam, karam, po-
svestivam, napomenujem ,objurgo, acriter arguo,
reijrehendo'), ii Jamhresicevu, u Stulicevu (s do-
datkoin da je uzeto iz Bjelostjenceva).
FEGA VAC, fegavca, m. covjek koji fega. —
U Jambresicevu rjecniku (kajkavshi fegavec ,ob-
jurgator').
FEHTATI SE, febtam se, vidi fektati se. —
U Jainhresicevu rjecniku (,digladior').
FEJA, vidi Kriva Feja.
FEKETIC, w. selo, od magar. fekete, cm. —
Prije nasega vremena. Feketict. S. Novakovic,
pom. 149.
FEKTAS, m. covjek koji se fekta. — TJ Bjelo-
stjencevu rjecniku (fektas, zatocnik, megdangija
,digladiator, pugil') i iz nega u Stulicevu (v. za-
tocnik).
FEKTATI SE, fektam se, imj)/. biti se (s kim
na megdanu), nem. fecbten. — isporedi fehtati
se. — TJ Bjelostjencevu rjecniku (ratim se, zate-
cem se mecem, sab}um etc., udaram se na mej-
danu ,digladior' v. secem se) i iz nega u Stulicevu.
I'ELA, /. genus, species, vista, magar. fel, po-
lo vica, sokfel, mnogovrstan. — isporedi vela. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u 3Iikajinu,
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu,
u Stulicevu, u Vukovu (vide vela, a kod ovoga
stoji: ,die art, gattung' ,genus' s dodatkom da
se govori u vojvodstvu). Ona (smrt) bane i her-
cege i knezove i vlastele pova}uje pod betege,
stare, mlade svake fele. P. B. Baksic 219. Ovo
je jedna fela privelika nemilosrdja. M. Eadnic
385b. J^a izpovidi vaj^a kazati ne samo grib nego
broj i felu griha. Pisanica. 28. Uzme dva kuceta
od jedne fele. D. Obradovic, basn. 58. Fela — spe-
cies. J. Paiicic, zoolog. 14. Fela, vela, \'Tsta, rod,
od kojega je sto. u Bosni. G. Martic. — TJ Du-
hrovniku u nase vrijeme fela je jedna od cetiri
vrste kod karata od igre (nem. farbe, tal. seme,
franc, couleur). isporedi farba. P. Budmani.
FELAN, adj. (kao da je part, pass.) nejasna
znacena. — TJ rukopisima xv vijeka i u Dani-
cicevu rjecniku (felant, ne znani sto je). 2 ro-
mence felane, 2 romence fruske. Mon. serb. 408.
Spom. sr. 2, 98. (1441).
FELCUT, m. selo u TJgarskoj u protopresvite-
ratu budimskom, rijec nemacka (?). (pisano Feld-
cut). Sem. prav. 1878. 35.
FELCEE, m. nem. feldscherer, vojnicki vidar.
— isporedi velcer. — TJ dvojice pisaca iz Sla-
vonije XVIII vijeka (u jednoga pisano feldcer).
U torn feldcer ponudi ga likom. M. A. Ee|kovic,
sat. K2a. Naodase se jedan felcer iliti brijac.
D. Eapic 278.
FELDVAE, m. varosica u TJgarskoj u proto-
presviteratu budimskom, rijec nemacka Hi ma-
garska. Sem. prav. 1878. 38. — isporedi Feldvarac.
FELDVAEAC, Feldvarca, m. selo u Backoj.
vidi Feldvar. Sem. prav. 1878. 27.
FELEDOVATI, feledujem, vidi felelovati. —
TJ Bjelostjencevu rjecniku: feledujem, (kajkavski)
feleduvati, segurnoga cinim, utemolivam, cinim
stauo\dta, ut^n'divam ,assecuro, seciu'um reddo,
secui'uni facio'.
FELELOVATI, felelujem, pf. (?), ohrabriti, smi-
riti, magarska rijec, isporedi magar. felelni, od-
govoriti, jamciti, felelevenitni, oziviti, ohrabriti.
FELELOVATI
48
FENICA
— isporedi feledovati. — Na jednom mjestit xvii
vijeka, a izmedii rjecnika u Mika^iriK (,redflere
securuin, cavere aliciii') gdje naj prije dolazi, i
iz iieija a Stidicevu (,tutum ac securum aliquein
reddere, efficere'). (Sinun) felelovan ricju sladkoiu
obazri se k kraju i rece. I. Zanotti, en. 9.
FELETAE, m. kocijasev pomocnih (?), magar.
feletars, dionik. — U Bjelostjencevii rjehiiku
(subauriga, super] umentarius') i rt Jai)d>rc.iicevu
(jsubauriga').
FELIC, m. vidi Folic. — Od xvi do xviii vi-
jeka. Felic III. S. Kozicic 12''. Naborijo i Felic
mucenici. F. Glavinic, cvit. xxiv. Bi ijostavjen
na I'legovo misto Felic drugi ovog imena papa.
S. Badric, ukaz. 12. — is nominativom Felice.
Sveti Felice papa. M. Divkovic, nauk. vi. Dva-
nadeste mucenikov, t. j. Donato, Felice. F. Gla-
vinic, cvit. 301''.
FELIGIJA, /. Felicia, ime zemko. — U ^ide-
kovu rjecnikii.
FELICITA, /. Fclicitas, me zensko. — U jed-
noga pisca xvii vijeka. Zivot svete Felicite. F.
Gla^-inic, cvit. 382'". u nase vrijeme u Sidekovu
rjecniku.
FELIC, m. Felix, ime musko, tal. Felice. —
isporedi Felic i Feliks. — Od xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belimi 308'j i u Danicicevu
(Felici.). Felici. Mating Pelieevica (vlastelin du-
hrovackij. Mon. serb. 102. (1332). Felic m. S.
Kozicic 12''. Felic papa. B. Kasic, rit. 59^1. Pri-
povijedajuci sud Felicu, Felic vas se strese. V.
M. Gucetic 177. i u nase vrijeme u T)id)rov)iikn.
P. Budmani.
FELIC, m. selo. — Prije nasega vremena. FelicL.
S. Novakovic, pom. 149.
FELIJA, /. komadic, kriska, novogrc. if tit,
iftliov. — vidi hvjela. — U rukopisu xv vijeka.
Ilezi felije cista hleba (novogrcki (ptlt tumaci
Somavera: fotta, to ce reci: komadic, ein schnitt
itd. V. Jagic). Sredovj. |ek. stai-. 10, 84.
FELIKS, m. Felix, ime musko. — isporedi
Feliks i Felic. — xvii i xviii vijeka. Sveti Feliks
(,Felix') papa bi rojen ii Kimu. F. Glavinic, cvit.
154''. Feliks biskup. J. Kavaiiin 30(ja. u nase
vrijeme it Sidekovu rjecniku.
FELIKS, vidi Feliks. — U jednoga pisca x\iii
vijeka. Stise se ki'iige Feliksa i Siniaka. K. I'ej-
ki6 Ki.
FELON, 1)1. neka crkvena halina, grc. tptlnviii;,
(ft).ort()v. — Od XIV vijeka a izmedu rjecnika u
JJanicicevu (f'oloni.). I zavesi i felony i diplanji i
vsakimi krasotami. Mon. serb. 92. (1330). Odezd(a)
dosetF,, felona deveth. Ead. 1, 182. (1849).
FELSATA, /. vuneni pokrivac na posteji, iai.
felzata. — isporedi fjersata. — U 3Iika{iiiu rjec-
niku (felsata, velenca, bi| od odra ,lodex') / iz
y'lega u Stulicevu (,lodix').
FELUN, feluna, m. heka tnorska rihtt. — 1'
naSe vrijeme n Duhrovniku. P. Budniuiii.
FEM_A, /. ime zensko, jamacno /igjt. l-'tMiiija.
— Frijc nasega rmiictia. Fema, cf. Hvoiiia. S.
Novakovic, pom. loH.
FEMENA, /. feiuina, zensko, tal. femmiiia,
vdet. I'oniona. — U ditbrovackoni rukopisu xvi
vijeka o (ilcima. MaSaJ s masjem a fomona s fe-
menom kako so nahodi , tako so staju zajodno.
Zborn. 18*. i u nase vrijeme it Dithrovnikit (sumo
o pticama). P. Budmani.
FEMIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. a. Novakovid-, pom. 109. — vidi Eufemija.
FEN, m. neka igra. — U Vukovu rjecniku
(s dodatkom da je u Crnoj Gori) : igra u kojoj
igraci sjednuvsi unaokolo biju turom jednoga
koji je na srijedi krijuci turu i dodajuci je jedan
drugome ispod kojena i vicuci : ,fen ! fon !' kod
koga onaj koga biju turu uhvati onaj vaja da
ustane i da ide u kolo, a on sjedo na negovo
mjesto. Ovako so u Backoj mjesto tnre biju pa-
pucom ali no znani kako se igra zo^■c.
FENDIK, VI. vidi 2. fenek. — f7 Duhrovniku
(P. Budmani) i u Boci kotorskoj^. — IJ Vukovu
rjecuikii s dodatkom da se govori u Boci.
FENDUM, vidi efendum. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Fendum benum bas si ugodio.
Nar. pjes. vuk. 5, 513.
FENECANIN, m. covjek iz (1.) Feneka. —
pJur. Fenecani. — U Vukovu rjecniku.
FENECKI, adj. koji pripada (1.) Feneku. —
U Vukovu rjecniku.
FENEG, m. vidi 1. Fenek. — Prije nasega
vremena. Fonogt. S. Novakovic, pom. 149.
1. FENEK, m. manastir u Srijemii. — isporedi
Feneg. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu. Vt meste glago|emem Fenek vt pod-
krilije Srema blizt Savy reky vi> 7082 = 1574.
Glasn. 23, 245. Feneki.. S. Novakovic, pom. 149.
Fenek (monastir). Razdije}. kr. 15.
2. FENEK, m. mali mjedeni novae, nem. pfen-
nig. — isporedi fendik. — U Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori a vojvodstvu.
FENEE, ni. vidi fener. — Od xviii vijeka, a
iznirdu rjecnika u Belinu 4:2b'^, u Bjelostjencevu,
u tStulicevu. Svijece casti svo'e nijesu htile pro-
nositi u fenere. J. Kavaiiin 368''. Mnogi fener
svoj nosase. P. Knezevic, muk. 11.
FENEZIJA, /. vidi fenica. — Samo u Bjelo-
stjencevu rjecniku: pisac je po svoj prilici krivo
procitao rijec feniza (.fenisgja') u Mikalitiu rjec-
niku.
FENIC, m. vidi fenica. — T' jednoga pisca
XVIII vijeka. Tako i fenic ptica mila. A. Vita|ic,
ost. 51.
FENICA, /. vidi fenica. cesto s nominativom
fenice. — xvii i xviii vijeka, a izmedu rjeniika
u Stulicevu (fenice). More se prilikovati kripost
od temejistva jednoj ptici, koja se zove fenice.
P. Posilovic, cvijet. 150. Skupjas kakono fenica
drvja s kojijem cos biti sazezen. ]\L Eadnic 35G''.
Prilikujo s. Agustin nenavidnika jednoj ptici,
koja se zove fenice. J. Banovac, prip. 2.31. Vla-
stitost nike ptice foiiice. prod. 28.
FENICIJA, /. Phoenicia, j^^'imorje u Aziji, sad
Sirija, Surija. — U jednoga pisca xvii vijeka:
Da u Feniciji jos narodi idolom so klanaju. F.
Glavinic, cvit. 39^. u na.se vrijeme u Sulekovu
rjet'niku (,Phonizien').
FENICIJAN (Hi Fenicijanin), m. vidi Feuica-
nin. — IJ jednoga pisca xviu vijeka. Ni Egipci-
jani ni Fenicijani. A. Kanizlic, kam. 5t!l.
FENICA, /. 2)hoenix, izmi§(ena (u Grkaj ptica,
jedina od svoje vrste, tal. fenice. — Dolazi
s nominativom fenice. — isporedi fenica, fenic,
feniks, feniza. — Od xvi vijeka a izmedu rjec-
nika u Belinu 30H''. Eazum tvoj jes dosti kojim
so prikladas k nebeskoj nuidrosti i k onim na-
ravom jedine fenice. S. Mencetic 89. Ko fenice
iz popola. P. Kanavelic , iv. 521. Koja (vo}a)
kakono druga fenica no uiiie so u vatri od bo-
zanstveno jubavi. M. Eadnic 413". Ko fonice
modu jiticam. I. Dordi6, ben. 115.
FENICAN
49
FERFAR
FENICAN, fenicna, adj. koji prvpada feniku.
— U Stulicevu rjecniku (jpalmeus').
FENICANEST, m. Phoenicius, covjek iz Fenicije.
— pliir. Fenicaui. — isporedi Fenicijanin. — U
Sulekovu rjecniku (,Ph6mcier').
FENICKI, adj. phoenicius, koji pripada Fe-
niciji Hi Fenicanima. — U Sulekovu rjecniku
(,phonizisch').
FENICKINA, /. zensko cefade iz Fenicije. —
F Sulekovu rjecniku (,Plionizierin').
FENIHTIJA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 109.
FENIK, m. vidi finik. — U Stulicevu rjecniku
gdje stoji da je tizeto iz brevijara i u Sulekovu
imeniku. 82.
FENIKS, m. vidi fenica, lat. phoenix. — U
dvojice pisaca xvi i xviii vijeka. Ivako no feniks
(,fenix') hoce uzkrsnuti. F. Vrancic, ziv. 27. Fe-
niks ptica. J. Kavaiiin 253"^.
FENIZA, /. vidi fenica. — U 3Iikafinu rjecniku.
FENLAIv, m. mjesto u Ugarskoj u protojjresvi-
teratu aradskom, rijee magarska (?). Sem. prav.
1878. 91.
FEN, Feha, m. selo u Banatu. Sem. prav. 1878.
89. — Pomine se prije nasega vremena. Feni..
S. Novakovic, pom. 149.
FENA, /. juniperus communis L., smrijek,
snireka, magar. fenyo, fenyii, bor, jela. — ispio-
redi vena. — U na.se vrijeme. Jimiporus com-
munis L. srpsko ime kleka, fena kao i dve sle-
dujuce fele (J. nana AVilld. i J. oxycedrus L.).
J. Pancic. glasn. 30, 286. Fena (^l Slavonijij, v.
vena. Feha crna, juniperus communis L. (J.
Pancic). Feha crvena , juniperus oxycedi'us L.
(J. Pancic). B. Sulek, im. 82.
FENAC, Fdhca, in. covjek iz Fena. V. Arse-
nije'vic.
FENER, m. laterna, sprava zatvorena naokolo
staklom. Hi hartijom u kojoj se hrani napa^ena
svijcca da je vjetar ne ugasi, tar. feuer. — ispo-
redi fener. — Od xviii vijeka a izmedu rjecnika
u Vukoru. Zazegose fehere. A. T. Blagojevic,
khin. 69. Feher iliti svithak. D. Rapic 122. Za-
palila feher i svijecu. Nar. pjes. vuk. 2, 109.
FENKINA, /. zensko cefade iz Fena. V. Arse-
nijevic.
FENSKI, adj. koji pjripada selu Fenu. V. Ar-
senijevic.
FERAX, M narodnoj pjesmi iz Crne Gore inia
uhvatiti cemu ferak sa znacenem : poznati sto,
postati cemu vjest, r.ioze biti od arap. tur. fikr,
misao, mnijene. ,Jesi 1' po}u ferak ufatila? jeli
vazda po|e maglovito?' ,Ja sam po|u ferak ufa-
tila, kad je susa vazda prahovito, kad je kisa
vazda maglovito'. Pjev. crn. 145*^.
FERAO, ferala, m. vidi feher, tal. ferale. —
Od XVIII vijeka. Ferale naciiiati za moc u hima
slobodno od vitra svice nositi. J. Banovac, prip.
66. u nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FERARA, /. grad u Italiji, tal. Ferrara. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu,
u Belinu 310^, u Voltigijinu. Milan na pomoc
tvu i Ferara ce doc. M. Marulic 242. i u Sule-
kovu rjecniku (,Ferrara').
FERARSKI, adj. koji pripada Ferari. — U
Sulekovu rjecniku (,aus Ferrara').
FERAS, m. tursko ime musko. — U jednoga
pisca XVI 1 vijeka. Tuj iz dalek Feras pazi, i iz
sup|a gvozdja tiste zrno ogheno. I. Gundulic. 544.
in
FERAT, m. tursko ime musko. — isporedi
Ferhat. — U nase vrijeme. Bu|ubasa Kucevic
Ferate. Ogled, sr. 40. Pred hima je Begovic Fe-
rate. 431.
FERAUO, feraula, m. kabanica, tal. ferrajuolo.
— U pisca Dubrovcanina xvii vijeka. Ogrnuvsi
ga svojijem feraulom . . . bez feraula na nogah
pode . . I. Drzic 19.5^. i u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
FERDESr, m. selo u Banatu. Sem. prav. 1878. 49.
FERDINANDO (Ferduiand), m. Ferdinandus,
ime musko. — Od xvii vijeka. Ferdinandu ii.
knezu Toskanskomu. I. Gundulic 27.5. Ferdinando
kneze okruhen. 276. Vladajuci Urban V., Ferdi-
nand cesar. F. Glavinic, c\dt. xx. A Ferdinand
pak veseU djela uzvisi Antonova. J. Kavahin
121t'. On ogrustan Ferdinando i cesar vrustan.
238b. Ferdinando kra} oft ^Aragone. V. M. Gu-
cetic 176. u nase vrijeme u Sulekovu rjecniku (Fer-
dinando ,Ferdinand').
FERDINANDOVAC, Ferdinandovca, m. selo u
Hrvatskoj u podzupaniji bjelovarskoj. Pregled. 81.
FERDO, m. hyp. Ferdinando. — Akc. se mi-
jena u voc. Ferdo. • — U Parcicevu rjecniku.
FEREGA, /. tur. ferege, gorna hajina u Tur-
kina, gdjegdje znaci: kabanica Hi ha^na uopce.
— isporedi verega. — - Od xvi do xviii vijeka
dolazi jnsano fereza; a od xviii ferega; izmedu
rjecnika u Vukovu (ferega). Ja cijenim, rosa je;
dajte mi ferezu. N. Na|eskovic 1, 259. Zamota u
svoju ferezu. F. Vrancic, ziv. 65. Svlacise s hega
ferezu. M. Alberti 462. Nad kosujom bilom fe-
reza vlaci se. I. T. Mrnavic, osm. 32. Muliamed
nesto malo fereze na pleca navukao. J. Rajic,
boj. 8. Ruku desnu u feregu mece i iz zejDa tri
dukata vadi. Nar. pjes. bog. 299. A kakva je
(biza), jad je zadesio ! okovana u feregu (sumnivo,
veriguV) zlatnu. Nar. pjes. vuk. 3, 218. Pripe
pecu, prigrnu feregu. Nar. pjes. here. vuk. 158.
Ferega, ha|iua cim se bule zagrnu kad de idu.
359. — U l)ubrovniku u nase vrijeme kao prezime.
P. Budmani.
FERENAC, Ferenca, m. Franciscus, magar.
Ferencz. — xvi * xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (Ferenc, Ferenac) i u Danici-
cevu (Ferenbct). Ferenac Nelepeci. Mon. croat.
207. (1518). Va vrime kneza Ferenca Berislava.
251. (1552). Zasto je Ferenac poruk. Staiiue.
11, 124. (1678). Tozde leto (1697) svezase Tokaj
Ferenca u Becb. Okaz. pam. saf. 88. (1699).
FERENCI, m. pi. selo u Hrvatskoj u podhi-
paniji jastrebarskoj. Pregled. 35.
FERENCEV, adj. koji pripada Ferencu. One
di-uzine Ferenceve. Stariue. 11, 108. (1662).
FERENCIC, m. prezime. — xvii vijeka. U smrt
gosp. Mare Ferencica, rojene Markiali. I. Ivani-
sevic 326.
FERETA, /. kao male gvozdene vile sto se drze
u kosama da se ne raspletu, tal. ferretto, dem.
ferro, gvozde. — isporedi gabrla, subocka. —
Akc. se mijena u gen. pi. fereta. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani.
FEREZA, /. vidi ferega.
FEREZANI, m. pi. selo u Hrvatskoj a pod-
zupaniji krizevackoj. Pregled. 65.
FERFAR, m. vidi februar i fervar. — xvii i
xviii vijeka. Na 16 ferfara mjeseca, dan nedjeja
1632 u Pastrovice. Pravdonosa. 1852. 30. Na
1706. meseca ferfara 1. dan. Glasn. ii, 3, 48.
FERHAT
50
FESAK
FEEHAT, m. tursko ime musko. — isporedi
Ferat. — xvi vijeka i u iJanicicevu rjecnikic
(Ferthati.). Ferhath. Mon. serb. 555. (1537). na
driKjom mjestu u istom spomeniku pisanoje Ferha.
FERICANCI, Fericanaca, m. pi. trgoviste u
Slavoniji ii pocUupaniji dakovackoj. Pregled. 106.
FERIC, m. lirezime. — xviii vijeka (F. M.
Appendini, not. 2, 181) i u nase vrijeme. Schein.
zagr. 1875. 222. 260.
FEEICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu haiio-
luckom. Statist, bosn."'' 88.
FEEIJA, /. praznik, lat. feriae. — U dvojice
pisaca xvi vijeka i u StuUcevu rjecniku (s do-
datkom da je uzeto iz hrevijara). Va vrime fe-
I'ije i preijovid crikve. Narucii. 621'. Odredjena
(su) vreniena i ferijam dnevnim. S. Budiiiic, sum.
150a.
*
FEEIJAL, adj. vidi ferijalski, lat. ferialis. —
U jednoga jjisca xvii vijeka. Glasom ferijalim.
B. Kasic, rit. 416.
FEEIJALSKI, adj. koji j^ripada ferijama, od
lat. ferialis. — isporedi ferijal. — IJ StuUcevu
rjecniku (,feriali.s' s dodatkom da je uzeto iz hre-
vijara).
FEEIK, m. tur. ferik-pasa, zapovjednik jednoga
dijela vojske. — U jednoga pisca nasega vremena.
Pa sto hvalis pase i ferike? Osvetn. 2, 81.
FEEIM, vidi aferim. — TJ narodnijem pje-
sruama nasega vremena. Al je Jovan govorio
svojoj gosi)odi: ,Ferini tebe, )ubi moja, kao go-
spodi!' Nar. I>jes. vnk, ziv. 92. Ferim tebe, snaho
nasa! 93.
FEEIZ, m. tursko ime musko. — xiv vijeka i
u Danicicevu rjecniku (ForizL). Ferizt cefalija
vecanski. Spom. sr. 1, 25. (1399).
FERIZAGIC, m. tursko prezime. vidi Feriz. —
U narodnoj jyjesmi nasega vreniena. Sam go^'ol•i
Ferizagic Ibro. Nar. pjes. juk. 510.
FEEIZBEGOVIC, m. prezime tursko. vidi Feriz.
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (Feriz bbe-
govict). Vt leto 6963 (= 1454) oktomvrija 2
uhvati Jani.kulb Feriz bbegovica ii KrusevLoi.
Okaz. pam. saf. 78. Glasn. 10, 272.
FEEIZOVIC, m. prezime tursko. vidi Foriz. —
U nase vrijeme. Barijoca i Ferizovica. Oglod. sr.
404.
FEEKIC , m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 260.
FEEKO, w. hyx>. Ferdinando. — Akc. se mi-
jena u voc. Ferko. — U Parcicevu rjecniku.
FEEKUJ^EVAC, Ferku^evca, m. dva sela u Hr-
vatskoj ti podzupaniji zlatarskoj. Pregled. 59. 60.
FEELA, vidi ferula. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (v. packa).
FEEMAN, fermana, m. pisana naredha lur-
skoga cara, pers. ferman, zapoirijed, tur. fermaii.
— isjwredi vorman. — Akc. kaki je u genvtivu
taki je u ostalijem padezima, osim nom. i ace.
sing., i voc. fermane, fermaiii. — Od xviii vijeka
a izmedu rjecnika u Vukovu. Va)a mi se caru
potuXiti, i prija sam k I'lomu odlazio i od I'loga
fermaii donosio. And. Kaeic', razg. 29(;». Dodo
fennaii od t-ara turskoga. Nar. pjes. vuk. 2, 342.
Kad jo care r'jeci lazumio, brze pise sicana foi--
mana. 2, .390. A od nioga vozona formuna. Nar.
l)jo.4. j)otr. 1, 1()4.
FEJtMATT, f^rinfuii, jif. ustariti, tal. tonuaio.
— I.' iiK.se vrijeme po zapadnijem krajevima.
Zumbre ferma koi'iu vivoricu. Nar. pjes. istr. 2, 90.
— Nejasno je znacene u ovom primjcru, isporedi
vormati. ,Brze da si mene na Niksice, da mi
fermas grada Onogosta' . . . ,Ajde k mene, pope
Juskovicu. da mi sretnu vermas gradevinu'. Pjev.
cm. 37 '\
FEEMEN, m. I'leka muska kratka hajina hez
rukara (kod Turaka i nasega narodci) , rijec
tur ska (D. PoiDOvic, tur. rec. glasn. 59, 230). —
isporedi fermene. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (,art mannlicher weste ohne armel, su-
bnculae genus'). Mirko s nega snimi odijelo, dva
fermena zlatom izvezena. Osvetn. 3, 139.
FEEMENE, fermeneta, n. vidi fermen. — U
Vukovu rjecniku.
FEEMENTUN, fermentima, m. ktikuruz, tal.
formentone. — U Vukovu rjecniku (s dodatkom
da se govori u Boci). i ii §ulekoru imeniku 82.
FEENAC, )n. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Fernac Desic. Mon. croat. 292. (1590).
FernacB. S. Novakovic, pom. 109.
FEENIE, vidi frenir.
FEEPOT, m. sequestratio, vidi sekvestar, za-
ustava, nem. verbot, zahrana. — U rukopisu na-
sega vremena. Tim nacinom poloziti 1426 gr. 10
para jesu u magistratu ostali pod ferpotom dok
se ne pomire. Glasn. ii, 1, 77. (1808). malo dale
pisano je ferj^od: Gligorija Mladenovic javi se
za radi 1426 gr. 10 para ferpoda. 78.
FEESATI, fersam, p/. vidi fjersati.
FEETA, /. educatio, odgajane, turska rijec. —
T^ narodnoj pjesmi nasega vremena. U liega su
do cetiri sina, jedan jase koiia pored liega, drugi
mu je fertu izucio . . . Nar. pjes. here. vuk. 71.
Ferta, vas}5itari'e. 359.
FEETUH, m. opregai-a, nem. vortm/h, fiirtuch.
— isporedi fertun, fertus, verta. — TJ Bjelostjen-
ceru rjecniku (fertuh, fertus. zaprega, zastor ,von-
trale, fascia ventralis, instita, faciola, liinbus,
antipendium, praecinctorium') i u Jambresiccvu
(,antipendium').
FEETUN, m. vidi fertuh. — U Sulekovu rjec-
niku (,schiirze').
FEETUS, m. vidi fertuh.
FEEULA, /. }>rut kojijem ucite} pedepse djecu,
lat. ferula. — tl jed)ioga jusca xvm vijeka. i u
Bjelostjencevu rjecniku (v. forla) gdjc naj prije
dolazi. Kako bi kom dotetu firgaz ili ferulu poceo
davati, ja bi s riim zajedno poceo plakati. D.
Obradovic, ziv. 21.
FEEUNIKA, /. ime zensko (lat. Veronica?,
grc. /If-otri'xij?). — Prije na.iega vremena. S. No-
vakovic, pom. 109.
FEEVAE, m. vidi februar. — Postaje od fe^Tar
premijestanem slova. — Od xiii do xv vijeka
vrlo cesto, a izmedu rjecnika u Danicicevu (fori.-
varb). Meseca feri.vara. Stefan, sim. pam. saf. 30.
Mesoca fervara. Sava, sim. pam. saf. 13. Fervara.
Mon. serb. 7. (1200). 492. (1464). Feri.vara. Spom.
sr. 1, 7(i. (1406).
FES, fcsa, m. (urska crvena kapa sto i nas
narod (muski i zenske) nosi Hi samu ili ovitu
koprenama Hi calmom, arap. tur. fes. — isporedi
ves. — TT nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. I
dva curka kunom postavjena, i dva fesa biserom
kic^ena. Nar. pjes. vuk. 1, 446. Oko fesa zamotao
cahnu. 4, 5(). A za fes je cvijetak udarila. Nar.
pjos. juk. 141.
FESAK, foska, m. dem. fes. — r nase vrijeme.
A nosi fesak nad oko. Nar. pjes. vuk. 1, 359.
Na glavi ti, Mujo, fesak finofesak. 1, 446.
/
FESATO
PESATO, fes, vidi derdato. Da ti vidim gla-
vato, da ti kupim fesato. Nar. pjes. here. vuk. 294.
FESIC, m. dem. fes. — U nase vrijeme i ii
Vukovu rjecniku. Na glavi joj fesic i kitica. Nar.
pjes. here. vuk. 126. Svaki momak fesic nakrivio.
Nar. pjes. petr. 2, 136.
FESLIDAN, m. vidi fesligen. — U 7iase vri-
jeme. U ruci joj strucak feslidana. Nar. pjes.
here. vuk. 132. Feslidan, bosi|ak. 359.
FESLIDEN, m. vidi fesligen. — U nase vri-
jeme. I Lace mi kitu feslidena ((jrijeskom fesli-
gena). Nar. pjes. juk. 463. Fesliden, vrsta cvijeca.
618.
FESLIGrEN, m. bosi}ali, tur. fesligen (od grc.
Paoilixov). — is2)oredi fesliden, feslidan, vesligen,
velsageii, vasleden. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku (,herbae genus' s dodatkom da se
govori u primorju). O devojko, duso moja, cim
mirisu nedi-a tvoja? oli dunom, ol' narancom, ol'
gorskijem fesligenom? Nar. pjes. vuk. 1, 407.
Fesligen, basilieum, ligustictim, ocymum basili-
cuni L., V. vesligen. B. Sulek, im. 82.
FESTA, /. tal. festa, praznik ; vese^e (u svakom
smislu). — isporedi festa. — Od xvi vijeka po
zapadnijem krajevima. Vas puk rimski suproc
nim izljeze . . . s veseljem i s festoni tolikom.
Zborn. 87''. Ne imaju trajat brijeme u love, igre,
bofune, feste. I. Drzic 272. Gdi se tanci cine,
feste, nike brguje i komedije svitovne. P. Ea-
.' dovcic, nac. 531.
FESTA, /. vidi festa,. — xvi vijeka. Otec viditi
festu ku cinahu Zidove o vaznii. Korizm. 95".
FET, TO. araj}. tur. feth, pobjeda, osvajane, u
narodnijem pjesmama nasega vremena uciniti sto
fet Hi feta znaci osvojiti. U noj bio po godine
dana dok Grahovo feta vicinise i po nemu harac
pokupise. Nar. pjes. vuk. 4, 457. Jesi 1' skoro
pod Loznieom bio, fet Loznica jell ucinena?
Nar. pjes. bos. pi'ij. 1, 38. i u Vukovu rjecniku.
FETAGIC, TO. prezime tursko. — isporedi Feti-
begovic. — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
Drag dragicii Ibro Fetagicu. Nar. pjes. here. vuk.
223.
FETAK, fetka, adj. vidi vetah. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u Pastrovicima.
FETFA, /. vidi fetva i vetma. — xviii vijeka.
Imajuci fetfu (pismo kratko na jDapiru) prije osta-
vitu od mufti privelikoga svestenika. A. Tomi-
kovic, ziv. 240.
FETIBEGOVIC, m. tursko prezime. — isporedi
Fetagic. — U narodnijem pjesmama nasega vre-
mena. Od Tui-cina Foti-begovica. Nar. pjes. vuk.
1, 585. Jesu r doma Fetibegovici ? Nar. pjes. juk.
578.
FETINA KUCA, /. granicna straza u Srhiji
u okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kra}. srb.
271.
FETISLAM, Fetislama, m. tursko ime varosice
Kladova, arap. feth-islam, pohjeda turske tjere.
— TI Vukovu rjecniku (vide Kladovo).
FETMASAK, to. nem. feldmarschall, vidi ver-
mas. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega
vremena. A pred liima silni fetmasare Paske-
vicu. Pjev. crn. SS*!.
FilTVA, /. arap. fetwa, tur. fetva, odijovor,
osuda velikoga muftije. — isporedi vetma, fetfa.
— Na jednom mjestu xvii vijeka. Da ja muftif
cudne fetve jos diliti budem. I. Mrnavic, osm. 67.
FEUD, TO. (jurispr.) vidi leno, tal. feudo. —
U Sulekovu rjecniku (,fehdegut; feudum; lehen').
51 PICTJKATI
FEUDALNI, adj. (jurispr.) vidi feudan, tal.
feudale. — U nase vrijeme. Feudno pravo u
objektivnom smislu jest skup svih pravila i za-
kona, kojimi se feudalni odnosaj u svih svojih
granah i vrstih opredje|uje, normira. Feudalno
pravo u subjektivnom smislu jest vlast pojedi-
noga stojecega u feudalnoj svezi. M. Mikulcic,
enc. 77.
FEUDAN, feudna, adj. (jurispr.) koji pripada
feudu, feudima, vidi lenski i feudalni. — U §u-
lekovu rjecniku (,feudal').
FEUDAE, TO. (jurispr.) vidi lenar. — U Su-
lekovu rjecniku (,leh6ntrager').
FEUDNICA, /. (jurispr.) a) vidi lenovnica. — u
Sulekovu rjecniku (,lehenbrief '). — b) vidi lenica.
— u Sulekovu rjecniku (,lehenfrau').
FEUDNIK, TO. (jurispr.) gospodar odfeuda, vidi
lenik. — U Sulekovu rjecniku (,lehenherr').
FEUDNINA, /. (jurispr.) vidi lenina. — U Su-
lekovu rjecniku (,lehengeld').
FEUDO VAC, feudovca, to. (jurispr.) vidi le-
novac. — U Sulekovu rjecniku (,lehenmann').
FEUDOVAN, feudovna, adj. (jurispr.) podo-
ban za feud, vidi lenovan. — U Sulekovu rjec-
niku (,lehenbar; lehenfahig').
FEUDOVICA, /. (juris2)r.) vidi feudnica, b) i
lenica. — U Sulekovu rjecniku (,lehenfrau').
^ FEUDOVNIK, m. (jurispr.) vidi lenovnik. — U
Sulekovu rjecniku (,lehensbuch').
FEUDOVNOST, /. (jurispr.) podobnost za feud,
vidi lenovnost. — U Sulekovu rjecniku (,lehen-
barkeit; lehenfahigkeit').
FEUDSKI, adj. (jurispr.) koji pripada feudu,
feudima. — U Sulekovu rjecniku (,lehenbar'), u
kojem ima i adv. feudski (,lehenweise').
FEUDSTVO, n. (jurispr.) vidi lenstvo. — V
Sulekovii rjecniku (,lehen, lehn; lehenswesen').
FEVEAE, fevrara, to. vidi februar, novogrc.
iptfiQovaQiog. — isporedi fervar, frevar. — xv
vijeka i u Danicicevu rjecniku (fevrart). Meseca
fevrara. Mon. serb. 404. (1440).
FEVEONIJA, /. Febronia, ime zensko, grc.
'Pe^Qovia. — isporedi Febronija. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 109.
FEVEUAE, fevruara, to. vidi februar, novogrc.
ifi^QovaQcog. — U Sulekovu rjecniku (,februar').
FIBEA, vidi febra.
FICOVIC, m.. 2}rezime. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. Sehem. rag. 1876. 63.
FICFIEi6, ficfirica, m. vjetren, lakouman mla-_
die, kicos. ■ — isporedi fisfiric, kod cega vidi i
postane. — U nase vrijeme po sjevernijem kra-
jevima. Udala se ofrkusa za ficfirica, da vidis
zivota! (ficfij.-ic je vjetrogona, tako liesto kao
liemacki ,stutzer' i ,windbeutel'. M. Stojanovic).
Jos je ficfiric (jako mlad, hadrast, neiskusan,
vjetreiiast, leti svakim vjetrom. M. Stojanovic).
Nar. posl. stoj. 62.
FICKATI, fickam, impf. vidi fuckati (ali oso-
bito za kosovo pjevane.) — Od xviii vijeka po
sjevernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. zvizdati). Zvekce, ficka il' u tavu tuce.
J. S. Ee^kovic 237. Fucka vuga, fidka (zvizdi)
kos — bice svatova, ako ne bude kara. Nar. posl.
stoj. 89.
Fl6UKATI, ficukam, impf. dem. fickati. —
XVIII vijeka. Grlica kad tuzi kad li kosic ficuka.
M. Katancic 40.
FI^URA
52
FIJOLICA
FICURA, /. vrsta tresne. — U nase vrijeme
u Slavoniji. Ficura, sitna kao jDasuJ tresna. Fi-
cura divja,^suvi-st tresne. Ficura pitoma. suvrst
tresne. B. Sulek, im. 82.
FIDA, /. vidi feda, lat. fides. — Na jednom
mjestu XVI vijeka. Nije fide u tomuj. M. Vetranic
1, 227.
FIDAJIC, m. prezime. — U narodnijem pje-
smama namja vremena. Carska ruko, pasa Fi-
dajicu. Pjev. cm. 101^. Vodaju 1' se koni Fida-
jica? Nar. pjes. bos. prij. 1, 38.
FI FI, glas u ptice. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. (Slavic) kao pomoc da vice, zalosno se
tuzi, fi fi mile fice i tuzno prodnzi. A. Kauizlic,
roz. 60.
FIFNAE, m. brbjavac. — U Jamhresicevu rjec-
nilcH (,blactero' 68=1).
FIFNAEITI, fifnarim, impf. hrhlnti. — U Jam-
hresicevu rjecniku (,blactero' 68*).
FIGA, /. stvnem. figa, srvnem. vige, smokva.
a) smokva (drvo i plod). — u nase vrijeme u
Hrvatskoj, a izmectii rjecnika u Bjelostjencevu.
Figa, figovina, ficus carica L., v. smokva. B. Stilek,
im. 82. — h) condyloma, neka sramna rana,
ridi i smokva. — u Bjelostjencevu rjecniku (figa,
stanovit beteg, mozol na cloveku ,ficus, marifica').
— c) labrus mixtus Tries., neka riba (moze hiti
i talijanskoga postana). — u Sp^etu. D. Kolom-
batovic, peso. 16. Gr. L. Faber 210.
1. fIgAN, vidi vigan. — U Vukovu rjecniku.
2. FIGAN, m. tur. figan, jaukane, lelekaue. —
U narodnoj pjesmi nasega vremena. Figan cini
dizdar-aginica , tjesile je svoje di'ugarice. Nar.
pjes. here. vuk. 195. Figan, kad covjek u Jutini
§to radi. 359.
FIGICA, /. dem. figa. — U Jamhresicevu rjec-
niku (,ficulus').
FIGLICA, vidi vizlica.
FIGOJEDICA, /. nekakva ptica, grmusa (?). — U
Jamhresicevu rjecniku (figo-jedica ptica ,ficedula').
FIGO]^UB, m. covjek koji rado jede smokve
(fige). — U Jamhresicevu rjecniku (,ficitoi'') u
kojem ima s istijem znaHenem i figorad (SOG*),
jamacno je ohje rijeci sam pisac nacinio.
FIGORAD, vidi figojub.
FIGOVINA, /. vidi figa, a).
FIGTJRA, /. lat. Hi tal. figura. — Od xvi vijeka
jio zdjiadnijcm krajevima. a) slika, kip. Da se
uciiii ligura na otar sv. Jurja. Mon. croat. 102.
(1466). V koj fcelij izvan bise napisana figura
sv. Jorolima. Transit. 247. Da jedan majstor
ui)Oi'iga jodnu lijopu figuni. M. Divkovic, bes. 284''.
Kod Morisa tokuce vodice jest figura Marije di-
vice. Nadf)d. 73. — hj u gramatici i u retorici
kad rijec Hi recenicu ne treha shvatiti u pravom
smislu Hi kad treha razunijeti nesto vece nego se
kaze. Jero bog takovih sluzbi Judeoni ne bise
dal, iiego su bilo jediie figure, ziiaraeiija, opome-
nutjo ill ukaz pravo pravico. Anton Dalm., ap.
65''. Po figuri sinkopoj. I. Ancic, ogl. 72. —
c) vidi Hgurica na kraju. — / u ^ulekovu rjecniku
(,tigur').
FIGURATl, liguram, impf. vesti. vidi figura.
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku. KuntuSb
zlatomi. liguram,. Mon. serb. 415. (1'442).
P'iGURICA, /. dem. figura. — xviii vijeka.
Imadu iiiko ligurice, koje od dvi vrsto prikazuju
obrazo. D. K.ipi;'' 1")'. u jednom priinjcru sluji
za znak kojijem se hijezi broj. Svaki se broj sa-
stav|a od devot prililva, slova oli ti figurica.
M. Zoricic, aritm. 3.
FU.4N, m. prezime. — U nase vrijeme u Hr-
vatskoj. Schem. zagr. 1875. 227.
FIJANDRA, /. vidi Flandrija, tal. Fiandra. —
Od XVII vijeka. a izmedu rjecnika u 3Iika(ini<
(Fjandra) i u Belinu (,Belgium' 313^). Hodivsi
on u Fijandru costo. B. Ivasic, in. 44. Sveti
Amando (obrati) Fijandru. I. Dordic, ben. 5. U
jednome gradicu u Fijandri. J. Banovac, razg. 35.
FIJANDREZ, Fijandr^za, m. covjek iz Fijandre.
— Nacineno talijanskijem nastavkom ese. — TT
Mikalinu rjecniku (Fjandi-es) i u Belinu (,Belga'
313a).
FIJAT, m. ime miisko. — Prije nasega vre-
mena. Fijatb. S. Novakovic, pom. 110.
FIJERA, /. vidi dornek, tal. fiera, sajam. —
TJ nase vrijeme u Boci kotorskoj. Kad je ^jraznik
one crkve, koje se u Hercegovini i u (Jrnoj Gori
zove ,dernek', a ii Boci ,fiei'a'. V. Bogisic, zborn.
531.
FIJERLA, /. lat. i tal. ferula. — U Duhrov-
niku od xvi vijeka. a) ferula L., neka hi(ka, vidi
i devesij. — isporedi firula. — izmedu rjecnika
u Belinu (devesij, fijerla , ferula' 3101*) i u Stuli-
ccvu (v. dcvesij). Od fijerle stap se moj blavorom
satvori. M. Vetranic 2, 142. Fijerla, ferula, ferula
communis L. B. Sulek, im. 82. — b) ferula, prut
kojijem ucite} pedepse djecu. — isporedi ferula.
Jednom fijerlom udreni. (D). Poslov. danic. 39.
Udren Manculovom fijerlom. (D). 145.
FIJERSA, /. ozifak na lieu u celadeta koji ga
nagrduje, tal. Sfregio(?). — Od xvm vijeka u
Duhrovniku. Nosio je na obrazu prisi'amotnu
onu fijersu od lupeza. B. Zuzeri 190*.
FI.TOKA, /. vidi skrabija, cekmege, mngar.
fiok. — U nase vrijeme po sjevernijem krajcrimn
i u Vukovu rjecniku (s dodatkom da se govori u
vojvodstvu). U glomaznoj fijoci od stola. M. P.
Sapcanin 1, 33—34.
FIJOLA, /. uprav (uhica, ali se kaze i o dra-
gijem nekijem cvjetovima, lat. viola preko nemac-
koga jezika. — Od xvm vijeka po sjevernijem
krajevima, naj prije u Bjelostjencevu rjecniku:
fijola, fijolica, Jubica , viola, llos violae'. 2. fijola
bela ,\'iola matronalis alba, viola lactea, caltha'.
3. zove se i tulipan ,viola alba'. 4. fijola crlcua
,viola matronalis punica, \dola purpurea'. 5. fijola
modra ,viola matronalis violacea, viola caerulea'.
6. fijola modra protuletna, pramolitna ,hyacinthus'.
7. fijola gumbolijum, dragojub, drobni lilijum
,liliuin convallium' v. gumbelija. 8. fijola luce-
nika, koja naj prvo cvet pokaze, ter josce u zime
,leucion Thooplirasti, viola alba'. 9. fijola, roza
latinska , viola purpurea'. 10. fijola crua ,melanion,
viola nigr.r. 11. iijola zuta , viola crocea, leucojum
fiavuin'. 12. fijola kosua (IcasnaJ, jesenska ,viola
calatliiaua'. 1:{. fijola crjena velika naspodobna
maku ,paeoiiia' ; izmedu rjei'nika jos u Jamhre-
sicevu (,viola') i u Voltigijinu (,viola, fiore' ,veil-
chen'). Kano ti jo karamfil, fijola zuta (sehoj,
vidi u Bjelostjencevu rjecniku pod 11), cvitoni i
mirisom 'hola. J. S. Ro|kovi6 152. i a Sulekoru
imeniku: v. fijolica. 83.
FLJOLICA, /. dem. fijola, ali znaci .Ho i fijola.
— Od XVIII vijeka naj prije u Bjelostjencevu rjec-
niku (kod fijola), za tijem a Voltigijinu (kod
fijola). Sake sorte roiic naj vise fijolic. Nar.
pjes. mikul. 149. Fijolica, viola odorata L. (u
Goapicu). B. Sulok, im. 83.
FIJOLICAN
53
FILEE
FIJOLICAjSf, fijolicna, adj. lioji pripada jijulici.
— U Bjelostjevcevu rjeeniku (fijolicni, J.uhicui
,violaceus'. fijolicni cvetiiak, mesto fijolami na-
sadeno ,violariuin').
FIJOLKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32.
FIJOEA, /. ridi Flora, b). — Najednom mjestu
XVI vijeka. Obrati, Fijora, prvi meni pogled tvoj.
D. Zlataric 85b.
FIJOEENCA. /. Florentia, grad ii Italiji, tal.
Fiorenza. — isporrdi Firenca, Fijiu-enca. — Ni
po pismu ni po sadasnem (jovoru ne moze se znati
treha li izgovarati > pimti Fijorenca Hi Fjorenca
(samo u jednom primjeru xviii vijeka stoji bez
sumne Fijorenca: Ako meni bog i srica dade
da ja sidneni ii Becu bilomu, darovacii tebi Fi-
jorencn. And. Kacic, razg. 318^. isporedi i Fijii-
renca). to vrijedi i za rijeci istofia postana Icao sto
su : fijorenski, Fijorentin, fijorentinski, a takoder i
za fijorin. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
3Iika(inu (Fjorenca) i u Belinu fTjorenca 388'').
Fiorenca. A. Gucetic, roz. mar. 90. U Fiorenci
od Toskane bise vlastelin. F. Glavinic. cvit. '21o^.
Od sabora od Fiorence. J. Matovic 199.
FIJOEENSKI, adj. koji pripada Fijorcnci. —
Badi pisana i izgovora vidi kod Fijorenca. —
U jcdnoga msca xviii vijeka. TJ saboru fioren-
skomu. J. Mato^dc 210.
FIJOEENTIlSr, Fijorentina, m. covjek iz Fijo-
rence, tal. Fiorentino. — Badi pisana i izgovora
oidi kod Fijorenca. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u 3Iika{i)iu (Fjorentin) i u Belinu (Fio-
rentin 318''). Benetcani i Gennesi, Fiorentini.
F. Glavinic, cvit. 138^.
FIJOEENTmSKI, adj. koji pripada Fijorenti-
nima Hi Fijorenci. ■ — Badi izgovora i jmaua
vidi kod Fijorenca. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (fiorentinski 318'j) gdje naj
prije dolazi. Ovako je odredeno u sabori tole-
tauskom i fiorentinskom. J. Banovac, razg. 218.
FIJOEIN, fijorina, m. vidi forinta, tal. fiorino.
— Badi izgovora i pisana vidi kod Fijorenca.
— Od xviii vijeka po juznijem krajevima. Sto
izmece oko po fiorina njemackoga. S. Eosa 101^.
I uze za jedan dan cvanciku na 50 fiorina. Nar.
prip. vrc. 140. i u Sulekovu rjeeniku (fiorin
,gulden')^.
FIJIJCIvATI, fijiickam, iinpf. dem. fijukati. —
— U Parcicevu rjeeniku (uz fijukati).
FIJU-FIC, u zagoneci (mis). Zalece se fiju-fic,
uvuce se u grlic ; i da ne bi mau-mac, ujeze mi
u priiac. odgonet\aj : mis i macka. ^ar. zag. nov.
127.
FIJUKATI, fijukam, impf. zvizdati (ciniti fiju
fijn), 0 vjetru. — U Vukovu rjeeniku: .pfeifen
(z. b. voni -winde)' .strideo'.
FIJIFEEiSrCA, /. vidi Fijorenca. — U jednoga
pisca XV vijeka. I Fijurenca moc svu skazati
nece oc. M. Marulic 213. i u Sulekovu rjeeniku
(Fiurenca ,Florenz').
FIJUEENTIN, Fijurentina, m. vidi Fijorentin.
— U Sulekovu rjeeniku (Fiurentin ,Florentiner').
FIJUEENTINKA, /. zensko 6ejade iz Fijorenca
(Fijurence). — U Sulekovu rjeeniku (Fiurentinka
jFlorentinerin').
^ FIJUEENTIXSKI, adj. vidi fijorentinski. — U
Sulekovu rjeeniku (,fiurontinski ,florentiner').
FIK, m. u narodnoj pjesmi ugarskijeh Hrrata:
Jure ima liizicu, sikom fikom pletenu. (U sali
mjesto : sib|em i vibjem. F. Kurelac). Jacke. 263.
FIKA FAKA, bati, batine (kao u sali kad se
s djetetom govori). — U nase vrijeme u Slavo-
n iji. Bice fika faka po g . . . ci paka. I. Brlic.
FIKAKAVAC, fikakavca, m. pratincola rubetra
Koch., pratincola rubincola Koch. D. Kolomba-
tovic. progr. spal. 1880. 20—21. — U Spletu.
— vidi kovac.
FIKATI, ficem, impf. ciniti (glasom kao ptica)
fi fi. — ^ Vidi fi fi.
FIKIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Nikola
Fiki^c. Eat. 385.
FIL, fila, m. vidi fi|. — U jednoga pisca na-
sega vremena. AV koji to bjese umetaci? il' su
fill, ir su vileiiaci? Osvetn. 2, 141 — 142.
1. FILA, vidi hvjela.
2. FILA, 7n. Hi /., ime miisko Hi zensko, hyp.
imena grckoga kojemu su prva slova 'Pd-. —
Prije na.sega vremena. S. Novakovic, pom. 109.
3. FILA, /. hyp. Filomena. — Akc. se mijena
u voc. Filo. — U nase vrijeme u Dalmaciji (obicno
s nam. File i s voc. File). P. Budmani.
FILADELFIJA, /. grad u Americi (rijec grcka).
— TJ Sulekovu rjeeniku ^Philadelphia').
1. FILANDAE, Filandra, in. car grcki za vre-
mena Stefana krala prvovjencanoga. — xiii vijeka
i u Danicicevu rjeeniku (Filansdrb). Cara, Fi-
lanbdx'a glagojema. Stefan, sim. pam. saf. 21.
Jerisa Filani.dra. 27. Henrih (Stefanov Jeris Fi-
landr). S. Novakovic, zem|. 73.
2. FILANDAE, Filandara, m. vidi Hilandar.
— U rukopisu xvi vijeka. Filantdara. Danilo 46.
FILANDAESKI, adj. koji pripada Filandaru.
— TJ rukopisu xvi vijeka. FilanLdarskomu. Da-
nilo 43.
FILAE, filara, in. zenska crev(a, tur. filar. —
isporedi filara, firale. — T^ Vukovu rjeeniku s do-
datkom da se govori u Lici.
FILAE A. /. crev}a, vidi filar. — TJ 3Iikajinu
rjecnikn (filare, crevje, postole) i iz nega u Stu-
licevu (v. crevja).
FELAEET, m. 'i^O.uijtioi;, Philaretus, ime musko.
— TJ Sulekovu. rjeeniku (,Philaret').
FILAEETA, /. epimedion, ograda od malijch
(drvenijeh, kamenijeh, gvozdenijeh) stupova, kakve
bivaju naj cesce uz stube. — Jamaaio postaje od
nem. pfeiier (stvnem. philari), stupac, od cega je
i po(. filar, stupac. — TJ Vukovu rjeeniku s do-
datkom da se govori ii Srijemu.
FILCIC, m. prezime. — xv vijeka. Mikula Filcic.
Mon. Croat. 144. (1490).
FILDES, vidi fildis.
FILDIS, m. ebur, slonova kost, bijela kost, pers.
tur. fil-dis, slonov zub. — isporedi viklis. — TJ
nase vrijeme i u Vukovu rjeeniku (u Stulicevu
rjeeniku ima, jamacno grijeskom, fildes, i tuma-
ceno je pecten (!) eburneus).
FILE, vidi 3. Fila.
FILEK, m.jelo u Ugarskoj u protopresviteratu
budimskom. Sem. prav. 1878. 35.
FILENDAE, Filendara, m. vidi Hilandar. —
TJ narodnijem pjesmama nasega vremena. Nosi
mene Filendaru crkvi. Nar. pjesm. potr. 2, 63.
FILEPSALAS, m. selo u Ugarskoj u protopre-
sviteratu budimskom. Sem. prav. 1878. 36.
FILEE, m. mali mjedeni novae, magar. filler
(od nem. vierer). -— [' jednoga pisca ilyii vijeka.
Ja ukradc'ia jedan filer, Sto je po novca, ali mje-
denicu. S. Matijevic 12—13. — Kasnije glasi
fijer koje vidi.
FrLETl6
54
FILIPOVICI
FILETIC, m. prezime. — Unasevrijeme. Schem.
zagr. 1875. 260.
FILGAN, filgana, m. pers. tur. fingan, casica lies
rncice is koje se Icafa pije. _ — isporedi fingan,
iinzan, fincan. — Akc. Tcaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing, i voc.
f llgane, filgani. — Od xviii vijeka (ali vidi finzan)
a ismeku rjecnika u Vukovu. Filgani persijanski.
B. Ziizeri 266=i. A u jutru kafii u filgann. Nar.
pjes. vuk. 1, 237. On ne pije vina ni rakije, vece
kavu iz zlatna filgana. 1, 468.
FILEBA, /. a) Philippopolis, grad u Mumeliji,
vidi Plovdivo, ttir. Filibe. — xvii i xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mikalinu (Filiba, Plovdin,
grad u Koinauiji ,Philippopolis'), u Belinu 316a,
u St'uUcevu. Nu bivsi ih noc dovela u Filibn
pocinuti, sutra na ishod dana bijela idu naprijed
brzijem puti, kroz Popovu ter Koriju prem po-
spijesno otidose u bugarskvi Papazliju. J. Pal-
motic 232. Pazargik , 6 sati hoda od Filibe.
Glasn. 31, 309. (1704). — b) 'Pilmnot, Philippi,
grad u Macedoniji. — u jednoga pisca namja
vremena. Svima svetima u Hri.stu Isusu koji su
u Filibi. Vuk, pavl. filib|. 1, 1.
FILIBEE,TO, III. Philibertus, ime musko. — U
^iilekovu rjecniku (,Pliilibert').
FILIBINSKI, adj. koji pripada Filibi, vidi
Filiba, a). — tl jednoga pisca xvii vijeka. Fili-
binsko po|e pitno od stariiia to se rece, ke je
plodno, sito i zitno, er Marica svud ga optjece.
J. Palmotic 229.
FILIBJ^ANTN", m. covjek iz Filibe, vidi Filiba,
b). — plar. Filibjani. — U jednoga pisca naseg a
vremena. Filib|anima poslanica svetoga apostola
Pavla. Vuk, nov. zavj.
FILICIC, m. prezime. — U nase vrijeme u oko-
lici dubrovackoj. P. Budmani.
FILIC, m. prezime. — U nase vrijeme u Hr-
vatskoj. Schem. zagr. 187.5. 260.
FILIGEAN, m. neka slatarska radna kojom se
cine zlatnom Hi srebrnom zicom arabeske Hi drugi
nakiti, tal. filigrana. — U Sidekovu rjecniku Gfili-
granarbeit'),
FILIJA, m. ime musko, isporedi 2. Fila. —
XVIII vijeka. Filija Tomic. Glasn. ii, 8, 240.
(1710—1720).
FILIMAN, filimdna, in. vidi vilimaii. — U Vu-
kovu rjecniku.
FILIMANOVKJ, m. prezime. — U nase vrijeme.
Milenko Filimanovic. Rat. 391.
FILIMON, m. <Pi).i'i^uun', ime musko. — Prije
nasega vremena. Filimoni. (kaludersko). S. No-
vakovi6, pom. 110.
FILIMON A, /. ime zcnsko, vidi Filimon. —
I'rije nosega vremena. Filimona (monaliiiia). .S.
Novakovic, ])om. 110.
FILINDAK, Fiiindara, ///. vidi Hilandar. —
Od XVIII vijeka. U Svetu Goru ii Filindar. Glasn.
II, 3, 37. (1702). Vidio sam orkvu Fiiindara. Nar.
PJO.S. vuk. 3, (;n. No so boji crkvi Filindaru. .3, 72.
FILIl*, III. 'I'O.mnoi;, Pliilipjius, ime mn.U'o. —
isporedi "Vilii), Pilip, Hilip. — Od prvijeh vre-
mena, a isiiirdu rjecnika u Belinu 316», (u Vu-
kovu .SM saiiKi (ihlici Vilip i Pilip), u JJanicirevu
(Filipb). Jcpiskui.ouii. rasbskyimr, Fili])onib. Mon.
sorb. 60. (1293—1302). I'rotovistijan. Filipi.. 201.
(13H6). Ovi pridoSo k Kiliim '(,1'liilipu'). Hor-
nardin 67. joann. 12,21. Slaviii s. Filij) (.JMiiliji')
bi roiloui iz |{(a.si^ji(l(^. F. (Jlaviiiii'i, ovit. 116".
Srjod kill Filip km] od Spai'm kniiii slavoiu svo
pjevanje. J. Kavanin 111^. Kad k Filipu kraju
zena Macedonskom razcvijena dode. V. Dosen
249a. Tu dolazi Filip momce mlado. Nar. pjes.
vuk. 1, 464. Ma ga gada Knezevic Filipe. 4, 392.
vidi i kod Filipcic. — Ovako se zvao i neki sre-
brni novae spanolski (po krajevu imenu) poznati
i u Italiji. Filip — filippo. M. Zoricic, aritm. 13.
FILIPA, /. ime zensko, vidi Filip. — xiv vijeka
i u Danicicevu rjecniku. Kako je polaca prvo
bila gospodo Filipe nase (dubrovacke) vladike.
Mon. Serb. 238. (1399).
FILIPAC, Filipca, m. dem. Filip. — Dolazi
XVI vijeka kao prezime (u Vukovu rjecniku ima
samo oblik Vilipac). Jurjem Filipcem. Mon. croat.
294. (1592)^
FILIP ASIC, m. prezime. — xvii vijeka. Janku
Filipasicu. Starine. 11, 93. (oko 1655). i u nase
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 227. 260.
FILIPCIC, m. u zagoneci. Filip prede, Filip
tke; Filipcici goli idu. odgonet]uj : prsti. Nar.
zag. nov. 179.
FILIPENDA, /. spiraea filipendula L., iieka
bi(ka, gi'ip('(, grizica, od latinske rijeci. — U Su-
lekova imeniku. 82.
FILIPIC, m. seoce u Hrvatskoj u podhipaniji
varazdinskoj. Pregled. 44.
FILIPIJA, /. vid.i Filiba, b). — TJ jednoga
pisca XVI vijeka. Epistola, ka Korintijom jest
poslana bila iz Filipije Macedonske. Anton Dalm.,
ap. 611'.
FILIPIJANIN, m. vidi Filib|anin. — U dvo-
jice pisaca xvii i xviii vijeka. Isti Paval pise
k Filipijanom. F. Gla\'inic, cvit. 381='. Aposto
govoreci Filipijanima. J. Matoiac 60.
FILIPLANIN, m. vidi Filibjanin. — xvii i
xviii vijeka (u svijem prim jer ima s j mj. ]). Pi-
suci k Filii^janom : o Filipjani bratjo. M. Div-
kovic, nauk. 10a. K P'ilipjanom. I. Ancic, s^dt. ix.
Pavao pisuci Filipjanom. J. Filipovic 1, 8''.
FILIP;^E, n. dan svetoga Filipa (prvi inaja).
— Od XVIII vijeka u Slavoniji. Drugi du}e jost
ga drze doma, do Filipla il' nedi|e krizne. J. S.
Kejkovic 120. Filii)|e ce pokazati, sta je komu
u po|cu i oborcu, ako se ne zna o Durdevu. I
Filipje ce do6i i proci, vidice se i nozina lipa.
Nar. posl. stoj. 62.
FILIPO, m. vidi Filip, taJ. Filippo. — U ruko-
jjisit XIII vijeka i u Danicicevu rjecniku. Filipe
MovF.vi'esicb. . . . Filipo Picine/.i.ci>. Mon. serb.
40. (1253).
FILIPOPO^, m. Philippopolis, vidi Plovdivo,
Plovdin, Filiba, a). — xv vijeka i u Danicicevu
rjecniku (Filipopoji,). U Jendrenopoju, u Filipo-
])o|u i u Vratove. Mon. serb. 410. (1442).
FILIPO V, adj. koji pripada Filipu. Prishdsu
I'^ilipovu dbiievi. Sava, tip. stud, glasn. 40, 157.
IJ kolu kceri Filipovijeh. B. Gradic, djev. 88.
S dosna ostajo grad mu Pela, Filipova poja (vidi
I'ilipopo}) .s lijeva. I. Gundulic 373. Grad Cozaree
Filipove. S. Eosa 98i>. Velikonie krsu Filijiovu.
Nar. pjes. vuk. 5, 219.
1<'1L1P0VA(', Filipovca, m. 7n,jesto u Srbiji u
okrugu pozarevackoin. Vinograd u Fiiipovcu. Sr.
nov.' 1.S73. 467.
FILIPOVK', m. prezime po ocu Filipu. Plac
gosp. Doiuinika Filii)Ovica. I. Ivanisevic 318. Po
otcu f. Joroliinu Filipovicu iz Ranio. J. Filipovic
3, 111. A drngo jo bog Filipovicu. Pjev. crn. 100a.
FILIPOVK''!, m. pi. ime mjcstima. a) opvina
It Jiosrii u itkrugu Irarnickom. Statist, bosn.'* ISH.
— b) zaselak a Srbiji u okrugu uzickom. \i. V.
Stojanovic.
FILIPOVKA
55
FILOTEJ
FILIPOVKA, /. nijesto u Srbiji u oknuin po-
zarevackom. Niva u Filipovki. Sr. nov. 18(J1. 496.
FILIPOVO BEDO, n. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. ^. V. Stojanovic.
FILISTAK, filistra, m. jiem. philister (iiprav
FiUstej), ovako daci u Nemackoj^ zovii one koji
nijesu daci, pa znaci i uopce covjeka koji misli
samo 0 prostijem, svagdanijem poslima, a nema
misli ni o cem idcalnom. — U Siilekovu rjec-
)tiku (,pliilistei").
FILISTEJ, m. Philistaeus, covjek iz nekoga
naroda koji je negda zivio u Palestini, jevrejski
Flisti. — Od latinske rijeci. — Od xvii vijeka.
Filisteji gdje vladanje nemu (Goliji) od boja od-
redise. P. Kanavelic, iv. 357. Filisteji pridobivsi
Izraelicane ufatise korab|u. D. Eapic 68. A Fili-
steji uzese kovceg bozji. D. Danicic, Isam. 5, 1.
FlLisTEJSKI, adj. koji prripada Filistejima.
— Od XVII vijeka. Filistejskoj ako strani Da-
lida se porodila. J. Armolusic 14.
FILISTEO, vidi Filistej. — Od xvi vijeka.
Filistea kceri. M. Vetranic 1 , 253. Ovi oholi
Filisteo. E. Pavic, ogl. 239. Saul, zudeci pridati
Davida gnevu i macu Filistea. J. Matovic 410.
FILiSTINSKI, adj. vidi filistejski, od lat. Phi-
listinus. — U jednoga pisca xv vijeka. Obilstvo
od iilistinskih iiiv. M. Marulic 39.
FILISTEJ, m. vidi Filistej. — xvii vijeka. Fi-
listeji jd'ikazase bogn mise od zlata. M. Eadnic
177>^.
FILISTEJSKI, adj. vidi filistejski. — xviu
vijeka. Popalise sve sitve i zita filistejska. F.
Lastric, test. ad. 109^.
FILISTEO, m. vidi Filistej. — xvii i xvm vi-
jeka. Samson prioblada sve Filistee. Azbukv.
1690. 35. Suprot Filisteom paklenim vojevati.
F. Lastric, test. ad. 109^.
FILISTINSKI, adj. vidi filistinski. — xvii vi-
jeka. Kako David Golijata lilistiiiskoga tako Isus
Lucifera poglavitoga. Azbukv. 1690. 35.
FILITIS, ime tlekakvqj skodiivoj zvjerci, rijec
grcka. — U rukopisu xv vijeka. Starine. 10, 115.
FILKO, m. ime miisko, vidi 2. Fila, Filo. — U
rukopisu XVIII vijeka. Od Durevca Filko. Glasu.
49, 12. (1734).
FILO, m. ime musko, vidi 2. Fila. — Akc. se
mijei'ia u voc. Filo. — U narodnoj pjesmi nasega
V re men a. Xade morace od Martinovica, po imenu
Martinovic-Fila. Nar. pjes. vuk. 5, 110.
FILOJE, m. ime musko. vidi Filo i 2. Fila.
— Prye nasega vvcmena. Filoje. S. Novako-sdc,
pom. 110.
FILOKALIJA, /. viaitastir u SoUinu. — xm
vijeka i a Danicicevu rjecniku. Vi- monastyri.
VL Filokaliji. Domentijanl' 77. Vt Filokali mona-
styri. 135.
FILOLOG, m. covjek sto se havi jilolugijoiH.
— Grc. (pth'i).oyog, koji jubi govor^ (preko mla-
dijeh evropejskijeh jezika). — U Sulekovu rjec-
itiku (.pliilolog').
FILOLOGICAN, filologicna, adj. koji priparla
filologiji, filolozima. — Od (pdokoyixog, philolo-
gicus (preko vtladijeh cvropejskijeh jezika) na-
stavkom tii't, pred kojijem se k mijena na c. —
TJ nase vrijeme. Kad se kaze ,moticno' di'zalo,
va|a da bi se moglo kazati i ,gramaticna' po-
grjeska. a tako i g. Eadisic u natpisu svoga clanka
ima ,filologicni j^ogled'. Vuk, pism. 49. — S istijem
znacenem govori se i filologicki.
FILOLOGICKI, adj. vidi filologicau. — Postaje
kao filologican nastavkom isk-B.
FILOLOGIJA, /. philologia, nauka o jeziku,
istoriji, kulturi ltd. starijeh Grka i Rim],ana;
cesto se sove tako i znane koje se bavi ucenem i
isporedivanem razlicitij eh jezika. — Grc. iptXoloyiu,
jubav govora,^ ali preko mladijeh cvropejskijeh
jezika. — U Sulekovu rjecniku (,philologie').
FILOMENA, /. 4'dov/uf'vri, Philomena, ime
zensko. — isporedi Filomeiia. — U nase vrijeme
po Dalmaciji.
FILOMENA, vidi Filomena. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena iz Istre. Volis li Broncicu
ali Filomeiiu? Nar. pjes. istr. 3, 20.
FILONIJA, /. grcko ime zensko. — U rukopisu
XVII vijeka i u Danicicevu rjecniku. Rodi ze Kon-
stantija i dtstert imenemb Filoniju, vt svetemt
krLsteniji narecennuju Irinu. Okaz. pam. saf. 57.
FILOSOF (fil6sof), m. jjliilosoplius, covjek koji
se bavi filosojijom, Hi uopce mudrac, od grc. (filu-
aoipoi,; ali preko cvropejskijeh jezika. — isporedi
iilozof. — Od XV vijeka, a izrnedu rjecnika u Mi-
ka}inn i u Danicicevu (filosofi.). Toj su bili na-
uceni filosofi. M. Marulic 70. U ono vrime filo-
sofi mudri kra|evau. F. Lastric, test. 60''. Filo-
sofima iliti mudroznancima. J. Matovic 14. Kako
lice filosofi oli naravni naucite|i. M. Dobretic 190.
No pregori i oprosti sad al' ikad ! kako mudar
i naucen filosofe! Nar. pjes. vuk, ziv. 200. De
marjasi zvece filosofi muce. (U vojvodstvu). Nar.
posl. vuk. 75. i u Sulekovu rjecniku (,philosoph').
FILOSOFICKI, adj. i^bilosophicus, koji pripada
filosofiji Hi filosofima. — Od ifiloaoipixog, philo-
sophicus (preko mladijeh cvropejskijeh jezika, vidi
i filosofik) nastavkom i>sk7. j'^'^d kojijem se k
mijena na c. — U Sulekovu rjecniku (,philo-
sophisch').
FILOSOFIJA, /. philosophia, znane koje do-
punuje svaku nauku Hi znane, jer pokazuje na
cem je ono osnooano, metodu kojom se uci itd.,
od grc. (piXoampiu preko cvropejskijeh jezika. —
— isporedi filozofija. — Od xvii vijeka, a iz-
rnedu rjecnika u Mikalinu (filosofija, znanje na-
ravskijeh stvarijeh). Ucase logiku, filosofiju i
teologiju. B. Kasic, in. 88. Filosofija i mudrost
ovoga svijeta. J. Matovic 13. i u Sulekovu rjecniku
(,philosophie').
FILOSOFIK, adj. pliilosophicus, vidi filosoficki.
— JJ jednoga pisca xvii vijeka. Besiditi od stvari
bogoslovnijeh i filosoficijeh. B. Kasic, fran. 22.
FILOSOFOVATI, filosofujem, impf. baviti se
iilusofijom, misliti kao filosof; govoriti kao filosof
(ironicki), mudrovati. — isporedi filozofovati. —
U Sulekovu rjecniku (,philosoplm-en').
fIlOSOFSKI (filosofski), adj. philosoishicus,
koji pripada filosofiji ili^ filosofima. — Od xvi
vijeka. Post filosofski. S. Budinic, sum. 149a.
Koji kamen, kako govore, filosofski, po komu se
rude u zlato j^rominuju seine da su ucinili. I.
Velikanovic, u^nit. 1, 291.
FILOSOP, m. vidi filosof. — U nase vrijeme
u Backoj.
FILOTEJ, m. •t'dod-tO';, ime musko. — isporedi
Filotije. — Od prvijeh vremena i u Danicicevu
rjecniku. Patrijarhu kiri. Filoteju (kv(»(. (j)l.lO-
<fOlo). Glasn. 11, 163. (rkp. xvii vijeka). — 1
mdnastir n Svetoj Gori. Filotej iiaricajemy luo-
nastyri>. Uomentijan^' 66. Filoteu (([)iI\U'«'€OV)
igumeiiB. 127. 132.
FILOTEJA
56
1. PIN
FTLOT'EJA, f. ime zensko. vidi Filotej. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 110.
FILOTIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Jo-
vana Filotica iz Grabovca. Griasn. ii, 1, 23. (1808).
FILOTIJA, m. vidi Filotije. — U nase vrijeme.
Na Filotiju Markovica iz Kormana. Glasn. ii, 3, 69.
(1808).
FILOTIJE, m. vidi Filotej. isporedi i Filotija,
Vilotije. — Od xviii vijeka a izmedu rjeniika u
Danicicevu (u Vukovu inia samo Vilotije). Pise
()ia ftfarom rukopisu) da je ,7215' (1707) kup|eno
u manastiru Dovoji . . . ,podvigoin(> i cenoju igu-
mena Filotija'. Vuk, dan. 1, 12.
FILOTIJIN, adj. koji pripada Filotiji. — U
vase vrijeme (pisano Filotin). Da je uzeo sebi
za suprugu Filotinu mater i na Filotinii ocevinu
stao. Glasn. ii, 3, 69. (1808).
FILOVO, n. ime selu. — Prije nasecja vremena.
Filovo (selo). S. Novakovic, pom. 149.
fIlOZOF (filozof), vidi filosof. — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belimi 316^. Buduci
pitan 1 filozof. Kf)rizm. 37''. Dobro rekose pri-
umdri filozofi. I. Ancic, ogl. xii. Tako nas uce
naravnici oli ti filozoii. M. Dobretic 370. I na-
sega filozofa strika Toma. Nar. pjes. ATik. 5, 460.
FILOZOF ATI, filoz^)fam, pf. philosophari, rdz-
loziti, govoriti kao Jilo.sof, tal. filosofare. — U
jednoga pisca xvii vijeka. I tako se ima filo-
zofat u druge stvari. I. Drzic 121.
FILOZOFIJA, vidi filosofija. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu 297*. I iilozofiju i
kriposti ine ii nemu ja viju. P. Hektorovic 16.
Navicena sam u retoriki, geometriji, filozofiji. F.
Vrancic, ziv. 8. Istinna filozofija bijaSe mis}enje
nd smi'ti. P. Posilo\ac, nasi. 12*.
FILOZOFSKI (filozofski), adj. vidi filosofski.
— U nase vrijeme i u Belinu rjecniku 316* u
kojem stoji (jamacno Hta»iparskom grijeskom) filo-
zovski. tako je na jednom mjestic i u nase vri-
jeme. Filozovska glava izabrana. Nar. pjes. vtik.
5, 1. Da mn bog da filozofsku glavu. 5, 476.
FILOZOP, m. vidi filosof. — U rukopisu xvi
vijeka. Posla po filozopa. Zborn. 1*. Cuvsi jodnoga
filozopa. 10".
FILOZOV, vidi filozof i filosof. — U jednoga
pisca xvii vijeka. Filozov pise pri Barleti. I.
Ancic, ogl. 59.
FILOZOF, vidi filozof i filosof — xv i xvi
vijeka. Mestri, ki so govore filozofi. Mon. ci'oat.
107. (1470). Dvinia raai^edonijskima filozofoma.
Aleks. jag. star. 3, 225.
FLLOZOFLJA, vidi filozofija i filosofija. — xvii
i xvi 11 vijeka. Stvari skrovite od filozofijo ali
drngoga znanja. P. Eadovcic, nac. 143. Kako
bi so hotio zvati Aleksandro veliki, a ne biti
junak y kako Ii mudri Aristotil, a ne znas filo-
zofijeV J. Paiiovac, pred. 69. Drugoga uceci gra-
niatiku, filozcjfiju. J. Filipovic 3, .340*'.
FIIjUGA, /. jtoveca lada s jednom katarkom,
iie/iokrivena, <«/. feluca, filuca. — U nase vrijeme
a Jioci kolorskoj (u JJuhrovniku se govori f ijugaj
/ u Vukovu rjecniku. A noj duzdo odasijn dare,
darova joj zladenu filugu. (iz Tiisna). Nar. pjes.
vuk. 1, 62J.
FITJTX, m. nckakva riba. — U nase vrijeme
n iJalmaciji. Filuii, filoiin, lichia amia? Oas. ces.
muz. 18r>|. 185. —vidi i felun.
FIJ^, fi|a, m. olrplias, slon, arap. tur. fil. —
isjutri'di vi|, fil. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika(inu gdjc nnj prije dolazi, u
Belinu 285'', u Stulicevu, (u Vukovu ima samo
ndj. fi)ev). Fiji jesu uhvaceni z dobrocinstvami,
koji budvici zi^dne toliko goleme i jake, poslusni
su coeku. M. Eadnic 393'*. Vojnici svqjira ele-
fantom aliti fi|om krv ukazase. S. Margitic, fal.
167. Ne brojeci mnostvo koiiika ni bojnih ele-
fanata aliti fi|a. And. Kacic, kor. 331.
FL^A, /. vidi hvjela.
FI^AEKA, /. pistrix, copa. — Postajc od fijer.
a) zen.'iko ce^ade koje pece Hi prodajc Iijeb, peca-
rica. — u Bjelosfjencevu rjecniku (v. fistrovica)
i u Jamhresicevu (,artopa'). — h) vidi preproda-
A-alica, isporedi pijarka, pijarica. — u nase vrijeme
u Hrvatskoj i u ,^uIekovu rjecniku (,fratscliler-
weib, fratschlerin').
FI^ER, m. vidi filer. — xvni vijeka po sje-
rernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelo-
rtjenceru (fi}er, bee ,viennensis quadrans, nummus,
niiniitum, nummus perexiguus, nummulus terun-
cius, teruncium, trux, obolus') gdje naj j)'>'^j^
dolazi. A ne vaja svaki ni fi|era. M. A. Ee}-
kovic, sat. H7*. Meni se cini, da ovaj ovan nije
vise vridan nego 3 fi|ora. S). Eapio 249.
FI^EV, adj. koji pripada fi(u, fijima. — U
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (,elephanten-'
,el6phanti' s primjerom iz narodne pjesme : Kamo
Ii ti dvi zmajeve glave i u svakoj dva fijeva zuba).
I izvadi jatagana kriva, usi su mu od fi|eva zuba.
Xar. pjes. marj. 156.
FI^UGA, /. vidi filuga. ■
ITMA, /. ime zensko. vidi Fimija. — Prije na-
sega vremena. S. Novako^-ic, pom. 110.
FLVIFA, FIMFU^A, /. vidi famfu|a. — U Su-
h'kovu imeniku. 82.
FIMIJA, /. ime zensko, vidi Jefimija. — Prije
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 110.
1. FIN, fina, adj. u tudijem jezicima iz kojijeh
je uzeta ova rijec prno je znacene : tanak, ali su
se iz ovoga razvila druga znacena s kojima je
presla u nas jezik. — isporedi vin. — Akc. je
a nominalnijem ohUcima (osim nom. sing. m. i
akuzativa kad je jednak nominatival) onaki kaki
je u gen. ; u slozenijem oblicima onaki je kaki je
u nom. — Po primorskijem krajevima doslo je
od tal. fino, 2)o sjevernijem mozebiti od srvnem.
fm. — Od XV vijeka (vidi kod h)J, a izmedu
rjecnika u Bjelosfjencevu (fini ,praeclarus, egre-
gius, generosus, bonus'), u Voltigijinu (fini ,fino,
sottile, bollo' ,fein, schon'), u Vukovu (fini, vide
vini, a ovo je tumaceno ,fein' ,elegans, excellens'
s dodatkom da se govori u vojvodstvuj, u Dani-
cicevu (fini., srl. ,finus, purus'). — Komp. fiiii
(Od naj finega otajstva bozanstvenoga. V. Andri-
jasevi6, jnit. 152. ovako je u nase vrijeme u Du-
brovniku. I'. Budmani) i fniiji (Jere ce mi fiuija
jjostati (vuna). M. A. Ee|ko%dc, sat. H4''. Od
naj finijih tvorila. Nar. prip. vrc. 175). aj o vuni,
lanu itd. u kojega je tanka zica, pa o tkanu koje
se od onoga naprarla i koje je, koliko je tana
zica, (epse i skup^e. suprotno debeo, grub. Finom
.skarlatu skrati vlas. 5l. Vetranic 1, 11. Koji je
fino sukno nacinio. M. A. Eejkovic, sat. L4».
Zafajuje noj na finoj vuni. L4''. Nademo doma
gDspodu gdi nesto od finoga beza sijo. D. Obra-
ilovic, basn. 404. Jos na riojzi odijelo fino. Pjev.
crn. 261''. Ter mi si obuci tu fiiiu stomanu.
Nar. pjes. istr. 3, 8. Uciiii jedan zavezaj u finoj
niarami. Nar. priji. vrc. 110. — b) o zlatu i srebru
s kojijem nista drugo nije mijesnno. vidi i cist
kod a, bj. Srcbi'a glaiiisko;::!! ilva saku)a, u jo-
diioini. sakuju 5 plo6a i nckoliko zri.ua fina . . .
sakujb drugi fina. Mon. serb. 406. (1441). Dva
1. FIN
57
PIEAIiE
plika fina srebra. 498. (1466). — c) kaze se po
predamijem znacenima i o drugijem stvariina
kao pohvala i znaci uopce: lijep, velike cijene.
Sto u tebe nansnica nema, dobro ti je ture od
percina, fine en ti napravit' solufe. Nar. pjes.
here. vnk. 53. Fina ovoga duvara na ovoj bogo-
mo}i! Nar. prip. vrc. 175. — (I) i 0 cejadetu se
kale kao pohvala, te znaci: koji plemenito misli,
Hi koji umije iiludno opcipi s drugijein. snprotno
je prostacki, grub, neotesan itd. vidi u Bjclostjen-
cevu rjecnikii. — e) a ce^adetn (i o onnnie sto
takovo ccjade radi, govori) vioze se kaznti ne po
sve u dohrovi smislu, te znaci: lukav. Fin ti s"
mladic, i umijes sve. M. Drzic 301. — .s ovijem
znacenem inia i adv. fino. Ko fino laze ta slicno
kaze. (U Crnoj G-ori). Nar. piosl. viik. 158. — I
u Sulekovu rjecniku (,fein').
2. FIN, m. finis, svrsetak, tal. fine. — TJ je-
dnoga pisca xv vijeka. Gdi ni konac ni fin dobru
ne ni hvali. M. Marulic 60. On je alfa i o, po-
cetak tere fin. 207.
3. FIN, m. nem. Finne. a) covjek iz etnogra-
fickoga plemena kojemu pripadaju Finlayici, Ma-
gari, Lopari itd.; h) covjek iz Finlandije. isporedi
Finlandae. — U Sidekovic rjecniku (,Finnlander,
Finne').
FINA, /. grc. ipr'ivri, vrsta orla. — U Danici-
cevu rjecniku: fina, '^t'jvtj: Fina, milostiva ptica,
nisjDadajema orlicista hranestii. rH^i.*ep/\HHr'B,
oocHiw. repi],er. 274).
FINANCA, vidi financija.
FINANCIJA, /. vidi financije, tal. finanza. —
U nase vrijeme u Dalmaciji (i finanea) gdje se
cestu ovako zove i financijalna straza.
FINANCIJALNI , adj. koji pripada jinanci-
jama. — Od tal. finanziale. — U Sulekovu rjec-
niku (,finanz-').
FINANCIJE, /. pi. reditus publiei, ciu-a redi-
tuum pnblicoruni, drzavni dohoci, uprmj(ane dr-
lariujt'in dokocima, tal. finanze, iiein. finanzen.
— U Sulekovu rjecniku (,finanzen, finanzwesen').
FINANSIJEE, m. vrlo bogat, novcan covjek,
franc, financier j:>r€A;o nemackoga jezika. — U Sule-
kovu rjecniku, (,finaneier, finanzmann').
FINAZITA, /. iine zensko. — Prije nasega vre-
mena. Finazita (monahina). S. Novakovic, pom.
110.
FINCAN, vidi filgan i fingan. A na sofre
zlatne gvantijere, na nu niece kupe i fincane.
Nar. pjes. vuk, kovc. 93.
FINCEVAC, Frncevca, vi. selo u Hrvatskoj u
podzupaniji krizevackoj. (kct/jkavski) Fincevee. Pre-
gled. 66.
FINDEl^, TO. od slame zenska kapa, kao supaj
tanir. vidi hondej. — U Vukovu rjecniku u kom
se ovako tumaci s dodatkom da se govori oko
Siit,a.
FINDIKA, /. inladica sto za jednu godinu iz-
hije iz drveta, hice od tur. fydan (grc. <pvTuvrj).
— U Vukovu rjecniku gdje se onako tumaci s do-
datkom da se govori u Boci.
FINGATI , f nigam , impf. fingere , izmis(ati
(nesto laznoj. — Od tal. fingo, praes. glagola
fingere. — xvii vijeka. Finga to jes ,izmijes}a'
koju god priliku. B. Kasic, nac. 7. Ako fingaju
spen^e za vadit vece nijedi. I. Drzic 304. i u
nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FINGAN, vidi filgan. — Od xviu vijeka. Po
jedan fingan. G-. Pestalic, utis. 246. Mrkii kahvu
iz fingana srce. Nar. pjes. juk. 380.
FINICKI, adj. vidi finski. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Na kraju zamorja finickoga. A. To-
mikovic, ziv. 133.
FINIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
menn. S. Novakovic, pom. 110.
FINIK, 7)1. phoenix dactylifera L., drvo i plod,
vidi paoma i datala , grc. (foCn'^. — Od pr-
vijeh vremena, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
fenik) i u Danicicevu (finikt ,palma'). Dastt
jemu zahara i finiky (vocej jeliko potrebova. Do-
mentijan'' 192. Finik, finiks, palma, phoenix
dact3difera L. B. Sulek, im. 82. — U rukopisu
XV vijeku stoji s oblikotn finiky prema novogrc.
TO ifotvixi. Starine. 10, 86.
FINIKOV, adj. koji pripada finiku, finicima.
— U rukopisu xv vijeka. Finikova kostbca. Sre-
dovj. }ek. star. 10, 86.
FINIKS, vidi kod finik.
FINKA, /. zeba, bitkavac, nem. fink. — U nase
vrijeme. Finka (zeba), der gartenfink, buchfink,
waldfink, fringilla caelebs. G. Lazic 57.
FINLANDAC, Finlanca, m. covjek iz Finlan-
dije. — isporedi Fin. — U jednoga pisca xvui
vijeka. Se).ani Finlandci. A. Tomikovic, ziv. 268.
FINLANDIJA, /. kraj u sjevernoj Evropi koji
pjripada Busiji, nem. Finnland. — U Sulekovu
rjecniku.
FINLANTKINA, /. zensko ce}ade iz Finlandije.
— isporedi Fiiikiha. — f/ jednoga pisca xviii
vijeka. Zajubio se je u jednu Finlandkinu. A.
Tomikovic, ziv. 273.
FINOCA, /. osohina onoga sto je fino Hi onoga
koji je fin. — Od xvin vijeka. Svedska vuna se
s finocom ingleskoj ^ vuni ukloniti nece. I. Ja-
blanei 129. — i a Sulekovu rjecniku (,feinheit').
FINOFES, m. fi.ni (?) fes. — isporedi vinoves.
— U narodnijem pjesmama nasega vremena (u
Vukovu rjecniku, premda ima finofesak, nema
finofes nego samo vinoves sto je tumaceno • ,fei-
nere fessmiitze' ,q. d. fino fes?'). A na glavu fesa
finofesa. Nar. pjes. WLk. 3, 535. Kamo tvoga fesa
finofesa? 3, 539. A na glavu kapu finofesa. Nar.
pjes. jiTk. 241.
FINOFESAK, fmofeska, to. dem. finofes. —
isporedi vinovesak. — IT narodnijem pjesmama
nasega vremena i u Vukovu rjecniku. Na glavi
ti, Mujo, fesak finofesak. Nar. pjes. vxik. 1, 446.
FINOFESIC, m. vidi finofesak. — U narod-
nijem pjesmama nasega vremena. I ustakni fino-
fesic mali. Nar. pjes. juk. 402. Brez kalpaka u
finofesicu. Nar. pjes. petr. 1, 249.
FINO POl^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. St. no v. 1875. 609.
FINOST, /. vidi finoca. — U jednoga pisca
Diibrovcanina xvi vijeka (po dubrovackom go-
voru finos). Ovoga kamena finos poznajiici. B.
Gradic, djev. 179.
FINSKI, adj.Jioji pripada Finima, Hi Fin-
landiji. — U Sulekovu rjecniku (,tiunlandisch').
FINZAN, vidi filgan. — U rukopisu xvn vi-
jeka (moze biti da treba citati fingan, vidi g).
Prisipji ki. nemu dva finzana vode. Glasn. 25, 35.
(xvn vijek).
FINKINA, /. vidi Fin. a) zensko celade fin-
skoga plemena; b) zensko ce}ade iz Finlandije.
ispjoredi Finlantkiiia. — U Sulekovu rjecniku (,Finn-
landerin').
FIEALE, f mila, /. pi. jemenije. vidi filar. —
U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori n
Boci.
FIRENCA
58
FISTAE
FIRENCA, /. vidi Fijoreuca, tal. Fii-enze. —
U jednoga pisca xvia vijeka. Saboi- od Firence.
J. Matovic 134. i u Sulekovu rjecniku (,Florenz'j.
FIRGAZ, m. bati, batine (had se bije dijete
prutomj, magar. virgas, Hi lat. virgas ijreko ne-
mackofia jezika. — U jednoga pisca xvin vijeka.
Kako bi kom detetu firgaz ili ferulu poceo da-
vati, ja bi S nim zajediio poceo plakati. D. Obra-
dovic, ziv. 21.
FIKITI, firim, Impf. vidi viriti. — U nase vri-
jcmc H Slavoniji. T. Maretic.
FIEIZ, m. klis. J^. Stojanovic. — TJ nase vri-
jeine. Firiza tepu, ne smetaju im brkovi. Dok
smo se jos igrali firiza. Nar. posl. stoj. 62. — vidi
viriz.
FIENIS, m. pokost, nem. firniss. — U Sulekovu
rjecniku.
FIEULA, /. ferula communis L.,^ vidi fijerla,
a). — U nase vrijeme u Dahnaciji. Cas. ces. muz.
18.52. 49. B. Sulek, im. 83.
1. FIS, inter j. glas kojijem se j)okaziije kako
zveci udarac (n. p. zamnica). — tf Vukovu rjec-
niku (.schallwort, den liieb zu bezeichneu').
2. FIS, m. arbanaski fis, rod, ko}cno, pleme.
— Od XVIII vijeka. Fis od fisa, pi. fisovi, nazione.
S. Budmani 421". Arnauti, koji su ziveli iia zemji
danasiiega toplickog okruga, bili su, po kazivaiiu
nekih izmeda nih, od sedam fisova ili plemena.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 362.
FISIKA, vidi fizika. — Z^ jednoga pisca xviii
vijeka. Nauci od fisike. A. d. Costa 1, 86.
FISAK, fiska, m. fiscus, drkivno blago. — U
jednoga pisca xvi vijeka. Koji bi prilozili cri-
kvena doljra komori ili fisku. S. Budinic, izpr. 135.
FISI\Al, /. vika, (jrajanc (celadi, a moze biti i
zivotina), vidi viska, vriska. isporedi fiskati. —
U nase vrijeme u Crnoj Gori, a izmedu rjeenika
u Vukovu (s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori). Da je kome stati poglodati sokolovce
mlade Crnogorce kako cine iisku i vese|e. Ogled,
sr. 223. Stoji fiska hatah i paripah, a bijesni
Turci popijevaju. 442.
FISKAC, interj. vidi fis. — U Vukovu rjec-
niku.
FISKANE, n. djelo kojijem se Jiska. — F Vu-
kovu rjecniku.
FISKATI, fiskam, impf. ciniti fis fis, n. p. pru-
tom. — U Vukovu rjecniku (fiskati, n. p. prutom).
FISNUTI, fisnem, pf. a) udariti cim (tako da
se us to kao da cuje glas fis.) — od xviii vijeka.
Okruzi lucaricom i fisnu ga kauienom u celo.
F. Lastrie, ned. 75. Fisnu Malkusa po glavi tako,
da mu takija uho odsico. D. Eapic 252. i u nase
vrijeme u Dubrovniku: ,Fisnuo ga je (zausnicom)'.
,Fisnucu te'. P. Budmani. — b) vidi zviznuti. — u
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Zapucase puske
na hijade i fisnuse do sedam hi|ada. Nar. ])jes.
vuk. 5, 381.
FISTA, /. anthus Bechst. , neka ptica. — U
vase vrijeme u Sp(etu. Anthus spinolctta Bp.,
fista [pojarica. Anthus pratensis Bechst. , fista
blatarica. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 28.
Anthus aquaticus Bechst., fista. imen. krajesii. IS.
FiSTAC, m. ])istacia vera L. (fructus), vidi
pistar, orascic, tur. fystyk. — L' nase vrijrme u
Dubrooiiku. V. Budmani.
KLSTAN, listiiiia, )ii. neko zensko odije/o, suki'iu,
tur. fistaii. — isporrdi fustan. — fl Vuknru rjrr-
nikn (,art frauonrock'). — Ovako se zone i bijcio
odijeh) kill) sidini .iti) Arhanasi nose od pusa do
kolena, arbanaski fustau.
FISTATI, fistam, vtq)/. buktjeti, vidi i lizati.
— U narudnoj p)jesmi (iz Bosne) nasega vremena.
Sto mu doro radi! u uos zvizde, u nebesa skace.
ispod uogu ziva vatra sijeva, a na usta mavi
plamen fista. Nar. pjes. juk. 217.
FISTONIC, m. prezime. — TJ nase vrijeme.
Schem. spal. 1862. 28.
FISECINA, /. aiujm. fisek. — U nase vrijeme.
Ovde izvadi onu fisecinu. Pravdonosa. 1852. 3.
FISECNICA, /. vidi fiseklije. — U Vukovu
rjecniku.
FISEK, m. embolus, spravan prah i olovo za
napunane puske i obavit (obiaio) hartijom poput
va]ka, tur. fisek. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjeenika u Vukovu. Fiseka za dugacke puske.
I. Zanicic 124. Pa se brani malijem puskama
dok izgorje tri teste fiseka. Xar. pjes. vuk. 4, 428.
I u cese cetrest fiseka. 4, 430. Besposlen Mujo
fiseka savija. (U Eisnu). Nar. posl. vuk. 12. —
Kaze se i za drugo sto je na isti nacin napra-
v^eno, n. p. fisek novaca. — I kao muski nadimak :
Tako je n. p. u Eadevini u selu Brasini bio neki
pop Petar (od starine Clagovic iz Pive, ali su ga
ondje zbog osobite hitrine i plahosti zvali Fi-
sekom i Fisekovicem). Vuk, rjecn. 826i>.
FISEKACA, /. na jednom mjestu u pisca na-
sega vremena; ne znam jeli nepun fisek Hi har-
tija na fiseku. Izvadi iz cesa jedan fisek, odbuci
zi'no i dva dijela praha povrati u cesi, na dlaiiu
lijeve ruke sasu malo praha, pa, da oprostite,
piiivacom razmuti i ucini mastila, pa ce reci
Stijepi: ,Umoci prst desne ruke pa pritisni na
ovoj fisekaci'. V. Vrcevic, niz. 183.
FISEK-CESE, /. iJL vidi fiseklije. — U Vu-
kovu rjecniku.-
FISEKLIJE (cese), /. pi. cese sto vise o pasu
u kojima nas narod nosi fiseke, mrfi pripojasnice.
— isporedi fisecnica, fisek-cese. — Od fisek tur-
skijem nastavkom li. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku. Kese fisokHje. M. D. Milicevic,
zim. vec. 210.
FISEKLUK, m. cesa a kojoj se nose fiseci, tur.
fiseklik. — Od xvm vijeka a izmedu rjeenika u
Vukovu. Kamo nagak, puska, fisekluci? I. Zanicic
30. I fisekluk okovani zlatom. M. Katancic 69.
FISEKOVIC, m. muski nadimak (vidi iiiek pri
krajuj i prezime. Sem. srb. 1882. 238.
FISFIEIC, m. jjatujak, starmali. isporedi ficfiric.
— Postaje Hi od magar. felferfi, polucovjek, Hi od
arap. tur. ferferet, lakoumnost (ovo znacene od-
gocara boje sadasnemu zna^'enu rijeci ficfiric:
moze biti da su fisfiric i ficfiric dvije razlicne
rijeci, prva bi bila iz magarskoga a druga iz
turskoga). — U Bjelostjencevu rjecniku: (jamacno
stamparskom grijeskom) fisfirlic, v. magas (kod
ovoga stoji fisfiric").
FISKAL, fiskala, m. odvjetnik (drzavne) bla-
gajne; dizavni odvjetnik. B. Sulek, rjec. 478l>.
nem. fiscal.
FISlvALNl, adj. fiscalis, knji pripada drzavnoj
blagajni (, fiscus') ///' fiskalu. — U Sulekovu rjec-
niku (fiskalni ,fiskalisch'; fiskalui pristav ,fiscal-
adjunkt').
FISpAN, m. siva ili rrna elastii'na tvar, slicna
rozini, sto stoji u kitovijem ustima mjcste zuba,
nem. fischbein. — ispuredi i balina (u suple-
mentu). — U nasf vrijeme. Fispan — fischbein. J.
Paucic, zoolog. !'.». / // i>ulekovu rjecniku (,fisch-
Ik'Iu'j.
FlSTAli, fistra, in. pekar. lal. pistor. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
FISTAKNICA
59
FJEESATI
FISTARNICA, /. pelcarnica, vidi fistar. — U
Bjelostjen cevu rjecniku.
FISTATI, fistim, impf. vidi vristati i vistati.
— U nase vrijcme u Crnoj Gori, a izmedu rjec-
nika u Vukovu. Koni fiste, sokolovi piste. Ogled,
sr. 244.
FISTINAC, Fistinca, m. seoce ti Hrvatskoj u
podzupaniji krizevaekoj. Pregled. 69.
FISTEOV, adj. koji pripada fistru. — U Bje-
lostjencevu rjecniku.
FISTEOVICA, /. pecarica, vidi iistar. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
FIT, m. tal. fitto, najnm. a) conductio, najam,
zakup, kirija. — od xv vijeka po zapndnijem
krajevima, a izmeSu rjecnika u Bjelostjencevu
(fit, daiie vu napredek, najem etc. ,locariura') i
u Voltigijinu (,affitto, pigione' ,zins'). Tomu fitu
tece termen vela masa vsako lito. Mon. Croat.
146. (1492). — h) kamata. — u Bjelostjencevu
rjecniku (v. cins).
FITANE, n. djelo kojijem se (2.) fita. — U
Bjelostjencevu i u Voltigijinu rjecniku.
1. FIT ATI, fitam, impf. vidi hitati i hvatati.
— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori
u Perastu i s pjrimjerom iz narodne pjjesme: A
sto me pitas, te me ne fitas?
2. FITATI, fitam, impf. tal. affittare, davati u
najam, pod zakup, vidi i fit. a) davati u najam;
h) davati (novce) na korist, na. kamatu. — is2:)0-
redi fitovati. — U Bjelostjencevu rjecniku (fitam,
vu najem dajem. ili hasnu hize, bascinu, peneze
etc.) i u Voltigijinu (, affittare, arrendare' ,ver-
miethen, verpachten').
FITIL, fiti}a, m. ellychnium, funiculus incendia-
rius, linamentum, arap. tur. fitil. — isporedi viti}.
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade-
sima, osim nom. i ace. sing, i voc. fitiju, fitiji.
— Od XVII vijeka a izmedu rjecnika u Mika}inu
(fiti|, stin za rane) gdje naj prije dolazi, u Be-
linu (jlinamentum' 723b), u Bjelostjencevu (kaj-
kavski fitil, v. sten), u Stulicevu (,ellychnium'),
u Vukovu: vide vitil, a kod ovoga stoji: 1. ,die
lunte' , funiculus incendiarius'. 2. ,der doclit' , ellych-
nium', cf. svjestilo. 3. sto se u ranu mece (savije
se od s^dlca, pak se namaze melemom). a) ellych-
nium, stijen, svjestilo. Ali se (svijeca) mucno
uzeze kada je fitij. ohladio. M. Eadnic 270''. Tri
se stvari u svici nahode: svitlost, vosak, fiti}. A.
Kanizlic, utoc. 539. Pa udari vostane fitije. Nar.
pjes. petr. 2, 69. — h) funiculus incendiarius,
konoplano uze tako sprav^eno i namazano da,
kad se napali, gori hez plamena i ne gasi se. —
u Vukovu rjecniku. — c) iscupana krpa sto se
mece u ranu. — « rjecnicima. — d) marchantia
polymorpha L. , japrika , jetrenka. Fiti}, fitijak,
lichen, epatica, marchantia polymorpha L. B.
Sulek, im. 83.
1. FITIi^ACA, /. u Vukovu rjecniku, u kojem
ima samo oblik viti^aca, a kod ovoga stoji: U
Hrvatskoj na turskoj granici na velikoj moci
vidi se kao kosnica, iznutra od stvari koje mogu
gorjeti, pa kad bi udarili Turci, ono se zaj^ali,
da |udi izdaleka mogu vidjeti i da tree u jiomoc.
2. FITI^ACA, /. dehela ponava. vidi fiti}. —
U nase vrijeme. Slamiiacu, koju debelu ijonavu,
fiti|acu ili hasuru zvanu, perinu, . . . (U Gradiski
i brodskoj pukovniji). V. Bogisic, zborn. 216.
FITi:^AK, fitijka, m. uprav dem. fiti}, ali vidi
fiti}, d).
FITIl^IC, m. dem. fiti}. — xviii vijeka. Pri-
lipi liima pod krila fiti}ice zamocene u sumpor.
F. Lastric, ned. 305.
FITNIK, m. a) cuvjek, koji daje pod zakup,
vidi fit, aj. — u Voltigijinu rjecniku (,fittajuolo'
,verpachter'). — h) kamatnik, vidi fit, b). — u
Bjelostjencevu rjecniku (,foenerator, usurarius, da-
nista' kamatnik).
FITOVATI, fitujem, impf vidi fitati. — U
Bjelostjencevu rjecniku.
FITUBINAC, fitubinca, m. falco timmculus L.,
vrsta sokola. — U nase vrijeuie u Sp]etu. Falco
tinunculus L., fitubinac. Falco tinnuculoides Natt.,
fitubinac mali. D. Kolombatovic. progr. spal.
1880. 9. Cenchreis tinunculus L., fitubinac. im.
ki'a}esn. 12.
FIZEE, m. a) frontale, kao nakit na celu (u
lenskijehj, ■nem. visier; h) hazdarska mjera, nem.
visier(mass). — U Bjelostjencevu rjecniku (fizer,
kojega zene na celu nose , frontale'. 2. fizer, t. j.
stanovit mertuk ,stereometrum') i u Jamhresieevu
(fizer, koga zene na celu nose ,frontale').
FIZEEENE, n. mjerene (kao bazdar), vidi fizer.
— U Bjelostjencevu rjecniku (fizerene, mestrija
merena ,stereometria').
FiZICAN, fizicna, adj. naravan (koji nije ni
vrhu narcwi ni protiv naravi, a i koji nije du-
hovni Hi moralni, n. p. fizicna bolest). — Od
grc. (f'vaixug, naravan, preko mladijeh evropejskijeh
jezika, nastavkom tnt. — U Sulekovu rjecniku
(,physisch'), u kojem ima s istijem znacenem i
fizicki (istoga postana nastavkom Bskt).
FIZICKI, adj. vidi fizican.
FIzijOLOGi- (fizijolog), m. covjek koji se bavi
fizijologijom , grc. tpvaioloyog , ali preko mla-
dijeh evropejskijeh jezika. — U ^uJekovu rjecniku
(,pliysiolog').
FIZIJOLOGICKI, adj. koji pripada fizijologiji,
fizijolozima. — TT" Sulekovu rjecniku (,physio-
logisch').
FIZIJOLOGIJA, /. nauka o zivotnijem silama,
grc. tfvaio}.oyt'a (govor o naravi), ali preko mla-
dijeh evropejskijeh jezika. — tl Sulekovu rjec-
nikti (,physiologie').
FIZIK, m. covjek koji se bavi fizikom. — Od
XVII vijeka i u Belinu rjecniku (,physicus' 319*).
Mnogi vrijedni lijecnici i fizici i kirugici. B.
Kasic, in. 101. i u Sulekovu rjecniku (,physiker').
FIZIKA, ./". nauka o naravnijem silama (osim
zivotnijeh sila), grc. ipvoixr'i, ali preko mladijeh
evropejskijeh jezika. — Od xvi vijeka. Senten-
cija Aristotilova v knigah od fizike. Korizm. 13a.
i u Sulekovu rjecniku (,physik').
FIZIKALAN, fizikalna, adj. koji pripada fizici.
— U Sulekovu rjecniku (,physikalisch').
FIZOVATI, fizujem, impf. prepletati opanak
odozgor po sirini. u Posavini; kapicu opanka
poprijeko srmom i karmezinom preplitati. u Hr-
vatskoj i Slavoniji. F. Hefele.
FIZIK, vidi fizik. — U pisca xvii vijeka. Go-
vore fizici mudri da . . . I. Ancic, vrat. 194.
FIZLIN, fizlina, m. vidi vizle. — U Vukovu
rjecniku (fizlin) s dodatkom da se govori u Grbju.
FJASAK, fjaska, m. plosnata staklenica, tal.
fiasco. — U Belinu rjecniku 313a.
FJEESATA, /. vidi felsata. — U nase vrijeme
u Dubrovrriku. P. Budmaui.
FJEESATI, fjersam, pf. nagrdiU koga udarccm,
raiiom (naciniti mu fijersu na lieu). — Mozebiti
od tal. sfregiare, vidi i fijersa. — U na,se vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmaui. — U ovijem primje-
rima (iz Boke kotorske) nema j : Koja bi zona
FJEKSATI
60
FLEMATIK
ucinila pre|ubu, da je muz otpusti fersana nosa.
Pravdonosa. 1851. 25. Pa ako ista lazno recem
iieka me pred vama fersa (t. j. obijezi 7iozem po
obrazu). 1852. 23.
FJORENCA, FJOHENSKI, FJOEENTIN, FJO-
EENTINSKI, FJOEIN, vidi fijo-.
FLAFLATA, m. fjrb^avac, hvalisa, nnvotjre.
ipavhaug, ifuifhixag. — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Bndmani.
FLAKE, /. pi. ruble. — Napoznata pustana
(uroihio s vlakno? nem. flagge, zastava?) — U
lijclostjencevu rjecniku i u nase vrijeme po Hr-
vatskoj i Slavoniji. T. Maretic.
1. FLAM, m. podvratnik (a yoveceta), nem.
wammo ('?). — U Bjelostjencevii rjecniku: flam,
llamovina, podvratek ,pelles dependentos ex gut-
ture boum, palear, palearia'.
2. FLAM, m. covjek iz Flandrije, eovjek iz
nnrodn u Belfiiji koji govori dononemackijem je-
ziko»i, dnciii. Vlam, Flam. — J' iSidekovu rjecniku
(jFlammaiider'j.
FLAMENDLTA, /. mjesto a Srbiji. u okrugu
crnorijeckum. 8r. nor. 1872. 54:5.
FLAMENGO, in. vidi Flam, srlat. Flammengus,
tal. Fiammingo. — U jednoga pisca xv vijeka.
Cirnbri sada se zovu Flamengi. M. Marulic 72.
FLAMINSKI, adj. vidi flamski. — Radi po-
stana vidi P'lamengo. - U jednoga pisca xviii
vijeka. Flaminski (jezikj. A. Tomikovic, ziv. 271.
FLAMKINA, /. zensko ce(ade iz Fl^drije,
zensko ce(ade iz dononemackoga naroda unclgiji,
vidi Flam. — U Sidekovic rjecniku (,Flamman-
derin').
FLAIMOVINA, /. vidi 1. flam.
FLAMSIiI, adj. koji pripada Fluiniitia. —
isporedi flaminski. — U Sulekovu rjecniku (,flam-
miiiidisch, fliimisch').
FLANAK, flauka, m. valetudo calculorum, lithia-
si.s, vidi kainenac. — Mijec je jamacno romanska
(inozchiti tal. mal di fianco, srdobojaj. — U Be-
linu rjecniku (,calculi vitium' 453''), u Bjelosfjen-
ceou (flank, v. kamenec), u tittdicevu.
FLANDRA , /. psovka raspustenorn zenskom
ce{adeta. isporedi ces. flandra (ovako su Slovaci
zvali zenske u nascobinama iz Flandrije. Jung-
uiann), po^. fladra, oboje s istijem znacei'tem. ■ —
U Vukovii rjecniku: ,ein scliimpfwort fiir eine
liederlic-lie weibsperson' ,vulgivaga' s dodatkom
da se yorori n cojvodstvu osobito po varosima.
FLAiS'DRETINA, /. augm. flandra. — U Vu-
kovu rjecniku.
FLAXDRIJA, /. kraj ic Belgiji, nem. Flandern.
— ispori'di Fijandra. — U Sulekovu rjecniku.
FLANIJRLIAXSKI, adj. vidi flandrijski. — U
jednoga pisca xvni vijeka. U flandrijanskomu
vilajetu. I. Jablanci 70.
FLANlJRIJOT, m. kao daje nekakoo dumansko
odijclo, isjtoredi tal. fiandrotto, hekakvo selacko
odijelo. — Na jednoin mjestu u pisca xv vijeka.
Pod gnbieom flandrijotom vrat mi mokar bise
potoin. M. Marnlic 265.
FLAN JJRIJ SKI, adj. koji pripada Ftandriji.
— isporedi flandrijanski. — V ^ulckova rjecniku
(,flaiulri.sch').
FLANEL, flanL'la, m. iieko ouneno tkaiie, nem.
Haiioll. -- ixjiDrrdi Wninw. — U i^iUekovu rjec-
niku.
FJjAA'ELA.N, lliiiicliiii, ailj. koji je narincn od
Jlunela. - I' Sulekovu rjecniku (,flanolli(K-k' fla-
neliia aakAa).
FLANELAR, m. covjek koji napravla jlanel.
— U Sulekovu rjecniku (,flanellmacher').
FLAXER, flanera, m. vidi flanel. — JJ Vu-
kovu rjecniku.
FLASTATI, flastam, impf. vidi hvastati. — U
Bjelostjencevu rjecniku (flastam, flistam, v. tlapim).
FLASTAR, flastra, m. vidi flastar, a). — (I
Voltigijinu rjecniku (flaster, flastra ,inipiastro'
,pflaster').
FLASA, /. item, flasche, staklenica. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (flasa, kositreno posudje etc.,
kondir ,cirnea', v. baril) i u Voltigijinu (,fiasco'
,flasche'). — U nase vrijeme n Sulekovu rjecniku
(,flasche').
FLASTAR, flastra, m. nem. pflaster. a) empla-
strum, melem, obliz. — od xviii vijeka po sjevcr-
nijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (kajkavski flaster) i u Jambresicevu (flaster).
Onaj flastar, mec ili obliz uaciiia se od voska.
I. Jablanci 191. Kad dam flastar, lik pripravan
rani. M. Kuhacevic 26. — • h) opeke i drugo dim se
kaldrma tie, vapno i drugo eim se pokriva zid.
— a Bjelostjencevu, rjecniku (kajkavski flaster,
t. j. na zidn, jjodu, na tleh, krasta ,crusta').
FLASTARNIK, m. rovjek koji kaldrma, Hi po-
kriva vapnom i drugijem zid (koji flastra). —
U Bjelostjencevu rje niku (kajkavski flasternik,
koji flastra ,crustarins').
FLASTRANE, n. djelo kojijem se flastra. —
U Bjelostjencevu rjecniku.
FLASTRATI, flastrara, inqjf. klaciti zid, po-
krivati ga vapnom i drugijem, vidi flastar, b).
— U Bjelostjencevu rjecniku: ,iiicrusto, crusto,
crusto parietem, murum etc., tectorium induce,
incrustare parietem' ; oklaciti zid, v. belim. —
iiem. pflastern.
FLAT, /. flatus, inflatio, ructus, vjetar (a (ud-
skom tijelu i koji kroz iista izlazi), nadam, podriy,
tal. flato. — U jednoga pisca Dalmatinca xvin
vijeka. Flatima likfirija. J. Vladmirovic 13. Nece
te boliti lumbi ni muciti flati. 20. i u nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. iiudmaiii.
FLAUTA, /. vidi frula, tal. flauto. — U Su-
lekovu rjecniku (.flote').
FLAUTISTA, m. eovjek koji svira u flautu, tal.
flautista. — JJ Sulekovu rjecniku (,floteublaser').
FLEGMA, /. pituita, sluz, grc. ifXiyua, lat.
phlegma. — U rukopisu xv vijeka i u i}isca:s.vu.
Ea'bvi., flegrau, zltci. rusu i zltcb crbnu. Sredovj.
}ok. star. 10, 95. Ostali tri umori, to jest kolora,
malinkonija i flegma. M. Orbin 209. — I u Su-
lekovu rjecniku preneseno na tihu, tromu cad:
,phlegma' hladnokrvje, flegma.
FLEGMATICAX, flegmaticna, adj. kojije tihc,
Irume cadi, hladnokrran. — Postaje kao flegmatik
nastavkom lutj pred kojijem se k mijei'ia na c.
— U Sulekovu rjecniku (,phlegmatiscli').
FLI-ICtMATIK, m. f'ovjek tike, trome cudi, hladno-
krvac, lat. phlegmatjcus preko ndadijch evrojicj-
skijch jezika. — U Sulekovu rjecniku (,plilegma-
tiker').
FLEKTA, /. cimje iiokrirena jiostcfa (pokricac
i plahta). — Ncjjuznata postana, bice rijcc ro-
manska, (tie treba misliti na nem. flechto, {csa,
pleter). — U Dubrovniku od xvm vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,lecti tegumonta'). U
toliko drpoci floktu i ua lice potezuci je, slijedi
Imcit i zavijiil. I!. Zuzori 95''.
FLEMATIK, adj. vidi flegmatican, tal. licm-
matico. — U dva pisca xvii vijeka. Zato ga
FLEMATIK
61
FOCANSKI
njekolici scinise^ naravi flematike i studene. B.
Kasic, in. 90. Cetiri iimori od tijela, to jest kr-
vavi. srditi, melaiikolik i flomatik. M. Orbin 73.
FLINTA, /. puslca, nem. flinte. — isporedi
vlinta. — Akc. sc mijeim u (jen. pi. flinata. —
U nase vrijenv po .yevemijem krajevima^ (u Vu-
kovii rjecnikit ima samo oblik vlinta). Cist kao
flinta. (Gro, siromali. va|a da se ovde misli na
pusku ,golocijevku'). Nar. posl. vuk. 348.
FLISTATI, flistam, impf. vidi fiastati.
FLOKOVCI, Flokovaca, m. pil. u Danicicevn
rjecniku: Flokovi-ci, katun koji je car Stefan
dao crkvi arhandelovoj u Pi'izrenu: ,katuni, Flo-
kovtci'. (Glasn. 15, 278 god. 1348?).
FLOE, m. koprena, nem. flor. — Od xviii vi-
jeka po sjevernijem krajevima. Obukoso nu u
crnu odicu i iiezin obraz crnim florom pokrise.
D. Eapic 180.
FLOEA, /. Flora, ime zensko. a) u rimskoj viito-
logiji hogina od cvijeca. — u Belinu rjecniku 3'20=>.
— b) u nase rrijeme ime krscansko. — isporedi
Cvijeta i Fijora. — u Sulekovu rjecniku (,Flora').
FLOEENCA, /. vidi Florencija i Fijorenca. —
U jednoga pisca xvi vijeka. Selenski zbor sabran
u Florenci. S. Budinic, sum. 11a. Zbor od Flo-
rence, ispr. 4.
FLOEENCIJ, vi. Florentius, ime niusko. —
isporedi Florencije, Florencijo. — U Sulekovu
rjecniku (,Florentius' Florencij, Florencio, Flo-
rencie).
1. FLOEENCIJA, /. vidi Fijorenca, lat. Flo-
rentia. — U jednoga pisca xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjenceva (pisano ^'FlorQutm) i u
Voltigijinu. Umri v Florenciji. S. Kozicic 23^^.
2. FLOEENCIJA, /. Florentia, ime zensko, vidi
Florencij. — TT jednoga p)isca xvii vijeka. Boga-
bojeca zena Florencija. F. Glavinic, cvit. 190i.
FLOEENCIJE, FLOEENCLTO, vidi Florencij.
1. FLOEENTIN, m. vidi Fijorentin, lat. Flo-
rentiuus. — U Bjelostjenceva rjecniku.
2. FLOEENTIN, hi. Florentinus, ime musko.
— TJ Sulekovu rjecniku (,Florentin').
FLOEENTINSKI, adj. vidi fijorentinski. —
XVI i XVIII vijeka. Florentinski biskup. S. Ko-
zicic 23'^. Sv. Antoniu postade arcibiskui^om floren-
tinskim. A. Ivanizlic, kam. 10. Saboru floren-
tinskomu. I. Velikanovic, uput. 3, 37.
FLOEIC, m. prezime. — TT nase vrijemc. Sem.
srb. 1882. 238. Ilija Floric. Eat. 362.
FLOETJAN, Florijana, m. Florianus, ime musko.
— U Sulekovu rjecniku (,Florian').
FLOEIJANOVAC, Florijanovca, m. seoce u Hr-
vatskoj u podzupaniji krapinsko-toplickoj . (kaj-
kavskij Florjanovec. Schem. zagr. 1875. 102.
FLOEINAT, florinta, m. vidi forinta. — Samo
u Voltigijinu rjecniku (florint).
FLOEOJKIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Nikola Florojkic. Eat. 370.
FLOS, m. splav, nem. floss. — ispjoredi f|os.
— [/ ugarskijeh Hrvata. Na obloku flosa napij
se. Jacke. 4.
FLOTA, /. classis, vojnicki brodovi, tal. flotta,
nem. flotte. — isporedi brodov|e, plav|e. — Od
XVIII vijeka po sjevernijem i zapadnijem krajevima.
Znao je spraviti iz nista strahovite flote. A. To-
mikovic, ziv. iv. Flota morem, a trupe po subu.
Nar. pjes. vuk. 5, 491. Svu pasinu flotn zapalio.
Pjev. crn. 305^. i u Sulekovu rjecniku (,flotte').
FLOTUN, flotuna, m. mala ceta (od deset dva-
deset) vojnika, franc, peloton preko tal. plotone.
— U nnvodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre-
mcna. Kad se junak sanca privatio, al ga flotuu
carski docekao. Nar. pjes. vuk. 5, 332.
FLUEA, f. vidi frula. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Lepo flurom svira . . ostavi fliu'u svoju.
D. Obradovic, basn. 223.
FLUEIC , vi. prezime. — xvi vijeka. Barto
Fluric. Mon. croat. 189. (1506).
FLUTA, /. nekakva riba, lat. fluta. — U je-
dnoga pnsca XVI vijeka. Fluta riba onaj u moru
ka plije izide na suli kraj za |ubav od zmije. D.
Eanina 13''.
FLOS, m.. splav, hem. floss. — isporedi flos.
— U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku.
F^^OSAE, m. covjek koji %iprav]a splav^u (flo-
somj. — U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjec-
niku.
FOCIJA, m. vidi Focijo. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Odmetnik Focija. A. Kaniilic, kam. 12.
FOCLJAN , m. Focijev pristasa. — isporedi
Focijanac. — xviii vijeka. Hoti joster da i Fo-
cijani posju. K. Pejkic 31. Sto Focijani sada
govore. A. Ivanizlic, kam. 714.
FOCIJANAC, Focijanca, m. vidi Focijan. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Ne samo Focijanci
nego i drugi. A. Kanizlic, kam. 7. Focijanci
nece mirovati. 332.
FOCIJANICA, /. zensko cejade koje pristaje za
Focijem. — TJ jednoga pisca xviii vijeka. Ova
zenica Focijanica. A. Kanizlic, kam. 588.
FOCIJANOV, adj. koji pripada Fociju Hi Fo-
cijanima. — xviii vijeka. Biskupi Focijanovi.
S. Badric, ukaz. 39. Eazlucenje Focijanovo. A.
d. Costa 1, 133.
FOCIJANSKI, adj. koji pripada Focijanima.
Ne piju focijansku otrovu. A. Kanizlic, kam. 739.
Od razlucenja focijanskoga. A. d. Costa 1, 133.
FOCIJANSTVO, n. stranka Focijanaca. — TJ
jednoga pisca xvin vijeka. Od nega je pocelo
focijanstvo. A. Kanizlic, kam. 23.
FOCI JIN, adj. koji pripada Fociji. — xvm
vijeka. Naslidnici bijabu Focijini, K. Pejkic 36.
Vapijahu protiva nepravdi Focinoj. S. Badric,
ukaz. 25.
FOCIJO, m. 't'ltnioc, ime musko, lat. Photius.
— XVI 11 vijeka. Patriarka carigradski Focijo. J.
Filipovic 1, 167=1. Kada Focijo bijase poodrastao.
A. Kanizlic, kam. 7.
FOCA, /. ime mjestima. — Stariji je oblik bio
Hoca, koje vidi. a) grad u Hercegovini u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn.- 24. — s oblikom Foca
od XVI 1 vijeka. Bjese iz Foce kiiigonosu otpravio.
J. Palmotic 147. TJ Foci su do tri grada tvrda:
jedno Drina, drugo Ciotina, a treci je Crni vrh
planina, ter se Foci pristupit ne dadu. Nar. pjes.
vuk. 3, 568. I od Foce i Novog Pazara. Ogled,
sr. 67. — b) selo u Bosni u okrugu baholuckom.
Statist, bosn.' 84.
FOCANIN, m. covjek iz Foce. — plur. Focani,
— U nase vrijeme. Pofali se Focanine Eisto.
Nar. pjes. petr. 1, 247. Sad mi cuvaj medu od
Focana. Osvetn. 3, 126.
FOCANKA, /. zensko ce}ade iz Foce. — Akc.
se mijeha u gen. pi. Focanaka. — U nase vrijeme.
Zaludu su lijepe Focanke, nije lasno Focu po-
robiti. Nar. pjes. vuk. 3, 568.
FOCANSKI, adj. koji pripada Focanima, Foci.
— Od XVII vijeka. IzidoSe na focansku rijeku
FOCANSKI
62
FORINTA
Drinu. J. Palmotic 173. ,0d koje si krajine?'
,Iz focanske nahije'. Nar. prip. \tc. 106.
FOCENSKI, adj. Icoji pripada Focidi, kit.
Phocensis. — U jednoga pisca Diihrovcanina
XVI vijeTca. Fanoteo Focenski. D. Zlataric IG^i.
Focenski mjestani. 18a.
FOCIC, m. prezime. — U narodnijem pjesmama
nasega vremena. I dva brata dva Focica mlada,
Memed-aga i s nime Mus-aga. Nar. pjes. vuk.
4, 132. Ne ponice Focic Memed-aga. 4, 186.
FOCICEVA LIVADA, /. mjesto u Srbiji to
olcrugu hiogradskom u vracarskom srezu. G-lasn.
19, 248.
FOCIDA, /. <i'(Dxig, Phocis, Icraj u Grckoj, tal.
Focide. — xvi vijeJca. U Focidu dosad. M. Bunic
7. Iz Focide. D. Zlataric 2a.
FOCO, m. ime miisko. — U narodnijem pje-
smama nasega vremena. Starac Foco od stotine
j.eta. Nar. pjes. \u\.. 4, 132. Starac Foco podavio
bradu. 4, 1B6.
FODEOVAC, Fodr-ovca, m. tri mjesta u Hr-
vatskoj u podzupaniji krizevackoj. a) (kajkavski)
Fodrovec goriii i h) doni. Pregled. 66. — e) Fo-
drovec rijecki. 68.
FOG AN (Hi Fogan), m. ime mjestu. ■ — Prije
nasega vremena. Fogans. S. Novakovic, pom. 149.
FOGUN, foguna, m. zemjani sud u kojem se
gori ogan, tal. focone, mlet. fogon. — isporedi
grasta. — U Mikajinu rjecniku (kod grasta).
FOJA, /. list, tal. foglia, mlet. foja. — U je-
dnoga pisca XV vijeka. Susnase liim foja kad
vitar Mopiae. M. Marulic 77.
FOJAK, m. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn."'^ 154.
FOJNICA, /. ime mjestima. — vidi Hvojnica.
a) grad u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist.
bosn.- 34. • — s ovijem oblikom dolazi od xvin
vijeka. ,Dabanius Fojnicao die 4. septembris 1764'.
F. Lastric, svet. 206. Negovo se tilo i sada na-
hodi u Fojnici. And. Kacic, kor. 389. I Fojnicu
i Kresevo. Nar. pjes. petr. 1, 206. — J>) selo u
Hercegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn.''
246.
FOJNICKI, adj. koji pripada Fojnici. — U
nase vrijeme. Fojnicka nahija. F. Jukic, zem|. 35.
FOKSANI, m. pi. grad u Bogdanskoj. — Od
xviii vijeka. Gdi 1' ti su Foksani? J. Eajic, boj.
12. i u Sulckovu rjecniku (,Fokschan').
FOLAS, m. trijem, naslon, magar. folyos6. —
U Bjelostjencevu rjecniku (v. gang).
FOLKA, /. fulica atra L., vidi liska, sarka, tal.
f61aga, f61ica. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Orli6i koje orao izmetne doli iz gnizda prima i(h)
i rani jedna ptica vodna zvana folka. M. E,adni6
204»'.
FOLNEGOVIC, m. ptrezime. — U nase vrijeme
u Jlrvatskoj. Schem. zagr. 1875. 261.
FO^, f6}a, m. list (hartije), tal. foglio. — U
jednoga pisca 8p]ecanina xv vijeka. Bude na
karte t'o\ slovinska ctit slova. M. Marulic 66. i
u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
FO^ENOVIC, m. seoce u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn.-' 64.
FOl^Ufe, m. list (hartije), lat. folium (mozebiti
preko magarskoga). — U Bjelostjencevu rjecniku,
u Jambrrsicevu, u Voltigijinu (grijeSkom folius).
FONDAMiJENTA, /. temel, tal. fondameiito.
— isporedi yiodnmiJGnta. — U pisca Dubrovca-
nina xvi vijeka. Svak atavi ruke ua oni toraii
i svega stavise ga po tleh i odizdala u fonda-
mijenti nadose jednoga starca. Zborn. 82^. Vas
puk pode vidjeti ovuj crkvu koja bjese svi'hu
zem|e bez nijedne fondamijente. 91^.
FONDENA, /. horreum, zitnica, srlat. funda.
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (fontdena).
Za zito vase nemu odbgovorismo jert hocemo
dati stacune bezb plate i bastake koji te ski'L-
cati u fondenu. Spom. sr. 1, 77. (1406).
FONTANA, /. studenac, tal. fontana. — ispo-
redi funtana. — Od xv vijeka po zapadnijem
krajevima. Pojmo se uteci od vicne milosti fon-
tani. M. Marulic 216. Pode na rijekii aliti na
fontanu. Zborn. 15". Kci od fontane od sve Ije-
posti. B. Kasic, nac. 26. O fontano i bladence
od zivo vode. I. Drzic 81. S naredbon jednih
ponistar s dvoron polac, komor, perivojih, fon-
tanib i takovih inih stvarih. P. Eadovcic, ist. 12.
— U Jambresicevu rjecniku stoji s drugijem zna-
cenem, vidi fontanela.
FONTANEL A, /. fonticulus, rana sto se na-
vlas nacini na cejadetu i drzi otvorena radi
zdravja, tal. fontanella. — isporedi fontaiiela. —
U Mika(inu rjecniku (fontanela, ranica jDroze-
zena za lijek ,cauterium'), u Bjelostjencevu (fon-
tanela, t. j. ranica prezgana na ruke, noge, radi
vractva ,caut6rium, fonticulum'), u Jambresicevu
(fontana, fontanela ,cauterium').
FONTANELA, /. vidi fontanela. — U Mika-
linu rjecniku (kod funtanela stoji Addi fontanela),
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
FOR A, adv. tal. fora, na po^e, nadvor. — U
Dubrovniku samo u jednoj poslovici (i to radi
slika), i po ovoj u Vukovu rjecniku. Kandelora
zima fora. (Kad prode ,sretenije' prosla je i zima).
Nar. posl. vuk. 128.
FOECIC, n. prezime. — xvi vijeka. Knezem
Ivanom Forcicem. Mon. croat. 268. (1572).
FOEENGAS, vidi foringas.
FOEGOV, m. sedlo u rijeci (langliche sandinsel).
— U Posavini. F. Hefele. — magar. forg6, vrtlog.
FOEINAT, m. vidi forinta.
FOEINGA, /. kirija. — Po svoj prilici od
nem. fahren, voziti se. — U Bjelostjencevu rjec-
nikic: foringa, kirija ,meritorium, pretium pro
vectiira currus', v. placa.
FOEINGAS, m. kao da je kirigija. — Postaje
od foringa. — xvii vijeka po sjevernijem kraje-
vima. Da smo mi dobri . . . za dva foringasa
takaj koji ovde nekomu nistor duzni nesn. Sta-
rine. 11, 118. (1678). Hocoto mu viru potvrditi
i na foringase koliko mu potrilja bude. 129. (1679).
— Is oblikom forengas. Pisite nam vasu vii-u
krscansku za forengase, da slobodno mogu doci.
Starine. 10, 146. (oko 1686).
FOEINT, m. vidi forinta.
FOEINTA, /. srebrni novae u razlicna vremena
razlic)ie vrijednosti, sad (avstrijski) vrijedi 100
novcica, 2 franka i po. — isporedi vorinta, fijorin.
— Magar. forint, a ovo je od tal. fiorino (isprva
zlatni dukat u Fijorenci). — Mo^e biti i muskoga
roda s nom. forinat (potvrden je sam oblik fo-
rint); jwsto gen. pi. forinti koji naj cesce dolazi
vrijedi za oba roda, ne zna se kod vecine pri-
mjera koji je rod. — Od xvm vijeka (nom. sing.
forinta potvrden je istom ovoga vijeka), a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (forint, t. j. gro§ 20.
v. guldin), M Voltigijinu (llorint, forint), m Stuli-
cevu (forint i forinta), u Vukovu (forinta). gen.
pi. forinti. Ua ti uzajmi sto forinti. A. Baci6
121. Dvi hijade, 5etiristo i dvanaest forinti, A.
FORINTA
63
FOSNO
Kanizlie, kam. 718. Koje ciiiase oko cetiri mili-
jona forinti. E. Pavic. ogl. 293. Uzajmio sto fo-
rinti novae. M. A. Eejkovic, sat. 1)6^. 30 ili vise
forinti. B. Leakovic, gov. 85. Tu te ti dat sto
forinti. Nar. prip. mikul. 11. — oblici nmskoga
roda: Jedan forint. A. Kanizlie, utoc. 535. Nije
pargal cetrest krajcara, vec je par gal cetiri forinta.
Nar. pjes. vuk. 1, 631. i u Sulekovu rjecniku (forint
,floren'). — oblici zenskoga roda: Dok ne reces
ki-ajcara, ne moz' reci forinta. (U vojvodstvu).
Nar. posl. vuk. 65. Kupio hajduk gace za marjas,
a_^ popio forintu alvaluka. (U vojvodstvu). 164. i a
SulekovK rjecniku (,gulden').
FOEISKOVIC, vi. prezime. — U nase vrijeiiic.
D. A-^Tamovic 277.
FOEKO, m. prezime. — U nase vrijeme.
FOEKUSEVCI, Forkusevaca, m. pi. selo u Sla-
roniji u podziipaniji daJiovackoj. Pregled. 104.
FOEMA, /. lat. tal. forma, oblik, oblicje. —
Akc. se mijena u gen. pi. forama. — Od xv vi-
jeka, a izmedii rjecnika u Bjelostjencevu (forma,
pelda, obriz ltd. 2. forma, zlevalka, vu koju se
kaj zleva, tvorilo, kalup ,intima, forma fusoria'),
u Voltigijinu (,forma' ,gestalt'), u Vukovu (,die
form' ,foi-ma' s dodatkom da se govori u vojvodstvu
osohito po varosima), u Danicicevu (fortma). a)
oblik, oblicje. Dve tepsije latinskelit foramt..
Mon. serb. 408. (1441). V formu kvadru. Korizm.
45b. Svi'snost aliti forma naravska tila. P. Ea-
dovcic, ist. 111. Koje lice ali formu dade mi.
127. Sve na novu formu nacineni. JSTar. pjes.
vuk. 5, 327. 0 sloviina za stampu. Ststaviht
formi ua iiihze vl jedino leto osmimt clovekonib
stvrtsiti ohtoiliB. Mon. serb. 538. (1494). Potb-
stah se ststaviti fortmi vt jeze byti ugodna
vtsakomu procitajustomu. Primj. vuk. 13. (1519).
— cesto u teologicnom smislu (rijeci sto se go-
vore kod dijejena sakramenata). Sakramenta toga
forma. Nai'ucn. bd^. U kojili uzdrzi se forma to
jest obraz i dospitak od sakramenta. S. Budinic,
sum. 63b. XJci takoder s. sabor sakramenta po-
kore formu, u kojoj osobito jakost liegova stoji.
J. Banovac, razg. 245. Kako je dvostruka ma-
terija, tako i forma. M. Dragicevic 87. — b)
kalup. ■ — u Bjelostjencevu rjecniku i u nase vri-
jeme u Dubrovniku (n. p. uliti u formu). P. Bud-
mani.
FOEMAC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pera
Formac. Sem. prav. 1878. 45.
FOEMALAN, formalna, adj. koji je ucinen po
nekom ohliku, po nekom kalupu (u prenesenom
smislu), koji se u vanskom obliku drzi nekoga
zakona. — Od lat. formalis (preko mladijeh evro-
pejskijeh jezika) nastavkom tni.. — U Sulekovu
rjecniku (,formell').
FOEMATI, formam, pf. naciniti, tal. formare.
— U pisca Duhrovcanina xvi vijeka. Koji bih
forman od giiile. Zborn. 147^.
FOENAZA, /. pec, tal. fornace, mlet. fornase.
— U jnsca cakavca xvi vijeka. Zove ga (jiakao)
komin i forna/u. Korizm. 24t>.
FOESPAN, m. upregnuti koni, nem. vorspann.
— U Vukovu rjecniku (forspan i fospan s do-
datkom da se oboje govori u vojvodstvu).
FOETECA, /. tvrdava, tal. fortezza. — ispo-
redi fortica. — Od xvn vijeka po zapadnijem
krajevima, a izmedu rjecnika u Vukovu. Imaju
drzat tezore i veoma dobrijeli forteca. I. Drzic
269. Kako lome careve fortece. Pjev. crn. 73^.
Gola g...ca tvrda forteca. (U Dalmaciji). Nar.
posl. vuk. 43.
FOETELITI, fortelim, i)npf. lukavo i i^rije-
varno raditi i govoriti, nem. bevortheilen. —
vidi i forte]. — U Bjelostjencevu rjecniku: for-
telim, himbono i prevarno kaj cinim ,cavillo, ca-
villor, fallacia et dolo utor, jam hoc jam illud
dico aut ago, sermone inflexuoso multisque am-
bagibus involuto utor'.
FOETEL, m. domisjatost, nem. vortheil, korist.
— isporedi fortil. — U Bjelostjencevu rjecniku:
forte|, frisko domisleiie, opaza .sagacitas'.
FOETEPIJAN, m. vrlo obicna u nase vrijeme
muzikalna sprava koja se razlikuje od klavira
tijem sto u zice udaraju cekici pokriveni kozom
Hi flanelom, tal. fortepiano. — isporedi pijano-
forat i glasovir. — U Sulekovu rjecniku (,forte-
piano').
FOETICA, vidi forteca. — Od xvii vijeka.
Prizdajuci negovim neprijate|em jednu forticu.
P. Eadovcic, ist. 100. U jednoj tvrdavi aUti for-
tici. And. Kacic, kor. 335. Jedan pogibe u for-
tici. Norini 86. Tu fortice nema niti grada.
Nar. pjes. Yuk. 5, 541. One secu do gradske
fortice. Nar. pjes. istr. 2, 139.
FOETIL, m. korist, nem. vortheil. — isporedi
forte}. — TJ pisca cakavca xvi vijeka. Preza
vsakoga uzroka i fortila. Mon. croat. 213. (1525).
FOETUlSrA, /. oluja na moru, tal. fortuna. —
— isporedi frtuna, furtuna. — Od xv vijeka po
zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (fortuna, sila vjetra i mora) i u Bjelostjen-
cevu (fortuna, sila vetra na morju). I evo for-
tuna velika bi uciiiena u moru. Bernardin 18.
mat. 8, 23. Kad je zal oblak i fortuna, mornar
se boji. M. Marulic 67. Ako gdje fortuna moju
plav prikrati. M. Vetranic 1, 170. Kada dme
fortuna. 1, 174. Na moru i na vodah velika for-
tuna. Postila. A 4b. Nav ima ankoru ili sidro
s kom u fortuni pridrzi se da ne pogine. F. Gla-
vinic, cvit. 444'\ Jere bijase velika fortuna, met-
nuse ga u more. P. B. Baksic 200. IT fortuni
i govno uz jabuku plije. (D). Poslov. danic. 140.
i u prenesenom smislu. Dok mu gres po vo}i,
miran u govoru, badni ga, od toga fortuna u
moru. M. Kuhacevic 36. Iguman sirota videci
se u takoj fortuni, pravdao se kako je god mogao.
D. Obrado'sdc, ziv. 27.
FOSAT, m. jarak oko grada, tal. fossato. —
isporedi posat. — U pisca Duhrovcanina xvi
vijeka. Sve . mrtve metahu niz dolu u fosate.
Zborn. 77^.
FOSFOE, m. stihija koja se vrlo lako napali
a i bez toga svijetU u tmici, grc. ipoa(f6oog, koji
nosi svjetlost, lat. phosphorus preko mladijeh ev-
ropejskijeh jezika. — V Sulekovu rjecniku (,phos-
phor').
FOSKAEI, m. Foscari, prezime mletacko, ne
mijena se p)0 padezima kao ni ostala prezimena
talijanska sto se svrsuju na i. — xv vijeka i u
Danicicevu rjecniku. Prantceskomr, Foskari. Mon.
serb. 325. (1423). Frantceskomi, Foskari. 327.
FOSKIS, foskisa, m. nekakva trava. Foskis,
petelic, stir, loboda — trave koje se svinama
kuhaju. I. Brlic.
FOSKO, m. ime musko, tal. Fosco. — xm vi-
jeka i u Danicicevu rjecniku. Fostko Slabic (vla-
stelin dubrovacki). Mon. serb. 39. (1253).
FOSKOV16, m. prezime po ocu Fosku. — xm
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Foskovicb). Bint-
cula Fosko^dch (vlastelin dubrovacki). Mon. serb.
.52. (1240—1272).
FOSNO, vidi Hvosno.
FOSA
64
FIIAJTOVI6
FOSA, /. mjesto u Srbiji u okrugu jagodinskom.
Livada u Fosi. Sr. nov. 1867. 602.
FOSNAE, m. sumar, nem. forster. — U Bjclo-
stjencevu rjecniku.
FOSPAN, in. vidi forspau.
FOT, m. vidi fotiv, s cim je istoya postaiia. ,Fot,
fancuk, kopije' su ruzna imena te (nezakonite)
djece. V. Bogisic, zborn. 31.5.
FOTA, /. vidi vota. — U Vtikovu rjecniku.
FOTEZI, m. pi. seoce u Hrvatskoj 11 podzu-
paniji varazdinskoj. Pregled. 47.
FOTIC, ni. prezime. — U nase vrijeriie. Sem.
srb. 1882. 238.
FOTIJAjSTA, /. ime zensko (grcko). — Prije
nasega vremena. S. ]Srova]£o%ac, pom. 110.
FOTIN, m. prezime (jamacno grcko). — xiv vi-
jeka. Gei'gi Fotiiii. sb bratomb. G-lasn. 27,292 — 293.
(1347).
FOTIV, m. vidi facuk, magar. fattyvi. — ispo-
redi fot. — Od xvi vijeka, a izmedii rjecnika u
BjelosijcnceVK. Ubijen bisi lastiju sina svojego
fotiva. S. Kozicic 53^^
FOTOGiEAF, m. covjek koji se havi fotogra-
fijom, grc. (pwioyQutpog, koji pise (slika) svjetloscu,
preko mladijeh evropejskijeh jesika. — U Sule-
kovit rjecniku (,photograpli').
FOTOGRAFATI, fotografam, pf. uciniti sliku
fotografijom. — impf. : fotografavati. — U nase
vrijeme po jugozapadnijem gradovima. P. Bud-
mani.
FOTOGKAFAVATI, fotogi-afavam, impf. foto-
grafati. — IJ nase vrijeme po jugozapadnijem
gradovima. Kuca se u vodi kao u caklu ckli i
fotografava. S. ]^ubisa, prip. 4.
FOTOGEAFIJA, /. slikane svjetloscu, i sama
slika , grc. qn luygacpiu p)i'^^o mladijeh evropej-
skijeh jezika, vidi i fotograf. — U Sulekovu
rjecniku (,phot()grapliie').
FRA, stoji pred iinenima fratarskijem ne mi-
jenajuci se po padezima (kao sto dum stoji pred
inicnima popova i kaludera) ; pravo je znacene
hrat, tal. fra (skraceno od lat. frafcer). — ispo-
redi frat, frad. — ]:o akcentuje rijcv prokliticnu,
te se izgoimra zajc.lno s imenoin muskijem sto za
no in stoji; aku je na ohome akc. jaki, guhi ga,
a fra dohiva slahi akc, n. x>. fra Antun , fra
Marko, fr4 Petar. — (Ul xv vijeka. Prid sudci
receniini je prodal jeJan kus viuograda fra Filipu
ki bise to vi'imo priiur crikve svetoga Spasa.
Mon. Croat. 74. (1450). Trbuska viteza porazi
fra Dozun. M. Marulic 254. Ocu miiiistru fra
Bijazu Uinculovicu. N. Naloskovid 1, 306. Ja fra
Matije jesam kum. M. DivkoTi6, nauk. 150^. Fra
Antone, ca se z manom rugas? F. Glavini6, cvit.
183i. Fra Petar Markancio malobracanin. I. Dor-
di6, ben. 152. Pisa knigu fra IJO^^:•incu. A. Bacic
158. Ovo ukaza nas spas^tej. ot3u fra Alfoiisu.
J. Filipovic 1, 374a. Kecc ira Maseu drugu
svomu. F. Lastric, test. ad. 60*.
FEABAC, frapca, m. vidi vrabac. — U na-
rodnoj pjesmi xviii vijeka. Frabac tica mala.
Nar. pjos. bog. 340.
FEA('I(3, m. prezime. — xv vijeka. To pisa
pop Petr i grSSni prid§vkom Fra6i6. Mon. croat.
93. (1463).
FEAD, vidi frat.
FEADKLIC, Hi. prezime od tal. mlet. fradelo,
brat. — U naSe vrijeme u Dalmaeiji. Schem.
spal. 1862. 28.
FEAGULA, /. fragaria vesca L., jagoda, tal.
fragola. — U nase vrijeme u Dalmaeiji. B. Sn-
lek,^ im. 83.
FEAJ, m. prosene djevojkr, sijclo kod djevojke
(indi dva zadna primjera). — Bijec iiemacka,
vidi frajati, frajar. — U nase vrijeme u hr-
vatskom primorju. Kad je narasla do divojki,
hodilo je k lioj na fraj mladic od seh stran. Nar.
prip. mikul. 139. Fi'aj, sijelo kod djeTojke. biva
ovako: dva tri (ili vise) momka idu k djevojci
u vecer, obicno po desetom satu, pa lioj kuoaju
na vrata i zovu neka im otvori. kad im otvori,
sjednu svi u kuhini gdje djevojka obicno vatru
nalozi. tu se sad razgovaraju po nekoliko sati,
vise puta do zore. jedau sam mladic ne ide na
fraj van onda kad je vec blizu vrijeme da se
s djevojkom pozakoni. (F. Mikulicic). 170. Grem
na fraj — idem k djevojci ili u djevojacko drustvo,
da |ubakam, asikujem. Na Ki'ku. I. Milcetic.
FEAJAE, m. mladic koji x>rosi djevojku, nem.
freier. — U nase vrijeme po hrvatskom- primorju
i u Istri. Dajte vi nam vanka naj bo].ih mornari,
naj bo|ih frajari. Nar. pjes. istr. 2, 157. Kad je
neji mladi dosal jednu vecer na fi'aj i kad su
vec puno vrimena sedeli, zaspi noj frajar. Nar.
prip. mikul. 139. vidi i frajati.
FEAJATI, frajam, iinpf. prositi djevojku, asi-
kovati, nem. freien. — U nase vrijeme po hrvat-
skom primorju i po otocima. Frajat, rijec po-
znata po Ki'ku i susjednim krajevima, a znaci:
,lubakati'. Ima i rijec ,frajar' = freier. I. Milcetic.
vidi fraj.
FEAJATI SE, frajam se, imp. veselo, raspu-
steno siv(eti, mlet. frajar. — Na jednom mjestu
u pisca cakavca xvi vijeka. Videci riih mater
vazda frajajuci se i tancajuci. Korizm. 44^.
FEAJGA, /. mjesto na otoku §ipanu blizu Du-
hrovnika. Schem. ragus. 1876. 30.
FEAJKOE, frajk6ra, m. ceta dobrovojnijeh
vojnika, nem. freicorps. — isporedi vrajkor. —
— Od XVIII vijeka po sjevernijem krajevima, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Kojega je obrist
Mlhaj.evic Srbin sam sa svojim frajkorom pro-
tei'ao za Nis. J. Eajid, boj. .58.
FRAJKOEAC, frajkorca, m. vojnik u frajkoru.
— Od XVI II vijeka po sjevernijem krajevima, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Na sve strane pro-
lecu frajkorci prokleti. J. Eajic, boj. 57.
FEAJKOEIJA, /. coll. prema frajkorac. — U
Vukovu rjecniku.
FEAJKOESKI, adj. koji pripada frajkoru. —
U Vukovu rjecniku.
FEAJLA, /. gospodica, nem. fraulein. — U
nase vrijeme po sjevernijem krajevima (odakle se
vec pruza i po zapadnijem), a izmedu rjc' nika u
Vukovu (gdje se dodaje da se govori u vojvodstvu
po varosima). Da su frajle k'o zvezdice sjajne,
svi bi momci krivovrati bili . . . Da su momci
k'o ruinena ruza, sve bi frajle bascovanke bile.
Nar. pjes. vuk. 1, 636.
FEAJLICA, /. dem. frajla koje vidi. Frajlica,
ime sto ga mlada pridijeva mladem zenskom.
Skorotoca. 1844. 249.
FEAJT, m. soldat osloboden od neke vojniike
sluzbe, nem. gefreiter. — isporedi vrajt. — Od
xvm vijeka po sjevernijem krajevima, a izmedu
rjecnika u Vukovu (frajt, vide yrajt, ali ^ovoga
nema napose). Vice Salko frajta iz doliuo. S. Ste-
fanac 7. Postavi vlastite oberstaro, . . . frajte . .
M. A. Eejkovid, sat. B4a.
FEAJTOVIC, m. prezime po ocu frajtu. — V
FEAJTOVIC
65
FEANOAV
nase vrijeme. Pop Janko Frajfcovic. Glasn. ii, 1, 64.
(1008). D. Avramovic 241.
FEAK, ni. (francusko, evropejsko) musko gorne
odijelo s kratkijem i iiskijem letima sto se nosi
pri svecanijem prifjodama, negda modro, sad crno,
a u naj novlje vrijeme i skerletno, franc, frac,
nem. fi-ack. — U Siclekovu rjemiku (,frack').
FEAKANAVA, /. selo u ugarskijeh Hrvatn,
nem. Frankenau. Jacke. 20. 44. 55 i da(e.
FEAKATI, frakam, inijif. vidi 1. frcati. — U
nase vrijeme u Hrvatskoj. Suze mix fi-akaju. P.
Brantner.
FEAMAK, TO. prezime (tiide). — xv vijeka i
u Danicicevu rjecniku (P'ramakb). Mitropoliti.
kirt Atanasije Framakt. (1456). Okaz. pam. saf. 79.
FEAMIC, TO. prezime. — IJ nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 261.
FEAIST, m. vidi Frauo. — Kod sjevernijeh ca-
kavaca jedan put xv vijeka i u nase vrijeme. Fran
Kuzmacic. Stat. krc. ark. 2, 293. (1497). Fran
se i Lijana v kamari zgovara. Nar. jDJes. istr. 2, 22.
/ kao prezime (govori se i Vran) u nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovic.
1. FEANA, TO. vidi 1. Frane.
2. FEANA, /. vidi 2. In-ane.
3. FEANA, /. augm. Franceska. — U Belinu
rjecniku (l-ranna 327''), i u nase vrijeme n Dii-
hrovniku. P. Budmani.
4. FEANA, vidi frena.
FEANAC, Franca, m. dem. Frano. — xv i xvi
vijeka kod sjevernijeh cakavaca. Franac. Mon.
Croat. 82. (1455). Franac Goloznic. 191. (1508).
FEANAC, Franca, adj. koji pripada Frdncu
(vidi Franac od cije osnove franc postaje na-
stavkom jh s kojijem se c mijena na c). — Na
jednom mjestu xv vijeka. Petr Franac sin. Mon.
Croat. 120. (1484). Od Petra Franca sina. 149.
(1492).
FEANACKI, adj. koji pripada Frankima (ohicno
kod pisaca zna&i sto i francuski). — Postaje od
osnove frank nastavkom, tsk'i> pred kojijem se
k mijena na c a za ovijem s ispada {s je pisano
u dva rukojnsa xvi vijeka : Ana di.sti kraja
franbctskaago fbaba Nemamna). Okaz. pam. saf.
68. oko god. 1501. (Bela Urosi.) brakr> kr> sebe
prijemjeti. fi'aneciskago ki'a|a di.sterr, Annoju.
57. oko god. 1503. otale u Danicicevu rjecniku:
franbci.skyj ,Francoruni'). — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu (,francese' .gallus' 328^)
i u Stiilicevu (v. fi-aucki). V zivoti sv. Lodovika
kra^a franackoga. Narucn. 33^. Karal^ franacki
nacelnik posla Pip^na sina va Italiju. S. Kozicic
17''. Po sve kraje krajevstva franackoga. A. Gru-
cetic, roz. mar. 17. Ali i spaiiska i franacka da
ti bude pomoc doci. I. Gundulic 451. Grdi godi
se spanske sretu i franacke bojne plavi. G. Pal-
motic 2, 3. Kraj franackijeh. strana marsij^ska
se ptistos vidi. I. Dordic, uzd. 2. Nemoc fra-
nacka {vidi 2. franca) koja je protiva zacetju. Ant.
Kadcic 403. Za razmisjaiiima i stenima koja u
franacki jezik slozi otac Lehsandro Derovigle.
1. M. Mattei xviii. Jali knige opremaju bijele
k stojnu Been i Parigu dvoru franackomu. Osvetn.
2, 102. i u Sulekovii rjecniku (,frankiscli'). —
IJ dvojice pisaca iz Dalmacije xvm vijeka c pred
k promijeneno je na i: I u franaski nacin nose
zenski oborac, zenske kose. J. Kavaiiin 173''. Od
franaske zem}e. A. d. Costa 2, 196. — U pri-
mjeru xvm vijeka ua franeickn stoji adverbijalno ■
Knige s pelicam na franacku lijepijem govorom
nakitjene. B. Zuzeri 389''.
m
FEANACKINA, /. zensko cejade franackoga
naroda. — U Sulekovu rjecniku (,Frankin').
1. FEANAK, Franka, to. Francus, covjek iz
germanskoga 2)lemena sto je osvojilo Francusku
(Galiju). — Akc. kaki je u gen. taki je u osta-
lijem padesima osim nom. i ace. sing, i gen. pi.
Franaka. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stiilicevu (,il Francese' ,Gallus', ispgredi i fra-
nacki). Silni Franki na n udiru. G. Palmotic
1, 79. i u Sulekovu rjecniku (,Franke').
2. FEANAIi, franka, to. srehrni novae po me-
trickoj mjeri (vrijedi 40 avstrijskijeh novcica) koji
je prvo u Francuskoj, a poslije u nekoliko dr-
zava (s razlicitijem imenima) primjen kao jedi-
nica kod novca, u Srbiji se zove dinar (vidi 1.
dinar, d), franc franc. — Akc. je kao kod 1.
Franak (osim ace. sing, sto je jednak nomina-
tivu). — U nase vrijeme.
3. FEANAK, franka, adj. tal. franco, Slobodan.
— Od XV vijeka p)0 zapadnijem krajevima. Liber
i franak od vsake sluzbe. Mon. croat. 88. (1460).
— V ovom primjeru znaci cist (o dohotku, do-
bitku, kacl se odbije svaki trosak): A on da ima
davati nam od toga malina polovicu franku. Mon.
Croat. 94—95. (1464).
FEANANKA, /. zensko cejade iz franackoga
naroda, vidi Franak. — U Stulicevu rjecniku (,1a
Francese' ,mulier ex Gallia') gdje s istijem zna-
cenem ima i Franankiiia. — oboje nepouzdano.
FEANANiaNA, /. vidi Frananka.
FEANASOVIC, to. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. rag. 1876. 63. Sem. srb. 1882. 238.
FEANATICA, to. dem. Frano. — U Bubrov-
nikii potvrdeno od xvm vijeka. Gundulic Fra-
natica, denerala bratic vrli. J. Kavanin 187^.
1. FEANC, m. nem. Franz, Francesko. — U
jednoga pisca xvm vijeka. Cesar Franc. J. Eajic,
boj. 86.
2. FEANC, TO. vidi 2. franca. — U nase vri-
jeme (u Vukovu rjecniku samo oblik vranc).
1. FEANCA, /. Francuska, tal. Franza. — Od
XV vijeka po zapadnijem krajevima. Zov' France
kraja. M. Marulic 242. V Francu pojde h Karlu
Velikomu. S. Kozicic 17'^ O kraji od France.
M. Vetranic 1, 38. S\'u Francu robjahu i pU-
naliu Ugri. B. Kasic, per. 11. Ludovik kra} od
Trance. F. Glavinic, cvit. xxiv. Zac se odvrze
Franca, ne bi u noj tanca neg kuga i boj. B. Kr-
narutic 37. Ludo\Tk kra| od France. J. Banovac,
pred. 68. Vrati se dakle u Francu. F. Lastric,
svet. 139'i. Ludovikom xi krajem od France. D.
Eapic 162.
2. FEANCA, /. syphilis, lues venerea, sramna
bolest, zove se ovako jer su u Italiju ovu bolest
donijeli Francuzi. — isporedi 2. franc, franze,
francuz. — Od xvm vijeka.. Franci likarija. J.
Vladmirovic 14.
3. I'EANCA, /. hyp. Franceska. — U Parci-
cevu rjecniku (,Francesca').
KEANCANE, n. djelo kojijem se franca. — U
nase vrijeme (u Vukovu rjecniku samo oblik vran-
caiie).
FEANCATI, francam, imjif. morbo gallico in-
ficere, prilijepiti kome (objektu) francu. — i^po-
redi franzaviti. — U nase vrijeme (u Vukovu rjec-
niku samo oblik vrancati). — I rejieksivno : fran-
cati se, dobivati francu, oholijevati francom. —
u Vukovu rjecniku (vrancati se).
FEANCA V, adj. morbo gallico infectus, koji
boluije od france, kojemu je franca. — isporedi
FEANCAY
66
feanciSko
franzav. — Od xvi vijeJca (u Vukovu rjecniku
samo oblik vrancav). Ter gledaj gdi nam ce doc'
fraucav (moze hiti da treba citati franzav). N.
Najeskovic 1, 282. Kad je muz gvibav, kuzan,
francav. Ant. Ivadcic 496. Kad bi bilo kojegod
od ni kuzno ili francavo. M. Dobretic 537.
FEANCAVICA, /. •cidi 2. franca. — TJ jednoga
pisca xviii vijeka. Gubu, francavicu, kugu. Ant.
Kadcic 520.
FEANCE, m. vidi Franac. — xvi vijeka. France
Kontovic. Mon. croat. 323. (1550). c ranee Cuk.
284. (1581). — I kao prezime. Grgur France.
233. (1527)^
FEANCE8, vidi Francez. — Na jednom mjestu
xvui vijeka. Prinaucni Frances Filip Labbe. A.
Kanizlic, kam. 10.
FEANCESKA (zemja), /. vidi Francuska. —
U na§e vrijeme (u Vukovu rjecniku nema napose,
ali kod Francez stoji vide Francuz ,mit alien
ableitungen') i u Sulekovu rjecniku (,Frankreicli').
FEANCESKAN, franceskana, m. vidi kod fran-
ceskanski.
FEAXCESKANSKI , adj. vidi franeiskanski.
— Postaje od franceskan (tal. francescano), ko-
jemu ohliku nema potvrde, vidi franciskan. — U
jednoga pisca iz Bosne xviii vijeka. Pod ovim
kapucom franceskanskim. F. Lastric, ned. 7.
FEANCESKI, adj. vidi francuski. — Postaje
od Francez. — Od xviii vijeka (u Vukovu rjec-
niku nije napose, ali kod Francuz stoji vide Fran-
cez ,mit alien ableitungen'). Ludovik kraj. fran-
ceski. J. Filipovic 1, 340'\ Kniga pisana epi-
skopom franceskim. A. Kanizlic, kam. 170. Ume-
ca§e kojekako francezski. D. Obradovic, basn. 401.
i u Snlekovu rjecniku (,franzosisch') gdje ima i
adv. franceski, po franceski.
FEANCE SKIN A, /. vidi Francuskina. — V
naie vrijeme (u Vukovu rjecniku nije riapose, ali
kod Francez stoji vide Francuz ,mit alien ab-
leitungen'), i u Sulekovu rjecniku (,Franzosin').
FEANCESKO, m. vidi Francesko. — xvm vi-
jeka. Prislavnomu patrijarki s. Francesku. F.
Lastric, od' 365. Na§ s. Francesko od Asiza.
test. ad. .54a.
FEANCESKO V, adj. koji pripmda Francesku.
Franceskovim neprijatolom. F. Lastric, test. ad.
58b.
FEANCESKAN, m. vidi franciskan. ~- xvii
i xviii vijeka. Franceskani. I. Ancic, ogl. 30.
Pravi franceskani (moze se citati i franceskani)
imaju zla dobrovojiio trjiiti. P. Knezevic, osm. 267.
FEANCESKANSKI, adj. vidi franeiskanski i
franceskan. — U jednom primjeru xviii vijeka.
U kronikah franceskanskih {moze se citati i fran-
ceskanskih). P. Knozevic, osm. 181.
FEANCESKI, adj. vidi franceski i francuski. —
Od xvii vijeka. Zivot svetih izpisan spanolski,
franceski. F. Glavinic, cvit. xix. Dogodilo bi
vam se ono sto se dogodi nikom biskupu fran-
ceikomu. F. Lastrid, nod. 369. Uzmi, slugo, divit
i artiju , })isi ki'iigu ki-aju franeeskomu. And.
Ka(''ic, razg. 313''. l)a jiogubi gospodu franeosku.
Pjev. crn. 72*.
FEAN(;ESK0, m. vidi Francesko. — (hi xvii
vijeka, a izmedu rjccnika u Bjclosfjencevu. Fran-
cesko od Pavle. M. Divkovie, nauk. v. Svetomu
ecu Franeosku. 1'. Posihnic, nasi. 107''. U staza('/(^
svetoga l''raiiecska Ksavoi'ija. F. Lastric, test. ad.
101. Pod upravloi'iem otaea roda svotoga Fran-
ceSka. A. Kanizlid, kam. 850. Francesko. B. Lea-
kovid, gov. 90.
FEANCEZ, Franceza, m. vidi Francuz, tal.
Francese. — isporedi Vrancez. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (gdje se dodaje da
se govori u Crnoj Gori a i u Hrvatskoj) : vide
i rancuz ,mit alien ableitungen' (s primjerom iz
narodiie pjesnte: Da cuvaju Mletke od I'"raneeza).
a) s pravijem znacenem. S. Leonard bi Francez.
F. Glavinic, cvit. 361a. To videse s Trojice t- ran-
cezi. Pjev. crn. 73''. i u Sulekovu rjecniku (,Fran-
zose'). — h) balsamina hortensis Desp., neki cvijet,
lijepi covjek, hreskvica. B. Sulek, im. 83. — ispo-
redi Francuz, c).
FEANCEZ, m. vidi L'rancez. — U jednoga
pisca iz Dalmacije xvni vijeka. Francez oli In-
glez. M. Dobretic 94.
FEANCIJA, /. Francuska, tal. Francia. — Od
XVI II vijeka a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
gdje naj prije dolazi i u Voltigijinu. U krajestvu
od Francije. J. Filipovic 1, 4''. Ludovik kra}
od Francije. A. Kanizlic, utoc. 361. Hocu dici
svu silnu Franciju. Pjev. crn. 108''.
FEANCIJASKI, adj. (po svoj prilici) fran-
cuski. — Na jednom mjestu xiv vijeka, a otale
u Danicicevu rjecniku: frantcijasi.kyj ,gallicus'
(kao da je to). Za decu francijasku koju su odt-
kupovali. Spom. sr. 1, 9. (1397).
1. FEANCIKA, /. vidi cvancika. — U Vukovu
rjecniku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
2. FEANCIKA,/. hyp. Franceska. vidi 3. Franea.
— U Parcicevu rjecniku (,Francesca').
FEANCIKOVAC, Francikovca, m. selo u hrvat-
skoj krajini u okrugu ogulinsko-slunskom. Sehem.
segn. 1871. 17.
FEANCISK, vidi Francisko.
FEANCISKAN, franciskana, m. vidi franci§kan.
— xvm vijeka. Pomilovaiia dana istim franci-
skanom. Norini 12. Od Tomikoxdca franciskana.
A. Tomikovic, ziv. i.
FEANCISKO, m. vidi Francesko, lat. Fran-
ciscus, tal. Francesco. — Od xv vijeka. O Fran-
cisko ubogaru. M. Marulic 286. Anibal Lucij
Francisku Paladinicu pozdrav|enje. H. Lueic 225.
Francisko od Pavle, ispovidnik. M. Alberti xxxiv.
Po o. f. Francisku Glavinicu. F. Glavinic, cvit. i.
Serafinski Francisko. A. J. Knezo\ac xvii. —
Na jednom mjestu s nominaiivom Francisk. Ber-
nard, Francisk, Dominik. A. Georgiceo, pril. 5.
FEANCISKAN, franciskana, m. fratar reda
svetoga Franceska, tal. francescano, nem. fran-
ciskaner. — xvm vijeka. Lucie ki manastir vas
zastavi franciskanom. J. Kavanin 114^. Cetiri
prinaucna franciskana. A. Kanizlic, kam. 610. i
u Sulekovu rjecniku (,franziscaner').
FEANCISKANKA,/. dumna reda svetoga Fran-
ceska. — U Sulekovu rjecniku (,franziseanernonne').
KEANCISKANSKI, adj. koji pripada francis-
kanima. — U Sulekovu rjecniku (franeiskanski
samostan, manastir ,fi'anziskanerkloster').
FEANCISKAE, m. vidi franciskan. — U je-
dnoga pisca xvm vijeka. Sveta reda franciSkara
male brace. J. Kavanin 374'\ Franciskari cvatu
josti. 375"'. — u istoga pisca ima i fran6iskar
s istijem znacenem : Blazeni su i franciskari papa
Niko cetveriti. J. Kavaiiin 309'i. — obje rijeci bice
sam 2)isac nacinio.
FEANCISKO, m. vidi Francisko. — Od xv
vijeka, a izmrdu rjecnika u Danicicevu (Franb-
eisko). Eeda svotoga Frani.eiska. Mdu. serb. ;}79.
(1434). Pred Franeiskom Modrusaniiiom. Mon.
croat. 85. (1457). Namoli redovuike svetoga Do-
minika i Franciska. A. Kanizlii, kam. 607.
FRANCKI
67
FEANCISKO
FRANCKI, adj.francuski. — Najednom mjestu
XVIII vijeka (bice sum pisac nacinio radi stiha).
Da se franckim imenom ne pati. J. S. Ile|kovic 127.
FEANCl^IV, adj. vidi francav. — U nase vri-
jeme (u Vukovu rjecniku samo oblik vrauc}iv).
FEANCOSKI, adj. vidi francuski i Francoz.
— ■ U jednoga pisca cakavca xvi vijeka. Cest
francoskih vojev. S. Kozicic 49^. Pomozen osce
francoskiiju vojsku. 54''.
FRAjS^COZ, m. vidi Francuz, tal. Francioso.
— TJ jednoga pisca j^'akavca xvi vijeka. Salvestar
II Francoz rodom. S. Kozicic 22^. liimski arhi-
jereji pozri-e na Francoze cesarstva radi. 44*.
FEANCUS, m. vidi Francuz. — • U jednoga
pisca xvm vijeka. isporedi Frances. Papa se je
tuzio Francusom. A. Kauizlic, kam. 156. Pisao
je Francusom. 223.
FEANCUSKA, /. (uprav adj. ux koji se ima
u misli zem}a , vidi : Sto vidimo ne same u
francuzkoj, anglijanskoj i nimackoj, vece jos i ^^
moskovskoj zemji. A. T. Blagojevic, khin. ix)
Francogallia, drzava u Evropi. — Od xvm vi-
jeka a izmedii rjecnika u Vukovu. Da ce poslati
poklisare u Francusku. A. Tomikovic, ziv. 39.
Bila je onda vojska medu Francuskom i Tali-
janskom. gov. 246. i u Sulekovu rjecniku (,Frank-
reich').
FEANCUSKI, adj. francogallicus, koji pripada
Francuzi)iia Hi Francuskoj. — isporedi fran-
cuski. — Od XVII vijeka (vidi a, h)) a izmedu rjec-
nika u Vukovu.
a. adj. a) s pravijem znacenem. U zem|i fran-
cuskoj. F. Lastric, ned. 331. Franc uzke kiiige.
A. Kanizlic, kam. 79. Jedan francuski plemic.
M. A. Ee^kovic, sabr. 2. Kad ga vide gospoda
francuska. Ogled, sr. 411. — na francusku dolazi
kao adverab. Da se nose na francusku. A. To-
mikovic, ziv. 107. — i u Sulekovu rjecniku (,fran-
zosiscli'). — b) pridaje se imenima sto znace bolest,
nemoc, vidi franca. 1496 francuzki beteg naj
prvo be letos donesen v lasku zemlu. P. Vite-
zovic, kron. 132.
b. adv. francuski. — ii nase vrijeme, n. p. go-
voriti francuski, po francuski, i u Sulekovu rjec-
niku.
FEANCUSKINA, /. zensko cejade iz Fran-
cuske. — isporedi Franceskina. — U Vukovu
rjecniku i u Sulekovu (,Franzosin').
FEANCUSKI, adj. vidi francuski. — Ujednom
primjeru xvm vijeka. U kra|estvu francuzkomu.
F. Lastric, svet. 1371^.
FEANCIJZ, Franciiza, m. Francogallus, cocjek
poznate narodnosti u Evropi, nem. Franzose (nije
potrebno pomisliti na tal. Krancioso). — Od xvm
vijeka (ali vidi i francuski), a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u Vukovu. a)
s jyravijem znacenem. Da s' ukaze junacki delija
Moskov, Francuz i slavni Beclija. I. Zanicic 16.
Francuzi se pomamise. V. Dosen 54'^. Od grada
mu k|uce pridadose, a Francuze na dvor istirase. . .
I suzaiia mladi dovedose, sve Francuza mladi
nezeneni. And. Kacic, razg. 315''. Jedan Francuz
iipita Ingleza. M. A. Ee|kovic, sabr. 12. Bas da
brani Mletke od Francuza. Nar. pjes. vuk. 4, 70.
Kako ce se pobiti s Francuzom. Ogled, sr. 411.
i u Sulekovu rjecniku (,Franzose'). — b) vidi
2. franca, isporedi francuzi i francuski, a, b). —
u Bjelostjencevu rjecniku: francuz beteg oduren
,morbus gallicus'. — c) vidi fr-ancez, b). B. Sulek,
im. 83.
FEANCUZI, m. i^l. franca, nem. franzosen.
— TJ Sulekovu rjecniku (,franzosen; lustseuche').
FEANCUZIC, m. dem. Francuz. — U nase
vrijeme. Gle lijepih Francuzica. Nar. prip. vr6. 156.
FEANCIJZT^IV, adj. francav, vidi francuzi.
— U Sulekovu rjecniku (,franzosig; venerisch').
FEANCA, /. Francuska, tal. Francia. — Od
XVI vijeka kod Dubrovcana, a izmedu rjecnika
u Mikalinu i u Belinu 328*. Po svoj ga Franci
(,Franzi', ali i na drugijem mjestima u istoj knizi
z stoji cesto mj. c) i tedeskoj zemji razsija. B.
Gradic, djev. 148. Pride u Francu. I. Dordic,
ben. 18. S svetijem Ludovikom, kraj^em od France.
V. M. Gucetic 161. Kad je Klodoveo prvi kra-
}evo u Franci. N. Marci 9.
FEANCES, vidi Francesko pri kraju.
FEANCESKA, /. Francisca, ime zensko, tal.
Francesca. — U Sulekovu rjecniku (,Franciska').
FEANCESKO, m. Franciscus, ime musko, tal.
Francesco. — isporedi Prancesko. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu 328* i u Dani-
cicevu (Franbcesko). Gospodinomt Frantceskomb
Foskari. Mon. serb. 327. (1423). Knezb FranL-
cesko PucicB. 515. (1472). Fra Marin od reda
Franceska svetoga. N. Na|eskovic 1, 338. Fratar
od svetoga Franceska usta otvorena a vreca za-
vezana. (D). Poslov. danic. 22. Drug svetoga oca
Franceska. K. Magaro\dc 72. Po otcu f. Josipu
Banovcu reda s. Franceska. J. Banovac, razg. i.
Francesko Vitnic. And. Kacic, kor. 473. S. Fran-
cesko , moli za nega. T. Ivanovic 110. Eeda
male bratje s. o. Franceska. D. Eapic i. i u Su-
lekovu rjecniku (,Franz'). — u jednoga pisca Du-
broveanina xvm vijeka ima nominativ Frances
(uprav Francesk, ali k na kraju otpada kao i t
i d kod krajnijeh st, st, zd, zd u Dubrovcana).
Sveti Frances. B. Zuzeri 410*.
FEANCESKA, /. vidi Franceska. — U jednoga
pisca xvm vijeka. S. Franceska. J. Banovac,
prip. 208.
FEANCESKAN, m. vidi franciskan. — ■ U je-
dnoga pisca xvm vijeka. Veli liemu Sibinanin
Janko : ,Ovde ima fratar franceskaue, po imenu
Ivo Kapistrane'. And. Kacic, razg. 143l>.
FEANCESKIN, m. franciskan. — U jednoga
pisca XVII vijeka: U svetomu manastiru od boso-
nozijeh franceskina. B. Kasic, fran. 4. — u istoga
pisca na drugom mjestu ima franciskin s istijem
znacenem : Ere se on ucini fratar franciskin. 151.
FEANCESKO, m. vidi Francesko. — Od xvm
vijeka. Sveti otac patrijarka Francesko. L. J^u-
buski 11. Promotrivsi dakle Franceska. F. Lastric,
test. ad. 55''. Da se oduzim svetomu Francesku
Saveriji. A. Kaiuzlic, fran. 14. Ucini se redovnik
s. Franceska. F. Eadman 57.
FEANCESKOV, adj. koji pripada Francesku.
Franceskovi naslidnici. P. Knezevic, pism. 116.
FEANCEZ, Franceza, m. vidi Francez. — Od
XVII vijeka, a izmfdu rjecnika u 3Iikajinu i u
Belinu 328*. Od Spanula prije, posli od Fran-
ceza bi uliicen. B. Kasic, iii. 30. Prida n dobode
Francezi, Liglezi. A. Kalic 543.
FEANCEZ, m. vidi Francez, Francez, Francez.
— Najednom mjestu xvm vijeka. Ja sam rodom
Francez. J. Filipovic 3, 256*.
FEANCIC, m. nadimak Hi prezime xv i xvi
vijeka. Petar receni Francic. Mon. croat. 149.
(1492). Martin Francic. 325. (1552).
FEANCISKA, /. vidi Franceska. — U Par-
cicevu rjecniku (,Francesca').
FEANCISKO, TO. vidi Francesko. — Od xiii
vijeka a izmedu rjecnika u Dani'icevu (Frant-
PRANCISKO
68
FEANOV
cisko). Bratu jegovu Franbcisku. Mon. serb. 69.
(1273 — 1314). Presvitloga gospodina Franciska
Fuskari. Mon. croat. 61. (1437). Francisko, od
jegoze red male bratje. S. Kozicic 27''. Sveti
Francisko. M. Albert! 331.
FEANCISKAE, vidi franciskar.
FEANCKI, adj. vidi frauacki. — U Stuliceou
rjei'nika (,cosa francese' .gallus'). — nepouzdano.
FEANDEPANI, m. tal. Frangepani, prezime
tahjanske porodice od koje su misUH da potjeie
Inralska porodica Frankopan, te se iipotreh^ava
iiijcsic ove rijeci, i to pisano na razlicne nacine.
a) (I'akavslci) Franjepani u spomeniku glagolskom
XV vijeka : Mi knez Mikula di Franjepani. Mon.
Croat. 55. (1428). — bj ,Fi'angipani' (ne zna sc,
treba U (itati -di- Hi -gi-) m jednoga pisea xvm
vijeka: A jad cuse poglavari Frangipani vrh
svakoga. P. Knezevic, pism. 186. — c) Frangopan
71 jednoga pisca xvii vijeka: Totu pogine knez
Ivan Frangopan. P. Vitezovic, kron. 131. — d)
Frangejoanovic u jednoga pisca xvm vijeka: Gla-
sovita bana Zrinovica i svijetla Frangepanovica.
J. Krmpotic, pjesna. 8.
1. FEANE, m. vidi Frano. — Akc. se niijena
a voc. Frilne. — Prema ostalijem padezima no-
luinativ bi mogao biti i Fraua (voc. Frano), ali
iHU neina potvrde. — Od xiv vijeka (naj prije
n l(iti)iskijem spomenicima), osobito po zapadnijern
krnjrrinia, a izmedu rjefnika u Mikajinu i u
lieli)iu 328i. ,A Frane muto'. Mon. rag. 1, 120.
1322). ,Frane muto'. 177. (1345). Pop Frane.
Mon. Croat. 134. (1487). Od tebe, moj Frane,
polivajen samo bit volim. H. Liicic 283. Gdi
jest s. Frane. F. Glavinic, cvit. 2751*. Ca se sti
od blazenoga svetoga Frane. Michelangelo. 6.
Prikaza mu se s. otac Frane. J. Bauovac, pred.
137. Poznade ona ovcica s. Frane. razg. 45. U
zivotu s. Frane. M. Zoricic, zrc. 189. Bise bo-
lestan i s. Frane. 189. Serafinskog svetog Frane
staiie nije drugo nego vojevane. Nadod. 18. Za
tim Frane ovi svit ostavi. 19. Naslidovao je
Franu s\etoga. A. d. Costa 1, 110. Knez Frane
Papali. I. J. P. Lucie, izk. 5. Pogubi se Frane
i lipa Lijana. Nar. pjes. istr. 2, 22. i u ^ulekovu
rjccniku (,Franz'). — Xa dva mjesta osnova je
t'ranet: Nadgrebnica, koju slozi Petre Hekto-
rovic Franetu Hektorovicu. P. Hektorovic 61.
Gosp. Franetu Pjei'oticu. I. Ivanisevic 107.
2. FEANE, /. hy2J- Frauceska. — Akc. se nii-
jena u voc. Fi-ilne. — Kominativ bi mogao biti i
Frana (voc. Frano), ali mtc nenia potvrde. — U
licHna rji-CHiku 327'' i it na.ie vrijeuie a Dubror-
iiiku. P. Budmani.
FEANETK!, m. prezime po ocu Franetu. —
XVI rijekii: Tomas Franetic. Mon. croat. 236.
(1533j. i u vase vrijeme. Schem. zagr. 1875. 261.
FEANETOVIC, m. prezime. — U vase vrijeme.
Schem. rag. 1876. 63.
FKANGR, friinaga, /'. pi. re.^e, tal. frang(\ —
U Mikii(iiiii rjecniku.
FEA.NB'A, /. dem. 2. Frana Hi 2. Franc. —
Od xvm viji'ka. Go.spodicna jedna imenom Fra-
nica, A. Kanizlic, utoc. xvm. Sveta Frauica
Eimska. Ulago turl. 2, 156. Kada jo Fninica
na misu liodila. Nar. 1)Jgs. istr. 2, 113. i u Su-
lekovu rjecniku (,Franciska').
FEANICIN, adj. koji pripada Franici. On
odsico Franici glavicu, Franicina glava dolgo jo
letila. Nar. pjes. istr. 2, 113. FraniSino jaje po
plokati lajo. 4, 17.
1. FEANIC, m. dcm. Frano. — U Subkovu
rjecniku (iFriiuzcheu').
2. FEANIC, m. prezime. — Od xvi vijeka.
Baric Franic. Mon. croat. 280. (1579). Franic.
And. Kacic, kor. 468. Tomas Franic. Norini 85.
Franic. Schem. bosn. 1864. 99. Sem. .•-rb. 1SS2. 238.
i u Lici (govori se i Vranic). J. Bogdanovic.
FEANICEVIC, w/. jjre^ftwe po oca Franicu. —
Od XVII vijeka. Simun Frauicevic. Stat. poj. ark.
5, 312. (1662). Franicevici. And. Kacic, kor. 471.
Franicevic. Schem. bosn. 1864. xv. xxvii.
FEANIN, adj. koji pripada Frani (vidi 1.
Frane). Na Franin pusti dvor. D. Barakovic,
vil. 349. Procinimo Franinu svetinu. I. Ancic,
ogl. 51.
FEANKA, /. hyp. Franceska, isporedi Franko.
— U Sulekovu rjecniku (,Franciska').
FEANKAPAN, m. prezime plemcnite hrvatske
porodice. — isporedi Frankopan i Frandepani.
— Od XV vijeka. Mikula de Frankapan. Mon.
croat. 54. (1428). Mi knez Stefan de Frankapan.
83. (1457).
FEANKO, m. ime nuisko, hyp. Francesko. —
Od XIV vijeka po zapadnijein krujevima a izmedu
rjccnika u Danicicevu (Franbko). Istu Turci
Franka i Vlkbsu (Dubrovcane) za decu francijasku
koju su odbkupovali. Sj3om. sr. 1, 9. (1397). Franko
Sii-iiiic. Mon. croat. 144. (1490). Franko Lon-
caric. 263. (1569). A Marko\-ic Franko miran
svejer pomni u trgostvu. J. Kavariin 109^^. Franko
Talovic. And. Kacic, kor. 433. i u ,^ulekovu rjec-
niku (,Franz; Friinzcheir).
FEANKONIJA,/. Franconia, kraj u Xemackoj,
nem. Frankeu. — Od xvii vijeka. U Frankoniji
od Alemanije razboli se cesar Enriko. F. Ola-
vinic, cvit. 271^. .i u Sulekovu rjecniku (,Franken').
FEANKOPAN, m. vidi Frankapan. — Od xvii
vijeka. Od kneza Martina Frankopana. P. Vite-
zovic, kron. 123. Pokle ubignu Frankopana tezki
jaram. J. Kavanin 146^.
FEANKOPANOVIC , m. vidi Frankaiian. —
Od xvm vijeka. Od kuce Frankopanovica. And.
Kacic, kor. 449. Knezovi Frankopauo\'ici. 485.
FEANKO V. adj. koji pripada Franku. — Iz-
medu rjecnika u Daniciceru (Fram.kovh). Srebro
Franko^'o. Spom. sr. 1, 79. (1406). Frankov dvor
vrh rike. Mon. croat. 125. (1486).
FEANKOVIC, m. prezime po ocu Franku. —
Od XV vijeka. Franko\dc. Mon. croat. 125. (1486).
Jakov Frankovic. 237. (1535). Cer Mate Franko-
vica. I. J. P. Lucie, izk. 38. Frankovic. Schem.
bosn. 1864. xii. xx\ ii.
FEANO, m. hyp. Francesko. — Akc. se mijeiia
11 nie. Frilno. — • Od xv vijeka a izmedu rjecnika
It Mikafinu i it Belinu 328^. Dase Frana Kra-
jaca. Mon. croat. 114. (1475). Fratar Frano Bu-
disic. 175. (1499). Frano vas i Mara drago po-
zdravjahu. N. Na|eskovic 1, 256. Frano Luka-
rovic. D. Eanina i''. Arijadna gosp. Giva Frana
Gundulica. I. Gundulic 1. Bijase i)rimuiuo sveti
Frano. I. Ancic, ogl. 143. Sveti Frano sve na-
dajde. S. Margitic, isj). 155. Frano otac sveti.
P. Knezovic, ])ism. 4. Frano jo ulioztvo, i uboztvo
je Frano. F. Lastric, test. ad. 59". Frano drugo
od neg ne prosase. Nadod. 24. S. Frano Ksaverijo.
Blago turl. 2, 14. Frano Eadmanovic. Norini {'AS.
Frano Kova6evic. 75. Postite kako s. Frano. i).
Eapic 297. Ubi Stanko Frana kapetana. Ogled,
.sr. 412. / a Sulekovu rjei-niku (,Franz').
FEANOV, adj. koji pripada Franu. Naslje-
duju(''i bogomilo totke: g. Mariju Sabovu i g.
Mariju Franovu. I. M. Mattel ix.
FEANOVAC
69
FRATAR
FEANOVAC, franovca, m. vidi franciskan. —
IJ pisaca nmega vrewena. Franovci stace odsele
uz narod svoj. M. Pavlinovic, razl. spis. 431.
Tekeli pasa metnu na muke franovce bosaiiske.
razg. 41.
FEANOVICI, m. pi. seoce u Hrratskoj k pod-
ziipaniji rijeckoj. Pregled. 7.
FEANSKI, (idj. ridi, franacki. — U jednofja
pisca XVIII rijelxd. Prilike se riega vide, nu po
hizah sve gospode franske. J. Kavanin 27^. Grcko
cai-stvo podlozise fraiiskim banom. 211'i.
FEANUL, »/. hyp. Francesko. — U jednom
spomenikit xv rijeka. Popa Fraiiula . . . Popu
Franulu. I\Ion. c-roat. 112. (147.S).
FEAXUSA, /. angm. Frana. — U Jatlnskom
spuinenilcu xiv rijeka {pisano ,Franussa'): ,Cle-
meiis de Goze, Franiis.sa filia dicti dementis'.
Mou. rag. 1, 1-58. (1344). i ii Bclmu rjcmiku
(327b s dodatlwm da je sejacko i.me).
lEAA'USlC, m. pjrezime. — J^ nasc vrijame a
Diihroiniikii. P. Pudmani.
FEANZAV, adj. vidi francav i fi-anze. — U
nase, rrijeinr it JJitbrorniku. P. Budmani.
FEANZAVITI, frilnzaviiii , iiupf. vidi francati
i frauze. — IJ iiase rrijewe a Duhrovnikn. P.
Eudniain.
FEAXZE, fnuulza, f. pi. vidi franca. — U nase
vrijeme u Duhrovnika (z glasi ^. ta};o i u franzav,
franzaviti). P. Bvidmani.
FEAN^-, ridi franz-.
FEANA, /. liiip. Franceska. — Akc. se iiiijena
a voc. Frai'io. — U nase vrijeiHe u Hrvatskoj:
Presvijetla gospoja grofica Frana Draskovic. Vuk,
nar. pjes. 2, 6.51 fmedu ^j»"e»/(/H era ?i /*/»«). / ic
Sitlekovu rjehrika (,Frauciska').
FEANACKI, adj. vidi franacki. — U jednofja
pisca, XVII rijeka. JU Parizn gradu fi-anackomu.
B. Kasic, in. 87. Zivot svete Aldcgiinde djevice
fraiiacko kra|ice. per. 26.
FEANE. n>. vidi 1. Frane. — U spoineniku xvi
rijeka i n jednoga j5?scrt fiz Slavonije) xviii.
Knez Frane Ivacic. Mon croat. 2-57. (15-56). Virna
slugo i pokorni Fi'ane, sad nkazi tvoje zahtivarie.
Xadod. 24.
FEANEI\riL, III. vrsta travo koja stncena pri-
\dja se da napne kozu i da se j^rovali. M. Pavli-
novic.
FEANETICI, m. pi. selo a Hrratskoj a pod-
hipaniji karlnvackoj. Pregled. 26.
FEANEVAC, Franevca, m. selo n Slaroniji
hlizu Crnca. Schem. zagr. 187-5. 146.
FEANEA'O, ». selo n Banatit. Sem. prav.
1878. 94.
FEANICA, /'. dem. Fraiia. — U Parcicevu rjev-
niku.
FEANO, (/;. ridi Frano. ispnredi i Frarie. —
U jednoga pisca xviii vijeka (nepoiizdano): Frano
iikucan, Osip placan, za siidbinu er pizmacan.
J. Kavanin 83''.^ — it nase vrijeme po sjevernijem
krajeriiiia i u Sidekovii rjecniku (.Franz'").
FEAPAA", adj. (aprav part, praet. pass, ne-
potvrdenoga glagola frapati), (o tkai'ui, odijehi) na-
kicen prisirenijem sarointijem komadicima tkana,
tal. frappare, frappato. — 7" jednoga pisca Du-
brovcanina xvi vijeka. Frapanijeh sajiina no imas
li bez broja? M. Vetranic 1, 117.
FEAS, m. ridi 2. djetine, nein. arstr. frass. —
isporedi vras. — U Vakovw rjccnikii.
FEASEA., /. ruga, bora, inrska, ridi Araska.
— U Vrancicevu rjecniku, n Mikalina, n Bjelo-
stjencevu, u Stulicevu.
FEASKANE, n. djelo kojijem se firiska. — U
BjelostjencevK rjecniku.
FEASKATI, fraskam, impf. mistiti, vidi fraska.
— U Vrancicevu rjecniku (,rugare'), // Miha^nu,
u Bjelostjencevu, u Stulicevu (gdje Ima i refle-
ksivnii fraskati se ,corrugari').
_ FEASEA V, adj. pun frasaktt. — ,'' Stuliceru
rjecniku (,rugosus').
FEASKUN, ;/;. velika staklenica, tal. fiascone.
— U jednoga pisca Duhroocanina xvi vijeka. I
fraskune nagibati . . . 'J'rinkajuci u fraskune. M.
Vetranic 1, 249. Gdje se trinka . . . viiice slatko
gostarami i fraskuni. 1, 250.
1. FEASKA, /. ludorija, tal. frasche. ~- T
pisca cakavca xvi vijeka. Spovid ima bili jjri-
prosca, a ne s fraskami ali s srkami. Korizm. 62''.
2. FEASKA, /. granica od drveta s lisceui Isto
visi nad vratima u krcamaj , tal. frasca. — 1'
poslovicama dubrovackijem xvii vijeka. Tko stavi
fraskn, hoce prodat' bac\-u. (D). Poslov. danic.
133. Tko vina ne prodavn . fraske ne stav|a.
(D). 1.35.
FEASxVflK, t;/'f7i prasnik. — U Bel inn rjecniku
321a r/(^je licz sunine stoji staniparskoin grijeskom
mj. prasnik, i u Stulicevu g'lje je uzeto iz Belina.
FEAST, III. brassica oleracea bullata L., vrsta
kupusa, isporedi ke|, verza. — U jednoga pisca
iz Slavonije xviii vijeka. Ke] , frast ili verza
koja priko zime na po}u ostaje, kad se sije. J.
S. Eejkovic 265. Frasta i sveg sto ozoLsti reco
pom]iv kucnik sad u zem|u mece. 307. i u ^a-
Ickovu rjecniku (,blattkohl' kod, .kohl'i.
FEAT, skraceno fratar, .<itoji jired. iinenoin i
ne niijena se po padezima. isporedi fra. — xv
vijeka (pisano frati.) / u Danicicevu rjecniku
(fratii). Nasi, posalt u imo frati. Lovrenaci.. Spom.
sr. 1, 71. (1405). ISTasega poctovanoga i redov-
noga fratf. Aleksendra Dubrovcanina. Mon. serb.
494. (1465). — U novijem spomenil:u pisano je
fradr., a otale i ii Danicicevu rjei-niku. Fradi-
Vita, mali bratt. Mon. serb. 109. ('.inscriptio re-
cens'. Miklosic).
FEATAE, fratra, in. frater regularis. kod ka-
tolika, covjck koji pripada crkovnome redu i ziri
u manastiru, te je obvezan trima svecanijeni za-
vjetima; rdzlikuju se fratri od kalndera (ali vidi
i b)) tijem .sto ne smiju iniati svojega bica, nego
zire milostinom (to je sad saino kod redova sve-
toga Franceska) i ,Uo mogu iniati nianastire a
gradovima i u nase^evijem nijestima. naj glav-
niji su redovi: svetoga Francc'^ka flri rrda), sve-
toga Dominika, svetoga Avgustina, i karnielitski.
— Lat. frater, brat. — isporedi frator. — Akc.
se tnijena u gen. pi. fi-atara (u Dubrovnikn fra-
tara). — U mnozini se rijetko umece ov: A fra-
trove vrijedne spliske ima'uc metnut u obcenu.
J. Kavanin 100'. — Posve su neobicni oblici t(
kojiiiia ostaje drugo a, / nahode .'<e s<(ino u drijc
dubrovacke jjoslovice, i to radi slika: Otare lize
a niami fratare. (Z). Poslov. danic. 92. Eim dava
dim, a iste dinare za hranit fratare. (Z). 107. —
Od XIV vijeka a izmedu rjecniku u Vrancicevu
(,monachus'), a Mikalinu (,frater'), u Belinu (,coe-
nobita' 328''), u Bjelostjencevu (kajkarski frater
,monaclius'), u Stulicevu. (,frate' ,monaclins, coe-
nobita'), u Danicicevu (fratri. ,frater' za kaliidere).
a) sa znaceiiein kazanijein sprijeda. Pride pred
nas fi-atar .Takov. Mon. croat. 45. (1381). Go-
sjxjdhii. vikari, si. fratri. Mon. serb. 378. (1434).
FEATAR
70
2. FRCATI
Vsoj bratfcji fratrom svete crtkve katolicaske vire
rimbske reda svetoga Frantciska. 379. (1434).
Vise pisaui fratart AleksendarL. 494. (1465). Z be-
lemi fratri. Mon. croat. 279. (1576). Medu kalu-
derim i fratrim. B. Gradic, djev. 126. Moliti oca
od fratara 2Dredikatura. A. Grucetic, roz. mar. 23.
Ovi se mladac obiice u fratre svetoga Franceska.
M. Divkovic, nauk. 222^. Ozdi'a"^dvsi uciiii se
fratar. P. Posilovic, nasi. 10''. Fratar koji ne
prosi a mrav koji ne nosi ne vaja nista. (D).
Poslov. danic. 22. Male bratje fratri gdi sn. J.
Kavaiiin 328^. Gdi ima crkva i manastir fra-
tara reda svetoga Franceska, koji ft-atri onde pri-
bivaju. J. Filipovic 1, 104'\ Dodose daklen fr-atri
u Bosnu na 1235. Norini 10. Ispovidnika koji
su fratri i redovuica regularski. M. Dobretic 150.
Tu je lijepo j^okrstio fratre. Nar. jjjes. juk. 569.
Bilo beskota, bice fratara. (U Dubrovniku). ISTar.
posl. vuk. 13. Neka fratri mi mase za ubogii
dusicu. Nar. pjes. mikul. 1-44. — b) neki pisci
zoru fratriina i kaJiiCtere (kao sto hiva i u dru-
gijevi jezicinia, tako se nem. moncli i franc, moine
kaze za kahidere i za fratre). vidi i u rjec-
nicima. Bjese jedan fratar od kartuzijana, ovi
fr'atar bjese vele bogo|uban. M. Divkovic, nauk.
149^. Posta fratrom reda s. Benedikta. F. Gla-
vinic, cvit. 215*>. — c) sargus Ivondeletii C, V.,
neka riba, sarak, sarag. — ?/ Sp^etu. D. Kolom-
batovic. G. L. Faber 191. Velike su (rihe) . . .
fratar ,magnamorti' (u Makarskoj). L. Zore, rib.
ark. 10, 340. — d) papaver rhoeas L., crleni mak.
u Bribiru. B. Sulek, im. 83. • — e) fr-atri bijeli,
ornitliogalum arabicum L. , neka bijka. ii Du-
brovniku. B. Sulek, im. 83.
FEATAESKA, /. selo u Konavlima blizu Bu-
brovnika, vidi Pridvorje. P. Budmani.
FEATAEiSKI, adj. koji pripada fratrima. —
Od XVI vijeka, a izmedii rjecnika n Stidicevn.
Svukal bi abit fratarski. Transit. 270. Po torn
jih u fratai-ske lia|e obuce. F. Vrancic, ziv. 74.
Po fratarsku obucen, moleci, posteci. F. Glavinic,
cvit. 136''. Manastii" fratarski. P. Posilovic, cvijet.
129. Fratarski macak. (D). Poslov. danic. 22.
Fratarske zanovijete prama dobrijem da ne slisi.
J. Kavanin 145''. — Uolazi uz neka iniena wjesta:
Fi'atarski Manastii', mjesto u Hercegovini. Schem.
herceg. 1873. 226. Fratarsko vrelo, izvor u Her-
cegovini (po zapadnom govorn Fratarsko vrilo),
17. — isporedi i Fratarska.
FEATARSTVO, n. stane otioga koji je fratar.
— U jcdnoga pisca xviii vijeka. Sva fratarstva
i uboztva. J. Kavanin 523a.
FEATIC, m. vidi fr-atric, dent. tal. frate. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Oblacit se u fr-a-
tice oli picokare oli begvine. Ant. Kadcic 291.
FEATI^A, /. vidi bratinstvo, e), grc. ipinaoiu.
— Akc. se Diijena u gen. pi. fratija. — Jf nase
vrijenie u Uubrovnikn. P. Budmani.
FEATOE, m. vidi fratar, grc: (poiiicoo. — isjw-
redi vrator, prator. — U Viikovii rjccniku.
FEATOEOV, adj. koji pripada fratoru. — U
VtikovH rjernikit.
FEAT().I{SKI, adj. koji pripada f rat or ima.
— U Vuknni rjecnika.
FEATEK; (fratrid, fratrica), m. dem. fratar
(preneseno je i na neke zivotine). — Od xvi vi-
jeka, a izniedti rjeniika u Stiilicevu. a) s pra-
vijem znarn'irm. Posadsi dva fratrida van iz mol-
stira. JMii-akiili. 48. — b) neka riba, isporedi sarak.
Fratric, .sargu.s Salviani (J. ct V. D. Kolombatovio,
pesc. 7. Sargus vulgaris Gooflr. G. L. Fabor 191.
— CJ imc nekijiin jitiiKiini. Fratric, parus lugu-
bris Natt. D. Kolombatovio. progr. spal. 1880. 26.
Fratric, friligula ciistata Steph. 44. — d) gryllus
cami^estris L., crrcak, stiirak. isporedi popic. A.
Ostojic. — e) morsld fr-atar, pelagius monachus
L. vrstct morskoga viedvjeda. na Visa. A. Ostojic.
FEATEICAK, fratricka, m. dem. fratric. —
U jednoga pisca xvii vijeka. Primite ovi darak
od ruku jednoga fratricka uboga. M. Divkovic,
nauk. XXVI. Zasto se prikazuje od jednoga naj
maiisega fratricka. zlam. 4''.
FEATEICI, m. pi. tagetes patula L., neki cvijet,
konav}anin, mali ziitcj. u Ivra^evici. B. Sulek,
im. 83.
FEATEIJA, /. a) stane o)ioga koji je fratar;
b) bratinstvo. — vidi ft-atija. — U Bjehstjen-
cevn rjecniku: ,monacliismus'^. 2. fr-atrija, bra-
tinstvo ,fraternitas'.
FEATEINA, m. aiigm. fr-atar. — U jednoga
pisca xviTi vijeka (zenskoga roda). O luda fra-
trino! I. Velikanovic, prik. 82. I on je jedna
fratrina brez razloga. 84.
FEATEOVCI, Fratrovaca, m. pi. dva sela u
Hrvatskoj u podzapaniji karlovackoj. Pregled.
27. 31.
FEATESCICA, /. ime nijestiina a Hrvatskoj.
a) selo kod Zagreba, (kajkavski) Fratrscica. Pre-
gled. 2. — b) Fratrscica (zove se i Gorenci), seoce
n podznpaniji zagrebackoj. 18.
FEATUN, fratuna, m. nekakva obuca. — Po-
staje po svoj p>rilici od fratar (fratri male brace
nose osobitu obunt, te se talijanski zovu zocco-
lanti od zoccolo, klopac). — U Mikafinit rjecniku:
fratuni od drva , Idopci ,zoccoli' .colopodium' ;
fratuni za led ,colopodium ferratum' ; fratuni \i-
soki zenski ,pantofola, j^ianella' ,sandalium, cre-
pida, sandalium heti'uscum, baceae, mulleus'.
FEAVA, /. dolazi samo a jednoga pisca Du-
brovcanina xvi vijeka, i kao da znaci: gospocta.
— Badi postana ne moze se poinisUti nego na
nem. frau, ali je to svakako vrlo cudnovato. Kad
budes na skutu toj fravi. S. Mencetic 177. Go-
rase svital raj u liccu toj fravi. 240.
FEBEZAEI, m. pi. seoce u Hrvatskoj u pod-
zupaniji dionickoj. Pregled. 13.
FECA, m. vidi^ Frco. — U narodiioj pjesmi
)tasega vremena. Negov sestric Frca Ibrahiine . . .
Pred dvorove Free Ibraliima. Nar. pjes. vuk. 3, 183.
1. FECATI, frctlm, impf. prosilrre, emicare,
kad sto zitko na silu udara kroz tijesno, te kao
na mlazore baca se, vidi i strcati, strcati. —
ispore U vrcati. — Bijec je onomatopcjska, ispo-
redi frk. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika
n Jielinu (frcati krv ,diffluo' 659i), u Stulicevii
(1. ,guttatim effluero, etl'undi'. 2. ,vibrare'). a) sa
znacenem sprijeda kazanijem. Da joj suze iz
ociju frcase. M. A. Eejkovic, sabr. 11. — b) od
zitka je preneseno na sto tvrdo, kad na onaki
nacin odskace. Daske frcaju sa zlocesto pokri-
venili krovova. M. A. Eejkovic, sat. L7i>. — c)
na jednom mjestu u jednoga pisca xviii vijeka
kao da je kauzalni glagol prema predasiiijem
znacenima (vidi i 2. frcati). Iz Solina zenstvo
frca ziviiu oguem da Eim|ani ostase od nih za-
tirani. J. Kavanin 247''. — d) n istoga pisca na
dva nijesta aktivni je glagol s nejasnijem zna-
cenem: udarati, ranivati , muf-iti (Y). Oic .stete
puca'u srca, a ocut ina uda frca. J. Kavanin 429''.
I'ota strijela siurtno frca na takuutje osudnike.
570«.
2. FECATT, frcam. impf. vidi 1. frkati. — (J
Bjelosfjenccvu rjecniku (frcam, jutim se, iaz}u-
2. FECATI
71
FEFEATI
tivam se ,ferocio, naribus flo' kakti: pariji frca
,equus ferocit').
FECATI SE, frcam se, impf. coire (de felibus),
goniti se (o niackama). — ridi frc. — U nase
vrijeme, a iziriedn rjecnika u Stnliceru. Macke
se freaju. F. Kurelac, im. ziv. 49.
FECITI. frcim, impf. skociti. — Bijec je ono-
matopejska, ridi frk. — U nase vrijeme n Bosni.
Sa zemje je u sedlo frcio. Nar. pjes. juk. 260.
Iz busije frcise liajduci. 264. Momak fi'ci sa
dobra dorata. 372.
FECO, m. preziine ill nadimak (iiprav ipoko-
ristik). isporedi Frca. — U narodnoj 2yesmi na-
sega vremena. Jeli doma Frco Ibraliime? Nar.
pjes. viik. 3, 181. Al' iie slusa Frco Ibrahime.
3, 187^
FEC, rn. k Vukovii rjecnikii : kad se macke
gone, rece se : posle ili udarile u frc (a rece se i
momkii i dje^'ojci kad se jjroskitaju) ,begattungs-
trieb' ,desiderium naturale'. — isporedi frcati se.
— vidi i pre.
FECAKLI, adj. u jednoga pisca xviii vijeka,
kao da znaci: uresen, nakicen; ne mijena se po
padezima. — Jamacno je rijec turska, isporedi
Uir. fyrca, cetica, fyrcalamak, cetati. Eici neka
ne biidu gizdave i frcakli, ali neka takoder ne
budu priprostite i zapustite. D. Eapic, predgovor.
FECA^KA,/. crepitaculum, cegrtajka, zvrcaoka.
— ■ U Mikajina rjecniku, a iz I'lega n Stulieevii.
FECATI, frcam, impf. nidi fraskati. — Samo
u Stulieevii rjecniku.
FECIC, m. prezime. — isporedi Frco, Frca. —
U narodnoj pjesmi nasega vremena. Eece tada
Frcic Ibrahime. Nar. pjes. vuk. 3, 338. Tek utece
Frcic Ibrahime. 3, 341.
FECKA, /'. u Vnkovu rjecniku fs dodatkom da
se govori ii Crnoj Gori) : kolo na drsku, kojijem
se u stapu maslo mete ,der butterstempel' ,ba-
cillum butyro conficiendo'.
FECTJG, m. hordeolus, jecmik, jecmicak. — U
Mikajinu rjecniku (frcug, jecmenak, koji se napne
na trepavici) a iz nega ii Stidicevu.
FEDiNANDO, m. vidi Ferdinando. — U je-
dnoga pisca cal;avca xvi^ vijeka. Nareksi rim-
skim kra|em Frdinanda. S. Kozicic 55''.
FEECET, m. nekakav zenski nakit pnput stri-
jele, tal. freccetta, dem. freccia, strijela. — U
dva pisca Dnhrovcanina xvi vijeka. XJ frecetijeli
sto Ii hrnsti na skarlatu biser bijeli? M. Ve-
tranic 1, 32. Ti imas sajune, kosn)e, kolete, ru-
kave, kordune. prstene, frecete. N. Naleskovic
1, 253.
FEEDEEIKO, ;/;. vidi Friderik. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Prohodeci Frederiko cesar skroz
Asis. F. Glavinic, cvit. 275^.
FEEGADA, /. vidi fregata, mlet. fi'egada. —
Od XVII vijeka. Da se je nkazala jedna fregada
armana u konalu od Mljeta. Starine. 11, 80. (1605).
Eusinske nave i fi-egade. Pjev. crn. 304''. Vi-
deo onu goru na onomu morn kano i fregadu
jidreci po moru. Nar. pjes. istr. 2, 138. * n Sn-
lekovii rjecnikii (,fregatte').
FEEGATA, /. negda maUi lada s reslima, sad
jedan od naj vecijeh vojnickijeh hrodora (velicinom
odmali iza brodova od linije) , tal. fi-egata. —
isporedi fregada. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (fregata, brodac ,celox, pha-
selus'), u Belinu (,myoparo' 329''), a Stidicevu
(,navis bellica nota'). Fregata na Dunavu s ga-
lijoti stoji. ,T. Eajic, boj. 68. Na fregatu sveckn.
A. Tomikovic, ziv. 266.
FEEMENTUM, m. knkuruz, tal. formentone.
— U nase vrijeme u ^Dalmaciji. Frementum,
kiikm-uz, zea mays L. Cas. ces. muz. 1852. 49.
FEENA, /. konska oprava, lat. frenum, tal.
Ireno, iizda. — T^ rnhopisn xvi vijeka. Darova mu
fariza u franackoj freni. Aleks. jag. star. 3, 311.
— n dnigom riikopisa frana: Paripa u fraiib-
ciskoj frane. Aleks. nov. 124.
FEENCESKO, w. vidi Francesko. — Na je-
dnom mjestu xv vijeka, i otale u Danicicevu rjec-
nika (FrenLcesko). Frencesko Pucicb. Mon. serb.
514. (1471).
FEENDIJA, /. u narodnoj pjesmi nasega vre-
mena 0 kali, tur. firengi, franacki, evropejski,
dakle ktda zgradena na evropejski nacin. Vjerne
sluge koiia prifatise, zeta vode na frendiju kuhi.
Nar. pjes. vuk. 2, 263.
FEENGA, /. syphilis, sraitina holesf, tur. frengi,
frenk ylleti, franacka (erropejska) holest. — ispo-
redi vrenga, frenka. — U Vukovu rjecniku gilje
ima frenga i frenka, a kod ohoga vide vreiiak,
cf. skr|evo ; kod vrenak opet stoji : ,eine art haut-
krankheit' ,genus morbi cutanei'. bolesti ove naj
vise ima po nahiji pozarevackoj i ondje se zove
,frenga' i ,frenka\ Jos ovde (a okrugu kiieze-
vackom) ima i bolesti frenge. M. D. Milicevic,
srb. 868.
FEENIE, m. nejasna rijec u rukojjisu xvi vi-
jeka (u drugijem rukopisima fertnirb, farenidt).
moze hiti da je grc. (peotajog Hi ifhoiuzog (naj
boji, ali se govori od mila kao : dragij. I k liemu
rece Aristotil : ,Frenire (Feri.nire, Farenide. Aleks.
nov. 11) Aleksandre, ako car zem|i budes, ko
dobro mani mestru tvomu ucinis?' Aleks. jag.
star. 3, 227.
FEENKA, /. vidi frenga.
FEENA, /. abies pectinata DC, vrstajele, cmrok.
— vidi fena. — U Sulekovu imeniku po jednom
priscu nasega vremena. 83.
FEENGA, /. vidi frenga. — [7 nase vrijeme
(u Vukovu rjecniku samo ohlih vrenga).
P^EESAK, freska, adj. vidi frisak.
FEESINA, /. augm. frijes. — U Vukovu rjec-
niku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
FEESAK, freska, adj. vidi frisak.
FEEVAE, frevara, m. vidi fevruar. — Od xiv
do XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(frevart). Frevara miseca. Mon. serb. 105. (1333).
Miseca frevara. 238. (1399). Meseca frevara. 296.
(1420 u poznijem prijepisu). Meseca frevara. 516.
(1472 u poznijem prijepisu). Godista gospodinovi-
jeh 1648, frevara. G. Palmotic 2, 77.
FEFANAT, frfanta, m. tal. furfante, lopov. —
isporedi prfanat. — Kao jJSOvkq, osobito djeci,
u nase vrijeme u Dubrovniku. ,Cekaj, cekaj, fr-
fante jedan!' P. Budmani.
FEF;^ANE, n. djelo kojijem se frfja. — U Vu-
kovu rjecniku.
FEFEATI, frfjam, imj)/. vidi brbjati. — Bijec
je onomatopejska kao i brbjati (kod cega ne treba
pomisliti na indoevrope/jski korijen barb), ali vidi
i frfuriti. — U Stulicevu rjecniku i u Vukovu.
FEFNAEITI, frfiiarim, impf. vidi frf|ati. —
U jednoga pisca iz Slavonije xviii rijeku. Vece
zena nego zena, koja s jezikom ne frfnari, a u
riei nije proksena, tu istite, gospodari. D. Eapic 89.
FEFEATI, frfram, impf. vidi frf|ati i frfuriti.
— U Jambresicevu rjecniku (frfram ,blactero'
1, 68a).
FEFEAVAC
72
FEISAK, 1, a.
FEFEAVAC, frfravca, ni. covjeli l-QJi frfra,
brblavac. — U Jambresieevu rjecnikii (kajkavsM
frfravec ,blatero' 1, 68'').
FEFTJEA, m. brhjavac, arap. tttr. farfara (ali
vidi i frfjati). — U JBjelostjenccvu rjecniku i u
Ja.nhresicevu.
FEFUEITI, frfurim, impf. brb(ati, vidi frfura.
— U Sjelostjencevu rjecniku, u Jambresieevu, u
Stuliccou.
FEGIINATI, frgunam, impf. nem. yergonnen,
dopnstati. — U narodnoj jjjesmi iKjarskijeh Hr-
vata. Ax prete} prete|u nictar ne frguna (ver-
gonnen. F. Kur^lac). Jacke. 291.
FEGAN, vidi filgan. — U Stidicevu rjecniku
(fargjan). — nepouzdano.
FEHNUTI, frhnem, pjf. vidi frkmiti, a). — U
Belinu rjecniku (,strepere volatu* 77G'').
FEIDA, m. vidi Frido. — Akc. se mijena u
voc. Frido. — f " istoga jiisca xviii vijeka u ko-
jega ima i Frido. I po svijetu svemu da raz-
glasi Fridu krivca od petu do vlasi . . . Eto Fride
jurve u begluci. I. Zauicic 30.
FEIDEEIK, ni. ime musko , nem. Friederich,
(ili je u nas jezik doslo Hi od kit. Fridericus Hi
od tal. Fridei'ico. — Od xiv vijeka. Friderik
z Gorice. Mon. croat. 40. (1325). i u Sulekovu
rjecniku (,Friederich, Fritz').
FEIDEEIKA, /. ime zensko. vidi Friderik. —
U iulekovio rjecniku (,Friederike').
FEIDO, m. hyp. Friderik. — isporedi Frida.
— Akc. se mijena u voc. Frido. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Druga mislit Frido jest poceo.
I. Zanicic 13. Pismu ne kti Frido da privoji. 29.
FEIGADA, /. vidi fregada, fregata. — U Bje-
lostjencevH rjecniku: frigada, brodec ,navithalmus,
iiavis pompatica, navis bene cubiculata, Tulgo
buccentaurum, phaselus, celox'.
FEIG-ANICA, /. cucurbita clodiensis L., vrsta
bundeve, tikva grjaca, tikva spanuUca (jede^ se
prigana). — U nase vrijeme u Dahnaciji. Cas.
ces. muz. 1852. 49. 62. B. Siilek, im. 83.
FEIGANE, m. djelo kojijem se friga. — U
lijelostjencemi rjecniku i u Voltigijinu.
FEIGATI, Mgam, impf. vidi prigati, lat. fri-
gere, tal. friggere. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu, u Jambresieevu, u Vol-
tigijinu, u Stulicevu. Svrhu one prsure priho-
jaao mnostvo dus zlocastih ke se onde frigahu.
Toiidal. star. 4, 111. IT ognenoj mjedenici friga
u smi'adno svoje salo. J. Kavai'iiu 448'J'. Friga i
]jcce, kuva i vari, tenfa i bari, pa sve pokvari.
Nar. posl. stoj. 88.
FEIGENACA, /. vrsta hnndevc, vidi friganica.
— U Dalmaciji. B. Sulek, im. 83.
FEIGIJA, /. Phi-ygia, kraj u Maloj Aziji. —
Od xvii vijeka. Nahodeci so u Frigiji od Asije.
V. Glaviuic, ,cvit. 370''. Od Frigijo kra}. V. Dosen
70''. i a Sulekovu rjecniku (,1'hrygien'). — U
jednoga pisca cakavca xvii vijeka glasi Frija
(u/irav Fnjij'a). Drugi (grtid) tako jest u Friji.
,1. Annoliisir 43. — IJ istoga pisca isti oblik ima
i drugo zuacrne (Phrygia, zensko ce^ade iz Fri-
gije): Devc'ta se (sibiia) zvaso Frija. 32.
FBIGIJANIN, m. covjck iz Frigije. — U ,§«-
Irkoru rjecniku (^Phrj'gipr').
^ FEIGI.TANKA, /. zensko ce^nde iz Frigije. — U
Sulekovu rjecniku (,Pluvgioriii'j.
FRIGIJANSKl, adj. koji pripada Frigijanima
Hi Frigiji. — U :^ulekoou rjeijniku (,phrygisc'li').
FEIJES, m. vidi ■^Tijes. — TI Vukovu rjecniku
(s dodatkom da se govori u Crnoj Gori).
FEIJOLA, /. vidi Frijul. — U rukopisu xvii
vijeka i otale u Danicicevu rjecniku (Friola). Belb-
gradf> ize vt Friole. Glasn. 11, 126. Ostavjajutt
Friolu. 127.
FEIJUL, Frijula, m. Forum Julii, vidi Furla-
nija, tal. Friuli. — Od xiii vijeka, a izmedu rjec-
nika u 3Iika(inu (s talijanskijem oblikom Friuli),
u Belinu 3311^, u Bjelostjencevu, u Voltigijinu.
Kapitan Frijula, Istiije. Mon. croat. 4, 18. (1275
prepjis. 1546). Vnide va Italiju po Frijulu. S.
Ivozicic bl^. Otisla bjese u Akvilediju grad ple-
menit u Frijulu. B. Kasic, per. 208. Atila iz
svoje dilivsi se zem|e, dojde u Frijul i podsede
Akvileu. F. Glavinic, cvit. 93=1. Hrvati robe Frijul.
P. Vitezovic, kron. 64.
FEniTA:^A, vidi fritaja.
FEI!^, m. malena rijecna riba. Gorski kotar u
Hrvatskoj.
FEIN, m. mjesto u morn r/dje ima dosta ribe,
tal. nilet. fraima. — T' nase vrijeme u Dubrov-
niku. Eibari metnu mrezu na mjesto nima po-
znato gdje za cijelo drze da se riba nalazi . . .
iz tog zgodnog mjesta sto zovu ,frin' . . . L. Zore,
rib. ark. 10, 355.
FEISAK, friska, m. vidi vrisak, vriska. — U
nase vrijeme u Crnoj Gori. (Kon) friskom fristi,
gleda uz planinu. Pjev. crn.. 139^.
FEISNTJTI, frisnem, 2)f. u nase vrijeme u Crnoj
Gori. a) vidi vrisnuti. Frisnu vojska ka' da se
pomami: ,Stan, Feruce, da se pozdravimo'. Nar.
pjes. vuk. 5, 344. Ter frisnuse mladi kapetani.
5, 331. — b) skociti, isporedi frciti. Pa na hata
proz divan frisnuo. Pjev. crn. 93'\
FEISAK, friska, adj. nem. friscb (stvnem. frisc),
tal. fresco, hladan, prijesan, nov; i u nasem je-
ziku ima razlicita znacena kao u jezicima iz
kojijeh je u nas preslo. razlicni su i oblici: frisak,
frizak, fresak, fresak (vidi 1). isporedi i vrisak.
— Komp.: friskiji, freskiji, vidi zadni primjer
kod 2, a, e).
1. oblici.
a. frisak i frizak razlikuju se samo ti nomi-
nalnom nom. sing. in. i u ace. kad je jednak no-
minativu; u ostalijem oblicima i kod frizak z
p)red k glasi s, te se tako naj cesce i nalazi pi-
sano. a) frisak je naj stariji oblik i potvrden je
XVI vijeka (Korizm. 51"), zatim opet u nase vri-
jeme (Nar. posl. vuk. 339). izmedu rjecnika u
Voltigijinu (,fi'esco' ,frisch*; frisko ,allegramente,
prestamente' ,hurtig , gescbwind') ' i u Vukovu
(vide vrisak, a. kod ovoga ima: 1. ,frisch' ,recens',
cf. taze, prijesan. 2. ,friscli' ,celer', cf. hitar, okro-
tan; vrisko ,gescliwind' ,cito', cf. brzo .s dodatkom
da se govori u vojvodstvu). — b) oblik frizak po-
tvrden je od XVII vijeka, ali samo jto sjeoernijem
krajecima : B. Krnarutic 7. A. J. Knezovic 215.
E. Pavic. ogl. 470. M. A. Eejkovie, sat. L4'».
.sabr. 12. I. Jablanci 118. G. Postalic, utis. 166.
178; drugi su potvrdeni oblici od istoga nomi-
nativa: frizka. J. S. Re}kovic 153; frizko. S. Sto-
fanac 10. ali kod pisaca sjcvcrnijeli krajeva bice
i oblici sa -sk- postali od. nominatira frizak. iz-
medu rjecnika naliodi se u Bjelostjencevu (kaj-
kavski frizok, nov, skorni, nedavni ,recons, novus'
kakti : frizka ili nova jajca, skorna jaja ,recentia
ova'. 2. frizek, vmetolen ,alacer, alai-ris, vogetus,
rocens, mustus' kakti : frizki vitezi, t. j. netrudni
,recentos milites' t. j. novi junaki koji su skoro
dosli, ali skoro se med soldato podali. odkud ova
refc frizek no more se zadosta z dijackom jezikom
FEISAK 1. a.
73
FEITA^jA
izreci, ar ju mi skoro na vsaku hvalu pridati
moremo, kajti veliiuo: frizko dela, frizko spi,
frizko se vuci, frizko se skrbi, pije etc., takaj
frizek je, t. j. zdrav je ,integra valetudiiie ntitur,
est integi'a valetudiiie, est sanus, bene valeus,
sospes, valeus'. frizka je zima, hladno je ,frigidiim
est, est rigidiim frigus, rigida hyems, rigida aura,
rigidus aer'. iz frizkoga je mesta dosel ,de re-
centi, sano et incokimi loco venit'. na frizkom
cini kaj namenil si ciniti ,alacriter et celeriter
fac quod facere inteudisti'. frilko .alacx'iter' kakti:
frizko jem .alacriter comedo", frizko je vreme
,frigidum est tempus'. frizko se bijem , alacriter
decerto, generose pugno') /' u Jambresicevu (frizek
,alacer, recens, celer'. frisko ,celeranter').
b. fresak (same od tal. fresco). — u dvojice
■pisaca xvi i xviii vijeka: fi-esak. Zborn. 144''. fi'e-
scijeh. 103a. fi'eska. J. Vladmirovic 26. 47. fresku.
24. 46. freske. 35. fresko. 35.
c. fresak (samo od tal. fresco). — od xvii vi-
jeka: freska. Starine. 11, 143. (olio 1679—1688).
Poslov. danic. 107. (D), i u nase vrijeme u Du-
brovnika. P. Budmani; a izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu : prisan, fresak ,recens'. 500 •.
2. ziiaceiia.
a. adj. a) hiadan, a vodi, o vasduhu, vjetrii.
Niti ondi pusu friski i zdravi vitri. A. Bacic 458.
Posluziti casom friske vode. M. A. Eepiovic, sat.
H3''. Frizak vitric. G. Pestalic, utis. 166. Ki
ce basilak voiiat, rano mu se je stajat i friskom
vodom zalivat. Nar. pjes. istr. 2, 42. jio primorju
(osobito kod pomoracaj frisak, fresak vjetar znaci
vjetar kojijeni se dobro jedri (po tal. vento fresco,
franc, vent frais). Ki j" fortunu skuril, friskom
burom piva. M. IvuliaceA'ic 89. — b) o organi-
cnijem tvarima dok sit jos kao sive, prije ne/jo
pocnu kvariti se, mijei'iati se. tako se n. p. kaze:
aa) 0 zivinskom (i ludskom) tijeJu i o I'tegovijem
dijelima prije nefjo pocnu gAiti, trithnnti. ispo-
redi prijesan, skorasni. Pakvu otvorivsi redov-
rdci, telo cisto i frisko svete muceuice najdohu.
F. Grlavinic, cvit. 312^''. Eiba ne va}a nista, ako
nije freska. (D). Poslov. danic. 107. Kako n frisko
meso brzo se crvi umetnu. S. Margitic, fal. 278.
Al' u torbi glava onoga, koga bise odavna ubio,
friska, kolik da je oni cas poginuo. J. Banovac,
prip. 119. iletni fi-eska mesa. J. Vladmirovic
26. Uzmi fresku zuc. 46. — 0 jajima: Friska
jajca i maslo prositi. A. T. Blagojevic, pjesn. 44.
Uzmi fresko jaje. J. Yladmii'ovic 35. — 0 mli-
jeku, siru, viaslii itd. isporedi mlad. — o rani:
Za freske rane naj bo}i melem. J. Vladmii'ovic
35. — bb) 0 bi^ci i vezinijem dijeliina prije nego
pocnu SHsiti se, venuti. isporedi zelen, sii-ov itd.
Od frescijeh rusa. Zborn. lOS^^. TJcini zubatku
od jasenova drveta freska. J. Vladmii'ovic 47.
Travnem frisko obarati drvo nije posao. J. S.
Pe|ko^'ic 187. tako se kaze o vocu, cvijecu, liscu
itd., 0 kruhu, dok je jos mek, itd. — c) o ceja-
cletu i 0 zivincetu koje nije izmoreno, triidno, pa
po tome i uopce znaci cil, zdrav, cvrst, jaki. Ki
je zdrav, frisak. Korizm. 51^. Vazda se ce uaci
fi-esak i lagaban. Zborn. 144''. Kon. stepen, frizak,
hvajen. B. Krnarutic 7. Paripa dobra, zdrava,
mlada, freska. Starine. 11, 143. (oko 1679—1688).
Zasto su (an deli) od naravi friski. A. Bacic 4.39.
Evo ozivise sva tilesa i stajau fi'iska i zdrava
prid riime. E. Pavic. ogl. 398. Lagan, fiizak pak
raditi stane. M. A. Rep;o^ac, sat. L4!«. Da mozo
sveudi} frizak i zdrav ostati. I. Jablanci 118.
Frisak i zdrav kao I'iba. Frisak kao ]:remen. Xar.
posl. vuk. 339. — d) u sirem swislu, kaze se o
cem sto prije nije bilo, sto je od malo vremena.
isporedi nov, skorabni. Fi'iske su svice drugi
doneli. A. J. Knezovic 168. Frizak se (talus)
uzdize. 215. Puli crekvi fi-iski grob. Nar. pjes.
istr. 6, 3. — e) koji se nije itmorio (vidi e), onaj
brzo radi, po tome frisak nioze znaciti i brz, hitar.
Inglez fi-izak (spravan, gotov) na odgovor rece.
M. A. Re|kovic, sabr. 12. Kakono ce i svakoga
svetoga tilo hitrije i friskije biti, nego jedna muiia.
B. Leakovic, nauk. 78. — f) n. frisko s prijed-
lozima na, u stoji adverbijalno i znaci brzo, vidi
e). aa) ii ace. sing, s prijcdlogom na: na frisko.
Koji okrsten na frisko unire. B. Leakovic, nauk.
124. Onda ili bismo ovu milost na ki-stenu do-
bitu na fi'isko izgubili ili bismo ju s velikom
mukom obdrzali. 173. — bb) u Joe. sing, s jiri-
jedlogom na: na friskom. — na jednom mjesta
XVII vijeka. Ako hocete meda imati, tako partik
na friskom usa|ite. Starine. 11, 128. (1679). i ii
Bjelosfjencevu rjecniku (vidi sprijeda). — ce) u
ace. sing, s prijedlogom u: u frisko. — xvm vi-
jeka. I opet, jerbo se glas dati moradise svoj
vojski kra|icinoj to odlucenje, i ne mogadijase
biti u frisko, zarad velikoga okolisa, u kom staja,
odmaknu tu misao tja do dneva drugoga. I. Za-
nicic 168. Ovako cete lag]e i u frisko pripeti
se na slavu. M. A. Eejkovic, sabr. 1. Zato djavli
pakleni |ude na grih navode, samo da se skoro
stolice ili pribivalista nebeska ne napune, i tako
sud obceni u frisko da ne bude. D. Eapic 5.
Nacin ti frisko kiselit krastavce. J. S. Eelkovic
320. Da mu naredim samo ocenas i zdravu ma-
riju moliti pak da ga u frisko odrisim i pustim.
B. Leakovic, gov. 69. Da tako dneve svoga zi-
vota u frisko skraca. G. Pestalic, utis. 81.
b. adv. frisko, fresko. — komp. : fi-iskije, fre-
skije, 11 jednom primjeru xvm vijeka frize: I
plod frize da svoj svaka vrze. J. S. Eejkovic 148.
— u svijem primjerima znaci brzo, odmah, vidi
a, e) i f). Cinite ga frisko uslati glavoui na sridu.
Starine. 12, 34. (oko 1703—1706). Halat, brez
koga poslovat ne moze ni drugoga toliko frisko
dobavit. A. Bacic 111. ]^e mogu frisko sva ko-
lika biti. A. J. Knezovic 123. Andeo rece : ,Ustani
frisko !' E. Pavic, ogl. 656. Al' se fi-isko siromah
pokaje. M. A. Ee]k;o\dc, sat. 12-'. Lasno svaki
krstjanin viruje, da ce smrt doci, ali da ce frisko
doci. to sebi ue da lasno u glavu dovesti. D.
Eapic 114. Pa jednu je pusku izbacio, a drugu
je frisko napnnio. Nar. pjes. vuk. 3. 507. Frisko
poce, frisko i doce. Nar. posl. %-uk. 339. Sto frisko
budne, frisko i prode. 361.
FEiSKATI SE, friskam se, impf. hi ad it i se,
rashladivati se. — Postaje od frisak. — U na-
rodnoj pjesmi iz Istrc nasega vremena, a izmedu
rjecnika u Bjelostjenccvu (frizkara se, hladim se
,aerem, 1. frigus capto, exerceo me per frigus,
exitum, saltum etc., exerceo valetudinem'). Ea-
diceva rozica z roson se je friskala. Nar. pjes.
istr. 2, 78. — Aktivno friskati, hladiti samo u
Voltigijinu rjecniku (friskati, hladiti .rinfrescare'
,abkiililen').
^ FEISKOCA, /. stane onoga sto je frisko. — U
Stilekoru rjecniku (frizkoca ,frische').
FEISTATI, fristim, impf. vidi vristati. — U
nase vrijeme u Crnoj Gori. (Kon) friskom fristi,
gleda uz planinu. Pjev. crn. 139='.
FEITA, /. vstipak (?), tal. fritto, prigano. —
U pi.'ica rakavca xvi vijeka. Mesa pecena, ku-
hana, zaladije, frit. Korizm. 3=^.
FEITA^^A, /. vidi priganica, tal. fritr.aglia. —
U 2'isea Dnbrorcanina xvi vijeka. Sad vam cu
Ijepsu ja isprigat' frita}u (var. friktaju). N. Na-
Jeskovic 1, 274.
1. FEIZ
74
rE:^AV
1. FEIZ, m. vidi briz. — Na dva mjesta xv
vijeka i ti Danicicevu rjecniku (frizt, srl. fr'isius,
crispatus). Kaveca dva friza zlata. Moii. serb.
498. (1466). TJzde s zlati frizi. M. Marulic 14.
2. FEIZ, in. neko vuneno tkave, vew. fries. — U
t^ulekovu rjecniku (,fries').
^ 3. FEIZ, m. covjek iz Frizije, new. Friese. — TJ
Sulekovu rjecniku (,Friese, Frieslandei").
FEIZAE, m. covjek koji ce (2.) friz. — U Su-
lekovu rjecniku (,friesmacher').
FEIZIJA, /. kraj ti Olandiji. — Nacineno od
Fi-iz. — U ^ulekovu rjecniku (,Friesland').
FEIZIJSKI, ndj. koji pripada Frizima, Fri-
ziji. — U Sulekovii rjecniku (,friesisch.').
FEI^, m. vidi briz (i radi postana) i merduo.
— U Yukovu rjecniku (vide merduo).
FEIZAK, Mska, adj. vidi frisak.
FEK, uprnv glas kojijem se j)okazuje, kako
ptica zatrepetavsi krilima odlijece, te se po tome
uj)otreh(ara f/otoro kao adverab sa znaceuem :
brzo, odnialt. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vnkoru (,sogleich' ,illic.o', cf. odmah s pri-
wjerima: Frk pare more, t. j. daj novce sad odmah.
Kako rekli, frk se poslusali. Frk Iliju braca su-
sretose, i s dodatkom da se govori u Bod). Pa
joj sputi obadvije ruke, frk je baci na silna La-
buda. Nar. pjes. vuk. 2, 37. Frk para, pazar te
nasao! Nar. posl. vuk. 339.
1. FEKA, /. frkane (vidi 1. frkati). — U Yu-
kovu rjecniku (,das gescbnui-re' ,fremitus').
2. FEKA, u Banatu sto u Srijemu cifta. J.
Markovic.
FEKAC, frkdca, m. tornator, vidi drasjar. —
Od 2. frkati. — U Jambresicevu rjecniku.
FEKALO, n. torniis, dlijeto (kojijem se frka)
u frkaca. — U Jambresicevu rjecniku.
FEKANOVAC, Frkanovca, m.selo uMed:umwju.
(kajkavski) Frkanovec. Schem. zagr. 1875. 141.
1. FEKANE, n. djelo kojijem se free (vidi
1. frkati). — U na§e vrijeme i u Vukovu rjec-
niku. Frkaiie nozdrva negovijeb. strasno je. D.
Danicic, jov. 39, 23. Frkane kona. jer. 8, 16.
2. FEKANE, n. djelo kojijem se frka (vidi
2. frkati). — U Jambresicevu rjecniku (,torna-
tura').
FEKASOL, m. prezime. — xvi vijeka. Broz
Frkasol. Mon. croat. 217. (1576).
FEKAftKJ, m. selo u hrvaiskoj krajini u okrugu
licko-otockom. Eazdije}. kr. 18.
1. FEKATI, frcem, imp/, silovito i t/las)W di-
hati kroz nos. — Hi je p)Ostalo od hrkati Hi po
sebi kao onomatopejska rijec. — U nase vrijeme
i u Vukovu rjecniku (,schnuiTen' ,fremo' ,s' pri-
nijerom iz narodne pjesme: Na nos free, dr/.ati
fie lie da).
2. FEKATI, frkam i frcem, impf. vrtjeti, okrc-
tati, .sukati. — Eijec onomatojtcjska, vidi i zvrk.
— U lijelostjencevu rjecniku (frkam ali frcem,
okruzavam ,circumago , circumverso'. 2. frcem
vretenom .fusum gyro' ltd. 3. frkam, struXom na
okrug ,torno, trochum aut tornum facio, ago,
circumago'. 4. frkam preju, konco etc. ,torqueo
Hla'), u Jitmhresirrvii (frkam ,torno'), u Stuliccvu
(frkati, frcem i frkam: 1. pripredati. 2. ,monar
intorno' ,ciroumagere'. 3. ,tomiarG' ,tornare').
FKKET, m. main Indira, mozehiti tal. bar-
chettn. — isporfdi vrkot. - I' na.^e vrijeme u
Crnoj (iiiri. X. Ducic.
FEKETIC, m. dem. ft-ket. — (U Vukoru rjec-
niku vi'ketic).
FEKETIOI, m. pi vidi Frketic-seio.
FEKETir-SELO, n. seoce u Hrvatskoj n pod-
nipaniji karlovackoj. Pregled. 29. — zove se i
Frketici. M. Sabjar 103. Schem. zagr. 1875. 84.
FEIvETINAC, Frketinca, m. selo u Medumurju.
(kajkavski) Frketinec. Schem. zagr. 1875. 138.
FEK^EVCI, Frkjevaca, m. pi. selo u Slavoniji
u podzupaniji pozeskoj. Pregled. 90.
FEKNUTI, firknem, pf. a) odletjeti (u pravom
i u prcnescnom smislu), vidi frk. — isporedi vrk-
nuti. — od XVII vijeka (u naj starijem primjeru
s hv mj. f) a izmedu rjecnika u Stulicevu (,stre-
pere pennis initio volatus'), (u Vukovu samo vrk-
nuti). Tomu glava ,hvi'kne', kad (ga) sab}om
udare. B. Krnarutic 18. Tica ona frkne pa joj
stane na rame. Nar. prip. vil. 1868. 850. — u
narodiioj pjesmi cakavskoj nasega vremena s obli-
kom frkniti : Frknila je v jamu kako mis va
slamu. Nar. pjes. istr. 4, 8. — b) pf. frcati. —
u pisca Dubroccanina xviii vijeka. Uze zubat
bic, ter se poce tako tesko udarati, da na prve
frknu krv po svijeh stranah. B. Zuzeri 404». —
c) prelazno, udariti (objekat je udarac). — u
Stulicevu rjecniku: frknuti komu pest ,pugno ali-
quem percutere".
FEKNIVATI, frknujem i frkiiivam, uh^j/. frk-
nuti, a). — U Stulicevu rjecniku.
FEKOVIC, m. prezime. — Govori se i Vrkovic.
— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
FEKUN, frkiina, m. djetic od deset do petnaest
godina, podraslic. — Bice od tal. briccone, lopov.
— U Boci kotorskoj (po Vukovu rjecniku) i u
Crnoj Gori (vidi frkunica).
FEKIJNICA, /. djevojcica od 12 do 15 godina.
— vidi frkun. — U Crnoj Gori. N. Ducic.
FEKUNIC, m. dem. frkun. — U Vukovu rjec-
niku.
FELAN, Frlana, m. vidi Fr}an. — F narodnoj
pjesmi iz Istre nasega vremena. Nasli su se tri
Frlani. Nar. pjes. istr. 2, 151.
FELANIC, m. prezime. — xvi vijeka. Vicko
Frlanic fmoze se citati i Fr|anic). Mon. croat.
292. (1590).
FELANSKI, adj. vidi fijanski i Frlan. — V
narodiioj pjesmi iz Istre nasega vremoia. Eaj'
cu krunu izgubiti, ueg frlanska |uba biti. Nar.
pjes. istr. 2, 151.
FELESIJA, /. nerazmi.s(enost, tal. irriflessione.
— U nase vrijeme u Duhrovniku ; zove se tako
i )ierazmis(eno re(c(de. P. Budmani. — U Vukoru
rjecniku stoji sa znacei'iem: nazeba velika i s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori. isporedi vr-
lesina. — n<ja>ina je sveza izmedu dva z)iacei'ia.
FELITT. tVliui. pf. vidi frjiti. — U Stulicevu
rjecniku.
FELOFKTK', m. prezime. — xvi vijeka. Mihal
Frlofetic. Mon. croat. 307. (1598).
FE]^AN, FrJAna, m. vidi Furlan. — isporedi
Frlan. — U Bjelostjencevu rjecniku.
FE^^ANSKI. adj. koji pripada Frlanima. —
isporedi frlanski. — U Bjelostjemevu rjecniku:
Frjanaka zom}a ,Forojulium'. v. Frijul.
FEl^ATI, trlilm, impf. frjiti, bacati. — (V Vu-
kovu rjerniku sanio oblik vrjati).
FEl^AV, adj. vidi dr}av i vrlav. — U na.ie
vrijeme u Hnsni. Frjavo, drjavo oko: zadi'te tro-
pavice. G. Martic.
FEl^ITI
75
FEULATI
FE^jITI, ff]iin, iif. haciti, tur. fyrlatmak. —
U nasc vrijeme (u Vulcovti rjecnilit samo ohlik
vrjiti). Ima pravo fr|iti loptu. S. Tekelija, let.
119, 7.
FEIMENTIN, frmeutina, m. kulcitrus, taJ. for-
mentone. — U nase vrijeme u Boci liotorskoj i
u YulcovH rjecnikn (s dodatkom da se govori u
Boci). B. Sulek, im. 83. Da mi okopavaju fr-
meiitin. Nar. prip. vuk.- 283.
FENA, /. vidi radiz. U Prigorju. F. Hefele.
FENCELA. /. Kvojali. lovrcak. F. Kurelac, im.
ziv. 33.
FEXCELIXKA, /. inie ovci, vidi frncela. (,die
lockige'). F. Kurelac, im. ziv. 83.
FENDATI, frndam, im})/. vidi kvrcati, presti.
— U nase vrijeme a krajini. Macka fruda na
peci ili u kutu. F. Hefele.
FENUN, m. u Stulii'evu rjecnikn: v. ogrnac.
pisac je po svuj prilici gdje krivo procitao rijec
fertun.
FENATI, frnam, impf. dohivati lukavstvom.
— Somo u Stulicevu rjecnikn (v. ofrnati).
FENOKA. /. zvrcka, tal. friguocola. — ispo-
redi frnokula. — U nase vrijeme u Boci kotor-
skoj, i u Viikovu rjecnikn gdje ima i frnooka
s istijem znacenem, a kod oboga stoji da se go-
vori u Boci. Da jedan drugome dava toliko fr-
jioka u celo. V. Vrcevic, igr. 26.
FENOKULA, /. vidi frfioka. — U nase vri-
jeme u Duhrovniku. P. Budmani.
FENOOKA, /. vidi friioka.
FENUSITI, friivisim, impf. dem. frriati. — Samo
a Stidicevu rjecniku.
FEOA'CELICA, /. vidi frncela. — U narodnoj
pjesmi iz Istre nasegcc vremena. Ylasi na fron-
celicu. Nar. pjesra. i.str. 4, 17.
FEONGATA, /. I'leka sprava za ribane, ja-
macno talijanska rijec. — U nase vrijeme u gor-
iiem primorju. Fronzata. ovako je ime svoj spravi
dje i mreza ulazi. Xa jednom konopu privezano
je nekoliko smotaka trave ne daleko jedan od
drugoga. ti smotak zove se snopic. taj se naki-
ceni konop baci ii more tako da nacini okuc
pocimajuci s kraja. na drugoj strani okuca metne
se mreza koja je sastav].ena od nekoliko mreza
Zajedno, tad se iznntra okuca buca, a riba koja
hoce da pobjegne, dijelom se zavuce u snopice
a dijelom upane kao^ luda u mrezu. svu tii spravu
zoTu ,fx'onzata' na Sipanu, a u Makarskoj ,fru-
zata'. cuje se ne rijetko imenovat je i .frongata'.
L. Zore, rib. ark. 10. 366.
FEONZATA, vidi frongata.
FEOSTUK, m. item, friihstiick, dorucak. —
isporedi frustuk. — U Bjelostjencevu rjecniku
(frostuk ili frostuke|, rucak, rucene, rucevane).
FEOSTUKA;^, frostukja, m. vidi frostuk, item,
(avstrijski) frustukl. — U Bjelostjencevu rjecniku
(kajkavski frostuke|, vidi kod frostuk) i u Jam-
bresicevu (frostuke|).
FEOSTUK^.ATI, frostukjam, impf. dorucko-
vati. vidi fx-ostuka|. — U Bjelostjencevu rjecniku
i u Jambresicevu.
FES, interj. kad se kazuje kako je puska fr-
snula. — U Vukovu rjecniku. — Na jednom,
mjestu pokazuje da je puska pukla, a ne frsnula:
Izvadi malu pusku te u nega frs! Pravdonosa.
1851. 8.
FESNUTI, fi-snem, pf. slagati, izdati (o pusci).
— Fostaje od frs. — U Vukovu rjecniku: frsnuti,
n. p. frsnula mu puska, t. j. slagala ,versagen
(von der flinte)' ,fallere' s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori.
FETA;^, frta}a, m. cetvrt, cetvrtina, nem. viertel
prelxo magar. fertaly. — isporedi vrta}. — Od
XVIII vijeka po sjevernijem krajevima, a izmedu
rjei'nika n Bjelostjencevu, u Jamhrem-evu, ti Vol-
tigijinu, u Vukovu (Adds ^'rtaj, a kod ovoga stoji
da se govori u vojvodstvuj. Jedan sahat i frta|.
A. Bacic 349. Bivsi u vodi jednu cetvrt iliti
frta} ure. A. Kanizlic, utoc. xxii. Dok zapali
projde frta| sata. M. A. Eejkovic, sat. G7a.
P'ETA^^CE, frtajceta, n. bure od cetiri akova.
vidi frta}. — isporedi vrtajce. — T" Vukovu rjec-
niku.
I'ETUNA, /. vidi fortuna. — Po akcentu bice
od tur. fyrtyna. — U Mika{inu rjecniku, (u Vu-
kovu samo oblik vrtuna).
FEIJDAl^, frud|a (?), m. mlade grane ujedno
s liscem sto se ubere za zivotine (kx-avu) i ostav|a
za zimu (za koze). F. Afric.
FEUDATI, frudam, imj)f. kao da znaci trti.
— Bice rijec romanska, isporedi tal. frugare, ili
franc, frotter. — U jednoga pisca JDubrovcanina
XVI vijeka. Ke kune kudami frudaju i glade.
M. Yetranic 1, 467.
1. FEUG, m. Francus, covjek iz germanskoga
plemena kojeje osvojilo Francusku, srgrc. 4>oi(yyog.
— -u- stoji mjeste negdasnega s^. — xiii vijeka
(vidi i fiaiski) t u Danicicevu rjecniku (Frugt).
Najemi.se grtci.skyje voje, Frugi ze i Tui'ki. Stefan,
sim. pam. saf. 5. Frugomi. KonstantinL gradt
predi'bzestimb. Domentijan'' 103.
2. FEUG, adj. rijec nejasna znncena i ])ostana
u crnogorskoj poslovici. Brz kao tica, a frug kao
stica. (U Crnoj Gori). Xar. posl. vuk. 29. i u Vu-
kovu rjecniku (bez znacena s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori) gdje ima kao primjer ova
ista poslovica.
FEUGA, /. cvor (u drvu), kvrga, vidi i frz.
— U Bjelostjencevu rjecniku: fruga, brga, krasta
na drevu (kod fuga).
FEUGFN'A, /. ime zensko. — isporedi Frugina.
— Prije nasega vremena. Frugyna. S. Novakovic,
pom. 110.
FEUGINA, /. ime zensko. — isporedi Frugina.
— Prije nasga vremena. Frug3-na. S. Novako^dc,
pom. 110.
FEFGOPULOV, adj. u Danicicevu rjecniku:
Frugopulovb, planini ,Ograzdenu i pasistu Crt-
veuoj Po|ani' isla je meda ,na I'rugopulovo se-
liste'. (Mon. serb. 64 god. 1293—1302).
FEUJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 110.
FEUKA, /. ime mosticu, sto na obali kod pri-
jevoza stoji, da jjo nem kola iz lade na suho
produ. u Posavini. F. Hefele. — nem. brvicke,
most.
FEULA, /. svirala, magar. furulya (kojc opet
moze biti postalo od nasega svirala). — U Vu-
kovu rjecniku.
FEULANE, n. djelo kojijrm se frula. F. S.
Kuhac. rad. 41, 43.
FEULAE, m. covjek koji napravla frule. —
U nase vrijeme. F. S. Kuhac. rad. 41, 43.
FEULAS, m. covjek koji svira u frulu. F. S.
Kubac. rad. 41, 43.
FEULATI, friilam, impf. svirati u frulu. —
if nase vrijeme. F. S. Kuhac. rad. 41, 43.
FEUS
76
FEZ
FEUS, m. cibitlicti a djece iJO lieu, mozebiti od
tc.l. Hussione, otok na lieu. — isporedi frusin.
— U Vukovu rjecniku (s dodntkom da se yovori
u Crnoj Gori) u kom je 0)wko tumaceno.
FEUSIN, m. vidi frus. — U Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori u Pa^troricma.
FEUSTA, /. bic, tal. frusta. — U pisra T)ii-
brovcanina xvi vijeka. Bic i frusta. M. Vetrauic
1, 217. i V nase vrijeme u Dubrovniku, gdje se
kaie i za rug kao nadimak ce}adetu zla jezika
(vidi kod frustati). P. Budmani.
FEUSTANE , n. djelo kojijem se frusta. —
Stariji je oblik ftustanjV. I pridadu ga narodom
na poruganje i na fruslanje i na propetje. Ber-
nard:n 178. mat. 20, 19. Ucini se ])(^sluSan ne
samo do popJu\anja, do frustanjn, nflgo tja do
smrti. M. Divkovic, bes. 11='. Negovu sramotu i
mukn i smrt od kriza i frustana i pop|uvana
pisase sva cetiri. M. Eadnic 252'i. U ovomu fru-
stanju Isusa izranise. F. Lastric, test. ll-l^'. Pri-
davsi Pilat Isusa vojakom, ovi svrhu neniiloga i
zalostnoga frustana, jos mu i drugu opaku sra-
njotu ucinise. E. Pa\-ic, ogl. 618.
FEUSTATI, friistam, j]f. izbiti bicem (frustom),
tal. frustar, . — impf.: frustavati. — isporedi
frustati. — Od xv vijeka po zapadnijem kraje-
vima. Bude pridan narodom i bude porugan i
frustan i jiopjuvan. Bernardin 22. luc. 18, 32.
Tada Pilat cini uhititi Isusa i frustat'. 88. joan.
19, 1. Tere ga ft-ustase Zidovi. M. Vetranic 2, 231.
Kojijem bicem imamo ga frustat? M. Drzic 148.
Isukrsta bise i frusta.se nevjerni Zidovi u dvoru
Pilatovu. M. Divkovic, nauk. 144''. Marijo, koja
sina tvoga frustata od Pilata ukazati ga puku
iz daleka vidila si. P. Posilovic, nasi. 183'. Fru-
stana je macka, kad ne prede baba. (D). Poslov.
danic. 22. Kada me frustase pri stupu. S. Mar-
gitic, isp. 4G. Pristupise frustati gosjjodina za
stup svezana. F. Lastric, test. 113''. Jeli slo-
bodno frustati gradanina rimskoga? E. Pavic,
ogl. 661. i u nase vrijeme u Dubrovniku, gdje
se resce upotreblava u prenesenom smislu, tc fru-
stati koga znaci: svako zlo o nern kazati. P.
Budmani.
FEUSTA VATI, frustavam , impf. frustati. —
0 XVI vijeka u Dubrovniku. Bih frustavan.
Zborn. 114''. Bic, koji lude frusta vase. M. Drzic
142. Kad nas nej^rijate} ne bije nas ni frustava.
M. Orbin 79.
FEUS, VI. vidi utvor. u Prigorju. ,Baril po-
pusca na frusu'. F. Hefele. — liem. fluss.
FEUSKI, adj. Francorum, koji pripada Fru-
zima. — isjioredi vruski. — Fostaje od. osnovc
frug nastavko))! iski. pred kojijem. se g viijei'ia
na z a za ovijem s ispada; z pred k glasi s. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (samo
I-'ruska gora) i u Danicicevti (fruziskyj). 2 ro-
mence fruske. Mon. serb. 408. Spom^sr. 2, 98.
(1441). — do nasega se rremena uzdrzalo samo
u imcnu gora (na. kojijem ima uekoliko mana-
stira) sto se pruzaju preko Srijema od istoka.
put zajiada: Friiska g6ra, Friiska planina Hi
samo ]'ri\skri, grc. <I^Quyyoyo')Qivv. Sve su ovo
ddiuovi fratarski, al' poslusaj gdi su kaluderski:
I'likra inia i jois svota Ana, drngi svi su na Fru-
sl.i piniiina: od sivera jo Trivhia glava, u srid
1 rusko stoji Besevina, pak ostali, Divsa, Aisa-
tovnr, i Opovo, Kuvozdin, Eakovac ild. M. A.
J.o|kovi(^, sat. B3"'. I planinu I'rusku zapustise.
IJ7". Koja (jitirira) nosi viuovu lozicu, ona jiada
na Fnisku goricu, te je Fruska vinoui izobiliia.
Nar. pjes. vuk. I, 497. Duiui vjouu' od i niskn
planine. 2, -575. I'ruska gora ,das gebii'ge das
Sirmien von westen nach osten durchschiieidet'.
Vuk, rjec.
FEUSKOGrOEAC, Fruskogorca, m. corjrk (naj
cesce kaluder) s Fruske gore. — Akc. kaki je u.
gen. sing, taki je u ostalijem padezima osim nom.
sing, i gen. pi. Fruskogoraca. — Od xviii vijeka,
a. izm.edu rjrrnika u. Vukovu. Osim svi Frusko-
goraca, naj pitomiji su. D. Obradovic, ziv. 87.
F'l'uskogor ji kaluderi. S. I.ubisa, prip. 86.
FEUSKOGOESKI, adj. koji pripada Fruskoj
gori. — Od xvni vijeka (vidi vruskogorski) a iz-
medu rjecnika u Vukoint. — U jednoga pisca
nasega vremcna ima i adt\ frusk6gorski, po frusko-
gorskom obicaju, kao fruskogorski kaluder: Pojao
je sasvim fruskogorski. M. D. Milicevic, zim.
vec. 5.
FEUSTANE, n. djelo kojijem se frusta. — Sta-
riji je oblik frustanje. — Izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (,expulsio, eje?tio dedecorosa, ex-
clusio opprobriosa, infamis etc.') i u Jambresicevu
(,expiilsio'). ^ubav hti da trpim . . . bici frustanja.
M. Marulic 171. Prikazevati bogu kugod disi-
plinu to jest frustanje. P. Eadovcic, nac. 100.
Da ste prokleti od onoga frustanja pri koloni.
J. Banovac, blag. 66. Gledajuci frustarie, okru-
nene trnove krune. M. Zoricic, osm. 109.
FEUSTATI, frustam, jjf. vidi frustati. — Od
XIV vijeka po sjevcrozapadnijem krajevima a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (frustam, frustati,
zegnati sibjem iz varasa, sela etc. zbog velike
falinge ali necistoga zivlena .expello, ejicio, ex-
cludo ex civitate, oppido etc. ciim dedecore et
confusione virgis percutiendo, quod proprie fit
meretricibus')' i u -Tamhre-Hcevu (.expello'). Imej
biti frustan. Stat. krc. ark. 2, 285. Ako bi se
nasla koja viscica, ima se frustati. Stat. po|. ark.
5, 302 — 303. Mocno me frustase privezana k stujii.
M. Marulic 209. Vijte Isusa od Pilata frustana
cvrstim zakonom. Korizm. 91^. Pokle ga budu
fi'ustali. Anton Dalm., nov. test. 116'^. hxc. 18, 83.
Bil je vezan, bil frustan i bican. A. Vitajic, ist.
395. Imaces veliku zalost i bolest, kad me uz-
giedas svezana, frustana, i svakim pogrdena. J.
Banovac, jirip. 76. Kada je kod Pilata bio frustan
mamuzama. D. Eapic 212. — U Bjelostjei cevu
i u- Jambresicevu rjecniku znaci : prognati uz
bicevane.
FEUSTUK, m. dorucak, vidi frostuk. — U §u-
lekovu rjecniku (,friihstiick').
FEUSTUKOVATI, frustukujem, impf. i pf.
doriickorati, vidi frustuk i frostukjati. — U Sule-
kovu rjecniku (,friihstiicken').
FEUT, m. (Hi f.?), plod, voce, tal. frutto. —
U pisca Hplecanina xv vijeka. Mnu t" bi trudno
zbrojil zelja tere fruti. M. Marulic 78.
FEUZIN. m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Fruzini,. S. Novakovic, pom. 110.
FEUZATA, /. vidi frongata.
FEVAE, fr^^ai-a, m. vidi fevruar /' fre\-ar. —
isporedi i)rvar. — xv vijeka i u DaniciiTVu rjec-
niku (fri.\ari.). Miseca fri.(va)ra. Mon. serb. 321.
(1423). Fri.(va)ra. -J31. (1445).
l''EZl']LTN, frzelina, m. sorinus meridionalis
P.rplun, ridi verzoliii. 1). Kolonibatovic. |n<igr.
si)al. 1880. 32.
FEZ, m. cvor (u drvu). — isporedi vrz. —
Srodno s k^•^ga. — U Mika{inH rjecniku, u lie-
linu 512'S u Stulicevu (iz Beliua), (u Vukoru
iiiHi siiiiiii iililik vrzi.
FE^AV
77
FULATI SE
FEZAV, adj. vidi frziv. — U Belivii rjecuika
512a a iz nega u Stidicemi.
FEZIC, m. }>rczimc. -— U nase vrijevic. Scheni.
zagr. 1875. 227.
FEZIV, culj. cvornat, vidi frz. — isportdi frzav.
— V 3Iikajinu rjecniku, a iz neya u Stulicevu.
FEZNOVIT, adj. vidi frziv. — (U Vulcovu
rjecrnku vrznovit, vide cvornovit).
FTIKATI, ftikam(?) fticem (?), pf. ftikati u
oci, prekariti. sanio u IMikalinu rjecniku na dva
mjesta : ftikati u oci, clati u obraz .objicio, ob-
jecto, exprobio, improbo* 97''. vidi i kod dati,
"in, A, 1, d', g, a) bbj ddd) (II, str. 299a). _ Ne-
pozuata postana; moze se pomisliti na novogrc.
ifivu, zapjuvati.
FUCANE, n. djelo kojijeiii se ku fuca. — U
Bjelosijencevu rjecniku.
FTJCATI SE, fucam se, impf. jako se ^utiti.
— U Bjelosfj''ncevu rjecniku: fucam se, naglim
se, jako se sruim, i kakti od jada (jedaj grizem
se, bisijiia se, bistujem, gnivim se, plah bivam,
jadovan (jedovan), srdan bivam ,furere, furiare'.
V. srdim. se.
FUCMAN, m. ime jezikii prebojcem vise puti
prebijenom, sto stoji na opankii za ures. u Po-
savini. F. Hefele.
FIJCIJA, /. neka bacva sto se ne drzi poloske
nego usjrravo stoji, tur. fucii, fycy. — isporedi
vucija. — Akc. se mijena u gen. pi. fiicija. —
Od xviu vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. zetakj i u Vukovu (vide vucija, a kod ovoga
ima ,ein aufrechtsteliendes fass' .cadi genus').
Jel' koliko fucija siroka? M. A. Eejkovic, sat.
Gro''. !^uto sirce svoju luciju kvari. Nar. posl.
vuk. 173. ,Fucija' je zadnivena s obje strane
kao i bure, ali ne stoji poloske nego uspvavo
kao kaca, pa odozgo na dnu ima jamu na koju
se pice u nu }eva i iz ne nategom vadi ili toci
(n. p. kad je fucija mala jja ostane na nialo, pa
je izvrnu) ; one su po naj vise u dnu sire nego
u vrhu kao i kace. Vuk, rjec. kod kaca. 266''.
FUCIJICA, /. dem. fucija. — (U Vukovu rjec-
niku soma vucijca).
FUCKA, /. vidi 1. fuga. — U Bjelostjencevu
rjecniku (fucka, %oli se osobito natecene od vu-
darca kot jabuka ali oreh , tuber ex percussioue'.
v. fuga).
FUCKAN, ni.preziiiie. — U nasevrijeme. Schem.
zagr. 1875. 261.
FUCKO, m. prezinie. — xvi vijeka. Pri PeJri
Fucki. Mon. croat. 327. (1555).
FUCKOVAC, Fucknvca, m. seoce u Hrvatskoj
u podzupaniji karlovackoj. Pregled. 31.
FUC, vidi 1. fuk. — L' ugarskijeh Hrvata.
Mali birov fuc k mezani. Jacke. 240.
FUCKAEA, /. vrsta tresi'te. Fuckare, suvrst
tresne (Orahovica\ a'. ficui'a. B. Sulek, im. 83.
1. FUCKATI, fuckam, impf. zvizdati, isporedi
fickati. — Od xviii vijeka po ^evernijem kra-
jevima, a izmedu rjecnika u Bjelos jencevu (,fistulo,
sibilo') gdje naj prije dolazi , u Jambresicevu
(jfistulo'), u Stulicevu (v. zvizdati). Fucka vuga,
ficka kos, bice svatova ako ne bude kara. Nar.
posl. stoj. 89.
2. FUCKATI, fuckam, pf. samo u Stulicevu
rjecniku gdje je tumaceno: splesati, zgaziti.
FUCUKATI, fucukam, impf. dem. 1. fuckati.
— Samo u Stulicevu rjecniku (v. zvizdukati) za
koji ce biti i nacineno.
FIJDIKA, /. vibiu'nuni lantana L., vidi hudika.
— isporedi fudjika, fu|ika, fudikovina. — U nase
vrijeme u Dalmaciji. Fudiku (Visiani), fudikovina,
fudjika (Vuk), vibui-num laubana L., v. udiko-
vina. B. Sulek, im. 83.
FUDIKOVINA, f vidi fudika.
FUD^jIKA, /. vidi fudika. — U Vukovu rjec-
niku (vide fujika).
FUDOMENAT, vidi fundomenat.
FUDUEATI, fuduram, impf. u zagoneci. Pinda
visi, pinda zja; pinda pindu fudura. odg()>iet(aj :
stupa i tucak. Nar. zag. nov. 216.
1. FUGA, /. otok, vrka. — isporedi fucka,
2. funta. — Bice tuda rijec, isporedi mag. fiigoly,
condyloma. — U Bjelostjencevu rjecniku (fuga,
funta, orasak na cloveku i zivincetu ,taber, tuber-
cula, clavus').
2. FUGA, /. vidi vuga. — TJ Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
3. FUGA, /. ime kokosi. F. Kurelac, im. ziv.
52. — isporedi fugava.
FUGAVA, /. ime kokosi. F. Kurelac, im. ziv. 52.
— isporedi 3. fuga.
FUGOSIC, m. prezime. — xvi vijeka. Popa
Barica (grijeskom Baroca) Fiigosica. Mon. croat.
310. (1599)'. Matij Fugosic. Stat. krc. ark. 2, 291.
(1.599).
1. FUK, interj. glas kojijcm se pokazuje da ko
Hi sto brzo skoci, onomatopeja. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku (.hops!' s primjerom:
¥\xk u raj!). A on (coek) fuk te u jezero onako
ranen. Nar. prip. vuk. 193. Slome tikvu, a mis
kao no ti mis, iz tikve te fuk u onu glavicu.
Nar. prip. vrc. 148.
2. FUK, m. vidi fuka. — Samo u Stulicevu
rjecniku (v. huk).
1. FUKA, /. zvizdane (osobito kad vjetar drma
kakvijeni tkanem), rijec onomatopejska. — TJ nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku (,das gezische' ,si-
billus'). Stade fuka krstasa barjaka. Nar. pjes.
vuk. 3, 244.
2. FUKA, /. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji
krizevackoj. Pregled. 70.
FUKAEA, m. i f. siromah, siromasi, sirotina
(obicno se kaze s preziranem) , arap. faqir, siro-
mah, ijlur. fuqara, tur. fuqara, siromah. — TJ
nase vrijeme. .a) ojednom cejadetu. Za muza smo
joj krstili tu prepredenu fukaru. S. ^ubisa, prip.
103. — b) kolektivno. Kako mogaste vi, fukaro,
pobijati granice? 166.
FUKAEIJA, /. vidi fukara, b). — U nase vri-
jeme. Na pisaoce oliti knizevnike i s\ti raju pravu
i fukariju. Golubica. 5, 131. (1804).
FUKAESKI, adj. koji pjripada fukari. — U
nase vrijeme. Kad vlaha poturci i u genet uvede
jednu fukarsku dusu. V. Bogisic, zborn. .549.
1. FUKATI, fukam, impf. jesti. — Nepoznata
postana, vidi i profukati. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu. Bo|e je u pojatu
fukati no u polacu hukati. (U Crnoj Gori i u
primorju ,fukati' znaci jesti). Nar. posl. vuk. 26.
Iza vuka i lisica fuka. 97.
2. FUKATI, fukam ili fucem, imjjf. u Stuli-
cevu rjecniku (v. hukati). — nije dosta pouzdano.
FULAK, fulka, m. cep od pamuka cim se uho
zatiskuje. u Prigorju. P. Hefele. — Od magar.
fill, uho.
FULATI SE, fulam se, impf. ropere, vuci se.
— isporedi ulati se. — tl nase vrijeme i u Vu-
FULATI SE
78
1. FUNTA
kovu rjeenlku. Pa se Porca pokraj Save fula.
Nar. pjes. vuk. 2, 588.
FULDUS, m. imemusko (tursko?). — U narodnoj
pjesmi nasega vrcmena. I deseti Fuldus kape-
tane. Nar. pjes. petr. 1, 339.
FULIN, m. ime mmko (Hi prezime?). — xiii
vijeka. Sudac Kramar i Fulin. Mon. croat. 24.
(1275 prepis. 1546).
FULIE, m. vidi fui-ix% — U ugarskijch Hrvata.
Zuza hoce bit fulir. Jacke. 260.
FULIEKA, /. ime sto ga nilada pridijcrd, nila-
dem zenskom. Skoi^oteca. 1844. 249.
FULATI, fu|am, impf. kod kuglana ne poga-
dnti ni u jedan cun. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,non toccar gli zoni o sia le piramidette
di legno nel giuoco molto noto in ISclavonia e
in Germania' ,nulkim dejicere ligneum conum
(in lusu noto in quo jacitur pila contra hujus-
modi cono.s)'.
FU^jIKA, /. vidi fudika i hudika. — U Vit-
kovu rjecnikii s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori: drvo od koga se cibuk gradi.
FUM, m. dim, tal. fumo. — U jednoga pisca
Splecanina xv vijeka. Razuni j^ravi fuma nima
oholosti. M. Marulic 79.
FUMANE, n. djelo kojijem se fuma. — U Vu-
kovu rjecniku.
FUMATI, fumam, i»ipf. pusiti, tal. fumare.
— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori
u primorju.
FUM16-SELO, n. selo u hrvatskoj krajini hlizu
Letinca. Schem. segn. 1871. 18.
FUNA , /. vidi vuna. — U spwmeniku xviii
vijeka. Cebeta i fune ima na tavanu do 20 for.
Glasn. II, 3, 36. Petru dati u funi (vuni) 20 for.
87. (1702).
FUN AT, funta, m. vidi 1. funta. —^ U nom.
(i ace.) sing, dolazi i oblik funt. — Neki oblici
(i gen. pi. funti) ne zna se, pripadaju li amo
Hi obliku funta. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u lijdostjencevu (funt, t. j. funtenica, librica)
i u Voltigijinu (funt ,libbra' ,pfund'). — Amj)
spadaju hez ^sumne ovi ptrimjeri (sumnive vidi
/cofZ funta) : Cetiri funta. Starine. 11,125. (1679).
Da prodades funt za po oke. A. Bacic 126. Za
funt dobi ceterest krajcara. M. A. E.e}kovic, sat.
H3''. I funt mesa po sto od neg traze. J. S.
Kejkovic 435. Ovo ti je pol funta kruha. Nar.
prip. inikul. 48.
FUNDAKLIJA, /. tur. fundukly, nekadasni
turski novae sto je vrijedio 35 grosa. — U na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. A na celo dukat
fundaklija. Nar. pjes. stoj. 2, 66.
FTINDAMENAT, fundamenta, m. teme}, lat.
fimdanientum, tal. fondainento. — Dolazi i s nom.
fiuidamont. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
it Bjclostjencevu (fundament, teniel, osnova), u
Voltigijinu (fundament ,fondamento, base' ,grund-
lage'j. aj u pravom smislu. Da zajedno (u kuci)
bude krov i strane i fundament. Narucn. 50''.
Zidati od fundamenta jednu crikav. Mon. croat.
205. (1514j. Postavil je fundament na stinu.
Anton Dalm. , nov. test. 92'^ Inc. 6, 48. Htec
refieni poi^eti klostar, kamik jedan volik u 6elo
ili fundamenat da poloze. F. Glavinic, cvit. 78'i.
Kamik na kamenu nocu da ostane, fundament
do sjutra necu da osvano. Oliva. 46. Jo§ nisan
ni fundamenta skopal. Nar. i)rip. mikul. 91. —
b) u prenesenom smislu. Nimaju fundamenta od
}ubvo boije. Transit. 88. Da ima biti to istina,
kaze se po dva fundamenta aliti racuna. Korizm.
101a. Vera je tvrd fundament i osnova tih rici,
kojim ufamo. Kateh. 1561. 75. Ovo ti budi nauk
i fundament vere katolicanske. F. Glavinic, cvit.
440b.
FIJNDANE, n. djelo kojijem se funda (vidi
1. fundati). — U Bjelostjencevu rjecniku: fun-
dane, zatirane, razsutje, izkorenene ,exterminatio,
ad nihilum reductio'.
1. FUNDATI, fundrim, pf. unistiti, upropastiti,
razoriti. — impf.: fundavati. — Mijec je ro-
manska, ne od lat. fundere, nego od romanskoga
fimdare, od kojegaje tal. fondare, affondare (vidi
3. fundati), sfondare. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: fundam, zatiram, rasipam, rasuvam, doti-
ravam u nista, razorivam, izkorenivam ,deleo,
everto, demolior, ad nihilum redigo, extermino,
effundo, -das, a fundo everto' (jjo ovome svemu
cinilo bi se da je imperfektivni glagol, ali u
istome rjecniku stoji daje : koji tak fuudava,
razrusitel ,exterminator, eversor, ad nihilum re-
dactor'); 11 Voltigijinu: fundati, zatreti , sfondare,
abbattere, scialacquare' ,zerst6ren, verschwenden'.
— U nase vrijeme u Zagrebu: fundati se, ubiti
se. L. Mrazovic.
2. FUNDATI, fundam, pf. utemejiti, lat. fun-
dare, tal. fondare. — U jednoga pisca iz Dal-
macije xviii vijeka. U Imoskomu manastir, koga
je funda s. Jakov od Markije. Norini 42.
FUNDATOR, m. vidi fundatur. — U jednoga
pisca cakavea xvii vijeka. Fratar od Valombrose
bi fundator. F. Glavinic, cvit. 215''. Fundatora
ili celnika reda druzbe Jezuvitov. 246*.
FUNDATUE, fundatura, m. utemejitel, lat. fun-
dator, tal. fondatore. — isporedi fundator. — Na
dva mjesta xv i xvii vijeka. Mi Draskovici fun-
daturi crikve. Mon. croat. 142. (1490). Po komu
bi se pozno fundatur ili utemej^ite|. B. Kasic, in. 85.
FUNDAVATI, fundavam, impf. 1. fundati. —
U Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod 1. fundati).
FUNDINA, /. mjesto negdje na granici crno-
gorskoj : ,bitka na Fundini'. Arnauti i Kuci zovu
,Fundana'. lat. fons, fontana. D. Danicic. — U
nase vrijeme. Opalise Koce i Fundinu. Nar. pjes.
viik. 5, 281.
FUNDOMENAT, fundomenta, m. temef, lat.
fundamentum, tal. fondamento. — U rukopisu
XV vijeka. Padose iskre na Troju i pogore do
fundomenta. Pril. jag. ark. 9, 122. (1468). — na
istoj strani pisano je i bez prvoga n, sto moze
biti jjisanska pogreska : S koga hoce poginuti
Troja do fudomenta.
FUNDUK, m. prczime. — govori se i Vunduk.
— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
FUNESTRA, /. vidi funestra. - U jednoga
pisca Spleca)iina xv vijeka. Uz funestre gleda-
judi. M. Marulic 252.
FUNK.TELA, ,/". srilrna raJiiira, kozurica, od
tal. fihigoUo, sril('n(( liaba, ili itprar od roman-
skoga ohlika *folliceUus (isporedi lat. foUiculus;
rom((nski folexeUus , follissellus. Ducange) od
cega ona rijec postaje: kod c ostajc grlmi gUis
(vidi hikijerna, plakijer / P. Budmani, dubr. dijal.
rad. ()5, Kil — 162); iilugello ne moze biti od filare,
kao sto se kaze n. p. u Tommaseovu rjecniku. —
U Dubrovniku od xvii v{jeka, a izmedu rjecnika
a Stulicevu (,follicuhis bombycinus'). Kako s-viona
buba u funkjelu zlatnu. V. Andrijasevid, put. 81.
1. FUNTA, /. mjera za teiinu, item, pfund. —
isporedi vunta, funat. — Akc. se mijciut u gen.
pi. fiinata Hi funti. — Fouzdano dolazi u naSe
1. FUISTTA
79
FURIJOZ
vrijeme (u Vukovn rjecniku) , all maze hiti da
spada anio i koji od ovijeli priinjera xviii vijeka :
Ne mii'au bo zacine na drame i lote, vece do-
nesose oko sto funti. E. Pavic, ogl. 627. Sedain-
deset funti has galeti. M. A. Ke|kovic, sat. H3''.
Koje mesar nem na finite daje. J. S. Eejkovic 434.
2. FUNTA, /. vidi 1. fuga. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku (vidi kod 1. fuga) i u Jambresicevu
(,tuber').
FIJNTANA, /. vidi fontana. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Pokle ma nesrica tako je hotila,
da mi je funtana s ociju provrila. Oliva. 48.
FUNTANELA, /. vidi fontanela. — U Mika-
linu rjecniku (vidi fontaiiela).
FUjSTTARANE, n. djelo kojijem se funtara. B.
Musicki.
FUNTAEATI, fnutaram, iinpf. prodavati sto
na funte. B. Musicki.
FIJNTAEKA, /. vrsta kruske (kao teske funtu).
— ispored{ fuutasica. — U nase vrijeme a Sla-
voniji. B. Sulek, im. 83.
FIJNTAS, fuutasa, m. a) Ian koji se prodaje
na funte ; h) funtaski kantar kojijem se ne mjeri
na oke nego na funte; c) lonac u koine se kuha
funta mesa. ■ — U Vukovu rjecniku. — -U Sule-
kovu rjecniku ima drugo znacene: stvar teska
funtu (jpfiindei*, ein pfund schwer; einpfiindig;
pfundstein' fuutas-kamen).
FUNTASICA, /. vrsta jabuke. — isporedi fun-
tarka. — U nase vrijeme u Slavoniji. Funtasica,
kisela, zelena, velika s funte teska jabuka. (31.
Cepelic). B. Sulek, im. 83.
FUNTASEJ, adj. o mjeri kojom se mjeri na
funte. vidi funtas, h). — U Vukovu rjecniku:
funtaski, n. p. kantar ,die pfundwage' , libra quae
pondo exbibet'.
FUNTE NIC A, /. vidi 1. funta. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku (vidi kod funat).
FUNESTEA, /. prozor , lat. fenestra, tal
finestra, radi oblika isporedi i arbanaski fbuestrt.
— -ne- se shvata kao da stoji mj. negdasnega
ne, s toga isprva glasi p)0 juznom govoru funjestra,
a pjo zapadnu)n funistra, isporedi i puiiestra. ■ — •
Od XVI vijeka (s ohlikom funestra, koji vidi, od
xv). a) funjestra kod Dubrovcana xvi i xvii vi-
jeka. Funjestru u arci uciniti ces. N. Eanina
115=1. gen. ^6, 16. Funjestru, krunice, ja tvoju
kad vidu. G. Drzic 401. Po funjestrali. M. Drzic
142. Ulazi proz vrata ali funjestru. I. Drzic 76.
— b) funistra u jednoga pisca cakavca (koji cesto
pise dubrovackijem govoromj xvii vijeka. Ne stati
po funistrah ili prozorijeli. B. Kasic, zrc. .52. Ako
si hodio po funistraii. 68. — c) funestra u Du-
brovniku u nase vrijeme. P. Budmani.
FUE, m. u pjluga onaj klin sto je za nega za-
peta guzva oracica. — Bice rijec magarska, ispo-
redi magar. fiirni, pjrohiti, provrtjeti. — U Vu-
kovu rjecniku (vide kurde}) s dodatkom da se
govori u Slavoniji.
1. FUEA, /. vucene lade. ,Cijeli prosli tjedan
bili smo na furi pa su nam koni oslabili'. u Po-
savini. F. Hefele. — nem. fukre.
2. FUEA, vidi kod ura.
1. FUEAK, m. sirotina. — Bice postalo od
fukara premijestanem slova. — U nase vrijeme.
Furak, sirotina. Nar. pjes. petr. 2, 699.
2. FUEAK, furka, m. glavi'ia, cjepanica. —
Moze biti rijec magarska, isporedi magar. furko,
batina. — U Jambresicevu rjecnika (kajkavski
furek ,titio'). — S drugijem znacenem: Furak,
komadic slanine , mesa ; rede komadic drva. u
Prigorju i Zagorju. F. Hefele.
FUEANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Mladen FHrano^ic. Eat. 408.
FUEANE, n. djelo kojijem se furd. — U Vu-
kovu rjecniku.
1. FUEATI, fui-am, impf. bacati. — U Vu-
kovu rjecniku.
2. FUEATI, fiiram, impf. vidi 1. biti. B. Mu-
sicki.
FUEBAEIJA, /. lukavstina, tal. furberia, mlet.
furbaria. — U jednoga pisca cakavca xviii vijeka.
A velika mudrost ca je? fiu'barija. M. Kuhacevic
35. Furbarija (tal. fiu'beria) : lukavstina, himba.
171.
FUEBEN, adj. lukav, od tal. furbo. — U nase
vrijeme u Istri. Va nam su divojke, sve su crna
oka, oka furbenoga. Nar. pjes. istr. 2, 98.
FUE-BUGA, /. pripoveda se kako je nekakav
covek imao bugu koja je sama tukla, samo kad
joj je kazao: ,fur-bugo, udri!'. B. Musicki. —
isporedi 2. furati.
FUECENICA, /. tester a kjom se pile furke
(vidi furka). 2i Sisku. F. Hefele.
FUEDA, /. strizice, ustrisci. — Nepoznata po-
stana; bice rijec romanska, isporedi rum. furdale
(,petites rognures, retailles de fourrure'. A. Cihac,
dictionn. d' etymologie daco-romane. 2, 509) , a
ovo nece biti magarska rijec, kao sto misli Cihac,
nego romanska germanskoga postana, isporedi
tal. f6dera (got. fodr, stvnem. fuotar, novovnem.
futter), postava. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnik.'i u Stulicevu kod kojega ima kao prvo
znacene prhut (nepouzdano) : ,furfures, res vilis,
homo nauci, homo nihili, sordes, immunditiae'.
Furda i vurda, strizice sto terzije bacaju, a pune
time i jastuke-podglavnike. joo varosima u Srbiji.
M. Durovic. U pendi stoji klinda; u pendi stoji
klinda i furda; bo|e klinda nego ja. odgonet\aj :
stupa i tucak. Nar. zag. nov. 216. — U prene-
senom smislu znaci: prosta svjetina, siroinasad,
sirotina (s preziranem), isporedi fukara. u Du-
brovniku. P. Budmani. vidi i: Fui-da, pogrdna
rijec. Skoroteca. 1844. 250.
FUEDAGIJA, m. mozebiti covjek koji po svo-
jem zanatu nacina jastuke od furde. — Postaje
od furda turskijem nastavkom gy. — xviii vijeka.
Jovan furdagija. Glasn. ii, 3, 72. Duko Stefa-
novic fiu'dagija. 74. (1706).
FUEDE, /. _p?. selo u Bosni u okrugu baiio-
luckom. Statist, bosn.^ 80.
FUEFANAT, furfanta, m. tal. furfante, lopov.
— isporedi frfanat, prfanat. — U jednoga pisca
Dubrovcanina xvi vijeka. Ah da se furfanat
sad ne uklanase. N. Nalesko-^dc 1, 287.
FUEIJA, /. lat. tal. furia. — Od xvi vijeka po
zapadnijem krajevima. a) bjesnoca. Vrime v ko
mu mine oua furija. Narucn. 33*. Dokle koli
je va onoj furiji. 61-''. Djaval lioti ju (zenuj s ve-
liku furiju vrici v jedan studenac. Mirakuli. 99.
— b) 'Eoirrvi, bogina (osvete) iz grcke mitologije.
— u pisaca Dubrovcana. Kor dvorana, kor dvor-
kiiia, kor fm-ija. I. Gundulic 64. Prozerpina i
Pluton s furijami. 75.
FUEIJAN, m. ime dvjema selima u hrvatskoj
krajini u okrugu ogulinsko - slunskom. Furijan
gorni, Furijan doni. Schem. segn. 1871. 57.
FUEIJOZ, adj. mahnit , bijesan, tal. furioso.
— Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima. Ki
je manen ali furijoz. Narucn. 61^. Da bi imil
Fjmuoz
80
FUTE
svojscakov svojih gluhe ali slipe, nime ili furi-
joze. 90'i.
FUKIE, fui-ira, ui. vojiHcki piaar, nem. fourier.
— Od xviii vijekn po sjevernijeni krajetnma, a
ismedii rjecnika u Vtikovu (,scriba militaris') s do-
datkom da se govori u vojvodstvu. 11' furira ili
oficira? Nar. pjes. vuk. 1, 635. — U jJi'fneaenoin
smislu: Kada angeoski furir puhne ii trubju. M.
A. Eejkovic, sabr. 33.
FUEISCE, n. selo u JMedtouHrju. Schcm. zagr.
1875. 1.S8.
FUEJANICI, m. pi. seoce u Urvatskoj u pod-
zupaniji jusireharskoj. Pregled. 36.
FUEKA, /. veliki okrugli koinad drva. — Bice
od viagar. furk6, hatina. — U Sisku. F. Hefele.
FUEKO, in. ime koriii. u Sisku. F. Hefele.
FUELAN, m. vovjek iz rumanskoga plcmeiia koje
granici sa Slovencima, tal. Furlano. — isporedi
Frlan, Frjan. — U 3Ii,ka^iiuiyjecniku, a Bjelo-
atjencevH, a u nase vrijeme u Sidekovu (,Friauler')^
FUELANIJA, /. Forum Julii, zcm^a gdje zive
Furlani. — isporedi Furlaiiska, Frijul, Frijola.
— U ^ulekovu rjecniku (Furlanija, Furlauska
jFriaul').
FUELANKA, /. zensko c.c(adc iz Furlanije.
— U Sidekovu rjecniku (,Friauloriii').
FUELANSKA, /. vidi Furlanija.
FUEL ANSKI, adj. koji pripada Furlanima ili
Furlaniji. — T' Sulekovu rjecniku (,zu Friaul ge-
horig-').
FUEMA, /. vidi forma. — L' nckijcli pisaca
cakavaca xvi i xvii vijeka. Od fui-me poslidnega
pomazanja. Narucn. 56*^. To bise v furm.u od
anjela, ali v kipi telosni. Korizra. 4tV^. Furmu
ali lice. P. Eadovcic, ist. 127. Sto jest furma
od griha? I. Zanotti, ujjit. 18.
FUEMETIN, furmetina, ni. kiikuritz, tal. for-
montoiiG. • — U Vukovu rjecniku s dodatkom da
se govori u Boci.
FUESET, m. pirigoda, arap. fursat, tur. fursot.
— U narodnoj jijesmi nasega vreniena. Neki vicu
sveca Muhameda, da vlasima on fursota ne da.
Nar. pjes. kras. 1, 200.
FUETUNA, /. vidi fortuna. — U doa pisca
cakavca xvi vijeka. Bise jedna velika fnrtuna
od mora. Korizm. 98<i. Furtuna velika bi ucinena
V moru. Anton Dalm., nov. test. 1, 11. mat. 8, 24.
FUEUN, m. vidi furuna. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Smetisce iz furuna ili poci. I. Ja-
blanci 31.
FUJIUNA (furuna), /. 2Jec, tur. furun (tal. forno).
— isporedi viu-una, furun. — Od, xviii vijeka, a,
izmedu rjecnika u Vukovu. Na vazduhu ili u
furuni. Z. Orfelin, podr. 67. S A'rucom furunom.
D. Obradovic, sav. 3. I furnnu leba bijologa.
Nar. pjes. vuk. 2, 389. Vojnici su u mirno doba
(onako), kao furune u }eto. Nar. posl. vuk. 37.
Iz mnogo je furuna jeo hjeba. (Mnogo je isao
po svijotu). 100. Pokraj furune sjedeci nista se
ne dobija. 253.
FUEUNGIJA, TO. a) covjek koji gradi peci (fu-
rune); h) pckar. — tur. furungu. — U Vukovu
rjecniku.
FUEUNICA (furunica), /. dcm. furuna. — U
Vukovu rjecniku.
FUEUNSKI, adj. kuji pripada furuni (n. p.
loncidj. — U Vukovu rjecniku.
FUS, TO. neka igra. — U Vukovu rjei-niku (s do-
datkom da je u Crnoj (Jorij : igra u kojoj jedan
drugomo dodajuci zapajeuu slamku guvoro : ,FusoI
— Lepe. — Zovi. — Koga? — Omrcena do
tebe', pa u cijoj se ruci ugasi slamka, onaj je
kao nadigran i nadjenu mu ruzno ime.
FUiSAT, 1)1. vidi fosat. — Na jednom mjestu
XV vijeka. Drugi kunfin je fusat zgora okolo te
iste zemje. Mon. croat. 48. (1413).
FUSTA, /. vidi fusta. — Od xvi do xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mika],inu (fusta, ga-
lija gusarska ,mioparo, biremis, navis pii-atica'),
u Voltigijinu (,fusta, galera' ,galeere'), u Stuli-
cevu (fusta, galija gusarska ,nomen navis instar
triremis constructae sed valde minoris qua prae-
sertim pyratae utuntur quamque Graeci myopa-
ronem adpellant'). Da me Turci ali Mori ne po-
vezu vozit fuste. M. Vetranic 1, 23. U trih fustah
aliti brzih brodih. P. Vitezovic, kron. 201. IT
jednoj tusti i kaicu idu skusit svoju sricu. P.
Vitezovic, sejnc. 4. I oni ogradise osamdeset
tankih fusta, Novski zulumjaci. Nar. pjes. bog.
204. Prvi na svoj strosak brod fustu sagradi.
M. Kuhacevic 42.
FUSKAEI, vidi Foskari. — xv vijeka. U vrime
vladavca i gospodina Franciska Fuskari. Mon.
Croat. 61. (1437).
FUSKIJA, /. tur. fysky, gnoj, duhre. — U Vu-
kovu rjecniku tumccceno je (kod vuskija, a oblika
fuskija neina) : konska mokraca, ali u jednoga
pisca. nasega vremena znaci: konska halega: Isto
Srpce ludo ispod kona fuskije zgrabilo punu saku
bas onako mokre, liom kumbari usta zagusilo.
S. Milutinovic. glasn. 1, 76. Dijete i(li) gasi
jednom sakom od kona fuskije. 77. vidi i D. Po-
povic, tur. rec. glasn. 59, 233.
FUSTA, /. mana vrsta galije, tal. fusta. — ispo-
redi fusta. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (fusta, galija tolvajska ,biremis,
navis piratica' v. galija). Car ga moze vzeti
svojimi nasadi tr fustami. Mon. croat. 217. (1526).
Ugleda dvi fuste turske. And. Kacic, kor. 492.
Takale se fuste i galije. Pjev. crn. 304^.
FUSTAN, m. kao suki'ia od platna, koja hna
leda i prelco ramena kao uske rukave, tal. fu-
stagno, neko pamucno tkaiie, porket, vidi i fistan.
— IJ Vukovu rjecniku gdje je onako tumacenn
s dodatkom da se govori u Dahnaciji.
FUSTAE, m. uprav covjek koji vesla na fusti,
all se upotreh^ava sad u Duhrovniku kao psovka,
osohito prema muskoj djeci odvec zivahne cudi
(isporedi galijot). Od tuda (od rijeci fusta) u
Dubrovniku i rijec ,fustar' koja se daje nestasnoj
djeci. V. Bogisic, nar. pjes. 403. — u poslovici
dolazi i kao nadimak : Sve me setas kako Marko
fustar zenu. P. Budmaoi.
FUT, m. vidi futa. — Prije nasega vremena.
Dva futa zenska. Starine. 10, 23.
FUTA, /. opregaca, arap. tur. futa. — Od xviii
vijeka. Jedna futa plavetna svilena. Glasn. ii, 3, 36.
(1702). U crnu se futu zamotala. Nar. pjes. peti\
2, 289. Jer so danas pored umece u ujcevinu,
kao da ga svaka odi^-a u futu (sam l^juhisa tu-
maci: opregjaca, kacola) iz roda donose. S. l^u-
bisa, prie. 1.32. ^ubi futu (rubac, kojim se sluga
pripase, i koji on svaki put pojubi, kad god se
gospodaru svomu pokloni) i libi se k skutu. Osvetn.
4, 40.
FUTAC, III. upuj)a ejwps L., pupavac. — ispo-
redi futavac. — U Bjelostjencevu rjecniku.
FUTAVAC, futavca, m. upupa epops L., pu-
pavac. — isporedi futac. — U Sulekovu rjecniku
(jwiedohopf).
FUTE, /. pi. neka vrst vratobo|e. u Zagrebu.
L. Mrazovid.
-f o\4^i
¥.1
FUTOG
81
CIABOS
FUTOG, Futoga, m. selo h Backoj. Sem. prav.
1878. 24.
FXJTOSKI, adj. koji pripada selu Fiitogu. V.
Arsenijevic. Gori mu glava kao fufcoskom knezu.
(U Backoj). Nar. posl. vuk. 44.
FUTOSKINA, /. zensko ce^ade iz Futoga. V.
Arsenijevic.
FUTOZANIN, v>. covjek is Futoga. V. Arse-
nijevic.
I FUZDA, /. nzda, vidi f pod a, d). — U nase
, vrijeme u Crnoj Gori i u Boci kotorskoj, a iz-
medu rjecnika u Vukovii (s dodatkom da se go-
vori n Boci). Zauzdan je fuzdom pozlacenom.
Nar. pjes. vuk. 4, 57. Uhvativsi ga za fuzdu.
Nar. pi-ip. vuk. 193.
FUZINE, /. pi. selo u Hrvatskoj u podzupaniji
dionickoj. Pregled. 10. — od tal. fucina, kovac-
nica. — U Snlekovu rjecnikii Fnzina (',Fnccino').
G
G, praep. vidi k.
GA, vidi on.
GAB A, /. podagra, ulozi. — Na Bracu. V.
Tomic. — Nepoznata postana, isporedi jio]. gahnc,,
uznemirivati, ce.s.habati, grahiti. — isporedi gabav.
GABAE, gabra, m. vidi grab. — U nase vri-
jeme u Srhiji u niskom okrugu. S. I. Pelivanovic,
all se nalazi vec u spomeniku xiv vijeka, i iz
negn u Danicicevu rjecniku (gabrt). Preko sume
u mali gabsri,. Mon. serb. 87. (1327). — I kao
iine mjestima. a) selo u Hrvatskoj u podzupaniji
krapinsko-toplickoj . (kajkavski) Gaber. Pregled.
54. — b) mjesto u Srhiji u okrugu knezevackom.
Niva nad Gabar. Sr. nov. 1875. 11.
GABAV, adj. kriv na kojem udu ili zglobu:
,Ostala mi je u laktu ruka gabava' (malo isko-
cila kad nije lijepo naciiiena). M. Pavlinovic. —
vidi gaba.
GABELA, /. carina, porez, tal. gabella, ca-
rina. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (,vectigal' srl. , gabella'). Drivtske ga-
bole dio ki su drtzali. Mon. serb. 378. (1434).
Da nesamt vojani. ni da mogu uciniti gabelu otb
prodaje soli. Mon. serb. 446. (1451).^ Koji po-
stav]aju nova danja il' gabele nove. S. Budinic,
ispr. 128. Za ovo placa puk nih carine i gabele.
I. Drzic 265. Koji kupjase gabele. J. Filipovic
3, 326'i. — I ime mjestima u kojima se placa ili
se prije placala gabela. a) selo u Herccgovini u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. ' 242. od xvii
vijeka, naj prije u 3Iikajinu rjecniku (Gabela,
grad u Dalmaciji ,Nerona'). 0(d) Mostara, iz
GalDele, i Imote, i Nevesiiia i Konica i o(d) sve
Ercegovine. Starine. 10, 18. (1652). Pravo ide uz
Makarijevo dokle dode zelenoj Gabeli, Gabelu je
zdravo prohodio, i Neretvu vodu prebi'odio. Nar.
pjes. vuk. 3, 536. Gabela, skela pram Metkovi-
cima, znatna porad iznosa soli sicilijanske. F.
Jukic, zeml. 57. — i kraj. u Vukovu rjecniku:
kao knezina u pocitejskom kadiluku. u Gabeli
se u nekakom jezeru hvata mnoga jegu}a koja
se suha a u jesen i sirova raznosi po svoj Her-
cegovini i Bosni i Si'biji. — b) u Risnu carsija.
od XVIII vijeka i u Vukovu rjecniku. U ponoci
dodoso na risansku Gabelu ta nenadna vojska.
Nar. jDJes. bog. 163. Dok dodose Eisnu na Ga-
belu. Nar. pjes. vuk. 4, 102. Nosicu te Risnu
na Gabelu. Ogled, sr. 76.
GABELICI, Mi. pi. seoce u Hercegovini u okrugu
sarajevskoni. Statist, bosn.''' 28.
GABELINA, vidi balega, gdje stoji: isporedi
gabelina; ali ove rijeci ja nijesam nasao. moie
biti da je ondje pisarska Hi stamparska pogreska,
te da trcba citati galebina. P. Budmani.
ill
GABELSKI, adj. koji pripada Gabeli (u Her-
cegovini). — U nase vrijeme. U Gabelskomu
blatu hvataju dobrih jeguja. F. Jukic, zem}. 54.
GABEl^ANIN, m. covjek iz Gabele (u Herce-
govini). — plur. Gabe|ani. — Od xviii vijeka
kao muski nadimak. Anton Vladmirovic prozvan
Gabejanin. And. Kaci6, kor. 464. Antun Vladmi-
rovic, receni Gabe|anin iz Neretve. Norini 58.
GABEOKA, /. nekakva, riba ti Gabeli u Her-
cegovini. Ima jos mnogo imena riba kqje nisam
mogao dobaviti, da ih naucno ispitam. evo tih
imena: . . . gabeoka u Gabeli u Hercegovini . . .
J. Pancic, rib. 8.
GABEE, m. musko ime ili prezime. — xvii
vijeka. Junaku Gaberu dijaku Siska grada. Sta-
rine. 11, 139. (oka 1681).
GABEEUM, m. mjesto u Srhiji u okrugu ca-
canskom. Niva u Gaberumu. Sr. nov. 1871. 212.
GABIJA, /. tal. gabbia, vidi gajba. a) krletka,
kafez. — od xviii vijeka. Kakono ptica u ga-
biji (,gabih') . . . dusa u gabiju od tijela zatvo-
rena. S. Margitic, fal. 258. Bi negova vojska
razbijena, a on (Bajazet) ziv ufacen i u gabiju
od gvozdja postav|en. And. Kacic, razg. 55. Ptica
je jurve iz gabije utekla. I. Velikanovic, prik. 28.
— b) drugo jedro (ozdo) na velikijem brodovima
(tal. gabbia). — u nase vrijeme u Duhrovniku.
,Gabija'. dva sredna jedra na prvoj i drugoj ka-
targi; naj potrebnitija i naj tvrda koja se naj
zadiia zatvoraju u nevoji. M. Vodopi6, tuzn. jel.
dubr. 1868. 213.
GABILOT, vidi gabilov.
GABILOV, nejasna rije.c u trojanskoj priH u
rukopisu xv vijeka (gdje stoji e nij. i) ; po obliku
je adjektiv posesivni, ali ne odgovara ni po sto
imenu muskome CHouxlTic) kojemu bi trebalo po
smislu: Posla po Pilotaga {'t'doxzriTrjg) Panci-
zica i pride nose strelu Gabelovu. Pril. jag. ark.
9, 134. na drugom je mjestu ista rijec s oblikom
gabilot : Dokle ne pride Pilotas PeanciSic strelom
i Gabilot. 127. u bugarskom rukopisu na ovom
mjestu stoji streloij, gabiloto;], (Starine. 3, 172),
sto Miklosic tumaci: ,strela gabilota', po svoj
prilici u svezi mhd. gabilot n. kleiner wurfspiess,
iz fc. gavelet, javelot. 152. u ovom rukopisu onoga
prvoga mjesta nema.
GABONIN, m. mjesto na otoku Krku. Schem.
vegl. 1876. 15.
GABOE, m. Gabrijel, magar. Gabor. — Od
XVII vijeka. Od mene tu^noga Gabora. Stai'ino.
10, 104. 106. (1662).
GABOS, m. selo u Slavoniji u podzupaniji
vukovarskoj. Pregled. 115.
G
G-ABRA
52
GACKO
GABEA, m. vidi Gabro. — AJcc. se inijena u
voc. Gabro.
GABEE, Gdbreta, m. de^n. Gabrijel. — Na
jednom mjestu xvii vijeTca. Naucite|u gospod.
Gabretu Ivanica. M. Gazarovid 138^.
GABEES, m. ime muiko, vidi Gabrijel. — U
Lid. J. Bogdanovic. — U PeruHcu. M. Medic.
GABEESELO, m. vidi Gabre§. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovi6.
GABEICA, m. dem. Gabro. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovic.
GABEIC, m. prezime po ocu Gabru Hi Gahri.
— Od XVIII vijeka. Grgur Gabric. Norini 58.
Gabric. Schem. spal. 1862. 28.
GABEIJEL (Gabric), in. Gabriel, biblicko ime
mmko ; ovaki mu je ohlik kod katolika po latin-
skorne; kod xjravoslavnijeh glasi G&wWo (koje vidi)
po (jrdkome ruPQir'jX. — Od xv vijeka, a iz-medu
rjecnika ii Belinu SS")!". Andel Gabrijel. Pril.
jag. ark. 9, 117. (1468). Gabrijel. Zborn. 124^.
Od kneza Gabrijela. Mon. croat. 257. (1556). Dozva
arkandela Gabrijela. A. Gucetic, roz. jez. 93. Od-
govori arkandelu Gabrijelu. I. Akvilini 335. Posla
joj andela Gabrijela. P. Macukat 27. Gabrijel i
Mihoil. F. Lastric, test. Ilia. — .\ maze se na
kraju promijeniti na o (kod stokavaca), te posto
He slivata -ije- jpre^ nim kao da odgovara ncg-
damemu e, mijena se na i: Gibrio. Poslan bi
andeo Gabrio. N. Eaiiina 151". Inc. 1, 26. Ar-
kandeo Gabrio. A. Guceti6, roz. jez. 219. Gabrio
andeo. M. Divkovi6, nauk. 99i. Andeo Gabrio.
V. Andrijasevi6, put. 98. I. Akvilini 188. — Na
jednom mjestu xvi vijeka selo od Gabrijela znaci
sadaMie selo Gabrili, moze biti da je onaki oblik
samo radi slika: Jedan cete sve povede tvrdo
u selo od Gabrijela, n manastijer (vidi Fratarska)
drugi .'fjede za ciivati bliziia sela. J. Palmotic
354.
GABEIJELA, /. ime zensko, vidi Gabrijel. —
U Parcicevu rjecniku.
GABEIJELOVIC, m. prezit)ie po ocu Gabrijelu.
— isporedi Gabrilovi6. — U nase vrijeme a l)u-
brovniku. P. Budmani.
GABEILI, m. pi. selo u Konavlima blizu Du-
brovnika. Eepert. 1872. 23. — s nesto drukcijim
oblikom dolazi vec xvii vijeka (vidi Gabrijel 7ia
kraju).
GABEILOVIC, m. prezime, isporedi Gabrije-
lovic. — xiv vijeka u Dubrovniku (u latinskom
spomeniku). ,DobroHlauus Gabrillovicli de Stagno'.
Mon. rag. 1, 218. (1347).
GABELA, /. vidi foreta, nem. gabol, vile, vi-
lice. — U Sulekovu rjecniku (,haarnadel').
GABEO, m. hyp. Gabrijel. — isporedi Gavro.
— Akc. se mijena u voc. Gabro. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu. Stanic
Gabro. Norini 58. — U druifoga pisca ima gen.
Gabre kao daje nominativ Gabra: Svetog Gabre
biSe crkva zvata. Nadod. 171.
GABEOVAC, Gabrovca, m. ime mjestima. a)
selo u lirvutskoj u podzapaniji krapinsko-loptic-
koj. (kajkaoskij Gabro vec. Progled. 54. — b) selo
u Hrbiji u okrugu niSkom. M. D. Milicevid, kra).
srb. 124. i manastir. 2H. — cj (iabrovf.ci., car je
Hfcofan dao crkvi arhandelovoj ii Prizronii dva
vinograda ,xi Gabrovbci'. (Glasn. 15, 271 god.
134HV). D. iJanicit'-, rje6. 3, 575.
GAME0VAC;KI, adj. koji pripada selu Ga-
broveu. — If nase orijemr. Spnr izmodu opstino
niSke i gabrovatke. M. D. Milicevic, opst. 50.
Na gabrovaiki vis. Eat. 63.
GABEOVNICA. /. selo u Srbiji u okrugu pi-
rotskom. M. D. Milidevic, kra}. srb. 238.
GABEOVO, n. selo u Bjelasici na Zletovskoj
rijeci. — Postaje od gabar. — xiv vijeka. Se ze
selo Globica koje jestL na rece ZletovbscSj. i se
ie ottesi sela togo : . . . drumomt na Galu'ovo.
Glasn. 27, 291. (1347). Dijaki, Anagnosth Dra-
goje, kako jest ulezlt vise Gabrova u Bolasici.
Glasn. 24, 239. (1350).
GABEOVSTICA, /. mjesto negdje oko rijeke
Bregalnice. — xiv vijeka. Na Gabrov§tici 3 nivy.
Glasn. 27, 293. (1347).
1. GaCA, m. vidi Gaco.
2. GACA, /. zenski nadimak iz Macve. S. No-
vakovic.
GACANE, n. djelo kojijem se gaca. — J^ Vii-
kovu rjecniku.
GAG ATI, gkcara, impf. gaziti, grcati, uprav
dem. gaziti. — U naSe vrijeme i u Vukovu rjec-
niku (1. ,waten' ,vadare', cf. gaziti. 2. vide grcati).
Dragi trci na brode, pa, on gaca u vodu. Nar.
pjes. vuk. 1, 205. Gacajuci preko snijega. Nar.
priji. vuk. 116. Vodu ne gacara. L. Milovanov 85.
GACIGA, /. vidi kaciga. — U jednoga pisca
xviii vijeka. I gacigu spasena uzniite i mac duha.
I. Velikanovic, uput. 1, 25. jaaul. ei)h. 6, 17.
GAOIN, adj. koji pripada Gdci. — U Dobro-
selu u hrvatskoj krajini. M. Medic. — vidi Gaco.
GACKA, /. voda u hrvatskoj krajini. J. Wes-
sely, kras. 205. — -c- stoji mjeUe ds. — Ovako
se negda po svoj prilici zvao i kraj (sad Gafko
po|e) uz tu vodu, a pomine se od ix vijeka u
latinskijem (stanovnici pod iinenom ,Guduscani'
i ,Godu8cani') i grdkijem spomenicima (u Porfi-
rogeneta roviCrixu), vidi M. Bra§nic. rad. 25, 42.
F. Eacki, doc. hist. 320. 322. u glagolskom spo-
meniku XV vijeka zove se Gacka: Porkulabom
va Otoscu i V Gacki. Mon. croat. 109. (1471). —
Po latinskom i grckom obliku prvo a stoji mje.^te i..
GACKATI, gackam, imj)/. nejasna rijec na
jednom mjestu u pisca Slavonca xviii vijeka, dem.
gatati (?). Kompaniju kod regement Prackaj jest
dobio, ve6 nitko ne gackaj. S. Stefanac 24.
GACKO, n. kraj u Hercegovini. — -c- stoji
mjeSte ts, te se s ovijem slovima nalazi gdjegdje
i pisano (vidi gatacki). — Postaje nastavkom
i,sk'i> po svoj lyrilici od gat; moze biti daje isprva
bio adjektiv, ali se sad mijena po padezima kao
supstantiv. — Po puikoj etimologiji misli se i
da postaje od gad (vidi i 2. gad, b)) s toga se
nalazi pisano i Gadsko, vidi i gadacki. — Od
prvljch vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu i
u iJanicicevu (Gatbsko i Gacko). ,Onogost6, Mo-
ratia, Coniorniza, Piva, Gerico (var. ,Gaza' ; po
tome mole biti da treba citati ,Gazico' ; obicno se
cita ,(irezera' t. j. Jezera), Notusini'. Dnkjauin 39.
,(Eox Petrislavus) sepultus est in ecclesia Sanctae
M.ai'iae in loco qui dicitur Gazem'. 41. Vi. zem^i
rekomej Gacko (var. na poji rekomoiuH Gati.cku).
Danilo 18. 1597 bise se Drobnaci i Niksici i
Pivjani si. Dervis-begomi. na Gacku. OkAz. paiu.
saf. 85. Gacbko. S. Novakovic, pom. 129. A od
Gacka j)o}a sirokoga. Nar. ly'os. vuk. 3, 474. Du-
Ijoko jo Gacko po}e ravno. 4, 59. Te on idc
Gacku prostranome . . . S Gacka 6emo u Eudine
ravne. 4, 384. Te jo saje Gacku sirokomo. 4, 463.
Pa okronu niz to Gacko ravno. 4, 470. Nek na
Gacku vlasi cuju vojsku. 4, 489. Kroz Gacko
ne pjevaj. (Jor kazu da su izmedu sviju Horce-
govaca u Gackome naj bo)i pjevaci). Nar. posl.
vuk. 161. Ostado mu kao iz Gacka. 242. — /
GACKO
83
1. GAGE
trgoviste (koje se sove i Metohija) u istom kraju.
Statist, bosn.- 230. Gacko (statnparskom grijeskom
Gacko), drukcije izgovaraju i Gadsko, varos s tvr-
dom blizxi graiiice crnogorske. F. Jukic, zem}. 58.
GACO, /«. hyp. Gaviilo. — Akc. se mijena u
vac. Gaeo. — U nase vrijeme u Dobroselu u Jir-
vatskoj krajini. M. Medic. — Ostali sii padezi
kao od nominativa Gaca, vidi Gacin.
GAG, m. seja za jelom. — U nase vrijevte u
Lid. ,Ja na to i na to jelo nemam nigda gaca'.
,Danas nemam gaca na nikakvo jelo'. ,Ali ga ja
na to i na to jelo imam pravi gac'. J. Bogdanovic.
— Moze hiti od tur. ac, glad.
GACA, m. hyp. Gavrilo. — Akc. se mijena u
voc. Gaco. — U Vukovu rjecniku.
GACAG, gacca, m. corvus frugilegus L., vrsta
vrane, iiprav je dent, gak, isporedi 1. gacic. — U
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (gacac, crna
vrana koja je malo mana od prave vrane a veca
od cavke). Gacac, corvus frugilegus L. J. Pancic,
ptic. 52.
GACANI, in. pi. dva sela u Bosni u okrugu
hanoliickom : da se razlikuju medu sobom, jedno
se zove Gacani Bego, a drugo Gacani Dubica.
Statist, bosn." 88.
GAGANIN, m. covjek iz Gacka. — U nase
vrijeme (i kao nadimak i })rezime). Gacani su
vasi suparnici. Osvetn. 2, 79. S druge strane
Jaksa Gacanine. Nar. pjes. vuk. 4, 373. Mitar
Gacanin iz Bioskog. Javor. 1880. 1141.
GACANSKI, adj. vidi gatacki. — U nase vri-
jeme. Gacansko po|e. F. Jukic, zem|. 53. Ga-
canska nahija. 58.
GAGE, gaceta, «. dem. gad (d ne cuje se jwed
nastavkom cet), kao psovka nevajalu covjeku, can-
kolizu. — U nase vrijeme u Lici. ,Bjezi od nega,
vidis da je pravo gace'. ,Gad od gada a gace od
gaca (grijeskom mj. gaceta)'. J. Bogdanovic.
GACEVIGI, m. pZ. zaselnk a Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 159.
GACIGE, /. 2^1. ime mjestima. a) selo u Bosni
u okrugu travnickom. Statist, bosn."-' 178. — na
drugom je in/estu pisano Gacice. Schem. bosn.
1864. 84. — b) selo u Hrvatskoj u podzupaniji
varazdinskoj. Preglod. 44.
1. GACIG, m. corvus corone L., vrsta vrane,
uprav je dem. gak, isporedi gacae. — U nase
vrijeme. Gacic — corvus corone — die raben-
kralie. J. Ettinger 88. — Dolazi i kao prezime.
Sem. srb. 1882. 202. i kao ime mjestu (Hi ceja-
detu?). Niva kod Gacica. Sr. nov. 1861. 239.
2. GACIC, m. prezime vlasteosko u Dubrovniku,
tal. Galozzo (?). — xiii vijeka i u Danicicevu
rjecniku (Gacict). Pali.ma Gacict. Mon. serb.
40. (1253).
GACK^I, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu uzic-
kom. K. Jovanovic 160.
1 GACIISTA, /. nekakva riba. — U nase vrijeme
u Dalmaciji. ^Gacina (bradata ryba), gancina ital.
(talijanski). Cas. ces. muz. 1854. 185.
2. GACINA, /. neka ptica (uprav augm. gak).
— U nase vrijeme. Gacina nebunica, gacina,
botaurus stellaris L. D. Kolombatovic, im. kra). 22.
1. GACKA, /. glib, blato, kao. — Postaje od
glagola gacati nastavkom Lka pred kojijem se c
mijena va c. — U Belinu rjecniku (,lutum' 443^)
i u Stulicevu; u oba ima i gackavina s istijem
znacenem.
2. GACKA, /. vidi kod Gacka.
GACKAVINA, /. vidi 1. gacka.
GACKO, m. ime musko. vidi Gaca. — Prije
nasega vremena. Gactko. S. Novakovic, pom. 55.
GACKO PO:^E, n. vidi kod Gacka.
GACNO, n. mjesto na otoku Krku. — xiv vi-
jeka. Do Gacnoga. Mon. croat. 3. (1321).
GACPAN, m. im.e musko. — Prije nasega vre-
mena. Gactjiant. S. Novakovic, pom. 55.
1. GACA, /. ime kokosi, hyp. gacanka, gacesa.
— U nase vrijeme u Lici. V. Arsenijevic.
2. GACA, /. vidi gace. — S pridjevom popova
dolazi u nase vrijeme kao ime bijkama: zutoine
badeju i kukurijeku. Popova gaca, 1. scolymus
bisjjanicus L. (na Cresu) ; 2. helleborus niger L.
(u severinskoj okolini). B. Sulek, im. 304.
GACALICA, /. ime kokosi. F. Kurelac, dom.
ziv. 53. — vidi gacanka.
1. GACAIST, gacna, adj. koji piripada gacama.
— U Stulicevu rjecniku (,foemoralium').
2. GACAN, gacana, m. golub i pijetao u ko-
jijeh je perje po nogama kao gace. — Akc. kaki
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nam.
sing, i voc. gacSne, gacani. — U nase vrijeme.
a) golub. — u Vukovu rjecniku. — b) pijetao.
u Lici. V. Arsenijevic. u Srijemu. M. Medic.
GAGANCICA, /. dem. gacanka. — U Vukovu
rjecniku.
GACANKA, /. indi 2. gacan, ka^e se o zen-
skom cejadetu i o kokosi. — Akc. se mijena ti
gen. pi. gacanaka. — TJ nase vrijeme. a) zena Hi
djevojka koja nosi gace. — u Vukovu rjecniku.
— b) gacasta kokos, vidi 2. gacan, b). — u Srijemu.
M. Medic.
GACANSKI, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 45.
GAG AST, adj.kaze se 0 pijetlu, kokosi, golubu,
u kojijeh je perje p>o nogama kao gace. — U nase
vrijeme po Srijemu i hrvatskoj krajini. B. Mu-
sicki. M. Medic.
GACAS, m. vidi gacast i gacan. a) ime pijetlu.
F. Kurelac, dom. ziv. 53. — b) archibuteo lagopns
Brehm. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 8.
GACCE, Gacaca, /. pi. mjesto na otoku Krku.
— XV vijeka. Na Gaccah (poli Dunace). Stat,
krc. ark. 2, 295. (1443).
1. GAGE, gaca, /. pi. bracae; tegumenta fe-
minum interiora. — Rijec je piraslavenska, ispo-
redi stslov. gasti, rus. rann, ces. bace. — Nepo-
znata postana, isporedi franc, guetres, dokoje-
nice, u sjevernoj Francaskoj guettons, tal. (it
sjevernoj Italiji) ghette, kelticki (? bretonski)
gweltren. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,snb-
ligaculum'), u Blikajinu (,calzoni' ,fpmoralia' ; gace
od platna, s\dtice ,lumbare, succintorimu, subligar,
subligaculum, campestria, perizomata, feminalia'),
u Belinu (,calzoni' ,femoralia' 161^; gace prtene
,mutande, braghe di tela' ,subligaculum' 503b),
u Bjelostjencevu (,subligar, subligacuhim quo pu-
dendae partes obteguntur, suceinctorium, femo-
rale, feminale, campestre, lumbare, suffibulum,
perizoma, femoralia', v. svitice), u Jambresicevu
(grijeskom. sing, gaca, gace ,temorale'), u Volti-
gijinu (grijeskom gace i gace ,mutande, cosciale,
sottocalzoni' ,die miterziehbeinkleider'), u Stuli-
cevu (,calzoni, braghe, braghesse' ,foemoralia'), u
Vukovu: 1. ,leinene lange hosen' ,caligae linteae':
Ako imas gace, t. j. ako si covjek, a nijesi zena,
te smijes; Koliki si (veliki), a gaca nemas, t. j.
mator si covjek, a nemas pameti. Djeca ^lo se-
lima obicno ne oblace gaca do 6 do 7 godina
1. ga6e
84
1. GAD, a.
(dok ih ne mogii sami drijesiti i svezatij, pa kad
ih obuku, vise ih ne ostav^aju. cesto |udi po torn
racune godine kad je koji gace obukao, n. p.
,Kad je to i to bilo, ja jo§ nijesam bio gaia
obukao', ili: ,Tek sam bio gace obukao'. 2. (u
Hrvatskoj, Dalmaciji, Dubrovniku i u Crnoj Gori)
vide caksii'e, jer onamo nasijeh (prtenijeh) gaca
slabo ko i nosi. a) bracae, done odijelo od 'pasa
(naj krace) do kolena ili (naj duje) do glezana,
sto se sastoji iz dviju nogavica u koje se uvlace
noge. isporedi caksire, dimije, hlace itd. aa) kod
vecine naroda samo odrasli muskarci nose ,gace\
ie se s toga u poslovicama i u opcem govoru
cesto shvataju ,gace' kao nesto sto razUkvje mus-
karca od zenskoga cefadeta, odrasloga od djeteta
(vidi u Vukovu rjecniku). po istocnijem kraje-
vima gace su prtene i duge (caksii-e su krace i
vunene), po zapadnijem gace su opce ime za svaki
kroj, i za evropejski i za narodni i turski. Bez
gaca svi idu, a zene u gacah. N. Dimitrovic 101.
Tvoja razbludnica pod' da ti gace okrpi. M. Drzic
213. (Zene) pasu ove smione muzevom kudjeju,
a oblace gace one. I. Gundulic 147. Zena v gace
obucena niti je muz niti zena. P. Vitezovic,
cvit. 13. Ako gace ne skvasi, ribe ne uhiti. (D).
Poslov. danic. 1. Izdusit kako prdac u gacah.
(D). 35. Lud si kako dno od gaca. (D). 57. Niti
tko nosi gaca, ui caksira, ni klasana, ni kalfcina.
Glasn. 31, 304. (1704). Izvratio je gace naopako.
(Z). Poslov. danic. 36. Muzko ne zna vezat gaca,
a htilo bi biti caca. V. Dosen 901*. Krpi gace
i kosuju. Nar. pjes. vuk. 1, 301. Uzme noze pa
mu sijece u gacam uvlake, Marku ga6e na ko-
}ena pale. Nar. pjes. istr. 1, 70. Bice gace, ali
ne znam kad ce. Nar. posl. vuk. 14. Devet brace
(a) jedne gace. 58. Nema raka bez mokrijeh
gaca. 204. Nemoj ti tu (nada mnom) rastresati
gaca. (Nemoj mi starjesovati). 206. Nije svaki
coek, koji gace nosi. 217. Cisto kao brajine gace.
348. Zasuce gace i rukave te zagazi u jezero.
Nar. prip. vuk. 58. Vrtis se kako p . . ac po gacam.
u Dubrovniku. P. Budmani. — bb) u Turaka a
i u Hriscana po varosima nose i zenska ce(ad
,gace'. Po nalunam sandal-gace panule, po ga-
cama od erira ko§u|a. Nar. pjes. vuk. 1, 281. Na
Hajkuni divno odijelo : na nogama gace sarovite.
3, 103. Zdrava bila i ga6e derala! 3, 103. Stoji
zveka na vratu derdana, stoji skripa gaca od
sandala. 3, 360. — b) tegumenta fominum inte-
riora, j^o sjevernijem krajevima gace su prteno
odijelo sto se nosi ispod drugijeh (evropejskijch)
gaca. isporedi gadice, bj, svitico. vidi u rjecni-
cima. — c) popove gace, evonymus europaeus
L., mas(ika, vretenika. Gace popove, evonymus
europaeus L. (u kiizevackoj okolini), v. popova
gaca. B. Sulek, im. 84.
2. GACE, /. 2)1. ili n. mjesto na otoku Bracu.
— XII vijeka. U Gace. Starine. 13, 207. (1185
prepis. 1250).
GACELEZI, Ga6elega, m. pi. selo u Dalmaciji
u kotitra sibenskom. Kepert. 1872. 25. — xv vi-
jeka poviiite se mjesto s istijem imenom: Do-
menca Kadmancica z Gacelog. Mou. croat. 139.
(1490). 168. (1497).
1. GAcE8A, /. aj gacasta kokos. — u Dobro-
selu u hrvatskoj krajini. M. Meilic. — bj gacasta
golubica. — u Sulekovu rjecniku (,gehosto taube'
kod ,hoHeii').
2. GACE?;A, m. gacast injetao. F. Kurelac,
dom. ziv. 53. — / kao ijrezime u hrvatskoj kra-
jini. J. Bogdnnovid. V. Arscanjovid.
GACESASELO, n. selo u lirvatskoj krajini u
okruyu uyulinsku-slunskom. iluzdijej. ki: iO.
Ga6eSKA, /. ime (gacastoj) kokosi. — U nase
vrijeme u Lici. V. Arsenijevic.
GACESKO SELO, n. selo u hrvatskoj krajini
u okrugu ogulinsko-slunskom. Sem. prav. 1878. 66.
(grijeskoin) Gacesko selo. Razdije|. kr. 10.
GACETINE, /. pi. augm. ga6e. — isporedi
gacurine. — U Vukovu rjecniku.
1. GACICE, /. x)l. dem. gace. — Od xvii vijeka.
a) u pravoyn smislu. — izmedu rjecnika u Vu-
kovu. Krv okrvavila bi haj.inicu i gacice ne-
gove. B. Kasic, nac. 57. — b) vidi 1. gace, b). —
po zapadnijem krajevima. izmedu rjecnika u B(-
linu (,femoralia linea' 161a) j u Stulicevu (,subli-
gaculum'). — c) u j^^'oiesenom smislu, perje Hi
dlake kao gace na nogama u nekijeh sivotina,
vidi gacast, gacan itd. Pcele nose gacice. I. Zi-
vanovic. javor. 1879. 307. — d) ime platnenim
omotima cim Posavkine noge ispod kolena mjesto
carajja omotavaju. u Posavini. F. Hefele. — ej
popove gacice, primula, neka bi^ka. — u ttgar-
skijeh Hrvata. Vijenac. 1878. 692.
2. GACICE, /. pi. ime mjestima. a) nekakvo
selo u Toplici. — xiv vijeka. U Toplici . . . selo
Gacice (,Gakice'). Glasn. 24, 272. (1395). — b)
vidi Gacice, a).
GACIC, m. komad tkana, sto je u evropejskijch
gaca po starom kroju pokrivao trbuh. ■ — Naci-
neno po tal. brachetta. — Samo u Stulicevu rjec-
niku (,brachetta, quella parte delle brache che
cuopre lo si:)arato della parte dinanzi' ,subligar').
GACINA, m. prezime. — U nase vrijeme. Nar.
pjes. petr. 1, 356 (mectu predbrojniciina).
GACIStE, )2. selo u Slavoniji u podzupaniji
virovitickoj. Sem. prav. 1878. 80. (pisano) Gacisce.
Pregled. 110.
GACNIK, m. u gaca trak provucen na smicak,
kojijein se gace stiskuju preko pasa. — isporedi
gatnik, gacnak, gatnak. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,vitta, seu lemniscus
foemoralium') i u Vukovu (vide gatnik). Nut gdje
mu je gacnik, junaci, ispao. M. Drzic 364. —
Oko Dubrovnika se^aci zovu ovako (obicnije gatiiik)
i trak Hi uze onako provuceno na con mu drago
drugome, n. p. na vreci. P. Budmani.
GACNAK, m. vidi gacnik. — U Bjelostjencevu
rjecniku (,ligula femoralis 1. femoralium'), u Jam-
hresicevu (,ligula'), u Stulicevu (uz gacnik).
GACUEINE, /. pi. vidi gacotiuo. — U Vu-
kovu rjecniku.
1. GAD, m. serpens; fastidium, nausea; jjrvo
je znacene: zmija, i uopce svaka gamad; pak
je prreneseno na osjecane ce(adetn kad vidi takove
zivotine. — U mnozini gadi i gadovi, gada i
giidova itd. — Mijec je praslavenska , isporedi
stslov. i rus. gad'i., animal reptile, ces. had, zmija,
pjo^. gad, animal reptile ; i lit. godas, zmija ; a
inoze biti i indoevropejska, isporedi grc. ydiyoi,
gadus, merluccius, /leka riba. — Iztnedu rjecnika
u 3Iika(inu (gad, gnus ,sordes, illuvies"), ?< Belinu
(,sordes' 573*. 692a ; ,abominatio' 6"), u Bjelostjen-
cevu (v. kaca), u Jambresicevu (gad, kaca), u Vol-
ligijinu (,sporchezza, ribrezzo, serpente' ,eckel,
absoheu, schlaiige'), a Stulicevu (,sordos, inqui-
namontum, foeditas, immuuditia, no(j[uitia, spur-
citia, nausea'), w Vukovu (,der ekel' .nausea'), a
Danicicevu (,animal reptile' *■ primjerom : Mno-
zastvo z,mijovi. i gadi.. Glasn. 10, 237. xvi vijek).
a. « prvijem znaccnem. a) zmija. Nigdore no i)ri-
hojaso tud min)zastva radi gad i zmij buducih
tu. Pril. jag. ark. 9, 92. (1468). Kakouo aspidi
ili gadi. S. Budiiiic, sum. 136*^. Pisu judi uiudi-o-
1. GAD, a.
85
1. GADAR
znani od gadova otrovani. V. Dosen 101''. Ovdi
otac^z dicom kako gad i kacka. M. Knliacevic
38. Zena za devet moseci rodi gada. on je vavek
hodil kod i kaska po trbuhii plazec. Nar. prip.
mikul. 7. i 0 osobitijem vrstama zmija. Pjavi
gad, vipera ammodytes. Vijenac. 1881. 626. — Crni
gad, kravosao. u Fuzini. — Gad, pseudopus apus
Pall., Jihtror (nije zmija nego guHer hez noga).
u hrvatskom yrimorju. S. Brusina. — h) svaka
zvjerka sto gamize; shvata se i kao kulektiimo
ime. Svaki gadi zemuni (zemajskij. Zborn. 161^.
Osta zemja gola s nagla glada gada ohola. A.
Vitajic, ist. 3591'. pgal. 104, 33. (,venit locusta et
brucus'. 32). Kek bude iiad ribami morskijem
. . . i svijem gadom koji mice se na zemji. S.
Eosa 1''. UloAd fja) malog ugora ka' sioce, i
stavi ga u cijev od trske, a cijev najjuni gliba
iz blata da ne bi po cem gad od suhote crkao.
S. j^ubisa, pric. 7. i u Sulekovu rjecniku (,ge-
wui'm').
b. osjecane i sto ga uzrokvje. a) vrlo neugodno
osjecane sto nas orlvraca od cega gnusna Hi twpce
veugodna i s drugoga kojega razloga, kqje osje-
cane moze doci i do b^uvana. u prenesenom smishi
kaze sc i o duhovnom osjecanu kod cega sto je
moralvo neugodno. — od xvii vijeka. Tko bi
imao obraz i ruke veoma gnusne, posadi se na
trpezu s cejadi veoma plemenitom i dilikanom,
uzrokovao bi im gad i tugu. I. Drzic 144. Vode
na okolo svo su mutne, mlake, kalovite, da je
gad veci napit ih se, neg li je muka zedu istu
podnositi. B. Zuzeri 369^. Na lijeke, na jestojsku
gad i nirziia. 380'\ Dal' i gadno i rad gada
zdere blago od svog' glada. V. Dosen 59^. — u
Duhrovniku se govori: gad me je (n. p. cega
jesti); ciniti komii gad, gaditi koga (ovo ce hiti
prema tal. far nausea, fare schifo) ; ne mogu od
gada (jesti, gJedati itd); do gada iperholicki znaci
i: preko mjere fvidi: Jeli nemu slicno vase lice
pristav|euijem rumenilom do gada mnokrat na-
mazano? B. Zuzeri 33a). p. Budmani. — h) ono
sto uzrokuje ovakovo osjecane. — od xvi vijeka.
aa) uopce kan gnusoba, gnoj, gnilad, smrad itd.
Kad se so usmrdi . . . cijem ce se soliti, u soli
kad je gad? I\[. Vetranic 2, 357. Koje je (tijelo)
gnus, gad, zem|a, prah i pepeo. A. Gucetic,
roz. mar. 11. Svi smradi i gnusobe i gadi od
svijeta skupice se u pakao. M. Orb in 170. Na
koje Zudjeli ko na gad zgadivahu se. S. Rosa 21''.
Trulu liranu punu gada. V. Dosen 58''. I da gad
jim (pcelamn) naiidio ne bi, sudje dizi na drvene
klupi. J. S. Eejkovic 163. Na ugnojeno tijelo
pala muha i svaki gad i jad. S. ^jubisa, prip. 234.
— bb) u metaforickom i iperbolickom smislii. kaze
se 0 cem mii drogo. Ti nijesi ramena sva naga
kazala i prsi oplazena, kako ih vajmeh sad svud
kazu po svijeti, koju stvar kako gad nije milo vi-
djeti. M. Vetranic 1, 98. Po gadu se i smradu tu-
kuci skitajn (ludi), a za cistu i mladu jubovcu ne
haju. I. Gundulic 147. Naci nije muzkog smrada,
nit' pogrdnog zeuskog gada. V. Dosen 160'\ Pak
gdi drvo priuzme masika, ondi strugat tog gada
prioni. J. S. Eejkovic 83. — cc) u prenesenom
smislu 0 onome (n. p). gresnom djelu) sto uzro-
kuje onakovo duhovno osjecane. Ako se }uven
gad meu popi objavi. M. Vetranic 2, 380. Mjesta
gdi stoje sramote i ruzi, gdje so sva zla goje i
gadi nemili. F. Lukarevic 140. Gad i smrad od
mojijeh poganijeh grijeha. V. Andrijasevic, devot.
163. Tko ponizno zemji pada, on holosti nejma
gada. V. Dosen ISi^. Za take gadove tjera te,
narode, gosjjod. D. Danicic, 5mojs. 18, 12. — dd)
kao jjsorka (jizicno Hi moralno) riiznu ce^adctu.
Vrhu svijeh zena brojis se postena za sve er si
gad od svijeb. F. Lukarevi6 29. Gade od }udi!
66. Gade ne clovice! D. Barakovic, jar. 101.
Id't' odatle, jedan Jucki gade ! Nar. pjes. vuk.
2, 356. Gad ovoga svijeta! (Rece se za ruzno
ce|ade). Nar. posl. vuk. 40. Pi gade! (reku u
Dubrovniku djetetu kad sto gadno cini Hi se cega
gadna dotice). P. Budmani. i u Sulekovu rjecniku
(,eckelerregender m.ensch').
2. GAD, m. ime mjestima. a) selo u Banatu.
Sem. prav. 1878. 87. — pomine se i prije nasega
vretnena. Gadt. S. Novakovic, pom. 129. — ■ b)
glavica u Hercegovini blizu Gacka. Od koga se
opet (p)ut) ostav|ajuci liumku Gad na levo kod
crkve polako u ravnicu Gacko spuSta. Glasn.
21, 306. vidi i Gacko.
3. GAD, /. vidi 1. gad, b, a). — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Ne mogu te od gadi
gledati sto si tako stara i nejaka. Nar. pjes.
srem. 75.
4. GAD, adj. gadan. — ■ U jednoga pisca xviii
vijeka koji ce biti sam tu rijec izmislio. Svud
prolija'uc otrov gadu. J. Kavanin 454''.
GADAGKI, adj. vidi gatacki. — U nase vri-
jeme. Gadacko po}e. F. Jukic, zemj. 2. Glasn.
22, 52. A sto ti je ta gadacka vojska? Osvetn.
2, 82.
GADALA, vidi Galada.
GADAN, gadna, adj. fastidium creans, foedus,
koji uzrokuje gad. — Postaje od gad nastavkom
Bnt; drugo a (t) ostaje samo u nominalnom nom.
sing. m. i u ace. kad je jednak nominativu. —
Dativom se izrice komu se uzrokuje gad: To da
vam je gadno. D. Danicic, Smojs. 11, 12. — in-
strumentalom se moze izreci ono s cega je sto
gadno : Gadni i grdi gubom od griha. A. d. Bella,
razgov. 38^1. Kad kosnica cimgoder je gadna.
J. S. Re|kovic 283. — Eijec je stara, isporedi
stslov. gadtni.. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(gadni, gnusni ,sordidus, impurus, immundus'),
u Belinu (gadni ,nausea plenus' 710^ ; ,nauseosus'
508a; gadan ,abominandus' 6^), u Voltigijinu (,nau-
seabile, disgustoso, abbominando' ,eckelhaft'), u
Stulicevu (,spurcus, foedus, sordidus, nauseosus,
immundus, luridus, nauseam, satietatem, fastidium
afferens'), u Vukovu (,ekelhaft' , creans fastidium').
— Komp. gadniji: Bili ste gadniji od jednoga
mrtva psa. D. Basic 121''.
a. adj. a) u pravom, smislu. Gadan smrad. F.
Lukarevic 196. Vuk pozdrivi, gadno prase. J.
Kavanin 367^. Nijedno tijelo razpadeno nije tako
gadno kako je mrzeca vasa dusa iza grijeha bo-
zijem ocim. D. Basic 120''. Vezir seta do gadne
tavnice. Nar. pjes. juk. 462. Malo cas, eto az-
daje, velika je, strasna je, gadna je ! Nar. prip.
vuk. 61. Tako je neopran i gadan. Vuk, poslov.
193. — b) u prenesenom, duhovnom smislu. Sve
stvari cinenja vasega gadne su. F. Lukarevic 28.
Promijenivsi svijet gadni u raskose nebeske. V.
Andrijasevic, devot. 10. Poznadu liiove gadne
misli. J. Filipovic 1, 237^. Jos se hvali s neco-
vjestva svoga i druzini gadan smijeh gradi. Osvetn.
1, 70.
b. adv. gadno, komp. gadnije. — izmedu rjec-
nika u Mikajinu i u Stulicevu. Koli gadno jes
gledat vas ! F. Lukarevic 28. Da na bludni pazar
grnu, gadno dok na nem posrnu. V. Dosen 103a.
Smrt se gadno ispod cela smije. P. Petrovic, gor.
vijen. 38.
1. GADAR, gadara, m. sabja ostra s obje strane
sto se nosi pod kolanom, arap. ghaddara, tur.
kadere. — isporedi gadara, 1. gadarija. — U na-
rodnijem pjesmama nasega vremena i u Vukovu
1. GADAR
86
GADITI, b.
rjecniku (sabja sto se nosi pod kolanom s do-
datJcom da se cuje po naj vise u pjcsmama).
Svaki nosi zelene gadare pod kolane s obadvije
strane. Nar. pjes. vuk. 3, 335. Udari ga zelenim
gadarem. 3, 341.
2. GADAE, gadra, m. steta, arap. ghadr, tur.
gadr, j)rijevara. — U narodnoj pjesmi nasega
vrcmena. Ti si meni gadar ucinio, bijelo si mi
lice ob}ubio. Nar. pjes. petr. 1, 269. Gadar, ve-
lika steta. 342.
GADAEA, /. vidi 1. gadar. — U narodnijem
pjesmama nasega vremena i u Vukomi rjecniku.
S desne strane o desnom kolanu objesio dumisli
gadaru, a s lije-ve sabju dimiskiju. Nar. pjes. vuk.
3, 536. S dvije strane mec'te u dorata, mecite
mu do dviJG gadare. 4, 299. Zarobi . . i gadaru
sabJu. Pjev. cm. 63^. Naj ti, sine, krvavu ga-
daru. Nar. pjes. petr. 2, 429. Ostri noJi i gadare
corde. Osvetn. 6, 72.
1. GADAEIJA, /. vidi 1. gadar. — U narod-
nijem pjesmama nasega vremena, i u Vukovu
rjecniku (s dodatkom da se cuje u Crnoj Gori).
6d bedre mu (sarcu) sinu gadarija. Pjev. crn. 55a.
2. GADAEIJA, /. gad. — Postaje od gad ta-
lijanskijem nastavkom eria, mlet. aria (n. p. por-
choria, porcaria). — U nase vrijeme uLici: ,Nista,
brate! sav posao cijela samo gadarija, gadluk i
smradarija'. ,Mani se, ne govori o iiiovu gadluku,
gadariji i smradariji'. J. Bogdanovic. i u Du-
hrovniku. P. Budmani.
GADAEINA, /. augm. 1. gadar i gadara. —
U narodnijem pjesmama nasega vremena iz Crne
Gore. Potrze dugu gadarinu te Harapu posijece
glavu. Pjev. crn. 42a. On potegnu krivu gada-
rinu. 115a.
GADELINA, /. vidi 1. gad, a, h). — isporedi
gadelina, gadezina. — Od xvi vijeka po zapad-
nijcm krajevima. Izvedi zemja duh zivuci u na-
rodu svojem, dobitke i zviri i gadeline zema]ske
po prilici svojoj. Bernardin 94. gen. 1, 24. Svako-
jakih otrovnih i strasniii gadolin, zab, zmajih bilo
je napuiieno. A. Georgiceo, pril. 28. Progonira
sve kolike zivine i gadeline koje bi mogle uci-
niti skodu u vinogradi. L. Terzic 289. — U ovom
primjeru tnoh hiti da je znacene kao kod 1. gad,
b : Eici svakoga smrada i gadeline rigati. I. J. P.
Lucie, razg. 117.
GADELINA, /. vidi gadelina. — Na jednom
mjestu XVI vijeka (s nj mj. n). Svake zivine i
gadelinje koje Ijezu po zemji. N. Eaiiina 116''.
gen. 8, 19.
GADE:^, m. (?) stvar gadna. — Sams na je-
dnom mjestn xviii vijeka. Gade| (bogatac mrtav)
cini so moliti. J. Kavanin 4203'.
GADEZINA, /. vidi gadelina i gadelina. —
Samo na jednom mjestu xvi vijeka (s nj mj. li).
Sva koja laze gadezinje svrhu zemje. N. Eanina
IK)'), gen. S, 17.
GAD^Zl^IV, adj. vidi gad|iv. a) vidi gadjiv,
a). — u Stulicevu rjecniku (,nausoosus'). — b)
vidi gadjiv, h). — od xvm vijeka. Tor so uli-
jeva u zlatiie sude, neka poiiuka usta gadezfiva
ista krasno.s lijopa suda. 15. Zuzori 332". i u Dal-
maciji: Gadeijiv, komu so lasno gadi. M. Pa-
vlinoviA.
GADKj, m. prezimc. — U nase vrijeme. ^llailcn
Gadif'-. Eat. 4U5.
(iADlLO, H. res foeda, nciito .Ho gadi, vidi
1. gad, h,l>). — U Sulckovu rjecniku: .irniiml iolno
griiuliclio sacho)'.
GADIM^A, /. selo i sada izmedu Pristine i
Kacanika na potoku istoga imena koji teee u
Sitnicu (Halm, reise 160), bile su dvije: jedna
,gorna Gadim)a', a druga bez sumne dona, ,ob6'
je ,Gadim}i' prilozio Vuk Brankovic Hilandaru
1371, a meda im je isla : ,kako grede puti. otb
Pristina i otb Dobrotina delomt medu Smolusu
i medu Drenovtci.' i da}e ,gde se .staju dva po-
toka, jedinb otb Kragujevca a drugyj oti. Ko-
stananb'. (Mon. serb. 181 god. 1371). D. Danicic,
rjec. 1, 201—202.
GADITE^, m. covjek koji gadi. — Samo u
Stulicevu rjecniku.
GADITI, gadim, impf. foedare, fastidium creare.
— Akc. se ne mijena {aor. 2 i 3 sing. gadi). —
Postaje od gad nchstavkom i. — Bi-jec je prasla-
venska, isporedi stslov. gaditi (s drugijem zna-
cenem: osjecati da je sto gadno), rus. ^a,'^HTt,
foedare, ces. haditi, liuliti. — Izmedu rjccnika u
Belinu (,foetore inficere' 75*; gaditi se na koga
ili kijem ,abominor' 6^), u Voltigijinu (,infettare,
ammorbare, puzzare' ,anstecken, stinken' ; gaditi
se ,nauseare, disgustare, detestare' ,eckeln, ver-
abscheuen'), u Stulicevu (,spurcare, conspurcare,
inquinare, satietatem, fastidium, nauseam movere,
afferre, parere' ; gaditi se na koga, kijem ,stoma-
chari') , u Vukovu (,ekelliaft machen , verekeln'
,fastidium creo alicui alicujus rei' ; gaditi se ,ekel
liaben' ,fastidio' s primjerima: ,Ja se gadim na
to'. ,Nesto mi se gadi').
a. ciniti da sto (objekat) bude gadno. a) ak-
tivno. — od XVIII vijeka. Kozle odlucit zmeju
ovcadi, meti} zdrave da ne gadi. J. Kavanin 12^.
To su klice koje trsa gade. J. S. Ee|kovic 216.
Id't' odatle, jedan }ucki gade ! ne gad'te mi pred
gospodom vina. Nar. pjes. vuk. 2, 356. — b) sa
se, refleksivno, biti gadan. aa) personalno. — u
jednom primjeru xv vijeka. I tvoja tim gadi
lipost se pridraga. H. Lucie 243. — bb) imper-
sonalno: gadi mi se isto sto gadim se (vidi h,
b)). — od XVIII vijeka. Na uspomeni samo ne-
govoj gadilo im se. G. Pestalic, utis. 78. Gadi
mu se ua |ekarije. Toga sam se vec naslusao
da mi se gadi. Na ovo mi se jelo gadi. B. Sulek,
rjec. kod ,ekel' i ,ekeln'.
b. ciniti da ko (objekat) osjeca gad. a) aktivno.
— od XVIII vijeka u Dubrovniku. Ovo je sto
nas naj vece tuzi i gadi, crn smrad, gnus. A.
Kalic 199. — b) sa se, refleksivno, osjecati gad.
— od XVII vijeka (vidi dale Gundulicev primjer).
Gnusobe ti se ne cine gaditi. V. Audrijasevic,
put. 296. Duhovna se hraua dava potrjobnomu,
nudi se, moli se da je uzme, da je okusi, a on
se gadi, mrzi je, odmece je. A. Kalic 18. Ne
ostaju samo pri podsmejavaiiu, no gade so. D.
Obradovic, ziv. 125. — kad se izrirc sto uzrokuje
gad, ovo stoji: u) u ace. s prijedlogom na. naj
cescc. Na poslo sve kucne mrdi se i gadi, samo
noj da su ne naprave, to radi. I. Gundulic 147.
Blato na koje so ti gadis. D. Obradovic, basn.
285. Sam se na sebe gadim ! ziv. 48. Gade se
na onoga koji govori pravo. D. Danicic, amos.
5^ 10. — /3) w gen. s prijedlogom od. Od samijeh
se sebe gade. J. Palmotic 54. Gadi^so od }eka-
rija. Oii ovoga se jola gaiHm. B. Sulek, rjec.
kod ,ekel' i jokeln'. — y) u dat. No bi igda
ukazo mili svotac da im se gadi. B. Zuzori 410'>.
— 0) u instr. vidi u Belinu i u Slulirevu rjei-
nikn. — t) H inf. kad je smisao du objekat nece
ili ne moze od gada da iicMo ucini. No samo
no zejosto, nego" so gadiste poglodat svjotovna
dobra. D. Basic 31l». Ko je ti da so^ nu_ gadi
privraLit roditoja stara i nemocua? A. Kalic 355.
GADIV
87
GADATI
GADIV, adj. vidi gaclan. — tSavio u Shdicevu
rjecniku.
GADIVOST, /. vidi gadnost. — Na jednoin
mjestu XVIII vijeJca. Drugo nije steklo nego sebi
zalos, a ruci gadivos. A. d. Bella, razgov. 14''.
GADLA, vidi Galada.
gA-DLUK, ni. qadna stvar. — Postaje od gad
turskijem nastavkofu luk. — U nase vrrjeme u
Lid (vidi gadarija). J. Bogdanovic.
GADLANE, n. djelo kojijem se gadfa. — U
Vidcovu rjecniku.
GAD^AE, gadjara, m. covjek koji gadja, svira
u yadje. — Akc. kaki je u gen. taki je u osta-
lijem padezima, osim no7n. sing, i voc: gad^aru
i gad|are, gad|ari. • — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku. Gad}ar ima u svakoiu selu i>o
jedan. Vuk, dan. 2, 106.
GADl^AREV, adj. koji pripada gadlaru. —
isporedi gad|arov. — U Vukovu rjecniku.
GAD^jAROY, adj. vidi gadjarev. — U Vukovu
rjecniku.
GADLAESKI, adj. koji pripada gadlarima.
— U J ukovti rjecniku.
GAD^ATI, gad]ara, inipf. svirati u gadfe. —
f"" Vukovu rjecniku.
GAD]^AV, adj. gadan. — U nase vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmaui.
GADi^AVAC, gad|avca, m. gadan, gad(av cotjek.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GAD^jAVICA, /. gadno, gadjavo zensko cejade.
—^ U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GAD^E, gada|a, /. pi. utriculus musicus, na-
rodna muzikalnct sprava sto se sastoji iz brav]e
Dije.sine s uekolikocijevi (dulac, korabje, prdajka).
cidl dale kod F. S. Kuhac. rad. 50, 44—77. —
isporedi gadji, gajde (kod ovoga vidi postane),
dude, diple, mjesnice. — U nase vrijeme iu Vu-
kovu rjecniku. ISTarodna je muzika srpska gad|e
i gusle. Vuk, dan. 2, 106. Kad ko rdavo svira
II gad)e. poslov. 43.
GADl^I, /. pi. vidi gadje. — TJ Vukovu rjec-
niku.
GADLIV, adj. foedus ; fastidiosus. — Postaje
nastavkom tJivB, mozehiti s prvijem enacenem
od gad, a s drugijem od osnove glagola gaditi.
a. foedus, gadan. — od xvi vijeka. Gadjive
zivine. M. Vetranic 1, 273. Naplodise to gadjivo
sjeme. M. Drzic 241. Sunipor smijesan s mnogo
gadjivijeh otrovi. I. Drzic 231. Biti ce u paklu
smrad gadjivi. P. Knezevic, osm. 163. — adv.
gadjivo. Okaditi ugodnim mirisom mista pod
zem|om u kojila se cinase sluzba bozja i radi
mlostva puka skupjena kadkad zlo i gadjivo uda-
rajucih. I. Velikanovic, uput. 3, 299.
b. fastidiosus, koji se lako gadi. — u nase
vrijeme i u. Vukovu rjecniku (,ekel-' , fastidiosus').
Ako sam gadjiva, ono sam radjiva. Nar. posl.
vuk. 7. Mje gadjiv. (Ne probira mnogo). 213.
GAD^jIVOST, gadj^ivosti, /. ^osobina gad^iva
(vidi gadjiv, b) cejadeta. — U Sulekovu rjecniku
(jgewahligkeif).
GADNICA, /. vidi gad}avica. — U Sulekovu
rjecniku (kod ,6kelerreg6nd').
GADNIK, 7n. vidi gad|avac. — U Sulekovu
rjecniku (kod ,ekelerregend').
GADNITI, gadnim, impf. vidi gaditi, a. — Samo
u Blikajinu rjecniku (gadniti, gnusiti ,foedo, con-
tamino , inquino , coinquino, inficio'j i u Stuli-
cevu (v. gaditi).
GADNOST, gadnosti, /. osobina onoga Ho je
gadno. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (gadnost, gnusoba) gdje naj pjrije do-
lazi, 'u Bjelostjencevu (v. gnus i ostala), u Vol-
tigijinu (,<iisgusto, nausea' ,eckel'), u Stulicevu
(,sordes, spurcitia, immunditia, impuritas'). Ne
uzstav|a ga (Eoka) gadnost od mesotrovnice trule.
A. Tomikovic, gov. 243. i u Sulekovu rjecniku
(kod ,absclieuKclikeit, ekelhaftigkeit').
GADORA, /. vidi katura. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena iz Bosne. Daji, sine, doru i ga-
doru. Nar. pjes. juk. 255. Oba koiia opravna
izvodi, uzbaci se na tovna dorata, a sestricu diie
na gadoru. 258. Na gadoru sestru Andeliju. 262.
GADOVANE, n. u jednoga pisca xviii vijeka
koji ujjotrebjava ovu rijec prema latinskoj abo-
minatio; uprav je supstantiv od nepotvrdenoga
glagola gadovati. Bi6e u templu gadovane koje
je uzrok rasuca. S. Rosa 15^. (,Erit in templo
abominatio desolationis'. dan. 9, 27).
GADSKO, vidi Gacko.
GADSTVO, n. vidi gadnost. — U SUdicevu
rjecniku. — nepouzdano.
GADAC, gadaca, m. cotjek koji gada. — JJ
Sulekovu rjecniku (,zieler').
GADANIN, m. covjek iz Gada (vidi 2. Gad,
a)). V. Arsenijevic.
GADANKA, /. zensko cejade iz Gada (vidi 2.
Gad, a)). V. Arsenijevic.
GADANSKI, adj. koji pripada selu Gadu (vidi
2. Gad, a)). — Dolazi i kao prezime. V. Arse-
nijevic.
GADANE, n. djelo kojijem, se gada. — U Vu-
kovu rjecniku (,das zielen' ,collineatio').
GADATI, gadam, imj)/. collineare; ferire, nije
impf. goditi, nego je nacincno (kao jace inten-
sivni glagol) od pogadati i zgadati. vidi ova dva
glagola. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes.
3 plur. gadajii, u aor. gadah, u ger. praes. ga-
dajiici, u ger. praet. gadavsi, u part, praet. act.
gadao; u ostalijem je oblicima onaki, kaki je u
praes. 1 sing. — JJ nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (,zielen' ,collineo' s dodatkom. da se go-
vori u Smnadiji). — U Crnoj Gori ima i praes.
gadem: Te on gade Vezirovic Muja. Pjev. cm.
256a. Poju |udi, gadu iz pusaka. P. Petrovic,
gor. vijen. 52. a) collineare, hoteci u sto pogoditi
iz puske, kamenom itd., mjeriti okom, vidi i smje-
rati, niSaniti. Dobro gada Juskovic Matija bas
onoga Airovic-Ibra, dobro gada, al' lose pogada:
ne pogodi Airovic-Ibra. Nar. pjes. vuk. 4, 386 — 387.
Dobro gada, jos bo|e pogada, te pogodi Mustaf-
agic-Usa. 4, 429. Nemoj mene gadat' geverdarom.
4, 430. Ko vuka gada, bistro vaja da gleda.
Nar. posl. vuk. 136. — bj ferire, kao imperfektivni
glagol prema pogoditi, zgoditi. aa) subjekat je
cejade. Ilija ih gromovima gada. Nar. pjes. vuk.
2, 5. Te on gada na kulasu Tala. 3, 199. Pa
u vrata topuzinom gada. 3, 353. Svaki gadaSe
kamenom iz prace u dlaku ne promasajuci. D.
Danicic, sud. 20, 16. — bb) subjekat je oruzje.
No tri mune od neba pukose: jedna gada dva
devera mlada, druga gada pasu na dorina, treca
gada svatah ses stotijiah. Nar. pjes. vuk. 1, 158.
Koja puska malo nisan gada. 3, 174. — u meta-
forickom smisln. De oci gadaju tu i pamet. Nar.
posl. vuk. 76. Srijedom Bosne, dokle meda gada.
Osvetn. 6, 17. Svaki narod gada na zakone, koji
liegovoj cudi odgovaraju. M. Pavlinovic, rad. 6.
— c) conjectura coUigere, u prenesenom smislu
kao gatati, gonetati, domisjati se. moze bill na-
GADATI
88
GAICAESKI
cineno od nagadati. — u pisaca nasega vremena.
Mi cemo . . . gadati nihov zadruzni zivot. M.
Pavliiiovic, razl. spis. 124.
GADENE, n. djelo kojijem ko gadi, i kojijem
se ko gadi. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u StuUcevu (grijeskom gadene i gadjene ,sordes,
turpitude, fooditas') i u Vukovu (1. ,das anekeln'
,taedium'. 2. ,das verekeln' ,taedii creatio').
1. GAETA, /. Cajeta, grad u juznoj Italiji,
tal. Gaeta. — isjioredi 1. Gajeta. — Od xvii vijeka,
a izmedii rjecnika u Belinu 336^. Pociva telo
ovoga sv. biskupa u Gaeti. F. Glavinic, cvit. 175.
i u SulekovH rjecniku (,Gaeta').
2. GAETA, /. vidi 2. gajeta. — U nase vrijeme
u Duhrovnilcu. P. Budmani.
GAETAnAC, Gaetanca, m. covjek iz Gaete. —
U Sulekovu rjecniku (kod ,Gaeta').
^ GAETANSKI, adj. koji i)ripada Gaeti. — U
Sulekovu rjecniku (kod ,Gaeta').
GAGA, m. cigansko ime. — isporedi 1. Gaga. —
IJ Vukovu rjecnikii s dodatkom da se govori u
Srijemu i u Backoj.
1. GAGALICA, /. nekakva ptica. — U Vukovu
rjecniku: gagalica, u pjesmi vaja da je mjesto
,vrana' (od ,gakati') s primjerom: Na bokoru tica
gagalica. — isporedi 2. gagrica i gagati. — U
prencsenom smislu, brbjavo zensko cejade. ti Su-
lekovu rjecniku (,gackelliese*).
2. GAGALICA, /. lycopus europaeus L., neka
hilka. S. Petrovic, lek. bi). 297.
GAGAT, m. gagates, vrlo tvrdi kayneni ugaj
koji se daje tesati i raditi. — U Sulekovu rjec-
niku (,gagat').
GAGATI, gagam, impf. krijestati (kao guska),
vidi gakati i daktati. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (,glaeito, gingrio').
GAGE, /. ^jZ. selo u hrvatskoj krajini ti okrugu
banskom. Eazdije}. kr. 11.
1. GAGIC, /. prezime, vidi Gaga. — U nase
vrijeme. Jeremija Gagic. Vuk, prav. sov. 7.
2. GAGIC, m. dem. Gago. — U nase vrijeme u
Dohroselu. u hrvatskoj krajini. M. Medic.
(JAGIOI, m. pi. ime mjestima. a) zaselak u
Srbiji u okrugu uzickom. K. Jovanovic 160. —
b) selo u Bjelopavlicima. V. J^esevic.
GAGIN, adj. koji pripada Gagi. M. Medic.
GAGINCI, m. pi. napusteno arnautsko selo u
Srbiji u okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kraj.
srb.' 308.
GAGINCE, n. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada u Gagincu. Sr. nov. 1871. 180.
GAGLOVA, /. selo u Srbiji u okrugu kruse-
vackom. K. Jovanovic 129.
GAfi^EVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kru-
sevackom. .S'iva u Gag]evici. Sr. iiov. 1871. G7.
GAGO, ni. hyp. Gavrilo. U Dobroselu u hr-
vatskoj krajini. M. Medic.
GAGOJEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Vuk, Xiv. !)(i.
GAGOLLTI, gdgolim, impf. vidi cakoliti. —
Fo svoj prilici onowatopcja. — U nase vrijeme
u Lici. J. Hogdaiiovie.
GAGOJ^ENE, n. djelo kojijem se gagoli. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
(rAGOVlC, m. prezime. — U nase vrijeme.
vidi ftsek na kraju. Pod bijelu Gagovica kulu.
Pjev. cm. 144''.
1. GAGRICA, /. neke vrste skodp'vijch bubica
sto jedu zita, variva, slaninu, neucincne koze,
vunu, pamuk itd., i ]irij)adaju rodorima bruchus,
calandra, dermestes, attagenus, tinea itd. ; u raz-
licnijem mjestima razlicno je i znacetie. — -a-
stoji mjeste negdasnega t (vidi prvi primjer). —
Akc. se mijena u gen. pi. gagrica. — Nastavkom
deminutivnijem ica postaje od osnave g-tgra ne-
jasna jjostana; po tome sfo je nema u drugijem
slavenskijem jezicima (malortis. gurgulyca i ger-
gelyca doslo je iz rumunskoga), bice tuda; ispo-
redi s jedne strane rum. gi.rg'brn. , g-Lrgi.rici.
(s istijem znacenem) koje je po svoj prilici od lat.
curculio (kasnije gurgulio), a s druge novogrc.
ynQycajiov, yuQyani (s istijem znaceYietn) koje ce
biti ista rijec sto i inedasna, a mogla bi biti i
stara grcka rijec (od glagola yuoyaiow, vrvleti).
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu
(gagrica od psenice ,gui'gulio, curculio'; gagrica
od boba ,midas' ; gagrica u svjetah , tinea, blatta'),
u Belinu (,curculio' 7611^), u Bjelostjencevu (,cur-
culio, gurgulio'), ti StuUcevu (,gorgoglione, verme
che rode il grano e cavoli' , curculio'), u Vukovu
(,ein wiu-m, der ungegarbte haute friesst' ,tineae
genus'). Molitva ott ghgrict . . . Sice si.hrani i
psenicu siju ott gtgrici. i otb crbvija i oti. neptira.
Sredovj. |ek. star. 10, 114. Navado se i naklate
njeki pruzi i gagrica. M. Vetranic 1, 20. U cedru
ne rada se gagrica. M. Radnic 279''. Od hajine
izlazi gagrica. 362a. Gagrice, crvi i dniga. A.
Bacic 447. Tebi ce se (u ]jnklu) prostriti ga-
grice,^ a pokrivac tvoj biti ce crvi. L. J^ubuSki
10. Zabo, zmije i gagrice. P. Knezevic, pism. 10.
Larva negova (slaninara, dermestes lardarius L.)
zove se gagrica ili zuga i nagriza siivo meso, sla-
ninu, koze itd. K. Crnogorac, zool. 134. Gagrica,
megatoma Herbst. J. K. Sloser, faun. kor. 321. 325.
— U prenesenom smislu, kao psoc!,a tvrdici. —
u Vukovu rjecniku.
2. GAGRICA, /. nekakva ptica, isporedi ga-
galica. — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
Pjevala tica gagi'ica. Nar. pjes. here. vuk. 270.
GAGRICE, /. 2)1. selo u Bosni u oknign hat'to-
luckom. Schem. bosn. 1864. 73.
GAGRICAST, adj. vidi gagricav. — U StuU-
cevu rjecniku (grijeskom gagricast).
GAGRICAV, adj. pun gagrica. izgrizen od ga-
grica. — U StuUcevu rjecniku (grijeskom gagricav)
i u Vukovu (gagi-icav, n. p. koza).
GAGRICITI, gagricim, impf. ^■ernliculaJ•i, na-
punati se gagrica, gristi se. — U nase vrijeme u
Srbiji. KukiuTiz pocoo gagriciti. Sr. nov. 1868. 19.
1. GAGULA, /. u Vukovu rjecniku: nekakva
crna vodena tica s dodatkom da se govori u Sri-
jemu. — isporedi gagalica, gagati.
2. GAGULA, m. prezime. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovic. — isporedi 1. gagula.
GAGULIC, m. prezime. isporedi 1. gagula. —
U nase vrijeme. J. Bogdanovic. Scheiu. bosn.
1864. V. XXVI I.
1. GAGA, m. nadimak emu djetetu po Srijemu,
toboze kao daje Cigance. isporedi Gaga. M. Medic.
2. GAGA, m. pas. Najeo se kao gaga rebara.
Nar. posl. u Banatu. V. Arsenijovic.
GAGINA I*0:^ANA, /. granicna strazn u Sr-
biji u okruqu vranskom. M. D. Milicevic, kia|.
srb. 273.'
GAGULIC/, m. prezime. — U nase vrijeme. Pa
dole mi je (fagujic-Stjopana. Nar. pjos. vuk. 4,290.
GAICARSKI, w(. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
GAIP
89
GAJBICA
GAIP, adj. arap. ghaili, tur. ffajp, veviden. —
U narodnijem jijcsmavui vasrga vrewena i u Vit-
Icovu rjecniku : gaip, uciniti se gaip ,verschwinden
(wie ein geist)' ,evanesco'. Te udara gujusesto-
kri]u, guja mu se gaip ucinila. Nar. pjes. vuk.
2, 512. — Pise se i govori se i gajip: Tu se
svetac gajiji uciiiio. Nar. pjes. petr. 2, 10.
GAIEET, m. arap. ghairetun, tur. gajret, na-
si ojane, trudba, jtinastvo. — U narodnijem pje-
smama nasega vremena. Krenuse se iz po}a sva-
tovi, kako koji konak u napredak, sve gairet
bo]i medu bracom. Nar. pjes. vnk. 2, 544. — Iz-
govara se i gajret. Ja sam srcii gajret uciiiio.
Nar. j^jes- petr. 2, 65. — Znaci i: pjomoc. Da
mu danas u gajretu bnde. Nar. pjes. juk. 387.
Gajret,^ pomoc, podpora. 618.
1. GAJ, gfija, m. lucu.s, nemus, mala suma, oso-
hito koja je judskom radnom postala Hi je nom
hrancna i gojena, te se od ne ima koristi (drva,
jjase itd.), a mozc hiti i ogradena. — Akc. kaki
je u gen. taki je x ostalijem padezima, osim nom.
i ace. sing, i voc. gaju, gaji (ali gajevi). — Bijec
je praslavenska, isporedi stslov. gaj, rus. raij, ces.
haj, p)o],. gaj; isporedi i lit. gojus. — Nejasna p)0-
stana; moze se pomisliti da postaje od glagola
gojiti; Miklosic misli da p)Ostaje od korijena ga,
ograditi (rus. saraTh), vidi i gajiti. — U svijem
je rjccnicima: m Vrancicevu (,lucus; uemus'), u
Alikajinu (gaj, sumica), ii Belinu (,nGmiis' 145'';
,sylva'; gaj za pasu ,sylva pascua' 666^1; gaj za-
braiieni ,nemns edictum' ; gaj za drva ,sylva cae-
dua' 14,5^'), u Bjelostjencevu (gaj, lug, dubrava,
suma, lo«a ,syh'a, lucus, nemus, sylva piu-gata'.
2. gaj vGsel ,nemus'. 3. gaj po kojem se ne roxe
putuvati ,saltus'. 4. gaj ali lug, luzanek zagajen,
zabraiien , nemus edictum'. 5. mali gaj ,nemus par-
vum, sylvicola'), u Jamhresicevu (.lucus, nemus'),
u Voltigijinu (,bosco, selva' ,wald, forst'), ii Stu-
licevu (,silva, nemus, saltus'), u Vukovii (,der
hain' ,nemus'), u Danicicevii (,nemus'). a) sa zna-
cenem kazanijem sprijeda. Na gaje . . . na gaj
Kosamtcici. u celo riive. Mon. serla. 199. (1381).
S lugovi, gaji, vodami. 494. (1465). Imaju svoje
stare i zakonite gaje. Stat. po}. ark. 5, 264. Eaz-
diliti gaj ali kotar. 265. Senokose, pasisca i dolci
i drage, gaji. Mon. croat. 115. (1475). U shra-
iienih gajib i gustih dubravah. P. Zoranic 73'^.
Pticica pobjeze u gaj. M. Divkovic, nauk. 296''.
U kraj gaja gusta toll dubrava se jedna odkriva.
I. Gundulic 402. Na kojem kig gusti ili gaj jest
poresal. A. Vita|ic, ist. 474. Prasce, ki u gaje
tolike se zirom tove. J. Kavanin 144^. U jezero
zeleni se gaj ogleda. I. Dordic, uzd. 177. Vepra
sred vala, a raka sred gaja. (Z). Poslov. danic.
150. Spaijska straza lovskoga gaja. A. T. Bla-
gojevic, kbin. 17. Gajeve liihove isijecite. D. Da-
nicic, 2niojs. 34, 13. — h) kad ima uz oracu zem|u
kakva suma ili koje veliko stablo, onda ouo cini
hlad. te usjev tu slabo uspijeva — takav blad
zove se ,gaj'. Dubasnica na Krku. — c) ime mje-
stima. aa) u Bosni nekoliko sela. aaa) dva sela
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 18. 38. —
bbb) u okrugu banoluckom. 76. — eccj u okrugu
travnickom. 176. — ddd) dva sela u okrugu Done
Tuzle. 144. 158. — eee) Gaj Berica, u okrugu
travnickom. 180. — bb) u Hrvatskoj i Slavoniji.
aaa) seoce u podzupaniji zagrebackoj. Pregled. 17.
— bbb) selo u podzupaniji pakrackoj. 97. —
ccc) selo u podzupaniji krizevachoj. 69. — ddd)
Gaj i Meda, selo u podzupaniji rijeckoj. 6. Schem.
segn. 1871. 62. — cc) tri sela u Banatu. aaa)
Gaj. Sem. prav. 1878. 52. — bhb) Veliki Gaj. 48.
— ccc) Mali Gaj. 48. — dd) mnogo mjesta u Sr-
biji. aaa) u okrugu biogradskom. Glasn. 19, 135.
Livada u Gaju. Sr. nov. 1861. 56. — bbb) u
okrugu krusevackom. 1863. 187. — ccc) u okrugu
podrinskom. 1870. 390. — ddd) u okrugu poza-
revackom. 1865. 280. 1870. 37. — eee) u okrugu
smederevskom. 1863. 62. — fff) u okrugu sabackom.
1871. 298. — ggg) u okrugu uzickom. 1875. 631.
— hhh) u okrugu vajevskom. 1867. 55. — Hi)
Gaj CJovica, u okrugu biogradskom. 1875. 879.
— kkk) Debeli Gaj, u okrugu kragujevackom.
1875. 681. — III) Dinkov Gaj, tc okrugu jago-
dinskom. 1875. 189. — mnun) Gaj Durca, n okrugu
kragujevackom. 1861. 94. — nnn) ;^ube}ski Gaj,
u okrugu kragujevackom. 1875. 95. — ooo) Popov
Gaj, u okrugu kragujevackom. 1875. 159. — ppp)
Eavni Gaj, u okrugu kragujevackom. 1875. 23. 83.
2. GAJ, Gaja, m. poznato prczime u nase vri-
jeme. Gaj ^udevit. Nar. pjes. vuk. 2, 652 (medu
pren iim eran tim a) .
1. GAJA, m. vidi Gajo. — Akc. se mijcna u
voc. Gajo. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec-
niku s dodatkom da se govori po istocrrijcm kra-
jevima. I u sestre jedan sinak Gaja. Nar. pjes.
vuk. 1, 626. Placuc Gaju uzima za ruku. 628.
2. GAJA, m. u hrvatskoj kraj in i. a) nadimak.
V. Arsenijevic. — b) ime musko. M. Medic.
1. GAJAC, gajca, m. dem. gaj. — isporedi gajak.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
2. GAJAC, gajoa (?), m. u jednoga pisca xviii
vijeka. Gaj caberi, a ja stvari od istine vjest
ti kazem. J. Kavanin 405''. (treba citati , gajca
beri'. tal. gaggio, cakavski ,gaj', od toga ,gajac'.
cf. tal. ,pigliar gaggio'. D. Danicic)? — tal. gaggio,
zalog, talac.
GA.JAK, gajka, m. dem. gaj. — U nase vrijeme.
Sa visoka gajka. Nar. pjes. here. vuk. 258. i u
zagoncci: Sjedi majka na \T.'h gajka, ceka sinova
iz bijelijeh gradova. odgonetjaj : pcele. u Dobro-
selu u Jirvatskoj krajini. M. Medic.
1. GAJAN, gajna, adj. koji pripada gaju. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
2. GAJAN, m.. hyp. Gavrilo. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovic.
GAJATI, gajam, impf. gojiti, toviti. — U Stu-
licevu rjecniku (,sensim pinguefacere")- — nepo-
uzdano.
GAJBA, /. tal. galjbia, )idct. gheba, clieba (vala
da od gaiba, caiba). krlctka, kafez. isporedi kajba,
kajpa, gabija;. — Akc. se mijena u gen. pi. ga-
jaba. a) krletka, kafez. — od xvii vijeka, a iz-
medu rjccnika u 3Iikajinu (gajba za ptice) gdije
naj pirije dolazi, u Bjelostjencevu (gajba, gaj pica,
jjticarnica, krletka ,caveola'. 2. gajba, kobaca,
kajpa, hajba vu koje se hrano ptice vekse, kuri
etc. ,or2iithon, ornithotrophiou, aviariuni, cavea*),
u Stulicevu (jcavea' s dodatkom da je uzeto iz
Mikalina). Ki-a}a Sapor od Perzije u gvozdenu
gajbu Idade. J. Kavanin 453''. Jakob on mu
nosi lipu gajbicu, a va gaj id kosa. Jacke. 194.
,0n ne sacuva svoje zene ili djevojke, pa da je
u gajbu zatvori'. J. Bogdanovic. — b) na katarci
velikijch brodova mjesto ogradena gdje moze sta-
jati nekoliko }udi (prije tal. gabbia, sad coffa).
u Mikalinu rjecniku (gajba od drijeva ,gabbia
della nave' ,corbis') i u Stidicevu (gajba od dri-
jeva ,carchesium'). — c) droeni sud nacinen od
pet dasaka u kojem se nosi sto na pola zitko,
kao vapno, gnoj itd. u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.
GAJBICA, /. dem. gajba. ~ U nase vrijeme,
i u Stulicevu rjecniku (gdje krivo stoji da je
uzeto iz Mikalina). Pospi pospi va zibcici svojoj
GAJBICA
90
GAJITI
kot gardelec va gajbici svojoj. Nar. pjes. istr.
4, 18. Jakob on mu nosi Upu gajbicu , a va
gajbi kosa. Jacke. 194.
1. GAJCE, n. selo u Hercegovini. Schein. ragus.
1876. 59.
2. GAJCE, /. pi. mjesto hlisu Bakra. — xvi
vijeka. Kus trsja na Gajcah. Mon. croat. '28.").
(1585).
GAJCI, m. pi. selo u Hrvatskoj u podzapaniji
zagrebackoj. Pregled. 23.
GAJCAC, gajcca, vi. dem. gajac. — U Stuli-
cevu rjecniJcu a kojetn ima s istijem znacenem i
gajcic. — ohoje slabo pouzdano.
GAJCANIN, m. covjek iz Gaja u Banatu. V.
Arsenijevic.
GAJCANKA, /. zensko cejade iz Gaja u Ba-
natu. V. Arsenijevic.
1. GAJCIC, m. vidi gajcac.
2. GAJCIC, vidi Eajcic.
1. GAJCnST, m. kao da je prezime na Jednom
nijestu XVI vijeka. Komedija 2^i'ikazana ii Saba
Gajcina na piru. M. Drzic 188.
2. GAJCIN, m. auym. Gaja. u Dobroselu u Jir-
vattikoj krajini. M. Medic.
GAJCINA, m. augni. Gajo. u Lici. V. Arse-
nijevic.
GAJDAS, gajdasa, m. gadjar, vidi gajde. —
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade-
zima, osim nom. sing, i voc. gajdasu, gajdasi. —
U nase vrijeme i u Vukuvu rjecniku. Kum prvi
dode sa svircem (gajdasem) na kolima momackoj
kuci. Vuk(?), ziv. 308. Najme si momci gajdasa
ili egedasa te im svira. V. Bogisic, zborn. 485.
GAJDE, /. 2^1- vidi gadje, od tur. gajde, kajde,
uprav je rijec arapska sto su mozebiti Arapi
donijeli iz Spanolske. vidi Chr. Seybold u G.
Grober , grundriss der romanischen pMlologie.
404. -- U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (s do-
datkoni da se govori u vojvodstvu). Nalik gajde
na muziku. (Kad ko poredi nejednake stvari jednu
s drugom. U Srijemu i u Backoj). Nar. posl. vuk.
188. Svirajuci u gajde. Nar. prip. vuk. 59.
GAJENE, n. djelo kojijemse gaji. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecnilm. Zenska radna obicna
je kuhaiie jela, svekoliko odijelo, gajeiie djece...
V. Bogisic, zborn. 122.
GAJEE, m. prezime. — U nase vrijeme u Lici.
J. Bogdauovic.
GAJESNICE, /. pi. mjesto u Srhiji a okrugu
Hzickom. Sr. nov. 1806. ()18.
1. GAJETA, f. vidi 1. Gaeta. — U Mikalinu
rjecniku.
2. GAJETA, /. poveca lacta nepokrixiena s je-
dnom kalarknin, tal. gaeta. — isporedi 2. gaeta,
gojeta. — Od xviii vijeka. Armalo se bijase do
dvanaest Pastrovica u jodnoj gajeti. Nar. pjos.
bog. 158. U to doba izidose samovojai I'ora-
staui vrli krajisnici s tankijem gajetama iz Pe-
rasta bijeloga. 172. ,Vozio sam so na gajeti,
provezao sam se iz Baga u Pag na gajeti'. u
Lici. J. Bogdanovic.
(iAJRTINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu po-
drinskiim. Niva u Gajotini. Sr. nov. 1871. 141.
GA.IEVAC, (tiijevca, m. imc mjestima u Srhiji.
a) u okrugu biogradskum. Zabran u mestu Ca-
jevcu. Sr. nov. "l8(j3. 156. — h) u okrugu kra-
gujevackom. Livada u (iajovcu. 260.
CAJEVl, m. j)l. iiiic injrstima. a) u Bosni dra
sela u okrugu Done Tuzlc. Statist, bosn. 134. 140.
— b) u Srbiji zaselak u okrugu idickom. K. Jo-
vano^dc 161.
GAJICA , m. hyp. Gavrilo. — Prije nasega
vremena. Gaica. S. Novakovic, pom. 55. — t u
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. — J kao
prezime. J. Bogdanovic.
GAJICANI, m.pl. dva zaseoka u Srbiji u okrugu
uHckom. K. Jovanovic 158. 160.
1. GAJICIC, m. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Niva u Gajicicu. Sr. nov. 1875. 609.
2. GAJICIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
1. GAJIC, gajica, m. dem. gaj. — U Belinu
rjecniku 145^ i u Stuliceim, i u nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovic. — / kao ime mjestima. a)
selo u Bosni blizu Foneva. Schem. bosn. 1864. 60.
— b) u Srbiji. aa) u okrugu biogradskom. Glasn.
19, 135. — bb) u okrugu pozarevackom. Sr. nov.
1866. 609.
2. GAJIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Voj-
voda Stevan Gajic. M. D. Milicevic, srb. 268.
Gajic. Sem. srb. 1882. 202. — Gajica p6|e, za-
selak u Srbiji u okrugu uzickom. 1^. V. Stojanovic.
GAJIL, m. ime musko. — Prije naSega vre-
mena. Gailt. S. Novakovic, pom. 55.
1. GAJIN, m. ime musko, vidi Gajo. — JJ Vti-
kovu rjecniku.
2. GAJIN, adj. koji pjripada Gaji. M. Medic.
GAJINAC, Gajinca, m. mjesto u Srbiji u okrugu
krusevackom. Livada u Gajincu. Sr. nov. 1873. 354.
GAJINA POJATA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Sr. nov. 1863. 181.
GAJINA ETJPA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Gajinoj Eupi. Sr. nov.
1861. 239.
GAJINE, /. JJ?. ime mjestima. a) seoce u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 54. — b)
mjesto u Policima u Dahnaciji. — prije nasega
vremena. Na opceni zbor na Gajine. Stat. po}.
ark. 5, 310.
GAJINICA,/. Gajina sena. U Udbini. M. Medic.
GAJINOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
GAJIP, vidi gaip.
GAJISTE, n. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji
zagrebackoj. kajkavski Gajisce. Pregled. 17.
GaJITI, gajim, impf. po svoj prilici prvo je
znacene bilo: saditi gaj, od cega je kasnije po-
stalo sadasne: gojiti, uzdrzavati gaj (od ovoga
sirega razvila su gdjegdje uza znaiiena za radne
kojima se goji, uzdrzava gaj, kao cistiti drvece,
ograMvati mjesto; tc se je ovo zadne opet rasi-
rilo i za .Ho drugo sto nije gaj) ; u novije .sr vri-
jeme u nekijem krajevima da(e ra.^irilo znacene,
tc znaci uopce gojiti, a objekat mozc biti i cefade
i zivotina. — Akc. kaki je u praes. taki je a
impf. gajah i u aor. 2 i 3 sing, griji; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf. — Postaje od
gaj nastavkom i. — Jfoie hiti i prnslarenska
rijec, isporedi ceii. hajiti, ociradivati, braniti, po(.
gaid. — U nasem jeziku od xiv vijeka, a izmcftu
rjecnika u Bjelostjcncevu (gajim, krcim, snazim
lozu ,extirpo, expurgo sylvam, fovoo nomora, con-
servo lucum collucando, ramos iniitiles docidondo
ac frutifcs noxios anipiitando ot ovellendo'. 2.
branim, jn'oiirocujcm ,impodi(), arceo, v. g. ani-
malia ab iiigrossii ad sylvam'. 3. branim, vpiram
vodu ,arceo aquam no oxundot'. 4. gajim sino-
kosu, t. j. propovodam , arceo ab ingrossu foenilis
GAJITI
91
GAKAl^E
etc. interposito aliquo signo baculi signati'), ii
Voltigijinu (,nettaro g-li alberi, sarchiare' ,dGn
forst pflegen'), ii Stnlicevu (,nettar la selva' ,silvam
purgare' s dodatkom da je iizeto iz Hahdeliceva;
gajiti SG, V. dubi-aviti se), ii Viikovit (,pflegen'
,curo'). a) ohjehit je gaj, iiuvan. itd. ; znaci: gojiti,
hraniti radeci Mo je tome potrehno, n. p. cisteci
drvece, ogracttijuci mjesto. Imaju svoje stare i
zakonite gaje koje cuvajii i gaje . . . Vo}no je
ono selo svoje gaje gajiti. Stat. poj. ark. .5, 264.
,Jesi Ii vidio, kako je on lijepo vige svoje ku6e
zagajio goru?' ,Kako je on lijepo zagajio gaj'.
(vola, kravu, svinu ill Sto driigo reku ,gojiti').
u. naie vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. — b) ogra-
divati koje mu drago mjesto, zagacivati. — u
Bjelostjencevu rjectviJcii. — c) s novijim Urijem
znacenem : gojiti u opce. objekat vioze biti drvo,
cejade, zivotina. Ne lomi mi vise prste, nisi mi
ih ti gajio. Nar. pjes. vil. 1866. 273. Gaje s|ive.
Vuk, dan. 2, 104. Ne razdrazujte djece svoje
nego ih gajite. pavl. ef. 6, 4. Gajiti dijete ,ein
kind in der pflege haben'. B. Sulek, rjec. kod
,pflege'. Gojiti, gajiti cvijece ,der blumen pflegen'.
kod , pflegen'.
1. GAJKA, /. kozna grivna na dizginu sto se
mice tamo i amo. 1^. V. Stojanovic.
2. GAJKA, /. cochleae matrix, pericoehlium,
matica u loze (sajtova). — U Sulekovu rjecniku
(,schraubenmutter') .
GAJNIK, m. covjek sto nadgleda gajeve. — U
Sulekovu rjecniku (,gehegeaufseher').
GAJO, m. liijp. Gavrilo. — isporedi Gaja, Gajin.
— Akc. se mijena u voc. Gajo. — U nase vri-
jeme i u Vtikovu rjecniku (s dodatkom da se go-
vori po juznijem krajevima). Ono cuse i Stefo
i Gajo. Pjev. cm. 98'\
GAJOVIC, m. prezime po oca Gajit. — U nase
vrijeme. Marko Gajovic. Eat. 181.
GAJPA, /. vidi kod' gajpica.
GAJPICA, /. mala gajba, dem. gajpa, kojoj
rijeci nema potvrde, ali isporedi gajba i kajpa.
— U Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod gajba, aj).
GAJEET, vidi gairet.
GAJSKI, adj. koji pripada gaju, gajiiiia. —
U Vukovu rjecniku: gaj ski, n. jj. drozak ,wald-
(drossel)' ,silvestris'. u Stuliceru je rjecniku s dru-
gijem (nepousdanijem) znacenem: ,nemorosus' i
s dodatkom, da je rijec ruska. — I koji pripada
selu Gaju. V. Arsenijevic.
GAJSA, m. hyp. Gavril. — TJ nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovic.
GAJSICA, ?«,. dtm. Gajsa. J. Bogdanovic.
GAJSIN, m. prezime. — U nase vrijeme. Nar.
pjes. vuk. 2, 653 (mectu prenumerantima).
1. GAJTAN, m. funiculus, vrlo usko tkane
(maze biti i spleteno kao i izatkano) kojijem se
moze vezati i drugo ciniti sto i uzetom, a i re-
siti Jialine, tur. qajtan, gajtan. — Akc. je bijezen
kao sto je u Vukovu rjecniku; u Dubrovniku je
gajtan. — Od, xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Bel in u (,cordone' , funiculus' ; gajtan svioui ,cor-
done di seta' ,funiculus sericus' 229^; ,laccio o
filo intessuto' ,laqueus' 422ii), u Bjelostjencevu
(v. snora), u Voltigijinu (,cordone, cordoncino'
,schnur'), u Stulicevu (,stringa, ligula'), u Vukovu
(,die schnur' ,funiculus'). Zlato sam to prela i
gajtane plela. M. Vetranic 2, 281. Nosahu so
opletene u bio gajtan prije kose. I. Gundulic 143.
Nego mu se lak grih cini, has kako da je okolo
sebe jedan gajtan ojjasao. D. Kapic 158. U ru-
kama gajtan pletes. Nar. pjes. vuk. 1, 115. Svilu
prede, gajtan jilete, s gajtanom se razgovara:
,Da ja znadem, moj gajtane, da ce tebe mlad
nositi, svilom bi te opletala, zlatom bi te uvijala,
a biserom nakitila'. 1, 291. Te uzima svilene
gajtane, pa otide u zelenu bascu, objesi se o zutoj
neranci. 1, 566. Namkose mu gajtan oko vrata.
2, 162. Pasinu je sabju dovatila, o kojoj su dva
gajtana zlatna. 2, 616. Darova mu pusku u gaj-
tanu. Ogled, sr. 407.
2. GAJTAN, w. ime mjestima u Srbiji u okrugu
toplickom. a) selo. M. D. Milicevi6, kra}. srb. 386.
— b) planina. ,Madan' i negov ogranak ,Gajtan-
Planina'. 344. — c) voda. Do Gajtana reke.
Ota^-b. 4, 364.
3. GAJTAN, m. Cajetanus, ime musko, tal. Gae-
tano. — U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
GAJTANITI, gajtanim, imj)/. kititi sto (tkane,
odijelo itd.) prisivajuci k onome gajtan. — ■ TJ
Vukovu rjecniku: gajtaniti, n. p. hajinu ,clavum
adsiiere vesti'.
GAJTANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Vukojica Gajtanovic. Eat. 181. 327.
GAJTANENE, n. djelo kojijem. se gajtani. —
U Vukovu rjecniku.
GAJTO, m. hyp. 3. Gajtan. — Akc. se mijena
u voc. Gajto. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.
GAJUC, m. ime volu. — U nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovid.
GAJUN, m. tapes decussatus L., neka skojka.
— U nase vrijeme na Krku. G. L. Faber 250.
1. GAK, gaka, m. neke vrste ptica. — isporedi
gacac, gacic, gacina. — Akc. kaki je u gen. taki
je u ostalijem padezima osim nom. sing, i voc-
gace, gaci. — Rijec je po svoj prilici onomato-
pejska i pokazuje glas same ptice, vidi 3. gak. a)
cavka (?). — u Mikajinu rjecniku : cola divja,
gak ,cornix cinerea, varia'. 37^. cavka bile giave,
gak ,cornix cinerea, varia'. 43'i. i u na.se vrijeme :
gak, rod gavrana. M. Euzicic. — b) vrsta capje.
— u nase vrijeme. Ardea nycticorax. Slovinac.
1880. 32^1. Gak modrac, cap|a, ardea cinerea.
D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 41. Gak
zmijar, saketa, ardea purpurea. 41. Gak bjelac,
balansir, egretta alba. 41. Gak eizmas, bjelica,
egretta garzetta. 42. Gak macak, buphus ral-
loides. 42. Gak nebunac, botaurus stellaris. 42.
Gak pupar, nycticorax europaeus. 42. Gak volaric,
ardeola minuta. 42. Gak, vrsta velike ptice ; ima
je vise vrsta: modras, nebogied, zmijar, pupar,
kaSikar, bilac, macjak, eizmas, krovar. M. Pavli-
novic. — c) morski gak, laskavac, colymbus sep-
tentrionalis. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 49.
2. GAK, m. neke vrste (crnoga) groMa. —^ ispo-
redi gakiiia. a) gak, violetter pineau. B. Sulek,
im. 84. — • h) gak-crnina, schwarzor kleinungar
(u Slmiu). 84.
3. GAK, m. vika. M. Pavlinovic. — vidi gaka.
— isporedi i rus. rai-ci. s istijem znacenem.
GAKA, /. gakane, vika. — Rijec je oiiomato-
pejska kao i gakati. — Od xvin vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: ,das gekrahe' ,corni-
catio (?)' : stoji gaka vrana. Zabrauuje virovat
u carke, takoder u sne, u gaku ptica. F. Lastric,
ned. 106. Tada stane gaka takmaca. M. Pavli-
novic, rad. 32.
GAKALIOA, /. vidi gakusa. — U Sulekuvu
rjecniku (,schnattergan«, schnatterliese').
GAKANE, n. djelo kojijem se gace. — U Vu-
GAKANE
92
GALATAN
kovu rjecniku: ,das geschrei der krahe' ,clamor
cornicis'.
GAKATI, gacem, imj^f. vilcati, krijestati (o ne-
kijcm pticama). — Akc. kaki je u praes. taki je
u impf. gakala; n ostalijem je ohlicima onaki
kaki je u inf. — Postaje od onomafoprjskoga
sloya ga nastavkom k. — IJ primjprn iz narndne
pjesme wjarskijeh Hrvata (vidi kod lijj prezenat
je gakam. — Od xvii vijeka. a) o glasu u vrane.
— izmeSii rjecnika n Mikc^inu (gakati, grakati
kako vrana ,cornicor') ydje naj prijc dolazi, u
Stulicevu (v. grakati s dodatkom da je iizeto iz
31ika\ina), u Vukoint: ,krahen (von der krahe)'
,cornicor'. Odovuda gacu6 vrana oblak grne. A.
Kanizlic, roz. G. — b) o glasu u guske. Guska
misec dokuci i leze, giiizdu silom nek se ne pri-
teze, i kad sidi, nek od ne nesuce daje budu, ali
blizu kuce, jer kad ove gacu kod sidece, ona
oafcat i na gnizdn nece. J. S. Ile|ko^nc 158. Guska
gaka. Jacke. 225. Gace k'o guska, a guska nije.
odgonet^oj : gnsak. Nar. zag. nov. 37. — c) pre-
neseno, o }udskom glasu. Jejupke, nas varajuc
vrh rojenja nama gacu. J. Kavanin 469^.
GAKAV, adj. koji gace. — TJ Sulckovu rjec-
niku (,scbnatternd').
GAKICI, tn. pi. seoce u Hercegovini u okrugii
tnustarskom. Statist, bosn. 238.
GAKINA, /. vrsta vinove loze. — isporedi 2.
gak. Gakiua, suvrst vinove loze (31. Cepelic),
v. gak. B. Sulek, im. 84.
GAKNUTI, gaknem, pf. zavikati, zakrijestati
(o nekijem pticama), vidi gakati. — U Vukorn
rjecniku: ,krahen (von der krahe)' ,cornicor'.
GAKOVO, V. selo u Hrvatskoj u podzupaniji
hjelorarskoj. Pregled. 80.
GAKTATI, gaktam, impf. vidi gakati (prema
cerrni je uprap kao deminutiv). — U Parciccmi
rjecniku.
GAKUSA, /'. kaze se vrani, vidi gakati, a). — II
Vukovu rjecniku. — 7 u prenesenoyn smislu: hlc-
hetusa, brhjavica. u Sulekovu rjecniku (,schnatter-
gans, schnatterliese'). isporedi gakalica.
1. GAL, m. crna mast. — vidi kod 1. gao. —
Samo u Stulicevu rjecniku (,coIor niger' s pri-
nt jer om : Dati sto u gal), i u Sulekovu rjecniku.
zemjani gal ,erdschwarz'.
2. GAL, w. ime musko. — xiv i xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Galb ; Gao). Gali.
a dedr> mu Dobrota. Dec. hris. 38. Galu dijaku.
Mon. serb. 506. (1469). — TJ istom je spomeniku
noniinativ Gao: Gao dijakr,. — I kao prezime.
XVI vijeka. Ivanu Galu kapetanu ogulinskoiuu.
Mon. Croat. 240. (oko 1540).
3. GAL, m. mjesto u Srbiji u okrugu uzicko)n.
Livada u Galu. Sr. nov. 1873. 327.
4. GAL, m. Gallus, covjek iz keltickoga ph-
tncna koje jr vegda ziv{elo u Francuskoj. — Od
xviii rijcka. (Jala, Huna bukalija sbivna djevo
na so no da. J. Kavanin 211''. i u Sulckovu rjec-
niku (,Gallier').
1. GALA, /. pi) svqj prilici hyp. 1. galica. —
AVt jrdnom injestu xv vijeka. Pri toj su ostalo
kako pri hrtu zee, j)ri sokolku gale, pri sunaccu
niisec. M. Marulic (iO.
2. CJALA, /. hyj). 2. fi:alica. — U nnse vrijeme.
a) ime kravi. V. Knrolac, dom. ziv. 24. — b) ime
oDci. 32. — c) ime koko.si. 53.
3. GALA, /. iia<liiiiak zoni nocistoj. M. Pavli-
novid. — vidi 1. gao.
4. GALA, /. selo u Dalmaciji u kotaru sinskom.
Eepert. 1872. 28.
1. GALAC, Galea, m. ime musko. — xiii i xiv
vijeka (Gali.cb) i u Danicicevu rjecniku (Galbcb).
Galr.cL Vli.ksanici.. Mon. serb. 34. (1249). I Galbci.
i Prijani.. Dec. hris. 53. — U na.se vrijeme kao
prezime.
2. GALAC, galea, m. ime nekijem bi(ktima. a)
agropyrum reiDons Beauv. , troskot, pir, piriha,
vidi tkalac. B. Sulek, im. 84. — b) neka vrsta
vinove loze crna grozda. u Dalmaciji. — ispo-
redi galesina, galica. 81.
3. GALAC, galea, m. u Crnoj Gori kao da
znaci: lukav covjek. Tko je jav^ac onaj je i
galac. Pjev. crn. 330^. Providnik, prepredeni
galac. S. ][.ubisa, prip. 180.
4. GALAC, ?«. 11 zagoneci. Sigje migje putom
ide, gleda da mu galac padne. odgonctjaj : svina
i zelud. u Dalmaciji. Nar. zag. nov. xxii.
5. GALAC, m. seoce u Hercegovini blizu Mo-
stara. Scbem. herceg. 1873. 154.
GALACICA, vidi Galioica.
GALAC, m. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jcvackom. Zabran na Galacu. Sr. nov. 1870. 509.
GALADA (?), /. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. Galada. moglo bi se jos citati: GadJa
i Gadala. S. Novakovic, pom. 129.
GALAFUE, m. vidi garofao. — U nase vri-
jeme u Istri. Na Franu sadite drobnu mazui'anu,
na lipu Lijanu galafur cr}eni. Nar. pjes. istr.
2, 23.
GALAMA, /. vika, buka (kad je dosta svijeta
Zajedno). ■ — Nepoznata postana, moze biti od
arap. ghalebe, iur. galabalyk, naloga, tiska, vidi
i kalabaluk i galiba. — U nase vrijeme i u Vu-
kovu rjecniku (gdje je tumaceno: ,eine menge'
,turba' s dodatkom da se govori u Srijemu i
s jjrimjerom : U nihovoj je kuci svagda galama).
TJ toj bruki i turskoj galami dize glavu beze
Asan-beze. Nar. jDJes. kras. 1 , 200. Mi cemo,
komsije , dignuti viku i galamu po selu. Nar.
pi-iji. bos. 1 , 65. ,Ostavite se tolike galame'.
,Va]a da su se u toj i u toj kuci kucani poza-
vadili, kada se onako velika galama cuje'. , Borne
se u vasoj kuci vavijek neka galama cuje'. ,Cuje
se pro po|a velika galama od judi". (t. j. ide
pojem vise |udi, te iduc, osobito ako iz grada
idu, i ako su so vinom nakitili, obicno onda ga-
lame). u Lici. J. Bogdanovic.
GALAMITI, galamim, impf. vikati, bucati (kad
je mnogo svijeta zajrdno), vidi galama. ,Ako
cote galainiti, odlaz'te ispred mojib vrata'. M.
Medic. ,Sta vavijek galamite?' J. Bogdanovic.
GALAN, galana, m. vidi budac. u Selcima na
Bracu. A. Ostojic.
GALANGA, /. galanga div}a, jyperus longus
L., vidi peronica, peronika, tal. galanga. — IJ
Sulekovu imeniku iz postarijega rukojnsa. Galanga
divja, ciperum, cyporus longus L. 84.
GALAS, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 212.
GALAST, ad^j. cm (o bravu). M. PavlinoAac.
— vidi 1. gao. — amo spada i: galasta, ime
kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 38.
GALATAN, galatna, adj. neprisfojan (o rije-
cima), od arap. ghalat, tur. galat, pogreska. —
U nase vrijeme. I'ocose jedan drugom govoriti
vrlo galatne §alo. M. D. Milicovic, zloaol. 221. Nije
cudo sto cos na svakom koraku cuti naj galat-
nije reci. 225.
GALATINA
93
GALGANAT
GALATINA, /. vidi hladetina, tal. mlet. gala-
tina. — [/ Duhroi-nikii od xvi vijeka. Vjecna
zima galatinu od zivijeh }udi ciiii. M. Drzic 240.
GALAVA, /. ime crnoj kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. — vidi 1. gao.
GALBAN, m. galbanum, w'ka smola sto jako
mirise i upotrehlaoa se kao lijek. — Od xviii
vijeka. Mii-hom, galbanom i tamjanom zajeduo
smisanim. I. Velikanovic, uput. 3, 318. i u Su-
lekovii rjecnikii (,galbanum; mutterharz').
GALCINA, /. primula officinalis Jacq., neka
bi(ka. B. Sulek, im. 84.
GALDOVO, n. dva sela u Hrvatskoj hlizu Siska.
Galdovo selo. Pregled. 2. Galdovo erdodsko. 40.
GALE, m. ime crnome bravit. M. Pavlinovic.
— tiidi 1. gao.
GALEB, m. larus, neka vodena ptica. — ispo-
redi kaleb. — Neposnata postana. — Od xvi
vijeka, a izmeSu rjecnika u Mikajinii (galeb,
kaleb, ptica ,gagiano, cocal' ,inergus'), u JBelinu
(,coccale' ,niergus' 197a) , u Stulicevu (,smergo'
,mergus' s dodatkom da je uzeto iz Belina), u
Vukovu: bijela tica vodena koliko golub s do-
datkom da se (jovori u Crnoj Gori. U okolo se
vrtim kako galeb na senalu. M. Vetranic 1, 13.
Galeb je morski. M. Drzic 268. Oblijetaju ku-
kavice i galebi. I. A. Nenadic, sainb. 11. Galeb,
larus marinus. Sloviuac. 1880. 32^. Galeb, larus
L. J. Pancic, ptic. 76. Prosti galeb, larus ridi-
bundus, die lachmove. J. Ettinger 242. Troj-
prstni ili ledeni galeb, larus tridactilis, die drei-
zehige move. 243. Burni (olujni) galeb ili utva,
larus canus, die sturmmove. 244.
GALEBA, /. vidi balega. F. Kurelac, im. ziv. 23.
GALEBAK, galepka, m. dem. galeb, vidi gale-
bica. — XVI vijeka. Nu galebak (danas galebica.
Slovinac. 1880. 32i') dojde bijeli. M. Vetranic
1, 15.
GALEBAN, m. ime miisko. — isporedi Goluban.
— U narodnoj pjesnii nasega vremena. Za Ome-
rom Galebane slugo. Pjev. crn. 2061^.
1. GALEBICA, /. larus minutus. Slovinac.
1880. 32a. — .^l^i galeb i galebak.
2. GALEBICA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom.
ziv. 38.
1. GALEBINA, /. vidi balega. — isporedi i
gabelina. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (s dodatkom da se gooori u Imoskome).
Zitke galebine od isti ovaca. J. Vladimirovic 17.
2. GALEBINA, /. larus canus, glaucus. Slo-
vinac. 1880. 82a. — iiprav angm. galeb.
GALECIC, m. vid^ Galicic.
GALECICI, m.. pi. selo u Popovu u Hercego-
vini. S. Novakovic, obi. 46.
GALEN, adj. galen kamik, kamen na kojemn
crevjar nabija koze. — Nepoznata postana. — U
nase vrijeme u hrvatskom primorju. Pukal galen
kamik, puklo yrce moje! Nar. prip. mikul. 134.
,Galen kamik', kamen sto rabi postolaru, kad
nabija koze. 170.
GALENOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Ivan
Galenovic. Mon. croat. 250. (1550).
GALEOTA, /. vrsta mane galije, tal. galeotta.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Osim fregata,
galeota i galija. A. Tomikovic, ziv. 360.
GALERIJA, /. tal. galleria , franc, galerie,
nem. gallerie, vrlo duga soba a kojoj su poredene
stvari vrijedne da .se gledaju, osobito slike; kaze
se uopce o takovuj zbirci i o zgradi u kojoj se
nalazi bez obzira na oblik sobe. — U nase vri-
jeme (moze biti da je takovo znacene i u ovom
nejasnom primjeru prosloga vijeka: Da pocinim
surke cude, galerija taj nazva se. J. Kavanin 82a).
— Zove se tako i u teatrii kao panega zgractena
uz zid u kojoj stoje gledaoci, ako se ne dijeli u
mana mjesta (,loze'). u Sulekovu rjecnika (,gal-
lerie im theater').
1. GALESA, m. crna (velika) domaca zivotina.
— vidi 1. gao. a) vo. — od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika a Belinu 151i> gdje naj prije do-
lazi, i iz nega u Stulicevu. Crn galesa vodu
pije, nigda vrata ne pregibje. odgonet^aj : lonac.
Nar. zag. no v. 118. Nas galesa na vrh kuce
grize, a ogrizine mu do}e padaju. odgonet^aj :
svrdao. 204. vidi i kod bikota. Galesa, ime volu.
F. Kurelac, dom. ziv. 24. Galesa, ime crnom
volu. M Lici. V. Arsenijevic. J. Bogdanovic. —
b) kon. — u nase vrijeme. Majko moja, nera-
zumna ti si : galesa se o direk cesaso, pa ti mislis
tavan poskripjuje! A. Ostojic iz nar. pjes. Kad
dojaha vilena kulasa, a galesu svede u povodu.
Osvetn. 1, 12.
2. GALESA, m. ime musko. — Potvrden je
samo adjektiv Galesin u spomeniku xiv vijeka i
u Danicicevu rjecniku (Galesim.). Jestbta dva
dila odb odumrttna Galesiiat i Buraninb. Glaan.
23, 52. (1400).
GALESAST, adj. crn (o volu). vidi galesa. —
U Belinu rjecniku lb&> i iz nega u Stulicevu.
GALESI6, TO. prezime. — xiv i xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Galesici.). Vladi-
savb Galesicb. Mon. serb. 102. (1332). Knezh
Grbgurb GalesicL. 273. (1409).
GALESIN, adj. koji pripada (ialesi, vidi 2.
Galesa.
GALESINA, /. vrsta vinove lose crna grozda.
— U nase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im. 84.
1. GALETA, /. svilena caliura, tal. galletta. —
Akc. se mijena u gen. pi. galeta. — U dva pisca
Slavonca xviii vijeka. Ona uze dva lota simena,
pak osam nedi} sto se o liih bavi, lipe novce
sebi zadobavi, sedamdeset funti bas galeti, osim
onog sto samo izleti ... M. A. Eejkovic, sat.
H3ai'. Svilne bube kako se zatvore, dan deveti
lepirom se stvore, progrizu se iz svojih galeta.
J. S. Eejkovic 318. i u nase vrijeme u Dalma-
ciji. P. Budmani.
2. GALETA, /. kolac Hi kao pogacica od tvr-
doga hjeba bez soli sto se osobito jede na bro-
dovima, tal. galletta. — U nase vrijeme po Dal-
maciji. P. Budmani.
GALETIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
prav. 1878. 96.
GALETIN GEOB, to. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasn. 19, 135.
GALEZOVA DEAGA, /. seoce u Hrvatskoj u
podzupaniji jastrebarskoj. Pregled. 36.
GALGAN, TO. alpinia galanga, neka bi(ka, nem.
galgant. — isporedi galganat. — U Sulekovu rjec-
niku (,galgant'), u kojem ima i adjektiv posesivni
galganov: galganovo u}e ,galgant61'; galganov
korijeu ,galgantwurzel'.
GALGANA'L', galganta, to. u Stulicevu rjec-
niku: galgant, trava ,galanga, erba' ,galanga', a
iz nega u Sulekovu imeniku: galgant, galega offi-
cinalis L. 84. — Po svoj je prilici Stulli ^ uzeo
ova rijec iz ruskoga rjecnika (premda to nije za-
bi\ezeno) u koji ce hiti doslo iz nemackoga jezika.
— vidi harlina, hrlina, isporedi galgau.
GALGANOV
94
GALICNIK
GALGANOV, adj. vidi kod galgan.
GALGAVO, n. vidi Galgovo.
GALGE, /. pi. vjesala, nem. galgen. — Od xvii
vijcka po sjevernijcm krajevima, a izniedu rjec-
nika u Bjelostjencevu, u Jamhresicevn, a Volti-
gijinu. Bo|e bi se ne roditi neg na galgah smrt
podniti. P. Vitezovic, cvit. 68. Jednoga, koji je
zasluzio galge, kada ga na dvor vode, on zna
da ima poginuti. D. Rapic 108. Onde su ti jedne
galge. Jacke. 46.
GALGOVO, n. selo u Hrvatskoj u ptodsupa-
niji zagrehackoj. Pregled. 20. — U rukopisu xvi
vijeka pisano je Galgavo: Tretu kravu i vola
s onim ki su na Galgavu ostav^am zeni mojoj.
Mon. Croat. 327. (1555).
GALIBA, /. ometa, neprilika, magar. galiba.
— isporcdi gixlidba. — Od xviii vijeka, a izmedu,
rjecnika u Vukovu (gdje ima i gal.'dba, a kod
oboga znacene je : ,ungelegenheit' ,molestia' i do-
datak da se govori u vojoodsttm). Brez svahe
galibe. Srp. st. pisma, let. 112. 168. (1755).
GALIBABINCI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu
knezevackom. K. Jovanovic 111.
GALIBAEA, /. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 390.
GALIC, m. vidi 5. galica. — U Bjelostjencevu
rjecniku, u JambreHicevu, u Voltigijinu, u Stuli-
cevu (s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenceva).
1. GALICA, /. ime nekijem crnijem pticama.
— vidi 1. gao. — Bijec je stara, isporedi rus.
ra^.Ka, vixah, ra-ii'iii,a, ali it. nasem jeziku nema po-
tvrde prijc nasega vremena. a) corvus monedula
L., cavka. — u Bubrovniku. P. Budmani. — b)
phalacrocorax cristatus Steph. — isporcdi mrku|,
strkoc. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 47.
2. GALICA, /. ime crnijem domacijem zivoti-
nama. — vidi i. gao. a) kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. Svaka kravica po noci galica. Nar. posl.
u Lici. V. Arsenijevic. — h) ovci. F. Kurelac,
dom. ziv. 32. u Lici. J. Bogdanovic. — c) maiki.
F. Kurelac, dom. ziv. 50.
^ 3. GALICA, /. scraptia Latr., ncka bubica. J. K.
Sloser, faun. korn. 580.
4. GALICA, /. galla, siska, sesarica, od tal.
galla. — U Mika(inu i u Voltigijinu rjecniku.
5. GALICA, /. vitriolum, sulphas ferri, ferrum
sulphuricum, zeleni kamen koji se iipotrebfava
kod erne masti. — isporedi galic, galicka. — Od
nem.. galitzenst;^in, sto dolazi od xv vijeka, i po-
stage od toga sto se srednega vijeka ovaj kamen
donosio iz Spanolske (vidi Galicija, a)), vidi u
Grimmoyu rjecniku kod galitzenstein. — Osim
zelene, ima i modra galica ,sulphas cupri, cuprum
sulphuricum', i bijela ,sulphas zinci, ziucum sul-
phuricum'. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (.vitriolum') i u Sulekovu : ,gruner
vitriol' kod ,vitriol ; hemiprismatisches vitriolsalz'
JfcofZ ,vitriolsalz'; bijela galica ,gallizenstein ; zink-
vitriol ; prismatisches vitriolsalz' kod ,vitriolsalz'.
6. GALICA, /. vrsta vinove loze crna groMa.
— U nase vrijeme na otoku Cresu. B. Sulek,
im. 84.
7. GALICA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovi6, pom. 55.
GALICANE, n. djelo kojijem se galica. — U
Vukovu rjecniku.
(xALlCATI, galicam (giVlicem), impf. ckaklati.
— Nepoznata postana, isporedi arban. gudulis,
rum. gtdil, mm. kitzeln. — U Vukovu rjedniku.
gAlICIJA, /. dvije krafevine u Evropi. a) Gal-
laecia, u bpanolskoj. — od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu i u Belinu 336^. Svetoga
Jakoba od Galicije (,Gali1ije'). A. Gucetic, roz.
mar. 72. Jakov veci pociva u Galiciji od Spane.
F. Glavinic, cvit. 222^. Tilo (svetoga Jakova)
isti ucenici negovi odnesose u Galiciju. F. Lastric,
svet. 115''^. i u iSulekovu rjecniku (,'Gallizien'). —
b) Galitia, u avstro-ugarskoj monarhiji. — isjm-
rcdi Galic. — ii Voltigijinu rjecniku.
GALICKA, /. vidi 5. galica. — U Mikafinu
rjecniku: galicka, kamen mavi (!) za ciniti crnilo ;
i u Stulicevu (grijeskom galicka s dodatkom da
je uzeto iz Mika}inaJ.
GALIC, m. ime mjestima. a) Galitia, krafevina
u avstro-ugarskoj monarhiji. vidi Galicija, b). —
u Sulekovu rjecniku (,Galizien'). — b) varos u
Ugarskoj, magar. Gacs, nem. Gatsch. — u Sule-
kovu rjecniku (,Gacs; Gatsch'). — c) vis blizu
Novoga Pazara. Eat. 192.
GALICAN, galicna, adj. koji pripada gdlici.
— TJ Sulekovu rjecniku (galicna zesta ,vitriol-
geist').
GALICANI, m. pi. selo blizu Prilipa. — Od
XIV vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku (Galicane,
pi. masc.) : Crkva je treskavacka imala zemje
,vi. Galicaneh' (Glasn. 11, 132 god. 1336—1346.
Glasn. 13, 375). sada selo blizu Prilipa. Hahn,
reise 187. 190.
GALICANIN, m. covjek iz Galica (vidi Galic,
a)). — U Sulekovu rjecniku (,Galizier').
GALICAE,, m. covjek koji sprav^a, cisti itd.
gdlicu. — TJ Sulekovu rjecniku (,viti-iolmeister ;
vitriolsieder').
GALICARA, /. vidi galicarnica.
GALICAENICA, /. mjesto gdje se kopa galica.
— U Sulekovu rjecniku (galicara, galicarnica
,vitriolhiitte').
1. GALICAST, adj. cm (o domacoj zivotini).
— vidi 1. gao. — U Vukovu rjecniku: ,schwarz'
,ater', cf. vran.
^ 2. GALICAST, adj. koji je poput gdlice. — U
Sulekovu rjecniku (,vitriolartig ; vitriolisch').
GALIC A V, adj. u kojem. ima gdlice. — U m«-
lekovu 7 jecniku {jVitvioYhaltig; vitriolig'; galicava
zem|a ,vitrio]erde').
GALICICA, /. seoce u Bosni u okrugu trav-
nickom. Schem. bosn. 1864. 49. T. Kovacevid,
op. bosn. 34. — Na drugom je mjestu pisano Ga-
lacica. Statist, bosn. 182.
GALICIC, TO. selo u Bosni u okrugu travnickom.
Statist, bosn. 206. — Na drugom je iiijestu pi-
sano Galecic. Schem. herceg. 1873. 194.
GALICKI, adj. a) koji pripada selu Galica-
nima. — xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku (ga-
lictkyj). Do staroga puti galickoga. Glasn. 11, 131.
(1336—1346). 13, 375. — b) koji 2iripada Galicu
(vidi Galic, a)). — u Sulekovu rjecniku (,galizisch').
GALICKINA, /. zensko cejade iz Galica (vidi
Galic, a)). — U Sulekovu rjecniku (,Galizierin').
GALICNICA, ^f. voda u kojoj je razmucena
galica. — U Sulekovu rjecniku (,vitriollauge ;
vitriolwasser').
GALICNIK, m. ime mjestu. — xiv vijeka, vidi
u Danicicevu rjecniku (Gali6Nniki>): Selima Slamo-
drazi, Dobrodo|anima, Neprobistima, Momusi i
Bijeloj Crkvi, koja je kra| Stefan Decanski dao
Hilandaru, isla je meda ,preko Cralicnika pro-
kosomt u lokvu i preko puta prizrenskoga u Go-
racinb Lugt'. (Mon. serb. 87 god. 1327).
galiCnak
95
GALrLEJANIN
GALICNAK, m. Team iz kojega se vadi gdliea.
— U Sulekovu rjecniku (,vitriolerz').
GALIC, m. gaoran. — vidi 1. gao. — Unase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (gdje se
dodaje da se govori u Crnoj Gori). Polecese^ dva
galica vrana. Pjev. crn. 39''. — I prezime. Sem.
srb. 1882. 202.
GALICI, m. pi. selo u Crnoj Gori u Bjelo-
pavlicima. Glasn. 40, 20.
GALIDBA, /. vidi galiba.
1. GALIJA, /. trii-emis, veliki hrod sto se vozio
veslima, tal. galea, mlet. galia. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,triremis') , u
Mikajinu (galija, demija ,triremis, navis longa'),
u Belinu 336b, y, Bjelostjencevu, u Jambresicevu,
II Voltigijinu, u StuUcevii, u Vukovu. a) s pjra-
vijeni znacenem kazanijem sprijeda. Izletjese po
moru u galijah. Zborn. 159''. Cetr sta i veci
broj galij tor navi jest, u kih brodeci vojska se
priplavi. H. Lncic 270. Galija se sad dize. G.
Palmotic 2, 243. Jedna galija poglavicka ima
jedan barjak. M. Kadnic 245''. Jednoga galija
ne ceka. (D). Poslov. danic. 39. Broj nasijeh
drijeva vele je marii od turskijeh sultana i ga-
lija. V. M. Gucetic 129. Galija se krece, a van
luke nece. (Z). Poslov. danic. 22. Pofatase mnoge
galije. And. Kacic, kor. 480. Malana je ribica
imenom remora, ma ne samo lade letece po vodi,
nego jost iste galije cini sustaviti. D. Eapic 136.
Da ja gledam niz more galije, sjedi 1' moje drago
na galiji. Nar. pjes. \Tik. 1, 264. Duzd joj sa|e
tananu galiju, na galiji dvanaest mrnara. 1, 625.
Pokloni mu skele i galije. 2, 572. Potopice lade
i galije. 3, 82. Pa galiju otiste od brega. 3, 298.
Galija jednoga ne ceka. Nar. posl. ■soik. 40. — bj
}adi sto su veslali na galiji (vidi galijot, galijas)
hili su okovani i veslali su pod hatinama, s toga
je galija bila mjesto za pedepsu zlocincima. u
nase vrijeme ,galijom^ se zove (i na suhu) mjesto
gdje osudenici rade okovani i pod batinama.
Osuditi u galiju ,ad remum dare, remo affigere,
ad triremem damnare'. J. Mikaja, rjec. 76''. A
da ga zatvore u tamnicu ili stave u galiju, imao
bi oklen. J. Banovac, prip. 177. Kad galije tko
dopane. V. Dosen 25''. Prava ispovid oprasta
suzna s galije. M. A. Ee|kovic, sabr. 7.^ — i u
prenesenom smislu: teska briga, milka. Zalostan
ti sam, galijo moja, ko ce te izdurati! M. Medic.
— c) preneseno na bubicu s mnogo noga (kao
sto su vesla u galije), scutigera coleoptrata, vidi
stonoga. — isporedi galijica, b). — ii nase vri-
jeme u Dubrovniku (obicnije stonoznica). P. Bud-
mani.
2. GALIJA, m. ime musko. — U narodnoj
pjesrni nasega vremena. Jedno bio Galija To-
mica. Nar. pjes. vuk. 3, 421. Pa govori Galiji
Tomica. 3, 422.
3. GALIJA, /. Gallia, nekadasne ime Fran-
cuskoj. — Od XVI vijeka i u Danicicevu rjecniku.
Vladustu Konste Galiju. Okaz. pam. saf. 55. (1503).
Pak od Galije, Eima ... J. Kavanin 206''. i u
Sulekovu rjecniku (,Gallien').
GALIJACA, /. tal. galeazza, vrsta velike ga-
lije. — XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,quinqueremis' 336^') gdje naj prije dolazi. Sto
galija duzda mletackoga i dvanajest bojni gali-
jaca. And. Kacic, razg. 173''.
GALIJACA, /. mjesto u Srbiji u okrug u kra-
gujevackom. Sr. nov. 1875. 1087.
GALIJAS, galijasa, m. mrnar na galiji. —
Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima,
osim nom. sing, i voc. : galijasu, galijasi. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der
schiffsknecht' ,nauta' s primjerom iz narodne
pjesme: U galiji dvan'est galijasa). Galijasi mnoga
mora preplovise. J. Rajic, pouc. 1, 108. Doteraj
mi sa mora galiju, u galiju devet galijasa. Nar.
pjes. srem. 78. i u Sulekovu rjecniku (,galeeren-
sklave').
GALIJICA, /. dem. galija. — Od xvii vijeka (vidi
kod b)), a izmedu rjecnika u Vukovu (galijca). a) it
pravom s)nislu. Idjase prva ceta tri Ijepabne
galijice, a prid nima galija veca. B. Zuzeri 400''.
Mnogo galija i galijica. A. Tomikovic, ziv. 72.
— b) vidi 1. galija, c). u Mikalinu rjecniku (ga-
lijica, crv od mnogo noga ,millepeda, multipeda')
i u Stulicevu (galica, crv muogonozan ,centum-
peda, vermis genus'). — c) kao da je nekakvo
slatko jelo od tijesta. isporedi 2. galeta. — u je-
dnoga pisca XVIII vijeka. Cukarinci, jjaprenaci,
galijice premedene. J. Kavanin 22''i.
GALIJOT, m. covjek koji vesla na galiji, tal.
galeotto, mlet. galioto. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u 3Iikafinu gdje naj prije dolazi,
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu.
Jer su ovaki prilicni galijotom, koji s vese|em
idu u porat. J. Banovac, prip. 94. Galijota na
hi|ade strasno more sad imade na galijam gvozdem
speti. V. Dosen 121^. Fregata na Dunavu s ga-
lijoti stoji. J. Eajic, boj. 68. Na koju su trista
galijotah. Pjev. crn. 188^. — U nase se vrijeme
upotreljlava kao psovka (vidi 1. galija, b); ispo-
redi i fustar) nepostenom coijeku; ali cesto i kao
u sali zivahnu, nemirnu djeticu. u Lid: Galijot,
neki veliki nemirnak. obicno mati vrlo nemirnu
i nestasnu djeteturece: ,Vraziji galijote!' ,Odlazi
otole, vraziji galijote!' ,0n je pravi galijot'. J.
Bogdanovic. i u Duhrovniku. P. Budmani.
GALIJUN, galijuna, m. vrsta velike galije, tal.
galeoue. — isporedi 2. galun. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,galeone' ,navis ro-
strata' 336'') i u Voltigijinu (,galeone, vascello'
,kr-iegsschiff'). I s velikim galijunom k Malti
obrati svak timunom. I. Zanotti, skaz. 12.
GALILEANIN, m. vidi Galilejac. — plur.: Ga-
lileani. — U pisaca xvii i xviii vijeka. _ I ti
s IsLisom Galileaninom bise. I. Baudulavic 86^.
mat. 26, 69. Sveti Bartolomej apostol bi Gali-
leanin. F. Glavinic, cvit. 289''. , Isus bi zvan Ga-
lileanin. J. FUipovic 1, 12a. Nekoga Jude Gali-
leanina. S. Eosa 112''.
GALILEJA, /. Galilaea, kraj u Palestini. —
Od XV vijeka kod pisaca. Vladajuci Poncij Pilat
nad Zudejom, a cetvrto poglafje od Galileje Irud.
Bernardin 7. luc. 3, 1. Trazite ga kod Isukrsta
u Galileji. F. Lastric, test. 189^. Kad bjese Pon-
tije Pilat sudija u Judeji, i L'od cetverovlasnik
u Galileji. Vuk, luk. 3, 1. i u Sulekovu rjecniku
(,Galilaa'). — U nekijem krajevima po puckom
pricanu Galileja je kao nekakvo prokleto mjesto
(vidi i Galilej-potok) ; tako se kod yracana kaze :
,Nego ih. razdeU po vodi, po gori Galileji, kud
petao ne peva, kud kokos ne kreka, kuda pas
ne laje, kud puska ne puca, kud covek ne zivi,
kud pop ne cati'. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 93—94.
GALILEJAC, Galilejca, m. Galilaeus, covjek is
Galileje. — isporedi Galilejanin, GaKleanin,^ Ga-
lilejin. — U ijisaca nasega vremena. I ti si bio
s Isusom Galilejcem. Vuk, mat. 26, 69. i u Su-
lekovu rjecniku (,Galilaer').
GALILEJANIN, m. vidi Galilejac. — plur.:
Galilejani. — Od xv vijeka kod pisaca. I ti
s Isusom Galilejaninom bise. Bernardin 72. mat.
26, 69. :^udi Galilejani! I. Bandulavic 149''. act-
GALILEJANIN
96
3. GALONA
ap. 1, 11. Dobio si, Galilejanine! J. Filipovic
3, 13''.
GALILEJIN, m. vidi Galilejac. — U jednoqa
pisca:s.viu vijeka. Pilato bjese cinio ubit u teinplu
rieke Galilejine. S. Rosa 112''.
GALILEJ-POTOK, m. kod vracana: ,Ti da
ides u Galilej-potok, gde crkve nema, gde popovi
ne cate'. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 93. — vidi
kod Galileja.
GALILEJSKI, adj. koji pripada GaUleji. —
Od XV vijeka kod pisaca. U gi-ad galilejski, komu
jime bise Nazaret. Bernardin 4. luc. i, 26. Ovo
jest Isus prorok iz Nazareta Galilojskoga. I. Ban-
dulavic 36a. mat. 21, 11. Voda u vino u Kani
Galilejskoj obrati se. F. Glavinic, cvifc. 168^. U
Kani Galilejskoj. F. Lastric, test. 297'>. Ovo je
Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga. Vuk, mat.
21, 11. i u Sulekovu rjecniku (,gaiilaisch').
GALILEOSKI, adj. vidi galilejski. — U je-
dnoya pisca xvi vijeka. Muzevi Galileoski. A.
Gucetic, roz. mar. 239.
GALILO, n. vidi 1. gal. — Samo u StuUcevii
rjecniku.
1. GALIN, galina, m. kon vran. — vidi 1. gao.
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade-
zima, osim nom. sing, i voc. galine, galini. — U
nase vrijeme a izmedu rjecnika ti Vukovu (gdje
se dodaje da se govori ti Srijemu). Ja b' uteka'
na konu galinu . . . Brze kona opremi galina. A.
Ostoji6 iz nar. pjes.
2. GALIN, m. neka huhica. — U jednoga pisca
nasega vremena. Galin, melanotus Eschsch. J. K.
Sloser, faun. kor. 412. cratonychus Ericlison. 414.
3. GALIN, in. seoce u Hrvcttskoj ii podziipa-
niji jastreburskoj. Pregled. 36.
GALINA, m. ime (crnom) volu. vidi galona.
F. Kiu-elac, dom. ziv. 24.
GALINE, /. pi. kraj u Srhiji a okrugu uzickom.
1^. V. Stojanovic.
GALINKA, /. ime (ernoj) occi. — vidi 1. gao.
F. Kurelac, dom. ziv. 32.
GALINSKA'EIJEKA, /. rijeka u Galinama.
J^. V. Stojanovic.
GALIPO^E, n. ime mjestima. a) nijesto u Sr-
biji u okrugu kragujevackom. Livada u Galipoju.
Sr. nov. 1861. 137. — b) iaf. Gallipoli, dva grada,
jedan u Turskoj, drugi a Italiji. — u jednoga
pisca XVII vijeka. S ovom (sab(oni) Musan srca
smina GaHpo|e primi u sili. I. Gundulic 566. i
u Sulekovu rjecniku (,Gallipoli').
GALIPOVCI, GaUpovaca, m. pi. dva sela u
Bosni u okrugu banoluckom : Galipovci pravo-
slavni i G. turski. Statist, bosn. 92.
1. GALITI, galim, impf. nastojati; ceznuti (za
cim). — Akc. je kao kod 2. galiti. — Nejasna
postana, isporcdi bug. galila, milovala, mazila,
stslov. galiti, iskociti, rus. ra.iHTi., guditi, ra.iHTi,,
ra.vhTi., saliti se, smijati se, ces. haliti se, smijati
se, pol galic na co, nastojati na sto. ovo zadne
naj bole oclgovara znacenu u nasem jeziku. —
U nase vrijeme a izmedu rjecnika u Vukovu (vide
Ceznuti s dodatkom da se govori u Srijemu). Ga-
liti za cijem, nastojati. G. Martic. Dvije inoce
vrle i one ju s nedozvana grde, jer ne gali si-
venu i tkanu. Oavetn. 4, 18. — Ne znam, spada
li amo ovaj primjer: Licanin govori: ,§to galis
u nega?' t. j. h&iil ,stierst'. F. Kurelac, dom.
2iv. 28.
2. GALITI, gallm, impf. dolazi u nase vrijeme
a dva znaCeiia koja sc jcdno dra,oiiic prolive. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. gajah, u
aor. 2 i 3 sing, gali, u part, pract. pass, gajen;
n ostalijem je ohlicima onaki kaki je u inf.
a. u narodnoj poslovici kao da znaci: ptokri-
vati (nebo) oblacima Hi Idaditi. ovo je po svoj
prilici starije, pravo znacene, isporedi ces. haliti,
omotavati, vidi i 1. gao. galiti po svoj prilici
znaci isto i kod razgaliti, a protivno znacenu
ovoga glagola postaje samo od raz- (vidi rasci-
niti, rasiti, razvjencati, razgraditi, razgrnuti, raz-
mrznuti, raznizati, razreci, razudati, razuzdati,
raskmetiti, raskopcati, ra.skumiti, raspasati, ras-
plesti, raspuciti, rascoek, raspop, razrairica itd.).
Sama pali, sama gali. (u Lici). V. Arsenijovic.
Neko gali, neko pali. (u Dobroselu). M. Medic.
— s takooijem znacenem ima i rejleksivni glagol
galiti se u Stulicevu rjecniku: ,annerarsi, annu-
volarsi' ,nigrescere, obnubilari'.
b. vedriti, razgajivati. — jamucno je postao
ovaj glagol od razgaliti (vidi kod a) tijem sto
mu se digao prvi dio a kod toga, se nije mislilo
da raz bas daje pof^ve protivno znacene (isporedi
luciti). — u nase vrijeme u Lici (refleksivno ga-
liti se). ,Pocelo se vrijeme galiti'. ,Kako je na
dvoru, jeli se pocelo galiti?' J. Bogdano^ac. —
u prenesenom smislu u narodnoj pjesmi iz Sla-
vonije: Had bi znati, va}a li (vino) i srdasce gali li.
F. Kurelac, dom. ziv. 28.
3. GALITI, galim, impf. zasukivati, zavracati.
— Samo u jednnj narodnoj pjesmi nasega vre-
mena; po tome bice nacineno u nase doba kao
imperfektivni glagol prema zagaliti. — Nejasna
postana: na osnovu gol (vidi go) ne treba po-
misliti; moglo bi biti srodno s 2. galiti (sa sta-
rijim znacenem kod a), kad ne bi isprva bio
objekat tijelo, nego (kao i sto je ovdje u jedinom
primjeru) onaj dio od odijela koji se zasuce i
skupi da se tijem tijelo otkrije (vidi i F. Kurelac,
dom. ziv. 61). Galiti (po zagaliti trebalo bi da
je akcenat galiti). One gale gace niz kolina. A.
Ostojic iz nar. pjes.
GALKANOVIC, m. prezime. — Z7 naiie vrijeme.
D. Avramovic 230.
^ GALKINA, /. zensko ce(ade iz Galije. — U
Sulekovu rjecniku (kod ,Gallien').
GALNIK, m. brijeg u Galinama. \j. V. Stoja-
novic.
GALOBELA, m. ivte ocnu. — Ako se tako zove
samo crni i bijeli ovan, tad je rijec slozena od
osnova gal (vidi 1. gao) i bijel; cudnovato je sto
drugi dio nije po juznom nego po istocnom go-
voru; ako tako nije, nioze se po»iisliti na arba-
nasko galabere, cvijet (od miline?). — U Vu-
kovu rjecniku: ime ovnu s dodatkom da se go-
vori u Grb(u.
GALOLA, m. ime musko Hi prezime Hi nadimak.
— U nase vrijeme. Daje se svakome na znario
da jeste data nurija popu Galoli. Glasn. ii, 1, 93.
(1808).
GALON, m. ime (crnomu) konu. — vidi 1. gao.
F. Kurelac, dom. ziv. 10 (gdje stoji da je uzeto u
Vitezovica).
1. GALONA, m. ime crnome volu. — vidi 1.
gao. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu i u Vukovu. A ona (krava volu): pri-
cekaj me tu, sad cu dodi, iicini mi se da me
zazva do}o na livadi galona. Nar. prip. vr5. 18-1.
2. GALONA, f. cm oblak. — vidi 1. gao i
2. galiti, a. — U Stulicevu rje6niku (,nubes nigra').
— nije dosta pouzdano.
3. GALONA, m. muiki nadinui': Hi i,rv::iinc.
3. GALONA 97
— U nase vrijeme. Zastali smo popa Galonu iz
Macve. P. M. Neuadovic, mem. 153.
GALONIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Avram Galoiiic. Eat. 140.
GALONIjST, adj. Icoji prlpada galohi. — U Vii-
kovu rjecniliu.
GALOP, vidi Gajup.
GALOS, m. crni traJc sto se uplece u kosu,
isporedi upletnak, trak. — Postanem od gal?
(vidi 1. gao). — U VuJcovu rjecniku gdje se do-
daje da se govori u Srbiji.
1. GALOV, m. vidi garov. — U nase vrijeme
u Lici. V. Arsenijevic. F. Kurelac, dom. ziv. 45.
2. GALOV, m. krupno, tvrdo grozde; od liega
je dobro vino. — u Srbiji u okrugii crnorijeckom.
1^. Stojanovic.
GALOYA, /. ime crnoj kravi. — vidi 1. gao.
— U )iase vrijeme. J. Bogdanovic. V. Arsenijevic.
M. Medic. F. Kurelac, dom. ziv. 24.
1. GALOVAC, Galovca, m. ime mjestima. a)
u Hrvatskoj. aa) (kajkavski) Galovec, selo u pod-
zupaniji krapinsko-topjUckoj . Pregled. 51. — hh)
(kajkavski) Galovec, seoce u podzupaniji zlatarskoj.
60. — cc) selo u podzupaniji bjelovarskoj. 77. —
b) selo u Dalmaeiji u kotarii zadarskom. Eepert.
1872. 37. — c) seoce u Bosni blizu Poneva. Schem.
bosn. 1864. 60. — d) mjesto m Srbiji u okrugii
pozarevackom. Sr. nov. 1864. 132.
2. GALOVAC, galovca, m. neki crni kamen.
— U Sulekovu rjecniku (,psilomelan').
GALOVACA, /. bara u Srijemu. Eegul. sav.
42. 204.
GALOVCI, m. pi. nejasna znacena u narodnoj
pjesini nasega vremena (ime mjestu?). Odose ti
ovce u galovce, sijegvice nisu na planinu a ja-
ganci u gustu dubravu. Nar. pjes. vil. 1867. 63.
GALOVICA, /. bara u Srijemu. Eegul. sav. 206.
GALOVIC (Galovic), m. a) prezime. — od xvi
vijeka. Blaz Galovic. Mon. croat. 236. (1533).
Galovic. Scliem. zagr. 1875. 261. — b) selo u Sr-
biji u olcrugu sahackom. K. Jovanovic 177.
GALOVICI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 160.
GALOVIC-SELO, n. dva sela u hrvatskoj kra-
jini n okrugu oguUnsko-sliinskom. Kazdijel. kr.
9, 10. ^
GALOVEAN, m. vrana crna kao gavran (ovako
je tumaceno u Vukovu rjecniku). — Bice postalo
puckom etiniologijom od gavran sto se shvatilo
da je slozeno od osnova gal (vidi 1. gao) i vran.
— S pravijem znacencm samo u Vukovic rjecniku,
all dolazi i kao prezime. Pobratime Luko Galo-
vrane! Nar. pjes. vuk. 3, 297.
GALOVEANA, /. vrsta vrane, vidi galovran.
— U jednoga pisca nasega vremena. Galovrana,
corvus cornix L. J. Pancic, ptic. 52.
GALSKI, adj. koji pripada Galiji Hi Galiina.
— U Sulekovu rjecniku (,gallisch').
GALTE, /. pi. fauces, zvalo. — Nepoznata po-
stana. — U jednoga pisca xviii vijeka, a izmectu
rjecnika u Stulicevu (galta ,fauces, gula, guttur').
K mojim galtam prilipi se jazik (, lingua mea ad-
baesit faucibus meis'). A. Vita|ic, ist. 66*. Premda
budu (zubi) kako u galtab ke srditi lavi imaju.
177b.
1. GALUN, galiina, vi. limbus, paragauda, trak
izatkan zlatnom Hi srebrnom zicom, kojijem se
Idti odijelo, tal. gallone. — isporedi serit. — Od
XVI (?) vijeka, a izmectu rjecnika u Vukovu (s dru-
ni
ga:^en
gijem akcentom: galun. Vuk dodaje: Opomiiiem
se jos iz djetinstva u nekakoj pjesmi: Galun do
galuna). Istkanijeb galuna ne imas li bez broja.
M. Vetranic 1, 117 (varijanta).
2. GALXIN, m. vidi galijun. — U rukopisu
XVIII vijeka. Zautra nas tera jedna sajtija, i dade
bog utekosmo, i u poldne galun, i ot togo i okre-
nusmo se na inu stranu. Glasn. 31, 307. (1704).
GALUP, vidi Ga}up.
GALUSKA, /. vidi galova. F. Kurelac, dom.
ziv. 24.
GALVANICKI, adj. (pliys.) koji pripada gal-
vanizmu. — isp)oredi galvanski. — U Sulekovu
rjecniku (,galvanisch').
GALVANIZAM, galvanizma, m. (phys.) elek-
tricna sila sto postaje kad se dvije razlicite tvari
jedna s drugom doticu, i nauka o takoj sili. —
Postaje od galvanismus, rijeci nacinene u nase
vrijeme od imena Talijanca Galvani koji je slu-
cajno na tu silu naisao. — U Sulekovu rjecniku.
GALVANIZOVATI, galvanizujem, impf. (phys.)
a) lijeciti galvaniekom strujom; b) pomocu gal-
vanizma pokrivati jednu kovinu drugom (zlatiti,
srebriti itd.), naj cesce gvozde zinkom. — U Su-
lekovu rjecniku (,galvanisiren').
GALVANOMJEE, m. (phys.) sinava kojom se
mjeri galvanicka sila. — U Sulekovu rjecniku
(,galvanometer').
GALVANOPIS, m. (phys.) pisane, risane mjedom
pomocu galvanizma, i sto je tako napisano, na-
risano. — U Sulekovu rjecniku (,galvanograpliie').
GALVANOTVOEBA, /. (phys.) pomocu gal-
vanizma pokrivane kovina drugijem kovinaina
(zlacene, srebrene itd.) Hi napravjane stvari iz
koje kovine po nekom kalupu. — U Sulekovu
rjecniku (,galvanoplastik').
^ GALVANSKI, adj. (phys.) vidi galvanicki. — U
Sulekovu rjecniku (,galvaniscb').
GALZENAK, m. objesenak. — Postaje od galge.
— U Bjelostjencevu rjecniku: galzeiiak, obesen
i visec od gal gib ,patibulatus, pendens de pati-
bulo'. 2. galzenak, vreden galgib ,vulgatae ne-
quitiae homo, trium literarum homo, uno dignus
suspendio, patibularius', i u Jambrrsicevu.
1. GA^jA, /. crna ovca. — vidi 1. gao. — U
nase vrijeme. Nek ostane ga|.a si].egvica. Nar.
pjes. vil. 1867. 63. Nece ni ovcu ga].u ili ovna
ga]ka zaklati, nego gledaju belo marvince. M. D.
Milicevic, ziv. srb. 1, 128. Dve ga].e cesto jedna
drugoj namiguju. odgonetjaj : ■)t,ozice. (Nozice po
selima oko koturova su obicno oblozene crnom
vunom). Nar. zag. nov. 144.
2. GAJ^A, /. vreca na sabaci. — U nase vri-
jeme u spfetskoj okolici. (Sabaka) sastoji naj
prvo iz jedne velike mreze debela konca a uska
oka; odasvud je zatvorena izim jedne sfcrane i
toga radi po svemu je prilicna vreci a ,vrecom'
je bas i zovu. u sp}eskoj okolici zovu je ,ga}a',
a u Budvi ,sag'. L. Zore, rib. ark. 10, 356.
GALACOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Go-
spodina fra Marina Ga|acovica. N. Na|eskovic
1, 338. — u stihu skraceno Ga|ac: Fra Marin
od reda Franceska svetoga, koga nam kuca da
Gajaca vridnoga. 1, 338.
GAi^AK, ga}ka, m. cm ovan. — vidi 1. gao.
— U nase vrijeme. Nece ni ovcu gaju ni ovna
ga}ka zaklati, nego gledaju belo marvince. M.
D. Milicevic, ziv. srb. 1, 128.
GAl^EN, m. ime micsko. — xiv vijeka. Miladb
i Ga|eut. Dec. bids. 91. — na drugom mjestu u
ga:^en 98
tstom spomeniku ima Galej sto moze hiti da je
pisarsliii pogi'esha i da treba citati Galenn. Galej
i Hadoslavt. 57.
GA^jENE, n. djelo Jcojijem se gali (vidi 1. ga-
liti). — U Vtikovu rjecniku (vide ceznene).
GA;^EV0, n. seoce u Hercegovini u okrugii
mostarskom. Statist, bosn. 238.
GAl^Ur, m. tal. gaglioflfo, lopov. — isporedi
ga|uh. — U jednoga pisca cukavca xvi vijeka.
O ga}ufe, o koldusu, poj v zal cas. Korizm. 8a.
Vsi gajufi toga grada. 81^. — U nase vrijeme ti
Duhrovniku kao prezime; govori se i Gajup. P.
Budmani.
GA^UH, m. u Vukovu rjecniku: vide oLla-
poran. — vidi ga|uf.
GAl^UP, m. ime musko. — U spomenikio xiv
vijeka u kojem je pisano Galuph, ali mislim da
treba citati Ga|upb (isporedi ga|uf): u istom se
spomeniku }n cesto pise lu. Galupt ot Vrtdovt.
Glasn. 23, 51. (1400). u Mon. serb. 248 stoji gri-
jeskoin GalopL i otalc je preslo i u Danicicev
rjecnik. — I kao prezime u na§e vrijeme, vidi
kod ga|uf.
GAMAD, /. coll. zvjcrke sto gamizu, a od toga
preneseno na sitnii ribu. — Jamacno od istoga
korijena od kojega je gamizati, gmizati, gamziti,
te prvo a stoji mj. negdasnega t (i,). — Od xvi
vijeka (vidi kod b)) po zapadnijem krajevima.
a) sa starijim znacenem (zvjerke sto gamizu) po-
tvrdeno je istom u nase vrijeme. Gamad, mnogo
male zivadi sto gamize. M. Pavlinovic. — i u
prenesenom smislu (kao sa sazajavanem a ujedno
i s nekijem preziranem) o nejakoj djeci. ,Smilu.j
se na ono moje gamadi'. M. Pavlinovic. — b)
sitna riba. u Dubrovniku. isporedi gamadin. Ga-
mad ostalu, gambore i rake ter lov'te po kalu.
M. Vetranic 1, 216. Gamad ili gamadin, ukiipno
ime za male gerice i bukvice. L. Zore, rib. ark.
10, 340.
GAMADIN, /. (?), vidi gamad, b).
GAMAN, gamna, adj. pohlepan (na kakvo jelo).
— isporedi gamniti. — U jednoga pisca iz Bake
u nase vrijeme. Osim da je bio gaman na va-
rena jaja i da ih je cudo mogao izjesti. S. J^w-
bi.sa, pric. 4.
GAMAEA, /. ridi kamara. • — U jednoga pisca
Slavonca xvm vijeka. Svazarie i slagane ii ga-
mare. J. S. Ee|kovic 299. i ?( Sulekorii. rjecniku:
,eine mandel (von garben)' kod ,mandel'.
GAMATA, /. vidi kamata. — U jednoga pisca
xviii vijeka u kojega ima i adj. gamatan (koji
prij)ada gamati). Darbe jesu ne gamate. J. Iva-
vanin 5381^. Na gamatne iste zlobe. 45 1^.
GAMATAN, gamatna, adj. vidi kod gamata.
GAMAV, adj. repens, koji gamize. — isporedi
i gamad. — U jednoga pisca Bosnaka nasega
vremena. Voda nepijaia iz bistijerna dazda na-
vracana gdje so legu gamavd gavezi. Osvotn. 5, 108.
GAMBA, /. srnola nckoga drva (garcinia mo-
rella, cambogia gutta), sto se upotreh^ai^a kao
zuta mast i kao lijek (otrov je). — U ^ulekovu
rjecniku (,gummigutt, gummiguttao, giunmigutt-
banm').
GAMBANE, n. djelo kojijem se gamha. — U
Yukon u rjeniikii.
GAMHATT, gambam, impf. hoditi tcturajuci,
§epe(iti, peudryui. — Akc. se mijena u praes. 1
i 2 pi. gambdmo, ganibAto, i u aor. 2 i 3 sing.
gambil. — Ne postajc od tal. gamba; po tome
Uo u kajkavaca ima (do)gembati, vidi se da prvo
GAMNITI
a stoji mj. i>, te ce prva slovka po svoj prilici
biti ista sto i kod gamizati i gamad. — U Vu-
kovu rjecniku: ,watscheln' ,ire vacillanti gradu'.
GAMBOR, m. rak, tal. gambero. — Od xvi
vijeka u Dubrovniku. Gambore i rake lov'te po
kalu. M. Vetranic 1, 216. Cap|e . . . k|unom gam-
bore i jegu|e bitaju. 2, 270. Na ti noge, da' mi
roge, gambore. (Z). Poslov. danic. 67.
GAMEJT, m. arap. qamatun, tur. qamet, co-
vjecji stas. — U narodnoj pjesmi nasega vremena
sa znacenem : mrtvac. Tri gamejta naporedo leze.
Nar. pjes. vil. 1866. 801.
GAMENON, m. 'Ayajus/uvcjv, Agamemno, grcko
ime musko. — U rukopisu xv vijeka. Menelaus
i Gamenon. Pril. jag. ark. 9, 126. (1468).
GAMIC, m. prezime vlasteosko u Dubrovniku,
tal. Gamo (vidi S. Nodilo, ann. rag. 153). — xiii
vijeka (xii pisano je Gamo), i u Danicicevu rjec-
niku (Gamicb). Marint GamicL. Mon. serb. 40.
(1253).
GAMILA, /. vidi kamila. — U Bjelostjencevu
rjecniku, u Jambresicevu, u Voltigijinu.
GAMILAE, m. vidi kamilar. — U Bjelostjen-
cevu i u Jambresicevu rjecniku.
GAMILSKI, adj. koji pripada gamilama. —
U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku.
GAMIZANE, n. djelo kojijem se gamize. — U
Vukovu rjecniku.
GAMIZATI, gamizem, impf. repore, hoditi po-
trbuske, kao sto rade crvi i druge buhice koje
nemaju noga Hi su im noge posve kratke, rjede
se kaze o zmijama i o g us ter ima. isporedi i gmi-
Jeti i hmijeti. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3
sing, gamiza. -^ Prvo a u nasem jeziku stoji mj.
'h, a i mj. y: gtmyz je jaci oblik osnove gT>m'Bz.
— Osnova je gtmrbz praslavenska, isporedi stslov.
g'Lmtzati , rus. roJiaaTt, roMO.siiTi>, roMOSHTtca,
nemirno stajati, micati se neprestano, roMosiiTbca,
vrvjeti, ces. liemzati, repere, bemzeti, hemzeti,
vrv^eti, hemziti, hemziti, svrbleti, po\. giemzic,
svrb}eti; stara je i osnova gtmyz, isporedi stslov.
g'Bmyzati. — Od osnove g-Emtz nastavkom i po-
staje u nasem jeziku gamziti (koje vidi); od g-Lmyz
nastavkom. a gmizati (koje vidi) i gamizati. —
Gamizati jav^a se u nasem jeziku od xvm vijeka,
a izmeda rjecnika u Vukovu. Mrav sitni kad
gamize. V. Dosen 3^. Kao da so puz balavi na
to digne i postavi, kad rogove digne gori, nebo
nima da obori, za to nebo da obori, rosom liemu
rito podvori, koja liemn kripost dade, da gamizafc
moc imade. 4''. Ovdi gamizu po listovi sitni
crvici. G. Pestalic 168. Crv n srpskom jeziku
ne puzi nego gamize ili mill. Vuk, pism. 25.
,Lii3salo stone i ucrvalo se, pa, biva, gamize u
nemu crv'. M. D. Milicovi6, let. vec. 328. — U
preneseno)n smislu o cejadi. Na put se metnu
j)raiua Litavi, za kojim gamizase 15000 |udi. I.
Zanicic 153. Eied kakono za Prusom gamize,
Prus prjod Eiodom daleko izgmize. 248. 0 stvari
umnoj, duhovnoj. ;^ubav teke jos gamize. V.
Dosen isli-.
GAMIZALO, m. u zagoneci. Gamiialo gamiio . . .
(>dgonef(aj : kupus kad se stavi u sud da kisne.
Nar. zag. nov. 108. — nacineno od gamizati.
GAMIZITI, gamizim, impf. vidi gamizati. —
U jednoga pisca Dalmatinca nasega vremena.
Svo sto u Dalmaciji so niiro jali gamizi. M. Pav-
linovic, razl. spis. 237.
GAMNITI, gamnim, impf. biti gaman, zcjcti,
lakom biti. ,0n gamni na jiocoi'io'. ,Ja gamnim
za jabukama'. (u Pastrovicima). \. Nenadovid.
GAMO
99
GANKA
GAMO, m. vidi Gamid. — xii vijeka i u Da-
nicicevu rjecniku. Miha Gamo. Mon. serb. 7.
(1100—1200).
GAMUEA, /. nekalovo gorne odijelo zensJco, tal.
gamurra. — xvii i xviii vijeka, a izmedii rjec-
nika u Mika^inu (gamura, sukna, ogi'nacica ,cy-
clas, pallas') r/dje naj prije dolazi, i is nega u
StuUcevu (,palla'). Moj je u gamui'i. (D). Poslov.
danic. 63. Pir bez dublijera i nevjesta bez ga-
mure, ni pir ni nevjesta. (Z). 95.
GAMUSAN, gamusna, adj. u rukopisu xv vi-
jeka i otale u Danicicevii rjecniku: ,gamusbnt',
od svite naciiiene od kamije dlake, srl. camucum :
,u jednom tobolcu gamusnu'. (Spom. sr. 2, 57
god.UOl).
GAMZIGEAD, w. zidine od staroga grada i
selo u Srhiji ti okrugu crnorijeckom. — Tamna
■postaua: po narodnom prlcanu (vidi u Vukovii
rjecniku) prvi je dio od osnove glagola gamziti;
a moze biti da je ostatak staroga (rimskoga?)
imena. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(u Crnoj Eijeci zidiue od staroga grada. onuda
SB jaripovijeda da u ovijem zidinama ima mnogo
svakojakijeli zmija). Na zapadnoj strani od Za-
jecara, nepuna 2 sata da|ine, na jednom povisem
brdoravnu, kraj Crnoga Timoka, stoje razvaline
od staroga rimskoga grada ,Gamzigrada' (vidi i
dale). M. £). Milicevic, srb. 878. — selo. K. Jo-
vanovic 165.
GAMZIGEADSKI, adj. koji pripada Gainzi-
gradu. Gamzigradska (opstina). K. Jovanovic 165.
GAMZITI, gamzim, inqif. vidi gamizati. —
AJcc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, gamzi. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. §to
gamzi po zemji. J. Eajic, boj. 3.
GAMZOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu sme-
derevskom. Niva ix Gamzovu. Sr. nov. 1872. 969.
GAMZENE, n. djelo kojijem se gamzi. — U
Vukovu rjecniku.
GANAC, ganca, m. vidi ganac, mJet. ganzo.
— U Mikajinu rjecniku (ganac, cenkin, drakmar
jharpago, uncus, lupus') i iz nega u StuUcevu.
GANAC, ganca, ni. kuka, tal. gancio. — is230-
redi ganac. — U dva pisca xvii i xix vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu u kojem ima i drugo
znacene : p>anga u orla i dodatak da je ovu rijec
Vtik cuo u Risnu. Da joj gvozdenijemi gancima
obrve izderu. B. Kasic, per. 2. Posto ih. gan-
cima i kukama posmucaju. S. Lubisa, prip. 277.
GANAK, ganka, m. porticus, trijem, naslon,
nem. gang. — isjioredi gaiiak. — If Bjelostjen-
cevu rjecniku: gank, pristrosek, pritvor , ambitus,
ambulacrum, pergnl^., porticus, xistus, podium'.
2. gang (sic) odkrit ,subdiale, terrai'ium, hipetrum,
ambulatio subdialis'.
GAISTANE, n. djelo kojijem se gana. — Dolazi
(sa starijim ohlikom gananje i sa znacenem: ga-
tane) u jednoga pisca s.yi vijeka u kojega je jezik
pomijesan s crkvenijem, i u StuUcevu rjecniku
(,propositio' s dodatkom da je uzeto iz brevijara
glagolskoga). Pi-va zapoved opoveda, zabraiiuje
i osudjuje . . carodeanja, bahorja, gananja. S. Bu-
dinic, sum. 2%^.
GANATI, ganam, impf. u StuUcevu rjecniku
gdje je tumaceno : ,proi3onere' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara glagolskoga. isporedi ganane,
ganka. — Ispred n po svoj ])rilici ispalo je d,
rijec je srodna s gonetati i gatati koje oboje vidi.
— I u Parcicevu je rjecniku sa znacenem: go-
voriti, razgovarati se. — Nije potvrdeno s pr-
vijem pravijem znacenem: gatati, gonetati (vidi
ganane, ganka).
GANCICA, /. bajka, prica. na otoku Hvaru.
Slovinac. 1880. 389. — dem. ganka.
GANDE;^, m. u nase vrijeme u sjevernoj Dal-
maeiji. Gande} (i gandej gdje j stoji mj. \),
kut uopce, te i kakvo sakriveno mjestance. na
Bracu. A. Ostojic. Gande|, gande|ic, vrtaiiak, mali
prostor zem|e. M. Pavlinovic. — Amo spada i:
Gandoj (jamacno mj. gando}), rupa u zivom ka-
nienu pokraj mora gdje se more |eti isoli. na
otoku Hvaru. Slovinac. 1880. 389. — JRijec tuda,
isporedi tal. canto, kut, (prov. cantel, franc, cban-
teau, komad).
GAISrDE;^IC, m. dem. gande}. — vidi kod gande}.
GANDO;^, m. vidi gande}.
GANENE, n. vidi ganuce. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: (kajkavski) genene, ganutje, kre-
nutje ,motus, motio, agitatio'.
GAISTET, m. ganuce, micane. — U jednoga
pisca xviii vijeka koji ce biti sam ovu rijec na-
cinio od ganuti. I prokleta nima bila sva cu-
cenja i ganeti. J. Kavanin 459*. Da imas ganet
procijeniti od mjeseca. 469*. Dobrostiva svaki
paza, lijepa ganeta i obraza. 4881^.
GANGEZITI SE, gangezim se, impf. omicati
se, puziti (o maslinama ispod mlina). — U nase
vrijeme u sjevernoj Dalmaciji. Kad se masline
me}u, pa za mlinom ostane tijesta, te se nove
masline ne mogu um^eti, jerbo se gangeze, pro-
mecu kroz ono malo tijesta zaostala. M. Pavli-
novii.
GANGULIC, m. prezime vlasteosko u Dubrov-
niku, tal. Ganguli (vidi S. Nodilo, ann. rag. 154).
— XIII vijeka i u Danicicevu rjecniku (Gant-
gulicb). Petri. Ganbgulict. Mon. serb. 40. (1253).
GANGA, /. vidi kanga. — U Vukovu rjecniku
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
GANI, adj. arap. glianni, tur. gani, bogat; ne
mijena se po padezima. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Bas carsijo, gani ti si! Nar.
pjes. petr. 1, 320.
GANI-BAEA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne-
zevackom. Sr. nov. 1871. 82.
GANICKA., /. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
pjrijskom. IViva u Ganicki. Sr. nov. 1875. 242.
GANIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Bogdan
Gallic. Eat. 175.
GANILUK, m. bogastvo, tur. ganilik, vidi gani.
D. Pojoovic, tur. rec. glasn. 59, 65.
GANlTEp, m. onaj koji gane. — isporedi ga-
nulac. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Medu
stvarma ganutim i ganuocem ne imamo staviti
govorenja brez svrbe, i zato potriba je doci k pr-
vomu ganite|u. M. Eadnic 32*. — nepouzdano.
GANITI, ganim, impf. na jednom mjestu xvi
vijeka (mozejiiti stamparskom grijeskom), vidi go-
niti. Koji grde, gane i poruguju opcena posceuja
(poste). S. Budinic, sum. 150^.
GANIV, adj. a) vidi ganutiv. — u Belinu rjec-
niku (,qui moveri potest' 205^). i u nase vrijeme
u Sulekovu (,ruhrbar'). — b) koji ganuje. — u
StuUcevu rjecniku (,flexanimus' ; besjeda ganiva
,flexanima oratio'). — sasma nepouzdano.
GANIV ATI, ganujem i ganivam, impf. vidi
ganivati.
GANKA, /. zagonetka. — Postaje od ganati. —
U jednoga pisca cakavca xvi vijeka (i u nase
vrijeme u Istri s nesto drukcijim znacenem, vidi
na kraju), a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(,aenigma, problema, obscura quaestio quae diffi-
GANKA
100
GAlSrUTI
cile intelligitur nisi apei'iatur'). Reci cu da s'
dobil gusle i glas mani i da s' ganku upril. P.
Zoranic 46^. Da ganku ovu istumaci i zagana.
56a. — G-anka bijela, Chiysanthemum leiican-
themum L. neki cvijet. u nase vrijeme u Istri.
Ganka bela, Chrysanthemum leucanthemiim L.
Zato se ovako zove, jer cupajuc perca ganaju
(gataju) : ,lioces me, neces me, }ubis me, varas
me'. (Volcic). B. Sulek, im. 484.
GANKAEICA, /. u djecjoj igri djevojcica Jcoja
zdreba. — vidi ganati i ganka. — U nase vri-
jeme u Istri. Djeca si izaberu jednu koja zdri-
jeba (gankaricu), a drugu penicu, da pazi da gan-
karica brojec ne bi prevarila. u Nar. mes. istr.
4, 10.
GANG, m. ime musko (tursko). — U nase vri-
jeme. Gano ]^uca. Nar. pjes. vuk. 5, 494.
GANOV, vidi Gan.
GANO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem.
srb. 1882. 202.
GANOVIT, adj. koji ganuje (it duhovnom smislu).
— U Sulekovii rjecniku (,riihi-ond').
GANUCE, n. djelo kojijem ko (jane, djelo ko-
jijem se ko gane. — Stariji je ohlik ganutje; ga-
nuce se jav^a ii.vn vijeka: Za carskim magnucem
znades da svak miga, za liiha ganucem (,ganu-
tchem') svaka vuhla smiga. I. T. Mrnavic, osm. 36.
Negovim ganucem (,ganutchom') gdi hitro slidimo.
44. Prvo ganuce od misli nije u oblasti covi-
canskoj. P. Posilovic, cvijet. 125. ali oblik ga-
nutje dolazi cesto jos i xviii vijeka. — Od xv
vijeka (vidi h, a)), a izmedii rjecnika u Mika-
Jinu (ganutJG, krenutje ,motus, agitatio, pulsus,
impulsus'; ganutje od srca, od voje ,passio animi'),
u Belinu (,ganutje ,moto, movimento' ,motus'
501'>; ganutje nebesko ,moto del cielo' ,mundi
motus' 501a; ganutje ,commovimento' , commotio'
205'' ; ,passione, atfetto di animo' , animi affectio'
546=1; naravno ganutje ,instinctus naturalis' 410'';
puteno ganutje ,moto earn ale' ,impetus ventris'
5()lii; ganutje puteno , movimento libidinoso' ,sensus
libidine depravatiis' 438'''; ganutje |ubavi ili po-
mrzonja ,23^ssioiio di amore o di odio' ,amoris
aut oclii affectio' 546^), u Bjelosljcncevu (ganutje,
v. genene), u Voltigijinii (ganutje ,uioto, movi-
mento, scossa' ,bewegung'), u Stulicevu (ganutje
, motus, motio, commotio, causa').
a. s aktivnijem znacetlem, djelo kojijem ko gane.
u svijem je primjerima preneseni, duhovni smisao.
a) od pravoga niicana razlikuje se samo tijem
sto ono sto se mice nije stvar tjelesna. Bi po-
digiiuta dusa liogova bozjijem ganutjem u komu
podignutju ocitova mu bog mnoge naravne istino.
15. Kasic, in. 17. — h) djelo kojijem se ko na sto
]>()takne. Imamo ganutja jaka ovoga noprijateja
pridobit. ,). Filipovic 1, 410:*. Koji postavjajii
si Inn ruke na zakna s djavaoskim ganutjem. Ant.
Kadcic 2iJ9. — c) konkretno, ono sto gane ce-
(adr. da sto ucini, dakle: uzrok. Gledaj daklo
svihii koja to mice za pogrdivati svijot, i da no
liiule zaradi straha od muko, ni zaradi slave, ovo
-ariutjo iiistaiiomane nijo zlo. M. Kailtiic 32()!'.
I'fikazivam ti svrljo, ganutja i razlogo, koji mo
|.riblaziiiso. 1. Dordic, salt. i. Dva su ganutja
iiiti nzroka. A. Kaiiizlir, bogojubn. 120.
b.^ pasirno Hi rrjleksivno, djelo kojijem. se ko
Hi .sto gane. a) u jtravom, tjelcsnom smisltt. Ki
6ekahu ganutjo vodo. Bonianliii 32. joann. 5, 3.
Nel)o svojijom gaimtjoin i krotanjora. B. Gradic,
dull. 25. (ianutjo valova nogovijo ti utisas i
ugasujos. M. Divkovic, bes. idr,h, Videci ganutjo
zvizd. V. liadoviii, ist. 13. Laz, obrativsi joj
obraz istina, muci i ne cini ganutja nikakva. M.
Eadnic 291^. Ovoga tila zivot od negova ga-
nuca poznajemo. J. Banovac, pred. 58. Ganutje
na dospitku brze je, govore mudraci. And. Kacic,
razg. 150. — u jednom primjern znacene je kon-
kretno: ono sto se gane. Ganutje blaga razdili
ubogim, a lezece stricu svomu priporuci. F. Gla-
vinic, cvit. 281a. — b) u prenesenom, duhovnom
smislu. vidi gaimti, d, e, f. Moguc jih zgubiti
ganutjem hotinja. M. Marulic 199. Da je u nas
koje ganutje putenoga grijeha. M. Divkovic, bes.
296'\ Dusa nasa koliko ima ganutja? F. Gla-
vinic, svitl. 8. Nemoj hotiti da to bude prvo
tvoje ganutje na takovo dilovanje. M. Jerkovic 9.
l^iibeznivo ganuce nase pameti k bogu. Ant.
Kadcic 40. Jost . . slijedi ganuce straha. J. Ma-
tovic 235. Po komu se kaje i boli od griha svojih,
samo ganutjem od }ubavi prama bogu. M. Do-
bretic 64. Brez nikakva ganutja na srcbu il' na
osvetu. 67. Kad bi to zelili u prvomu ganutju
oli u prvoj srcbi. 212. Svrha i pled svetoga ga-
nuca jest izkorenivati zloce i usadivati kriposti
svete. B. Leakovic, nauk. 443. Ganuce ,riilu-ung
des horzens'. B. Sulek, rjec. kod ,riihrung'.
GANULAC, ganuoca, m. onaj koji gane. —
isporedi ganite}. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Isto imamo reci od ganuoca, zastolio medu stvarma
ganutim i ganuocem ne imamo staviti govorenja
broz^ svrhe. M. Eadnic 32^.
GANUTI, ganem, pf. movere, commovere. —
Akc. kaki je u praes. taki je u aor. 2 i B sing.
ganQ i u part, praet. pass, ganut; u ostalijem
je oblicima onaki kakije u inf. a- stoji mjeste
praslavenskoga t,, a iza nega je (ispred n) ispalo
b : korijen je gtb (prvo mu je znaceiie flectere,
vidi kod gib, gibati), od kojega postaje nastavkom
na u inf., mi praes. — Rijcc je praslavenska, ispo-
redi stslov. g'Buati, rus. rHyxr,, ces. hnouti, po^.
giij,c. — Trrha paziti da kadje ovaj glagol slozen
s jyrijedlozima, a. ispada hez traga (vidi nagnuti,
prignuti itd.; u svijeh sa znaceuem fiectore) a
kod prostoga zamijcnen je vokalom samo a nasem
jeziku (u dva naj starija primjera kod o, b) i.
treba citati po sooj prilici a: ganuli, gamismo)
i u slovenskom (ganuti, genuti), te u oba ima
znacene movere (ali vidi i gibati). — xvi i
XVII vijeka ima i impf. (cakavski) ganih, premda
je perfektivni glagol: Srca clovicaska ganihu
se brze 2'o svetosti od zivota. ^ Transit. 42. Iz
no ne ganih oci me i pamet. S. Mencotic 276.
Naroda dil voci za sobom ganihu. D. Barakovic,
jar. 106. — U nasem jeziku od xv vijeka (vidi
e, b)), a izmedu rjecnika u Mika{inu (ganuti,
krenuti , movere, commovere' ; ganuti se, kronuti
se , commovere se'), u Belinu (,nuiovere, dar moto'
,movco'; ,muovere, cioe commovere o persuadei'o'
,movoo' 502'' ; , commovere, naovere 1' animo di
alcmio' ,alicujus animum movere' '205'; ganuti
srco ,piegare, niuovere il cuoro' ,flecto' 563''; ga-
nuti na ze)u ,inviighiro' ,cupiditatera alicnjiis rei
cuipiam inicere' 41()''; ganuti na Jiibav ,iiniamo-
raro' ,amorem excitare' 406''; ,aii'ettionare, ca-
gionar affottione' ,conciliare amorom' 42'>; ganuti
na boles, na plac ,compnngoro, movere a doloro
do' pe(;cati' 209'>; ganuti so ,inuovorsi coll' animo'
.movoor' 502''; ,porsuadorsi, iiidui'si' ,iii animum
inilucoro' 557''; gaiuiti so ili ])rignuti se na molbe
,])iegarsi, muoversi con prieghi' ,llocti precibus'
563''), u Bjclosfjencevu (kajkavski s e mj. a:
gonem .so ,movobo mo'. 2. geni se ,move, 1. mo-
voas to' ; genuti, v. gib}om), u Jambresicevu (kaj-
kavski: genuti se nemoguci .imnioliilis'; genuti
se moguci ,mobilis'), u Voltitjijinu (,muovero,
scuotere, i)iegare' ,bewogon, riihron'; ganuti se
GANUTI
101
GANUTI, f.
,sicli riiliren, sich ergebon'), w Stulicevu (,movere,
incitare, excitare, impellere ad aliquid, suadere' ;
ganuti se ,in animiim inducere, se movere'), u
Vnlcovu (vide uganuti) , u Danicicevu (gbiiuti
, movere')-
a. maknuti, hrenuti u pravom smislu, uciniti
da sto ne ostane mirno na svom vijestu. a) jjij-e-
lazno. aa) aktivno. Sunceni tad istok i zorni
vihar s nim obsinu vas otok i ganu uzgor dim.
D. Barakovic, vil. 331. I ne moguci ga iz mista
ganuti. F. Glavinic, cvit. 78^1. Veca so jakost hoce
ganuti jednu pamet nego jednu jjlaninu. S. Mar-
gitic, fal. 157. Kisa 80 kuca iz temeja ganu i
razrusi. A. Kanizlic, iitoc. 50. Mnogi drngog
falit stanu, dok jezike istom ganu. V. Dosrn 118^.
— amo spada i ovo: Ganuti, napustiti vodu na
kolo u majdanu (fabrici) da krece. G. Martic.
— bb) pasivno. Kao stup neganut stoji. A. Ka-
nizlic, kam. 163. — cc) sa se. aaa) refleksivno,
malinnti se, krenuti se. Ni se sa mista gan'. M.
Marulic 54. Kada se gane i promijesi pakleno
jezero. Zborn. 162'K Ne smije se ganut' dijete; jos
bo strasi Prut ga rijeka. I. Gundulic 424. Nemu
noge tako otekose, da se ni ganuti nije mogao.
A. Kanizlic, kam. 718. Kad se vojnik na put
gane, ouda za nim vreva stane. V. Dosen 182«.
Ej junace, srican bio, kud god se ganuo ! M. A.
Eejkovic, sat. 84''. Ali ira se kolo ni ganut ne
dase. Nar. pjes. istr. 6, 20. — bbb) pasivno. Hi
snop se pod mlatilo gane. J. S. Ee|kovic 303.
— b) neprelazno. aa) ono sto je kod a) objekat
izrice se instramentalom. Bog ki nebom gane.
M. Marulic 43. Mogase sam krcatimi koli ga-
nuti. S. Kozicic 37''. Ganuo si zemjom i smutio
si ju. M. Badnic 193'''. Dosta je glavom krenut',
okom namignuti, prstom ganuti, ili nogom dii'-
nuti. J. Banovac, razg. 118 — 119. Ne mogadijase
maknuti rukom ni nogom ganuti. A. Kanizlic,
utoc. 748. U cas, dok se okom gane. V. Dosen
261''. Ne mos s nim nikud ganuti kako ni s Ve-
lebitom (vidi kod prijedloga s). ii Lid. J. Bog-
danovic. — bb) u vekijem primjerima stoji bez
instrumentala i kao da znaci sto i ganuti se,
vidi a) cc) aaa). Bad bih jos neba srid da sunce
osvane, ter opet ni naprid da svitlos ne gane,
neka se satvori do vika oni dan. S. Mencotic 9.
I noge bi po malo hodile, ali slabost ne da ni
ganuti. M. A. Eejkovic, sat. K3a.
b. u nekijem j^riiiijoiiHa kao da znaci odalc-
citi. a) aktivno. Kad boje na prozor svitlosti
svanuse, -pvo(z) zrako svitlih zor tamnosti ganuse.
D. Barakovic, vil. 389. — b) sa se, rejieksirno,
odalcciti se. I ako u stanu otcevu ATidua bi,
kad se s nega ganu, istar ne izgubi. I. T. Mr-
navic, mand. 73. — ti ovoni primjeru kao da
znaci okrenuti se: Neg sad jednoj od gospoja
uzme oci (Knpido), sad se gane opet drugoj, ter
joj stane na obadva lica. S. Boba|evic 231. tako
je mozebiti i u ovome (u prencsenom smislu):
Buduci da se vo}a na ono, sto razum ne poznaje,
ganiiti ne moze. A. Kanizlic, uzr. 166.
c. ganuti nogu, ruku, vidi uganuti, iscasiti,
navinuti. ti nase vrijeme i u Vukovu rjecniku.
Ganuti ruku ili nogu ,verrenken'. J. Bogdanovic.
d. 1(2 micaiie biva i koja unutrna promjena.
a) prelazno. aa) aktivno. Da nase molitve ganu
ono ca je bog naredil. Korizm. l''^. Kad potisne
u nevoju grijeli covjeka i porazi, gane visni blagi
vo|u. I. Gundulic 238. Tko ce odluke odlucene
moje ganut po inako. I Zanotti, en. 43. — bb)
pasivno. Sto crkva odluci, va|a da neganuto
uvik ostane. A. Kanizlic, kam. 430. — cc) sa se,
refleksivno. Oni se ne ganu ki voju tvu cine.
M. Marulic 91. -— u ovijem prinijerima stoji
prema lat. movere u svetom pismu: Jere kri-
posti nebeske hoce se ganuti. Bernardin 1. luc.
21, 26. Sve visne kriposti ganuv se uzbise, i
sunca svitlosti pomrcav stamnise. D. Banina 148''.
Kad dode oni dan, u koji ce se nebesa ganuti.
J. Banovac prip. 22. tako je i u ovom primjeru :
Da se brzo ne ganete od vasega razuma. Ber-
nardin 6. paul. 2thess. 2, 2. — ncsto je osobito
u ovijem primjerima u kojima znaci: iiskisnuti,
uskiseliti se. Ako li Petar kaze Pavlu da se je
ganulo vino. A. Bacic 70. Da so dubre ii zem}i
ganuti, ukisnuti moze. I. Jablanci 29. — b) nepre-
lazno, s instrumentalom. Koja vami naglost tako
ganu? M. Marulic 86. Mnogom srcba mozgom
gane, posve bisan da ostane. V. Dosen 191''.
e. metaforicki, maknuti u duhovnom smislu:
znacene moze biti i potaknuti. u svijem je pri-
mjerima prelazno. a) aktivno. Ganuti nepodobne
rici. Transit. 71. Ganu v srci nega mnoga zla
i nepoctena mislenja. Mirakuli. 100. Ocu ganuti
3 pregovaranja. Korizm. 20''. Pojde u pustinu
ganut od svoga istoga duha. B. Kasic, is. 24.
Dva me uzroka ganuse i kano ti ponukovase,
da se usudili ... A. Kanizlic, utoc. iv. Da i\\(h)
(cuskije) bude i da ganu od linosti da ustanu.
V. Dosen 253-'^. Kako kisa kad pade ostane nad
korenom i narascaj gane. J. S. Rejkovic 125.
Koji bascovane kod gospode na posao gane. 138.
— b) sa se, refleksivno. znacene moze biti i naka-
niti se. Nikada nesmo se gbuuli prema negovu
poctenbju . . . Spom. sr. 86—87. (1406). Nikbda
se ne gbnusmo suprotevb riegovu pocteniju. 87.
(1406). Ganite se, da vzmozeto radovati istine
vecne. Transit. 59. Ganulo se V. P. G. receni
jezik na>iciti. M. Drzic 63. Za koji se uzrok ci-
vuti ganuse poslati tolike i take poklisare k Ivanu?
M. Divkovic, bes. 55''. Na oruzje da gane se
Podunavka dikla mlada, bqjna slava noj donese
mis'o u pamet ovu tada. I. Gundulic 355. Da
se gane dobra dela ciniti. F. Glavinic, svitl. 36.
Za to sam se ganuo prija, nego mi zem|a oci
zaspe, uciniti slideca (razffovarana) za svetkovine
dosastja gospodinova. J. Banovac, razg. ix. Kako
se ne ganes istirat iz sebe mlakost duha neci-
stoga? M. Zoricic, osm. 51. Da s' u vx-ime sime
rasti gane. J. S. Ee|kovic 78.
f. vrlo cesto u duhovnom smislu, uciniti da ko
a dusi osjeca nesto (naj obicnije milost, zalost,
ali moze biti i posve suprot)io duhovno osjecane,
kao n. p. pitina) sto prije nije osjecao, te da
s toga moze i promijeniti svoje misli Hi voju;
svagda prelazno. a) objekat je ce(ade Hi sto se
misli kao celade. aa) aktivno. aaa) nije izreceno
osjecane koje se nzrokuje. Jur bi ganul tisuc
ki-ati jednu stinu stanovitu,^ a ne moze jadovitu
vo}u tvoju da privrati. A. Cubranovic 156. I ne
|udi, nu divjacno zvjerenje ovo ganulo bi. I. Gun-
dulic 321. Za pozude moje ako^ visne boge vidim
tvrde, nemiU cu ganut pako. G. Palmotic 2, 84.
^ubav ona ganula je liega. A. Kanizlic, uzr. 104.
— bbb) izreceno je novo osjecane sto se nzrokuje
ili ono dim se tjelesnijem nacinom javja (n. p.
p)lac), i stoji u ace. s prijedlogom na. Hoteci
ga ganuti na neustrpjenje. Transit. 220. Vele krat
nas gane na suze. Nauk. brn. 55''. Ubogar sam,
ah jaoh, oni ja ubogar, ki da gane svijeh na milos.
I. Gundulic 250. Ganula bi isto kamouje na smi-
lovanje. P. Eadovcic, nac. 93. Koje na plac i
cvilenje hrid zestoku ganulo bi. P. Kanavelic,
iv. 258. Ako vas ne mogu ganuti na milosrdje
s. pismo i ss. otci, imala bi vas ganuti vasa narav
i krv. J. Banovac, prip. 48. Pogled Isukrstov
ganu nega na plac. A. Kanizlic, utoc. 200. Ee-
dovnike na bogojubnost ganulo je jedno oudno-
GANTJTI, f.
102
GANUTIV
vato videne. 400. Tri brezobrazne i okorne voj-
nike na pokoru ganu. fran. 222. Tkoga prvi
uzrok na pokoru ne more ganiiti. I. J. P. Lucie,
razg. 18. I vragove i adove jaze, listom da ih.
na osvete gane. Osvetn. 1, 27. — ccc) nije izre-
ceno osjecane nego djelo na koje se cejade odlu-
cuje radi novoga osjecana. djelo se izrice Hi pod-
lohiom recenicoin s da: Ta ric ganu onoga do-
broga ribara da rece: ,Dobro je nam ovdi'. Korizm.
28a. Ova (nenavist) ganu Kajna, da ubi brata
svojega. 37a. cija li milos ganu sada srce tvoje,
da uzdise? I. Gundulic 38. Sto boga gane da
nam grihe oprosti? J. Filipovic 1, 203^. Dokle
muzku glavu^gane, da besidit o tom stane. V.
Dosen dd^. Sto je Jezusa ganiilo, da postavi
ovo svetotajstvo ? I. M. Mattel 193. — Hi infini-
tivom : Ovo dokazaiie ganu kra|a uciniti da udi-
je|e na istije vjesalije bude objesen Aman. M.
Eadnic 203a. Nijedne misli ganut mogu mene
ostavit otca. I. Zanotti, en. 43. — Hi infinitivom
sa za (prema tudijeni jezicima) : Nahajam uz-
roke, ki ganuse (Hrista) za oteci biti iskusen.
Korizm. i2b. Ove bi rici imale ganuti i pri-
strasit svakoga i za nigda nikom ne ucinit ki'i-
vice nijedne. J. Banovac, razg. 33. Vas uzrok,
koji je ganuo svetoga sabora za postaviti istu-
maceni zakon. Ant. Kadcic 485. — Hi akzizativom
s prijedlogom na. ,Ja toga i toga cojka ne anogu
nikako na to i na to ganuti'. u Lici. J. Bogda-
novic. — bb) jJC^sivno. osjecane moze ne biti iz-
receno : Blagi Jezus ganut lijek donese. I. Dordi6,
uzd. 4. Tve srce jos ganuto nije. 139. kad se
izrice osjecane, ovo moze biti: aaa) u ace. s na
(isporedi aa) bbbj). Zac si ganut na tako necist
grih? Transit. 217. Na milosrdije ganute te slugo
ne umorise je. Mirakuli. 21. Francesko ganut na
pomilovanje. B. Kasic, fran. 12.5. Nigda on ni
zlamenje ne ukaza ganuta na srcbu si-dca. A.
Kanizli6, fran. 158. Ganut na skrusonje. M. Do-
bretic 91. A ganuti osobito na harnost. Grgur
iz Varesa 8. — bbb) instrumentalom. ovo biva
s toga sto se osjecane shvata kao uzrok stana n.
kojeni je cejade sto je ganuto. Pokajanjem ganut
ispoveda pred plkom greh svoj. S. Kozicic 22''.
Ganut vrucoze|nostju za pravdu. A. Kanizlic,
kam. 127. Ganuti strahom oka onoga, komu nista
ne moze biti otajno. 804. Ti |ubavju ganuta ode
Elizabotu pohoditi. utoc. 356. Koji primaju ovi
sakramenat, ganuti zudbom bogo|ubstva. ,J. Ma-
tovic 216. — drukcije je u ovijem primjerima u
kojima se instrumentalom izrice pravi uzrok:
Ganut bo Konstantin Salvestra svetirieju mno-
gije crikvi sazidati stvori. S. Kozicic IQa. Ona
ganuta negovom nevo|om. I. Dordic, ben. 53. —
ccc) gcnetivom, s prijedlogom od. razlog je kao i
kod bbb). Kada covjek cini suprotiva zapovijedi,
buduc ganut od naglosti. S. Matijevic 12. Evo
ja ganut od zeje srcene. Ant. Kadcic, predgov. i.
Da je bio primnogo ganut od srzbe. J. Matovic
263. Ganut od neizmirnoga milosrda. I. J. P.
Lucie, razg. 74. — drukcije je u ovom primjcru :
Osta ganut od |epote djeteta. M. Pavlinovio,
rad. 64. — ddd) s istijeh razloga kao i kod bbb)
i ccc), u ovijem primjerima stoji u gen. s pri-
jedlogom cijoca: Jediio malo ganut cica plaga.
Transit. 33. Cijec koje ((ubavi) ganut bi, da
sinka poslati na zem]u htje s nebi. N. Dimitrovic
89. — cc) sa se, rcjleksivno. aaa) nije izreceno
novo o.yecanc. naj cesce ganuti se tad znaci smi-
lovati .sc. Guni so i smili. D. Barakovic, jar. 79.
Ah ^.alosti, ah prikora, da so gane stanac kami,
krajovati medu nami nasoga 6e k6i zlotvora! I.
Gundulii 25. Grisnif-o, joli moguco, da ti glo-
dajudi ovakoga tvoga Isukrsta, no6o da se tvojo
srdce gane i omeksa? J. Banovac, razg. 164. Da
bi se vas svit oborio, neces se smutiti ni ga-
nuti. P. Knezevic, osm. 65. (Dusa) koja se jos
nije ganula ni na pokoru obratila. I. J. P. Lucid,
razg. 48. — bbb) izreceno je osjecane te stoji naj
obicnije u ace. s prijedlogom na. Osip Bara-
matin ganu se na |ubav. M. Marulic 189. Gani
se na skrusenje i na pokoru. Narucn. 55a. Q-a-
nusmo se na milosrdje. Mon. croat. 192. (1509).
Ja se prez uzroka necu ganuti na osvetu. P. Ea-
dovcic, nac. 175. Slusati i razumiti ovlike muke
od sina bozjega, a ne ganut se na zalost i na
plac. J. Banovac, prip. 88. Dostojna sam da se
svrhu mene na milost ganes. L. Vladmirovic 55.
Ganuvsi se na milosrde. I. J. P. Lucie, izk. 19.
— rjede m instr. vidi bb) bbb). Ganu se niilo-
srdjem svrhu ne. Bernardin 58. luc. 1, 13. Nego
se tudje ganu razlikom srcbom. M. Divkovic,
bes. 410t>. i (grijeskom) s prijedlogom s: Ganuh
se s mnogu zalostiju. Transit. 223. — ccc) izre-
ceno je djelo na koje se odlucuje cejade radi ga-
nuca, i stoji u podloznoj recenici s da. Tko bi
indi i u sali ganuo se, da zazali? V. Dosen 182a.
— Hi se izrice infinitivom. Koji no sam ganu'
dobrotom se tvojom nastojat, da stanu s majkom
se ja mojom. H. Lucie 253. Kad hud covjek i
zlob|ivi nece da se plakat gane. A. Vita|ic, ostan.
205. Da se gane pomoci ga. J. Banovac, pred.
40. Primi ih, da se radi nih ganes nadarit me
svijem milostima. I. M. Mattei 283. — ddd) iz-
recen je uzrok ganuca naj cesce akuzativom s pri-
jedlogom na (2)0 samome se smislu ova konstrukcija
razliicuje od bbb)). Na rici himbene nemoj se
ganuti. M. Marulic 138. Gani se, pravo je, ve-
selo i rado, nesrecno na moje i pusto daj stado.
I. Gundulic 157. Na molbe se moje gani. J. Ka-
vanin 466a. I na izgled tuzan toli krvnici se
ne ganuse. I. Dordic, uzd. 84. Ako kamen nisi,
gani se na ovo rici od istine. M. Zoricic, osm.
27. I na suze me se gani. P. Sorkocevic 577*.
— rjede dativom: S ovijeh noga, ke ti grlim,
ja se necu odkinuti, sto mojim jadim neumrlim
ne budes se prije ganuti. I. Gundulic 550. Prigui
se gdi molim, gani se mojim bolim. I. Dordic,
salt. 198. Hi instrumentalom : Vaj, gani se mojom
tuzbom! L Dordic, salt. 289. Hi lokativom s pri-
jedlogom po: Tada so ganu po roconih receh.
Transit. 104. — b) objekat je samo osjecane Hi
ono cim se osjecane javfa tjclesnijem nacinom.
aa) aktivno. Kad mi se ukaza, u meni ganu
plac. D. Barakovic, vil. 288. Tako gresnik sred
planine u pustirii divjijeh gora u nevo|ah docim
gine, milos visnu ganu z gora. I. Gundulic 239.
Ganuti milosrdje bozje. Ant. Kadcic 67. — ■ bb)
pasivno. amo spada jamacno ovaj primjer u kojem
je nominativ srce kao ono cim se osjeca: Dame
sreem tvojim ganutim }ubis. I. Dordic, salt. 134.
i ovi primjeri u kojima je nominativ glas kao
ono dim se jav(a unutrne osjecane. Neka usi
svete tvojo priklonone budu cuti s groznijem
placom glas gaiuiti od molitve smerne moje. I.
(iuiululic 206. Nijesi tvrda stijena, da od gre-
snika, koji cvili, pokajana i slcrusena, jaoh, mo-
litvu neces cuti, i od srca glas ganuti. 250. —
ec) sa se, rejieksivno. Pace zemja ne strese se,
neg uzdahnu iz dubine, milos bozja da gane se.
P. Kanavelie, dubr. 14.
GANUTIV, adj. mobilis; qui facile commo-
vetur, koji se gane, koji se moze ganuti, koji sc
lako gane. — " isporedi ganutjiv, ganiv. — Od
XVII vijeka (vidi kod a, b) aa)), a izmedu rjec-
nika u Mika}i)ni (ganutivi, koji se moze kronuti
,mobilis'; ganutivo ,niobilifor'). u Bclinu (.mo-
bilis'; ganutivo ,mobiliter -lUl*), (( Voltigijinu
GANUTIV
103
GANKAV
(,mobile, muovibile' ,beweglich'), u StuUcevu (,mo-
bilis'; ganutivo ,inobiliter').
a. adj. a) u pravom smislu, koji se mice, Jcojl
se moze micati. Zvijezde ganutive, koje promi-
nuju mjesto ,stellae vagae, stellae errantes'. J.
Mikaja, rjec. 862^. Poznati hod zvizda ganutivih.
A. d. Bella, razg. 239a. Vrsti zvijezda stojecih i
ganutivih. D. E. Bogdanic 42. Crkvu u pocetalc
imase (Zidovi) ganutivu. 89. — b) u prenesenovi
smislu. aa) o crkovnijem svetkovinama koje ne
hivaju svake (jodine u isti dan. Od svetkovina
i praznika ganutivih ili primjestivih. B. Kasic.
rit. 9*. SA'etkovine pomicne iliti ganutive. I. Ve-
likanovic, uput. 1, 501. — hh) (u gramatici) jedav
pisac XVII vijeka zove ,imcnom ganutivijem' ad-
jektiv. Ime ganutivo ,nomen adjectivum'. J. Mi-
ka|a, rjec. 139*. Ime ganutivo je, koje ne mozo
stati sa,Ta(o) po sebi bez imena stojecega, kako
ti ovo ime ,dobar, dobra, dobro' ganutivo je ime.
gram. 3. — c) u duhovnom smisJu, koji se lako
gane (vidi ganuti, f). Toliko hituo ganutiv nn
srcbu. B. Kasic, nasi. 264.
b. adv. ganutivo. u Mikajinu, Belinu, StuU-
cevu rjecniku.
GANIJT^ilV, adj. vidi ganutiv. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku (kajkavski genutliv kod ge-
nuti) i u Voltigijinu, a u nase vrijeme u Sulc-
kovu (,ruhrbar').
GANIJTi^IVOST, /. osobina, stane onoga koji
je ganutjiv. — U Sulekovu rjecniku (,ruhrbarkeit').
GANZITI, ganzim, impf. vidi gamziti. — U
Bjclostjeti cevu rjecn iku.
GANZOV, m. ime psu. F. Kiirelac, dom. ziv. 45.
GAN, gana, m. u nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku gdje ima samo plur. ganevi s dodatkom
da se govori u Backoj i s tumacenem: Ganevi
su od govede balege, i prave se ovako : nakupi
se dosta govede balege i prospe se po gumnu,
za tim pospe se slama, pa se onda natjeraju koiii
kao kad se vrse, te ono ugaze; pak onda dok je
jos vlazna, sve ostrijem gvozdem na gumnu isi-
jece se kao na dugacke daske, po tom se opet
isijece poprijeko te se nacine kao cerpici; ovo
posto se osusi, lozi se na vatru mjesto drya. —
ali se govori i u jednini. P. J. Markovic. Cisme-
nita popadija gaiiem pokriva lonac. (U Beocinu
u Srijemu). M. Medic. — Od magar. ganaj, gnoj,
a ovo je od nasega gnoj.
GANAK, ganka, r«. nidi ganak. — U Jamhre-
sicevu rjecniku.
GANANE, n. djelo kojijem se (1.) gana. — U
Vukovu rjecniku.
1. GANATI, gaaam, impf. iterativno prema
progoniti. — • Nacineno od proganati. - — Akc.
kaki je u inf. taki je u pracs. 3 j}^- gaiiaju, u
aor. gaiiah, u ger. praes. ganajuci, u ger. 2^)'ciet.
ganavsi, u part, prar.t. act. ganao; u ostalijem
je ohlicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — Od
XVI II vijeka a izmedu rjecnika u Vukovu: (stam-
parskom grijeskom ganati) ,verfolgen' ,persequi',
cf. goniti; ganati se ,sich verfolgen' ,ijersequi se
invicem'.
a. aktivno. Skocio se na noge junacke, pojasio
sarca od mejdana, ter ih gaiia po po}u siroku,
gdje kog srjeta tu mu giavu skida. War. pjes.
juk. 74.
b. sa se. a) pasivno. I marva se oko kuce
gana. J. S. Ee|ko%'ic 332. — b) reciprocno (vidi
i u Vukovu rjecniku). Pet se baba oko jame
gaiia. odgonct^aj : igle pletice. Nar. zag. uov. 70.
2. GANATI, ganam, impf. vidi ganivati. —
Na jednom mjestu xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u StuUcevu. Ah ke prignut nece zeje jodna zena
mlada i lijepa ! gana ona neprijateje, i proc vo|i
im srce cijepa. I. Gundulic 548.
GANCAJNE, n. djelo kojijem se ganca. ,Deder,
djecu brezom poplasi, da se ostave gancana'. J.
Bogdanovic.
GANCATI, gaiicam, impf. gaziti. — Ake. kaki
je u inf. taki je u praes. 3 pi. gancaju, u aor.
gaiicah, u ger. praes. gancajuci, u ger. praet.
gancavsi, u part, praet. act. gancao. — Nejasna
postana; moze biti srodno (deminutiv?) s pra-
slavenskijem glagolom ganiti, gnusiti (? vidi F.
Miklosic, etym. worterb. 60b), isporedi poj. ganic,
potvarati, ces. haniti, huliti, koriti, malorus. ha-
nyty, bjelorus. hanic, letski ganit, gnusiti. — isp)0-
redi ganka, ganigati. — U jednoga pisca cakavca
XVIII vijeka: Tve lipe drzave i tare i ganca.
M. Kuhacevic 115. Gancati, gaziti, tlaciti. 171.
ti nase vrijeme u Lici: Gancati, gaziti bos po
blatu. djeca obicno potje kise izuju se, te onda
bosa po onom blatu skacu. ,Evo djeca cio dan
po blatu gancaju'. J. Bogdanovic.
GANEVI, m. j^l- vidi gan.
GANIGANE, n. djelo kojijem se ko ganiga.
— vidi kod ganigati se.
GANIGATI SE, gaiiigam se, impf. u nase vri-
jeme u Lici: Gdje je mnogo djece u jednoj za-
druzi, tu obicno na ki'evetu lezi po cetvero omane
djece, dvoje gore, a dvoje doje, te kada im se
ne da spavati, nogama se u krevetu tuku i ritaju,
te im se onda dovikne : ,Ostavite, djeco, ganigane,
bice batina!' ,Nemojte se ganigati, sad ce breza
imati posla'. J. Bogdanovic. — Bice srodno s gan-
cati.
GANIVATI, ganivam i gaiiujem, impf. ganuti
(koje vidi radi znacena). — Dolazi i s n mj. n.
a) s n od xvii vijeka a izmedu rjecnika u Stu-
Ucevu (ganivati, ganivam). Ne gaiiu'es se za
stvari, koje su na zem|i. M. Jerkovic 72. Nasu
voju gaiiiva i probuduje. I. Dordic, salt. 193.
Ganivamo se na milosrdje. J. Banovac, prip. 51.
Koji prijDOvidajuci ganiva srdce puka. P. Kne-
zevic, osm. 375. Bog se ganiva na milosrdje.
V. M. Gucetic 166. Duh srce ganiva. A. J. Kne-
zovic 38. Imas zivot, da se gaiiivas. M. Zoricic,
osm. 1. Bog . . . ganiva se i udahniva dusi ono,
sto se zove milost bozija. A. Kalic 79. — b) s n
od XVII vijeka, a izmedu rjecnika a Belinu (praes.
ganivam uz ganuti 205^. 502ai)). Skrovitim uli-
vanjem i cudnovatim od milosti liegove ganuje
srca. M. Bijankovic 160. Zlobnosti na kojijema
se ganivaju po prignucu nara^momu. K. Maga-
rovic 82. Na .sto razlozi premda jaci, premda
ociti, premda stokrat prigovoreni ne ganivaju,
jedan izgled sam ganiva. A. d. Bella, razg. 124ab.
Oni uzroci koji te tada _ nagovarahu i ganivahu.
P. Knezevic, osm. 245. Negove muke ganuju srce
moje. V. M. Gucetic 210. Ako nas ne ganivaju
i ne priginu ove prekinute zaveze Jubavi. J. Ma-
tovic 498. UdiJ ganujem se. G. Pestalic 226.
GANKA, /. lutum, kao, blato. — Badi po-
stana vidi gancati. — U jednoga pisca cakavca
XVII I vijeka. Kako od vitra prah se nosi i na
trzih gaiika plesa, mo'a jih sila tako kosi i ras-
trka i poplesa (,Et comminuam eos, ut pulverem
ante faciem venti; ut lutum platearum delebo
eos'). A. Vitajic, ist. 54'^ — 55*. Zemju, ganku,
p|uvotine cim ga 'e zli puk nagrdio. ost. 198.
GANKAV, adj. gnusan. vidi ganka. — U istoga
pisca u kojega ima i gaiika. Tero se je vas
zabol u jedno gaiikavo blato. A. Vita|ic, ist. 210.
1. GAO
104
GAEANOVO BEDO
1. GAO, gala, adj. samo u Milcaymii rjecniku:
gao, gadau, gnusaii ,sordidus, impurus, immundus',
i u StuUcevu: v. gadan. — Osnova je gal; o
stoji mj. 1 u vominalnom nom. sing. m. i u ace.
lead je jednak nominativu. — Po svoj prilici prvo
je, starije snacene: cm, kao sto se vidi po rijeci
galica i po imenima domacijeh zivotina u kojijeh
je gal osnova. moyla hi hiti ista osnova i kod
2. galiti, a (cm = pokriven, o nehu?); onda hi
gal hila ne samo stara osnova (vidi galica) nego
i praslavenska (isporedi ccs. haliti kod 2. galiti, a).
osnova gar, koija ovu cesto zamjeniije kod imena
domacijeh zivotii'ia, jamacno je drugoga postana:
hikse je piomisUti da su se medu sobom pomije-
sale dvije osnove sa slicnijem znacenem nego da
se r promijcnilo na 1. — Sto najednom mjestu xvii
vijeka ima gao: Salniem, ginom, mrem od glada,
ubog, tu/.an, gao, pun jada. I. Gundulic 250, to
je jamacno (vec kod starijega izdana) stamparska
Hi pisarska pogreska, i treha citati go.
2. GAO, vidi 2. Gal.
GAOCIC, m. o- stoji mj. 1. a) prezime. —
XIV i XV vijeka, i u Danicicevu rjecniku (Galt-
cicb, Gaocicf.). Gojict GaocicB i Vuksa Gaocict.
Mou. Serb. 229. (1397). Sanko Gaocict. 325. (1498).
— h) seoce u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist.
bosn. 64. isporedi Gaocici.
GAOCICI, m. pi. ime mjestu. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 129. — ■ isporedi
Gaocic, b).
GAOVICA, /. Leucos adspersus Heck., neka
riba. — U nase vrijeme a izmedu rjecnika u V^i-
kovu : nekaka mala riba, Leucos adsjaersus Heckel :
Nema ni gaovice (kazii ribari kad nema ribe).
Leucos adspersias Heck. Gaovica u Uzicu, tako
je po Hekelu zovu i Dalmatinci. J. Pancic, rib. 109.
— U Popovu u Hercegovini druga vrsta rihe:
Paraphoxinus Ghetaldii Steind. S. Brusina.
GAOZE, vidi Gavze.
1. GAE, /. jJcpeo i drugo sto ostane, kad sto
izgori. — Postaje od osnove glagola gorjeti. —
isporedi 2. gar, garavina, garevina. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u StuUcevu (v. gorijet) i
u Vtikovu (vidi dale). Usekaci i spremice za gar
neka budu od suhoga zlata. D. Danicic, 2mojs.
25, 38. Kao gar bacas sve bezboznike. psal. 119, 119.
— U Vukovu rjecniku ima tri osohita znacena:
1. ,die russige farbe (schmutz)' ,color fuligineus'.
2. pepeo od slame. 3. (u Crnoj Gori) ono sto ot-
pada od gvozda kad se kuje ,der hammorsclilag'
jferri ramenta'. kao sto se vidi kod 1, znaci i:
cadava boja (jamacno od znacena: cada, jer i
ova ostane kad sto izgori). od osnove gar s ovijem.
znacenem pjostaju garav i imena cmijeh doma-
cijeh zivotina. moze hiti da se ovako ime (gara,
gai-usa) dalo isprva samo ovci koja ne bude crna
nego cadava, ali poslije, xmmijesavsi se s osnovom
gal (vidi 1. gao) dalo se i psu (garov) * volu i
konu itd.
2. GAE, m. vidi 1. gar. — Od xviii vijeka.
Zapovidi Mojsija kadioniko iz gura povaditi. E.
Pavit, ogl. 157. Cineci jiokoru u garu i popolu.
G. Postali6 71. (Tijelo) mu ogorilo garom. Osvotn.
2, L5G. u Sulakovu je rjemiku kostaui gar (,olfbn-
beinscliwarz') crna boja koja se pra^ri izgarancm
slonovc kosti.
3. GAE, m. ime crnom jisn. F. Kurolac, dnm.
Xiv. 45. — vidi 1. gar.
4. GAE, m. ime mjestima. a) xiv vijeka i u
Danicicevu rjecniku: ,Gari.', solu jo Eadegi isia
jjjeda. ,ua bvi-do na Gan.', 3, 575. — b) mjvsto u
Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Garu. Sr.
nov. 1870. 759.
1. GAEA, /. ime ovci: a) cadave boje. u Vu-
kovu rjecniku (,russbraunes schaf ,ovis atra, fuli-
ginosa*). amo spada po svoj prilici: Gara, ime
ovci. J. Bogdanovic. F. Kixrelac, dom. ziv. 32.
— b) bijele boje u koje je crno lice, u uzickom
okrugu. S. I. Pelivanovic. — Vidi 1. gar.
2. GAEA, /. ime crnoj kucki. — U nase vri-
jeme u Lid. V. Arsenijevic. F. Kurelac, dom.
ziv. 45. — vidi 1. gar.
3. GAEA, /. zenski nadimak. — U nase vri-
jeme u Macvi. S. Novakovic.
4. GAEA, /. vidi gera. — Prije nasega vre-
mena. Gar i menul librica i pol po soldin 1.
Vsaka riba kostena j^o soldin 1. librica. Stat,
krc. ark. 2, 289.
5. GAEA, /. ime mjestima. a) prije nasega
vremena u Backoj. ,Gara'. drugi put stoji ozgo
,Bactkaa'. S. Novakovic, pom. 127. — b) u Sr-
biji u okruqu aleksinackom. Niva u Gari. Sr.
nov. 1875. 228.
6. GAEA, m. prezime. — U nase vrijeme. Di-
mitrije Gara prizvao sudu Mihajla Gvozdenovica.
Glasn. II, 1, 38. (1808).
GAEABI][j, m. vidi karabinka, magar. karabdly.
— Od XVIII vijeka. Jednog Turcina udari ga-
rabi|em. Glasn. ii, 3, 201. (1717). Duga puska
garabij. Sr. nov. 1868. 204.
GAEABIJ^EVIC, m. prezime. — U nase vri
jeme. Sa Dukom Gai'abi|evicem. Glasn. ii, 3, 199.
(1808).
GAEABIN, m. vidi karabinka. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. On imao
pusku garabina. Pjev. crn. 46*.
GAEABINA, /. vidi karabinka. — Od xviii
vijeka. Fiseka za krace puske, al' sii'je, to jest
garabine — 400000. I. Zanicic 124. I dade mu
puske garabine. Nar. pjes. juk. 377.
GA'RABINKA, f. vidi karabinka. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. I carova
puska garabinka. Nar. pjes. vuk. 5, 344.
GAEAC, Garca, m.pjlanina u Crnoj Gori. Glasn.
40, 30. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku
(gdje je akcenat : Garac, ali nalazim zabi^ezen i
drugi akcenat: Garac, planina izmedu Ceva i Bje-
lojjavlica. V. ^^esevic). Pa se mace u Garac
planinu. Nar. jijes. vuk. 5, 142. Puce puska od
Garca planine. Nar. pjes. u Vuk, rjec. kod Garac.
GAEAKNUTI, garaknom, pf. vidi graknuti.
— U jednoga pisca nasega vremena. Vrlo dobro!
prill vatih ja i garaknuh svojega kona te pristigoh
Toma. M. D. Milicovic, zim. vec. 227.
GAEAN, in. ime ovnit. F. Kurelac, dom. ziv.
32. — vidi 1. gar.
GAEANFAUOLA, /. nekakva sprava (uze s tri
ridice) za lov(ene ribe. — Jamacno rijec talijanska
(granferuola?). — Samo u StuUcevu rjecniku (,spa-
derrio, soiio tre ami peiidouti dall' istosso funi-
coUo, coi (juali proudotisi pesci' , funiculus tribus
liamis praoditus cajjiondis ])iscibus').
GAEANFIL, m. vidi karanfil. Capti Ii joj
liatmer i garanfiiy Nar. Jijcs. here. vuk. 221.
GAEANFIl^E, n. vidi karanfil. Sto, Jovaiio,
sto je, garanfijo? Nar. pjos. here. vuk. 182.
GAEANI, m. pi. ime mjestu. — xiv vijeka i u
Danicicevu rjecniku: Hrastani su modili ,z Ga-
raiii' (Ghisii. 15, 304 god. 1348?). 3, 575.
(iAU.^NOVO HEDO, m. m^esto u Srbiji a
npo^^ ^
GAEANOVO BRDO
105
1. GAEDA
okri((ju kragujcvackom. Kiva u Garanovom Brdu.
yr. uov. 1875. 537.
GAEASTA, /. i7ne crnoj Icozi. F. Kurelac, dorn.
ziv. 38. — isporedi galast. — vidi 1. gar.
GAEAS, Hi. ime ovnu. F. Km-elac, dom. ziv. 82.
— vidi 1. gar.
GAEASANIN, m. prezimer— U nase vrijeme.
Scm. srb. 1882. 202.
GAEASI, m. x>^- selo u Srhiji u olcriuiu kra-
(jujevaikom. K. Jovanovic 119.
GAEASKI, adj. koji pripada Garasima. Ga-
raska (opstina). K. Jovanovic 119. Garasko Brdo,
mjcsto u okrugu kragujevackom. Vinograd u
Garaskom Brdu. Sr. nov. 1875. 583.
GAEAV, adj. cadave ioje, gmisan, cm. — vidi
1. gar. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Vtikovu (,russig' ,fuliginosus'). Kao garavi ga-
vrani. A. Ivanizlic, kam. 45. Koje stid je obuci
garavo. J. S. Ee}kovic 105. Ugarka iia pel opa-
|eiiog i kano ug|en garavog. G. Pestalic 31. Tesko
zlatu na debelii platnu, i derdanu na garavu
vratu. Nar. posl. vuk. 314. Ne vidjeste 1' ti ceti
strazana hodat crna sa bijeli Turci, garavomu
jednolika davlu? Osvetn. 1, 48.
GAEAVA, /. ime crnoj kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. — vidi 1. gar.
GAEAVAC, garavca, m. garav covjek. — U
§ulekovu rjecnikii (,russkubel' fig.).
1. GAEAVICA, /. ?( jednoga pisca nasega vre-
mena (puska crna, zardala?). Pa svjetina pr-
tila oruzje, lieko nosi garavice male, Jaeko brese
zlatom pojjulane. Osvetn. 7, 54.
2. GAEAA^'ICA, /. mjcsto ti Srhiji a okrugu kra-
gujevackom. Niva u Garavici. Sr. nov. 1875. 1223.
GAEAVILE, n. vidi karavije. — U Viikovu
rjecniku s primjerom iz narodne pjesme: Ubrah
kitu garavi|a.
GAEAVIjSTA, /. vidi 1. gar i garevina. — U
jednoga pisca nasega vremena. Jos mu daju
garavine iz mumakaza sa zejitinom pomesane da
pije. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 82.
GAEAVITI, garavim, impf. mrciti (garavinom).
— U jednoga pisca nasega vremena. Od toga
main decu garave po celu i po obrazima. M. D.
Milicevic, ziv. srb. 1, 105.
GAEAZ , m. svada , smutna domaca , arap.
ghardh, tur. garaz , garez , ^ mrzna. — isporedi
garez. — Od xviii vijeka. Sto se pak cuje i)o
butiga, 130 kuca, i po putih? Smutiie, garazi,
proklinaiia, i druga zla govorena. J. Banovac,
razg. 87. Muz je sa zenom u garazu, brat s bra-
tom itd. M. PaA'lino<'ic.
GAEAZITI SE, garazim se, impf. preprijeci-
vati se u kuci. M. Pavlinovic. — vidi garaz.
GAEBAC, m. Nasturtium officinale L., neka
trava sto raste j^okra.) vode i sto se iqjotrehjava
kao hrana (kiselasta je) i lijek, drezga, dragusac.
— Maze biti od tal. inlet, garbo, kiseo, garbetto,
kiselast. — ■ isporedi garboc, garbok, grbac, gr-
baca, grbaja, grbak, grban. — U 3rikajinu rjec-
niku (garbac, trava ,nasturtium'), u lijclostjen-
cevu (v. hren), i u Sulekovu imcnika (od xvii
vijeka, po rukopisima) : Garbac, Nasturtium offi-
cinale EBr. Garbac vodeni, Cai'damine pratensis
L. Garbac vrti'ii, Lepidium sativum L. 84.
GAEBIJES, garbijesa, m. pjraporac. — ispo-
redi garbijez. — -ije- (^= e) stoji po jusnom go-
voru, a po zapadnom i: garbis. — Akc. kaki je
u gen. (po zapadnom govoru garbisa) taki je «
.QsiaUJcni iJndmiim, omn nom, i ace, mwj, i vqc,
garbijesu, garbijesi (garbisu, garbisi). — Rijcc
je tuda, all se ne zna odakle (tal. carabattolc,
crepundia?). — Od xvii tdjeka, a izmedu rjec-
nika u 3Iikajinu (garbis, praporac ,tintinnabulum')
gdje naj pjrije dolazi i m StuUcevu (garbijes, a. iz
Mikajina i garbis ,crepitaculum, tintinnabulum').
Garbijese macki privezat'. (D). Poslov. danic. 22.
Kokotu pristaAU garbijese a sokolu huhor. (Z).
47. i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GAEBIJES AC, garbijesca, m. vidi garbjesic.
GAEBI.JESAK, garbijeska, 7n. vidi garbjesic.
GAEBIJEZ, m. vidi garbijes. — Samo ii Be-
linu rjecniku (garbijezi ,crei)undia').
GAEBIN, garbina, m. africus, vjetar jugoza-
padni, tal. garbino. — isporedi grbin, garbun.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^i)iu
(garbin, vjetar ,africus') gdje naj prije dolazi, u
Belinu 48b, n Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u
StuUcevu, u Vukovu (s dodatkom da se govori u
Dubrovniku). Da slobod vitru garbinu da puse.
A. Vita|ic, ist. 252. Garbin |uti, koji more do
dna muti. Nar. posl. vuk. 40.
GAEBJESIC, m. dem. garbijes. • — U StuUcevu
rjecniku (,crepitacillum') u kojem ima s istijem
znacenem i garbijesac i garbijesak.
GxIeBOC, to. vidi garbac. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. Garboc, Nasturtium officinale
EBr. (M. Vodopic, I. Kuzmic). B. Sulek, im. 85.
GAEBOK, TO. vidi garbac. Garbok, agretto (po
starijem rukopisu), nasturtio acquat. (I. Kuzmic),
Nastui'tium officinale EBr. B. Sulek, im. 85.
GAEBUN, m. vidi garbin. — U jednoga pisca
XV vijeka. Dimajuci garbun jidrom paha. M.
Marulic 56.
GAECA, /. Dipsacus fullonum L., vidi grza.
— U Sulekovu imeniku 85 po starijem rukopi-
sima, ali je svct prilika da treha citati garza Hi
grza.
GAECAEIJA (Hi Gar^arija '?) , /. ime neka-
kovom drustvu, koje je u Dubrovniku xvi vijeka
glumilo i sprav^alo maskarate i drukcije se ve-
selilo u poklade. ■ — Bez sumne tuda rijec. Ja
vas poznavain, vi ste Garcarija, velike ti smijehe
i vi njegda cinaliote o pokladijeh. M. Drzic 178.
GAECATUEA, /. vidi grzatura.
GAECIN, m. ime psu. — JJ nase vrijeme n
Lici. J. Bog-danovic.
GAECICA, /. ime mjestu. — xiv vijeka i u
Danicicevu rjecniku: ,Gari>cica', selu je Eijeca-
nima isla meda ,na Gartcicu" (Glasn. 15, 280
god. 1348?). cf. Gartcice. 3, 576.
GAECICE, /. pi. ime mjestu. — xiv vijeka i
u Danicicevu rjecniku : ,Garbcice', selu je Eadesi
isla meda ,po srede Gartcict' (Glasn. 15, 281
god. 1348?). mislim da je isto selo koje se pise
i ,Gari.cica'. 3, 576.
GAECIC, m. va\a da ime brdu u Crnoj Gori.
Zbor zborile u Garcicu vile. Pjfv. crn. 66^. Ono
vide od Garcica "vila. 301''.
GAECIN, m. ime mj est ima. a) selo u hrvatsko-
slavonskoj krajini u okrugu brodskom. Eazdije].
kr. 13. — pomine se od xvni vijeka. Odonud
na . . . Andrijevce, Sapcu, Garcin, Triianc, . . .
M. A. Eejkovic, sat. H2b. — b) selo u Barani.
Sem. prav. 1878. 40.
1. GAEDA, /. /remc. garde, slraza. — U p)jesmi
crnogorskoj nasega vremena. Za to sam te sevom
ucinio, da ti s mojom gardom komandiras ; Lrze
da si U9- po|e Cetine, da prgd g-tu'dom budes u
1. GAEDA
106
GAREVCI
Grahovo. Nar. pjes. vuk. 5, 321. Evo tebi ,a:ardo
sest stotina. 5, 325.
2. GAEDA, /. u VuJcovH rjecniku- zagrada u
Dunavu gdje se morune hvataju (od Poreca doje).
3. GAEDA, /. euzomon. B. Sulek, im. 85 (jxi
zhirci 0. Vujicica iz Bosne). — isporedi grda.
GAEDAN, m. Cardamine pratensis L., vodenl
(jarhac, od latinske rijeci. — if SuleJcovu imenikti :
Gardan, cardamo, nasturzio (po rukopisu xviii
vijeka) , Cardamine pratensis L. Gardan divji,
talapis, iberida, carduus, nasturcium (po ri(kopisn
XV vijeka), Cardamine pratensis L. 85.
GAEDASANE, n. djelo kojijem se garda§a. —
U Mika]inu rjecniku sa starijim oblikom gar-
dasanje.
GAEDAsAE, gardasara, m. covjek koji gar-
dasa. — U Mika]inn rjecniku : ,carminarius, car-
minator'.
GAEDASATI, gardasam, impf. vidi gargasati,
tal. scardassare. — U 3Iika}inu rjecniku (gar-
dasati, razcesjati vunu ,carmino') i u Stiilicevu
(iz Mikalina).
GAEDASAVICA, /. zensko cejade sto (jar dam.
— U 31ikajinu ijecniku: ,carminatrix , carmi-
naria'.
GAEDASE, /. _p/. vidi gargaca. — U Mika-
jinu rjecniku: gardase, grebeni za vunu ,pecten
lanarius'; i u nase vrijeme u hrvatskom j^rimorju.
T. Afric.
GAEDASEVIC, m. pirezime. — U narodnijem
pjesmama nasega vremena. Onda rece Garda-
sevic Vule. Nar. pjes. vuk. 4, 29. Bu|ubasi Gar-
dasevic Midu. Ogled, sr. 401.
GAEDASICA, /. gargaca, vidi gardasati. — V
oulekovu rjec)iiku (,kammelkam m ') .
GAEDASICITI, gardasicim, impf. gargasati, vidi
gardasati. — U Oulekovu rjecniku (,kammeln').
GAEDELAC, gardelca, m. vidi gardelic. — li
narodnoj pjesnii istranskoj nasega vremena (s kaj-
kav.skijem oblikom gardelec). Pospi, pospi va
zibcici svojoj, kot gardelec va gajbici svojoj. Nar.
pjes. istr. 4, 18. Gardelcu je tribi prosa i vo-
dice. 4, 18.
GAEDELIC, m. Fringilla carduelis L., ces{ikar,
ces}ugar, od tal. cardollo, cardellino, mlet. gar-
delin. — isporedi gardelac. — U jednoga pisca
cakavca xvi vijeka. (Cujase) ouamo gardolice zu-
bereci. P. Zoranic 68^'.
GAEDENAO, gardoiiala, m. vidi kardinao. —
XVI i XVII vijeka. Ni papi ni gardenalom. Zborn.
50''. Imase brata gardenala. M. Divkovic, nauk.
304a. Papu, gardenale i svo redovnike. P. I'o-
silovic, nasi. 171*.
GAEDINALAD, m. vidi gardinalstvo, lal. mlet.
gardinalado. — If rukopisu cakavskom xvi ^vi-
jeka. Jerolim povrze od (sebe) gardinalad. Ziv.
jer. star. 1, 229.
GAEDINALSKI, adJ. koji pripada gardina-
lima. — XVI vijeka. Ua biido nosil gardinalski
klobuk. Transit. 282.
GAEDINALSTVO , n. cast gardinala. — U
pisca XVI II vijeka. U vrime svoga gardinalstva.
M. Zoricic, osm. viii.
GAEDINAO, gardindla, m. vidi kardinao. —
Od XV do xviii vijeka. Sluzeci gardinala. Moii.
Croat. 179. (1199). Pa])i josco i gardiiiali. AT. Ma-
mlic .302. Svot ntar posla jednoga gardinala.
Duk|anin 14. Gardinal crikvo riinsko. Transit. 4.
posla mu susristi ga cetiri gardinalo, K, Pejki<!'
64. BiA^si priminuo jedan gardinal. M. Zoricic,
zrc. 195. Gardino, koji se zove veliki pokornicar.
Ant. Kadci6 376.
GAEDINIC, m. Mjrricaria germanica Desf., neka
bi(ka, metlika, metlikovina, metjica. — U Sule-
koini imeniku po rukopisu xviii vijeka: Gardinid
(gardiriz), tamarice, mirica, Myricaria german.
Desf. 85.
GAEDINOVAC, Gardinovca, m. selo u Me-
ctumurju. (kajkavski) Gardinovec. Schem. zagr.
1875. 136.
GAEDINOVCI, VI. pi. selo u Backoj. Sem.
prav. 1878. 28.
1. GAEDIJN, gardiina, m. Cynara scolymus
L., isporedi dragusica, kardun, articok, tal. car-
done. — Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem
padezima, osim nom. i ace. sing, i voc. gardiine,
garduni. — U Stulicevu rjecniku (,cinara, carduus
sativus') i u Vukovu (,carduus sativus' s do-
datkom da se govori u Dubrovniku). I u Sule-
kovu imeniku (po starijem dubrovackijem ruko-
pisima) gdje ima i drugo znacene (garbac): Na-
sturtium officinale EBr. (Visiani). 85.
2. GAEDUN, m. ime musko. — xiii vijeka (u
latinskijem spomenicima) . ,Ab altera j^arte Gardun
filio Gordun'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 125. (1260).
,Comes Gardun'. 1, 243. (1299).
3. GAEDUN, m. ime mjestima u Dalmaciji. a)
selo u sinskom kotaru blizu Vojnica. Schem. spalat.
1862. 11. — b) kao da je brdo u Policima u
spletskom kotaru xv vijeka. Metina pod Gardun.
Stat. po|. ark. 5, 309.
GAEDUNAC, gardunca, m. vidi gardunic. —
slabo pouzdano.
GAEDUNCAC, garduncca. m. dem. gardunac.
— U Stulicevu rjecniku u kojem ima s istijem
znaccnem i garduncic. — oboje nepoiizdano.
GAEDUNCIC, m. vidi garduncac.
GAEDUNIC, m. dem. gardun. — U Stulicevu
rjecniku u kojem ima i gardunac s istijem zna-
cenem.
GAEDTJNISTE, n. mjesto gdje su posadeni
garduni. — C/ Stulicevu rjecniku. — slabo po-
uzdano.
GAEDUNISTVO, n. vidi garduniste. — U Stu-
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano.
GAEE, /. pi. ime mjestima. a) selo u Bosni u
okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 148. — b) dva
sela u Srbiji u okruqu niskom. M. D. Milidevic,
kra}. srb. 118. 120.
GAEENE, n. djelo kojijem se gari. — U Vu-
kovu rjecniku.
GAEE§, m. ime (crnom?) jarcu. F. Kurelac,
dom. ziv. 38. — vidi 1. gar. — Jedan pisac na-
sega vremena^ zove tako neke bubice. Anthracius
Stev. J. K. Sloser, faun. korn. 546. Anthracias
Steph. 553.
GAEESA, /. ime (crnijem?) domacijem zivo-
tinama. — vidi 1. gar. a) kozi. J. Bogdanovi6.
F. Kurelac, dom. ziv. 58. — b) psu. F. Kurelac,
dom. ziv. 45.
GAEESICA, /. ime kozi. F. Kurelac, doiii. ziv.
38. — dem. garcsa.
GAEESNICA,/. dva sela n Hrvatskoj u podzu-
paniji bjelovarskoj. Garesnica / GaroSnica gorna.
Proglod! 81.
GAEE VAC, Garovca. m. srlo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 144.
GAREVCI, Garevaca, m. pi. dva sela u Bosni
GAREVCI
107
GARTBI^A
u oJcrugu hanoluckom. Garevci cloni i gorni.
Statist, bosn. 88.
GAEEVI, m. pi. mjesto u Srbiji u oJcrugic ja-
godinskom. Livada u Garevima. Sr. nov. 1866. 447.
GAREVIC, m. prezime. — U rulcopisii -kxu
vijeka. 5 fj^eta) dbsti jego (kneza Lazara) na
Ugre (uda se) za GarevicemB za CelisemE.. Glasn.
32, 271. (1634). — vidi Zagarevic.
GAREVICA, /. twe mjestima. a) u pisca xviii
vijeka selo u Hrvatskoj (Garesnica?). Iz Slavo-
nije predemo u Horvatsku i nedaleko od Gare-
vice dodemo k domu i bratiji mojega druga. D.
Obradovic, basu. 321. Neki Dijonisije Horva-
canin iz Garevice rodom. ziv. 94. — h) ime pla-
ninama. aa) u Srbiji blizu manastira Vojavce (u
okrugu kragujevackom). Iznad manastira je brdo-
ravan ,Garevica'. M. D. Milicevic, srb. 232. —
bb) u narodnoj pjesmi nasega vremena nekakvn
gora, i u Vukovu rjecniku (planina). U zelenoj
gori Garevici. Nar. pjes. vuk. 2, 77. Garevice,
zelena goriee ! 2, 78.
1. GAREVINA, /. vidi 1. gar. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku (vide gar, 1, 2). Obo-
jicu dece omrcise garevinom zem|anoga lonca.
V. Vrcevic, niz. 74.
2. GAREVINA, /. ime mjestima. a) selo u Sr-
biji u okrugu krusevackom. K. Jovanovic 126.
— b) mjesto u Srbiji u okrugu kragujevackom.
isporedi Garevine. Niva u Garevini. Sr. nov.
1875. 652.
GAREVINE, f. pi. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugu kragujevackom. Niva u Garevinama. Sr.
nov. 1873. 895. — b) u okrugu smederevskom.
1874. 299.
GAREVO, n. ime mjestima. a) selo u Heree-
govini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 232.
— b) selo u Srbiji u okrugu pozarevackom. K.
Jovano\'ic 140.
GAREZ, m.. vidi garaz. — U nase vrijeme u
Lici. ,Ta su dvojica vavijek u nekom garezu'.
,T6 dvije knee vavijek zivu u nekom garezu'.
,Negova ce|ad vavijek su u garezu'. J. Bogda-
novic.
GAREZ, m. vidi 1. gar i gare^-ina. — U je-
dnoga pisca nasega vremena. Namazu ga malo
garezem izmedu obrva i po celu. M. D. Milioevic,
ziv. srb. 1, 104.
GARGA, /. vidi gargaca. — U Sulekovu rjec-
niku (,krampel').
GARGAGA, /. carmen, sprava kojom se cesja
(garga, gargasa) vuna. — isporedi gargasa, garga.
— Akc. se mijena u gen. pi. gargaca. — U Vu-
kovu rjecniku.
GARGALAC, m. covjek koji garga, gargasar.
— U Sulekovu rjecniku (,krampler').
GARGALO, n. masina kojom se garga, gar-
gasa. — U Sulekovu rjecniku (,krampelmaschine').
GARGACA, /. zensko cejade sto garga, gar-
gasalica. — U Sulekovu rjecniku (,kramplerin').
GARGANE, n. djelo kojijem se garga. — U
Vukovu rjecniku.
GARGASA, /. vidi gargaca. — Akc. se mijena
u gen. pi. gargasa. — Od xviii vijeka a izmedu
rjecnika u Belinu (,pecten lanaris' 649'') gdje naj
prije dolazi, u Stulicevu (,carmen' s dodatkom
da je uzeto iz Bclina), u Voltigijinu (,scardassa,
scardassiera' ,hechel'), u Vukovu. — Obicnije u
mnozini. Aja! to no va|a ciganskih gargasa. M.
Pavlinovic, razl. spis. 393. — Ovako se zove i
nekakva morska sko(ka (u Vranici blizu Spleta).
L, Zore, rib. ark, 10, 343.
GARGASALAC, gargasaoca, m. vidi gargasar.
— U Stulicevu rjecniku (u kojem grijeskom iina
i gargasaoc).
GARGASALICA, /. vidi gargasa}a. — U Be-
linu rjecniku 649'^, u Bjelostjencevu 1, 2383', u
Stulicevu.
GARGASA]^A, /. carminatrix, zensko ce],ade
sto gargasa. — U nase vrijeme u Dobroselu u
hrvatskoj krajini. M. Medic.
GARGASANE, n. djelo kojijem se gargaca. —
U Belinu rjecniku (sa starijim oblikom garga-
sanje 649^), u Stulicevu, u Vukovu.
GARGASAONICA, /. vidi gargasa|a. — TJ Stu-
licevu rjecniku. — Nepouzdano radi znacena.
GARGASAONIK, m. vidi gargasar. — TJ Stu-
licevu rjecniku. — slabo pouzdano.
GARGASAR, gargasara, m. carminator, covjek
sto gargasa. — Akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. sing, i voe. gar-
gasaru, gargasari. — U Belinu rjecniku 649^ i
u Stulicevu.
GARGASARICA, /. vidi gargasa}a. — Samo
u Stulicevu rjecniku.
GARGASARSKI, adj. koji pripada gargasa-
rima. Unuci trgovacki, gargasarski. M. Pavli-
novic, rad. 76.
GARGASATI, gargasam, impf. carminare, ce-
sjati osobitom spravom (gargacom) vunu (koja
se prije toga samijem rulcama Hi drukcije na
prosto rasces}ala). — Akc. se mijena ii praes.
1 i 2 p)l. gargasamo, gargasate, u aor. 2 i 3 sing.
gargasa, u part, praet. act. gargasao, gargasala,
■u part, praet. pass, gargasan. — Postaje od sta-
rijega oblika gardasati. — Od xviii vijeka po za-
padnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Belinu
649'J, u Voltigijinu, n Stulicevu, u Vukovu (s do-
datkom da se govori u Dalmaciji).
GARGASAV, adj. koji se maze gargasati. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
GARGASA VAC, gargasavca, m. vidi gargasar.
— Samo u Stulicevu rjecniku.
GARGASA VIC A, /. vidi gargasa|a. — Samo
■u Stulicevu rjecniku.
GARGATA, m. u zagoneci. U nasega Gargate
oko tila opute. odgonet^aj : cekrk. Nar. zag. nov.
236.
GARGATI, gargam, i/?yj/. yicZt gargasati. — U
Vukovu rjecniku gdje stoji ^da je Vuk cuo ovu
rijec u Bubrovniku; i u Sulekovu (,krampebi').
GARGIJA, /. tur. qargy, kojyje. D. Popo\-ic,
tur. rec. glasn. 59, 65.
GARGOC-, GARGOT-, vidi grgoc-, grgot-.
GARGUZ, garguza, m. u Vukovu rjecniku:
Sijaci tako zovu onoga koji ne govori (kao oni)
jlijepo', nego ,lepo'.
GARI, m. pi. ime selima. a) u Srbiji u okrugii
krusevackom. K. Jovanovic 128. — b) u Backoj.
Sem. prav. 1878. 29.
GARIB, gariba, m. u Vukovu rjecniku bez zna-
cena s dodatkom. da se govori u Sarajevu; ja-
macno je arap. gharib, tur. garib, (kao adj.) cudan,
(kao supst.) tudinac. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena kao da je tursko ime musko. Ja
cu ici svom Garibu, nek me Garib razgovori.
Nar. pjes. vuk. 1, 376.
GARIBIl^A, /. vidi karabinka i garabi|. — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. Garibi}e pu§ke
potprasujte; va}a, braco, docekati Turke na sa-
rene puske garibi|e. Nar. jjjes. vuk. 4, 228.
1. GAEICA
108
GAEOFAO
1. GAEICA, /. hne over. F. Kurelac, doni. ziv.
32. — U jednoga pisca nasega vrcmena kao hne
nrkoj bubici: Garica, Anthocomus Er. I. K.
Sloser, faun. korn. 465. 469.
2. GAEICA, /. ime mjestima. a) selo na otoku
Krkii. Schem. vegl. 1876. 14. — b) mjesto u Sr-
biji u okruqu smederevskom. Zem]a u Garici.
Sr. nov. 1874. 133.
GAEICE, /. pi. wjesto u Srbiji u okriigu kra-
gujevackom. — isporedi 2. Garica, b). ISIiva u Ga-
ricama. Sr. nov. 1871. 434.
1. GAEIC, VI. a) prezime. — ?f nase vrijeme.
Maksim Garic. Eat. 410. — b) ime mjestima u
Srbiji. aa) selo u okrugu toplickom. Sr. nov.
1879. 176. — bb) injesto u okrugu kragiijevackom.
Niva u Garicu. Sr. nov. 1875. 82.
GAEICI, m. pi. selo n Bosni n okrugu bano-
luckom. Statist, bosn. 70.
GAEIFUL, m. vidi karanfil, tal. inlet, garofolo.
— Od XVIII vijeka (vidi kod bj) u Dalniaciji. a)
Dianthns L. — ^^ Sulekovu imeniku: Gariful,
Diantlms L. (Lambl.), v. Garofal. Gariful pi-
tomi, garofano aoomatico, (ocito grijeskom) Eu-
genia carj'ojjhyllata Thunb. 85. — b) Eugenia
caryophyllata Thunb. Uzmi od oraa jezgru i ga-
rifula. J. Vladmirovic 40.
GAEIJOFILATA, /. iieka bi^ka, mitrovica, bla-
zenak, zecja stupa, tal. gariofilata (korijen joj
mirise kao karanfil). Garijofilata, eariofilata fpo
rukojnsu xv vijeka), Geum urbanum L. B. Sulek,
im. 85.^
1. GAEILO, m. ime ovnu. — vidi 1. gar. —
U nasc vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
2. GAEILO, n. cadava boja, mast. — vidi 1.
gar. — TJ Sulckovti rjecniku (,russbraun; I'uss-
farbe'). — Ista rijec ima i u jednoga pisca xviii
vijeka i mozebiti s istijem znacenem,; ali je veca
2)rilika da znaci sto i 1. gar, garevina: Ime cemo
ugasiti i s garilom pocrniti. A. J. Knezovic,
vers. 49a.
1. GAEIN, garina, m. ime ovnu. — vidi 1. gar.
F. Kurelac, dom. ziv. 32. u Lici. V. Arsenijevic.
2. GAEIN, adj. koji pripada gari (ovci). —
V Vukovu rjecniku.
GAEINE, n. selo u Srbiji u okrugu vraiiskom.
Sr. nov^ 1879. 176.
GAEISTE, n. mjesto gdje je izgorjela jcdna
Hi vise kuca. — isporedi ogoreliste. — Od gorjeti,
vidi i 1. gar. — Od xvi vijeka (vidi pri kraju),
a izmedu rjccnika u Stulicevu (,incendii locus')
i u Vukovu (,die brandstiitte' ,area domus defla-
gratae'). A ja, sine, kukam na garigtu. Nar. pjes.
vuk. 2, 267. Staje bje.se — postase garista ! Osvetn.
4, 32. — U Dubrovniku je ime I'lekoj ulici, i to
od XVI vijeka: U one starezi s Garista. M. Drzic
45. Svrati se u Sentajo na Gariste. 132.
GAEISTVO, n. vidi gariste. — U Stulicevu
rjecniku. — sasma nepouzdano.
GAEITI, gariin, im])f. postaje od 1. gar.
a. mrciti (garevinom, cadom) ; crniti. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecniku u Stulicevu (,nigro
colore inlicero') i u Vukovu: J. ,russig machon'
jfiiligino donigraro'. 2. u pje.smi: Garila ga mrka
iiiuisnica (Nar. pjos. vuk. 3, 155. 158) ,machto
ihn schwarz' ,nigrabat'. Dim i prasina gari ill.
M. Pnvlinovic, rad. 28. — Sa so, rejlcksivno, u
pn-Hcsrtiom smislu: brinuti se, truditi se, muciti
sr (isj)orrdi garjatiti): ,Sta se garis boz nuzde?'
■a Dobroselu u hrvatsknj krajini. M. Medic.
b. u Moci so kaJco ,i,'!irit,i zoiii|u*, kad so suma,
slama itd, zapali na zuiuji, du bi so time kao
pognojila. ,Josi li progario zem|u?' V. Bogisic,
nar. pjes. 390'^.
GAEITULA, /. vazmeni ki-uli. na Hvaru. Slo-
viuac. 1880. 389. — Rijec tuda, zar od tal. ga-
ritta '?
GAEJAK, m. selo u Dalmaciji u kotaru sin-
skom. Eepert. 1872. 40.
GAEJATITI, garjatim, impf. brinuti se. ,0n
garjati za nu'. ^^ iJobroselu u lirvatskoj krajini.
M. Medic. — vidi kod gariti, a.
GAEJET, m. vidi gairet. Pa udari sa cetiri
strane merhametom boga jedinoga i garjeta cara
cestitoga. Nar. pjcs. kras. 1, 68 — 69. Malko se
prepade al' ipak dade srcu garjet. Nar. prip. bos.
1, 16.
GAELICA, /. vidi 5. galica. Galica, gai-lica,
u Dalmaciji: crna mast ili cakleno cniilo. D. Po-
povic, poznav. rob. 96.
GAEMA, /. naravan procijep izmedu dvije liridi
na morskoj obali. na Braeu. A. Ostojic.
GAENO, m. ime mjestu. — xiv vijeka i tt Da-
niciccvu rjecniku: ,GarLuo', selima izmedu Mo-
rave i Ivucajine koja je car Lazar dao Eavanici
isla je meda ,preko Garnoga na Dalakiju' (Mon.
serb. 197 god. 1381). u Srpskom I^etopisu 1847.
IV. 49 stoji ,Gornoga'.
GAENUTI, garnem, pf. udariti. — Bice po-
stalo ujedno od darnuti i gurnuti. — U nase vri-
jeme i u Vukovu rjecniku. Garuu sarca sjajnom
bakraclijom. Pjev. crn. 161*'.
GAEOFAL, vidi garofao.
GAEOFALAC, garofaoca, m. vidi garofalak.
GAEOFALAK, garofaoka, m. dem. garofao. —
— -1- u svijem oblicima (na kraju sloga) mijena
se na o, osini nom. i ace. sing, i gen. pi. garo-
falaka. • — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu: garofalak, (po dubrovackom govoru) ga-
rofoka ,garofano, dim.' ,caiyopliyllus' 338a, i u
Stulicevu (,parvum caryophillon' ; ima i garofalac
s istijem znacenem). Ma ces ti moj garofalak,
ruzica, moj razgovorak bit u pustini. M. Drzic 134.
GAEOFALCIC, w. dem. garofalak. vidi garo-
falic.
GAEOFALIC, m. dem. garofao. a) Dianthus
L. — u Sulekovu iineniku, a izmedu rjecnika u
Belinu (jCaryoj^liyllus', diminutivo 338a) i n Stuli-
cevu (,parvum caryophillon'). Garofalcic (odakle?),
garofalak (StuUi), garofalic, garofano (Skurla),
garofalo aromatico (po starijem rukojjisima), Dian-
thus caryo})hyllus L. Garofalic divji, I^ianthus
L. (Vodopic). 15. Sulok, im. 85. — b) Eugenia
car\-ophy]lata Thunb., vidi karanfi6. — u Be-
linu rjecniku (,garofano, sorte di aromato' ,caryo-
])hyllus' 338'»), i u nase vrijeme u Dubrovniku.
1\ J?udmani.
GAEOFAN, garofdna, m. vidi karanfil, tal.
garofano. — Od xvii vijeka (vidi kod b)). a)
Dianthus L. — u liaise vrijeme i u Vukovu rjec-
niku. Povrli poja rana garofana. Nar. pjes. vuk.
1, 39. O sokole, moj sokole! no leti mi uz pro-
zoro, ne lomi mi garofano. 1, 194. (u gornem
primorju). Garofan, Dianthus caryoiihylhis L.
li. Sulek, im. 85. — b) Eugenia caryophyllata
Thunb., vidi karanfii. Gdi je stajao i)apar ili
kanola ili garofani. M. Eadnic 298". Xaranflci,
kazii se u Dalmaciji garofani. D. I'opovic, poznav.
rob. 258.
GAEOFAO, garofala, m. vidi karanfil, tal. mlet.
garofalo. — -o stoji u nom. i ace. sing. mj. 1,
ali tie na mjesta i ovo uzdrialo, — Od xvi vijeka.
GAEOFAO
109
GASILO
a) Dianthus L. — izmed^u rjecnika u Mikajinu
(garofao kod garufal), ii Belinu (garofal. garofao
,garofaiio, fiore noto' ,caryopliyllus' 338^), h Stu-
licevu (garofal, garofao, v. karanfil). Ona s mla-
dicem kako garofao. M. Drzic 165. Garofal, saxi-
fraga minor, gariofilus (/jo rnkopisu xv vijeka),
garofano (Skurla, Sab}ar), caryophj^llus (Stulli),
(grijeskom) Eugenia caryophyllata Thunb.^ Ga-
rofao, garofo, Dianthus caryophyllus L. B. Sulek,
im. 85. — b) Tagetes patula L., konavlanin, ka-
difica, fratrici. Garofal zuti, ^ garofano indiano
(Skurla), Tagetes patula L. B. Sulek, im. 85. — c)
Eugenia caryophyllata Thunb., vidi karanfic. —
u Mikalinu rjecniku (garofal, garofao, specije
,cariophyllus aromaticus') i a VoUigijinii (ga-
rofal, garofao , garofano' ,gewiirznelke').
GAEOFILIO, m. vidi garofao i garofalic. Ga-
rofan, garofao, garofilic (iz Bpsne. O. Vujicic),
Dianthus carj'ophyllus L. B. Sulek, im. 85.
GAEOFI^E, n. vidi karaniil i garofao. — U
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku s dodatkoni
da se govori u Boci. Jednu sofu erven' garofija.
Nar. pjes. vuk. 1, 397. (od Diibrovnika).
GA-EOFUO (garoful), garofula, m. vidi karanfil
i garofao, tal. mlet. garofolo. Zeleni garoful na
sredi jimiti. Nar. pjes. istr. 2, 138. Na Franu je
zrasla kita ruzmarina ; na lipoj Lijani garoful
trigrani. Nar. pjes. mikul. 159. Ona mu pokaze
garoful. Nar. prip. mikul. 17. Garoful, garofuo
(po rukopisii xviii vijeka), gariofilata, 1. Dian-
thus L. ; 2. Dianthus caryophyllus L. (na Cresu) ;
3. Eugenia caryophyllata ThiTub. (po rukopisu
XVIII vijeka). Garoful divji, Dianthus silv. L.
B. Sulek, im. 86.
GAEONA, m. ime crnom volu. — isporedi ga-
lona. F. Kurelac, dom. ziv. 24. J. Bogdanovic.
V. Arsenijevic. M. Medic. — vidi 1. gar.
gA-EOPALAK, vidi garofalak. — xvi vijeka.
Kuda mi vodis moje hraiienje, moju perlu, moj
bosil, moj garopalak? M. Drzic 33.
GAEOSA, /. iyne crnoj kriiiaci. — U Srijenm.
M. Medic. — vidi 1. gar.
GAEOV, gar6va, m. ime crnom psu. — vidi
1. gar. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem p)adezima, osim nom. sing., voc. : garove,
garovi, gen. pi. gar6va. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu i it Vukovu. Linac
veli: Garov laje. V. Dosen 256*. Kovac imadase
nagojena garova. D. Obradovic, basn. 201. Nikcev
ih je garov docekao. Ogled, sr. 120. Nema lova
bez staroga garova. Nar. posl. vuk. 203. Cuvaj
se da ne povuces garova za rep. 350. Garov.
F. Kurelac, dom. ziv. 45.
GAEOVA, /. ime crnoj kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 24. J. Bogdanovic. M. Medi6. — vidi 1. gar.
GAEOVI, m.. pi. ime mjestima. a) selo u Srhiji
u Branicevu. — xiv vijeka. U Branicevu . . .
selo Garove (ace). Glasn. 24, 264—265. (1382).
— h) mjesto u Bosni hlizu Vrandaka. Druga
(vojska) lijovo Vepra neboticiia imade se na Ga-
rove naci, tud' ce bojna tuciti se krila, ako bili
u Vranduku Turci. Osvetn. 7, 28.
GAEOVl^EV, adj. koji pripada garovu. — U
Vukovu rjecniku.
GAESIiE BAEE, /. pi. mjesto u Srhiji u okrugu
sinederevskom. Sr. nov. 1861. 648.
GAESKI, adj. koji pripjada selu: a) Garima.
Garska (opstina). K. Jovanovic 128. — b) Ga-
rama. Putnici osobito kunu ,garske kuke' (u
selu Garama) kao svoje ,vecne muke'. M. D. Mi-
lidevic, s dun. 59.
GAEIJBINA, /. vidi karabinka. Garubine puske
potpz'asujte. Nar. pjes. vuk. 4, 440.
GAEUFAL, vidi garufao.
GAEUFALA, /. vidi garijofilata. — U Stuli-
cevu rjecniku (garufala, trava ,caryophilata') i
Ik Sulekovu imeniku : Garufala , caryophyllata
(Sab)ar), Geum urbanum L. 86.
GAEUFALIG , m. vidi garofalic. Garufalic
divji, Dianthus diutinus Kit. (na Cresu). B. Sulek,
im. 86.
GAEUFAO (garufal), yn. vidi karanfil i garofao.
— U Mikajinu rjecniku: garufal, garofao, ka-
ranfil, cvijet ,cariophyllus vernaculus, cariophyl-
lum, cyanus, leucojum'. — Na jednoni mjestu
XVI vijeka stoji bez drugoga a : Kaloper sa smiji,
garufii, vijole. M. Marulic 78.
GAEU^A, /. a) ime crnoj kravi. F. Kurelac,
dom. ziv. 24. — b) ime (crnoj?) macki. U ovom
selu nije slobodno ime ,macka' izustiti, vec macku
drugim imenom zovu, n. pr. kodela, saruja, ga-
ru|a. T. Kovacevic, bosn. 46.
GAEUSA, /. ime ovci. — vidi 1. gara. — Akc.
se mijena u gen. pi. garusa. — U Vukovu rjec-
niku. F. Kui'elac, dom. ziv. 63.
GAEVAN, m. vidi gavran.
GAEVANICI,^ m. pi. mjesto u Srhiji u okrugu
sinederevskom. Niva u Garvanici. Sr. nov. 1870. 768.
GAEVANOVAC, Garvanovca, m. mjesto u Sr-
hiji u okrugu kragujevackom. Zemja u Garva-
novcu. Sr. nov. 1873. 934.
GAEVANOV KAMEN, m. vis u Srhiji u kne-
zevackom okrugu. Glasn. 19, 299.
GAEVANUSA, /. oranica u gradiskoj pukov-
niji. I. Brlic.
GAEZA, /. vidi garda (I kao da nije stam-
parska pogreska). Udri, Duro, s garzom na ko-
nike. Nar. pjes. vuk. 5, 364. Kad udari garza
na koiiike. 5, 365.
GAS, m. (pliys. cliem.) tvar u koje cestice oti-
skuju jedna drugu tako da napuna prostor u
kojem je (n. p. vazduh, vodena para iid.) ; u ova-
kovo stane dolaze tvari s vece vrucine, a s mane
vrucine hivaju zitke Hi tvrde. — isporedi plin.
— Rijec tuda; u nase vrijeme pirimlena iz evro-
pejskijeh jezika. — U Sulekovu rjecniku (,gas').
— Obicno se ovako zove gas koji se gori radi
svjetlosti.
GASAN, gasna, adj. a) koji gasi. — najednom
mjestu XVII vijeka. Sunce gasnim nirakom za
cudo izginu. L T. Mrnavic 173. — h) koji pri-
pada gascnu. — u Sulekovu rjecniku (gasna pri-
prava ,feuerloschanstalt' ; gasni red .feueiiosch-
ordnung ; feuerordnung').
GASILAC, gasioca, m. covjek koji gasi (posar).
— isporedi gasitej. — U nase vrijeme u Sule-
kovu rjecniku (,feuerknecht ; loscher' ; gasioci
,loschmannschaft').
GASILACKI, adj. koji pripada gasiocima. —
U Parcicevu rjecniku.
GASILANA, /. u nase vrijeme u Zagrehu zove
se ovako zgruda gdje su sve sprave i drugo sto
treha za gasene pozara. — Rijec je (ne vele srecno)
nacinena od osnove gasil tohoznijem nastavkom
ana koji nije drugo nego pers. tur. hane, kuca.
GASILO, n. sprava kojom se gasi vatra, pozar.
— U Stulicevu rjecniku (,instrumentum igni ex-
tinguendo' s dodatkom da je rijec ruska) i u
Sulekovu (,feueiioschapparat ; loschmittel' ; gasila
,fouergerath ; feuerloschrequisiten ; loschgerath').
GASH^KA 110
GASil^KA, /. sprava kojom se gasi svijeca. — U '
Sulekovu rjecniku (,ausl6scher ; loschhorn'). I
GASITE]^, m. covjek koji gasi, tidi gasilac.
— U Sfidicevu rjecniku (,extmctor').
GASITEJ^AN, ^asite|na, adj. koji treha gasiti.
— U Stidicevu rjecniku (,extinguendus'). — ne-
pouzdano.
GASITE;^ICA, /. zensko cejade koje gasi. —
U Stulicevu rjecniku (,quae extinguit').
GASITI, gasim, inij)/. exstiiiguere, ciniti da
sto vece ne gori. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. gasah, u aor. 2 i 3 sing, gasi, m part,
praet. pass, gasen ; ii ostalijem je ohlicima onaki
kaki je u inf. — Bijec je praslavenska, isporedi
stslov. gasiti, rus. racHTL, ces. hasiti, j^'H- gasic.
— Po lit. gesti, gasnuti, gesyti, gesinti, gasiti,
snskr. ^-as, izmoriti se, zend. zah, gasnuti, indo-
evropejski je korijen ges (sa znacenem gasnuti);
cudnovat je vokal a u slavenskijem jezicima : kao
kauzalno ojacane prema e trebalo hi o (a potvr-
cteno je j)Osve kao kauzalno ojacane samo u la-
ziti, saditi jircnia lez, sed ; jjo ovome hi trebalo
da slavenski korijen od kojega postaje kauzalno
gasiti glasi zas mj. ges, aU mu nema potvrde
s ovijem znacenem), a s istijem vokalom ima i
gasnuti (koje vidi) prema cemu je gasiti kauzalni
glagol; istina, moze se pomisliti da je gasnuti
postalo kasnije od gasiti. — Izmedti rjecnika u
Belinu 349'>, u Voltigijinu, u Stulicevu, u Vu-
kovu (1. jloschen' ,restinguo': gasiti vatru, svi-
jecu, zedu; gasiti se ,ausloschen' ,extinguor': gasi
se svijeca, vatra).
a. aktivno. a) s pravijem znacenem kazanijem
sprijeda. an) ohjekat je ogan, vatra, plamen itd.
Vidi' sam razbiti tvrd kami kamenoni i plami
gasiti gorucim plamenoni. D. Barakovic, vil. 272.
Ti jesi rosa koja gasis ogan. P. Posilovic, nasi.
74*1. Ij|em ogaii gasit'. (D). Poslov. danic. 146.
Vrilo je ovo, koje vatru gasi. A. J. Knezovic 47.
— mctaforicki. Uzdrzane gasi vrucinu puotenije
giijelia. M. Eadnic 416i'. Sfgba nasi' silni ogan
koji mucno covjek gasi. J. Kavanin 350^^. Grisi
gase oni jDlamen od Jubavi. Ant. Kadcic 156.
— Muska glava kucni ogak glasi, devojacko ime
ogak gasi. V. Bogisic, zborn. 292. — hb) ohjekat
je ono sto je napa]eno te gori. Gorela je gora
tri dni i tri noci, dok je dogorela sokolu do
gnozda, soko gnezdo gasi, a devojku kune. Nar.
pjes. vuk. 1, 488. Usta starac babu trazit', bradu
zapali; stade momce Vjradu gasit', momu odvede.
1, 522. — amo spada i ovo: Gasiti ugjevje:
kad se za koga misli da je tu'ecen, onda mu ba-
jalica ,gasi ug)ev|e', t. j. zivo ug|ev|e baca u ne-
nacetu vodu namjenujuci na one za koje se misli
da su ga urekli, pa kod cijega imena ugjen jio-
tono, za onoga se misli da ga je urekao ; po torn
bolesnik od one vode u trijnit srkne i umije se
nome. Vuk, rjec. 83'^ Ko je vec prostrojen gase
mu ug)ev}e u vodi. M. D. Milicevi6, ziv. srb.
1, 105. — cc) ohjekat je (zivo) vapno; ,gasi se'
kad se polijeva vodom da izguhi zest in u. Niki
vodom gasi japno. D. Barakovic, vil. 56. Gasiti
vapno, krec ,kalk loschen'. u Sulekovu rjecniku
kod ,loschen'. — b) u prenesenom (metaforickom)
smislu, ohjekat moze biti nesto (i umna stvar) sto
nam se cini slicno ognu Hi sto uopce is])oredu-
jevio s ognem Hi po pos\edicama Hi po nacinu
postajana Hi nestajana Hi drukcije. aa) ohjekat
je zeda; mctafora je uzeta od toga sto s cega
(s vode) nestaje ogna, nestaje i zede. Nenasitnu
2edu gasi. P. Kanavelid, iv. 425. Da mu gasi
2edo silu. A. Vitajic"', ost. 199. ^edu gasi u zdoncu
dubokom. M. A. Kcjkovic, sat. L2i. Vise mojo
1. GASNUTI
glave ruzu usadite, snize moji nogu vodu izve-
dite: koje mlado prode, nek se ruzom kiti, koje L'
staro prode, neka zedu gasi. Nar. pjes. vuk. 1, 393.
— bb) , gasiti mast'. Neke domacice obicaj imaju
mast u vreme berbe, prede nego sto ga za pra-
v|ene poslastica kuvati pocnu, s pepelom gasiti,
da ga sladim naprave. P. Bolic, vinod. 2, 15.
— cc) ohjekat je gnev, lutina, mrzha, nemir uopce,
Hi stcihe koje sejavja kod (udi radi lutine, inrzne,
nemira itd. kao buna, rat itd. Gasiti |ubavju
omrazu. I. Ivanisevic 276. — Nu bih isk'o s dobrom
s prva nabunenje gasit' ovo. I. Gundulic 504.
Imamo gasiti karbe, psosti ... M. Eadnic 247^.
Duge rati pucne gasi. J. Kavanin 325^. Koja
mir cuva, nesklad gasi. F. Lastric, ned. 296.
Miri i gasi boj medu nasim pozudama bezrednim.
Ant. Kadcic 167. Gasiti bunu ,stillen' ,sedare'.
u Vukovu rjecniku 83'\ — amo spada i qvaj
primjer u kojem su ohjekat ce^ad uzhunena: Zive
i kraiiske puke uzgane gasi. J. Kavanin 262^.
— • dd) ohjekat je ze(a, i^ozuda itd. Pricestenje
gasi i davi pozude i pohlepe Mudne. A. Komu-
lovic 47. Ti jesi jedan oblak koji gasi nasa po-
ze]enja. P. Posilovic, nasi. 74'i. Gaseci poze|enja
svitovna i tilesna uzganja. F. Lastric, test. 254^.
— ee) ohjekat moze hiti koja mu drago umna
stvar; gasiti znaci sto i unistiti. Poceh ja ga-
siti tiho tuj nezgodu, ki se imah srditi, i zaliti
skodu. P. Hektorovic 26. Sava, sve vode od Ili-
rika grabeci ter ime im gaseci. F. Glavinic, cvit.
XV — XVI. Sa svime dvizemo i gasimo sve zle
obicaje. M. Bijankovic 158. I razbora gasi krjepos.
J. Kavanin 26=". Pak blud gasi zdrak razloga. 3 1^.
b. sa se, refleksivno Hi pasivno. Jere se (jubav)
i gasi i opet razgara. N. Dimitrovic 38. Onako
oda svud da se gnjev ugasi bozici, kako si plam
ovom vodom se gasi sad. F. Lukarevic 171. Hitrim
dubom svica velika gasi se. I. T. Mrnavic, osm.
92. Ne plamen goruci u tebi se gasi. V. An-
drijasevic, put. 31. Srzba bozja s kijeb se gasi.
A. Vita|ic, ost. 290. Ocuti, da mu se u srdcu
gasi necisto poze}ene. A. Kanizlic, utoc. 305. Da
se zestina srcbo bozje s vodom suza imade ga-
siti. E. Pavic, ogl. 24. One mrzine, one navid-
nosti, oni nemiri, kojijem se gasi jubav bratinska
a bude i goje neprijatojstva. I. M. Mattei 322.
Vatra se slamom ne gasi. Nar. posl. vuk. 32.
GASIV, adj. koji se moze gasiti. — Samo u
Stulicevu rjecniku (,qvii extingui potest').
GASLO, n. vidi geslo.
GASl^IV, adj. koji zaudara na gas. Gas|ivo
staklo, u komu je bio petrolej (narod ga zove
gas) , te udara. ,Ovo je staklo gasjivo ; imas
drugo?' S. Pelivanovic.
GASNIK, gasnika, m. a) kahao u gasilaca;
b) zakon, ure^.ha kod gascna (pozara). — U Sule-
kovu rjecniku (,feuerloscliordnung ; feuerordnung;
loschkiibel').
1. GASNUTI, gasnem, impf. exstingui, gasiti
se. — Bijec je star a, isporedi stslov. gasn.-^ti,
novosl. gasnoti, hug. gasmb s istijem znacenem.
— Ne moze se za cijelo kazati, jell gasiti (kao
kauzalni glagol) postalo 0(Z gasnuti; tome se pro-
tivi s jedne sirane sto ovoga zadnega glagola
nema u sjcverozapadnijem jezicima a s druge
sam vokal a (vidi /i;o(Z gasiti) ; moze biti da se je
gasnuti nacinilo od gasiti, posto je nestalo gla-
gola od kojega je gasiti (kao kauzalni glagol)
postalo. — U nasem je jeziku potvrdeno od xvi
vijeka, a izmedu rjeinika u Belinu (,incipere
extingui' 697''; ,paulatim confici' 221''; .languesco'
75a; ,ali'ecto' 42'') i u Stulicevu {flanguoscGro, ex-
tingui'). a) u pravom znacenu. Kaudjele nase
1. GASNUTI
111
G-AT
gasnu. N. Eanina 222^. Svetilniki nasi gasnu.
Antoii Dalm., iiov. test. 39. Svitiiaci nasi gasnu.
1. Bandulavic 253a. mat. 25, 8. Od ogna koji
gasuG. P. Ivanavelic, iv. 414. Oni ogaii cesto
staje, i u sirovili di'vih gasne. J. Kavanin 397'-'.
i u nase vrijeme u okolici dubrovackoj. ,Svijeca
gasne'. P. Budmani. — b) n prenescnom, meta-
forickom smislu. Pi'i drugomu gasne Apolo (sunce).
D. Bax'akovic, vil. 176. Otca ^^rema sinu gasne
^ubvena prav. I. T. Mrnavic, ist. 186. I plam
gasne tve |ubavi. A. Yitajic, ost. 223. Zrak od
slave vik ne gasne. I. Dordic, ben. 130. Me oci
gasnu od cvila. salt. 395. — 0 cejadetu, znaci
ginuti, ccznuti (cesto kod duhrovackijeh liisaca).
Gasne srdacce me kako cvit s rozom. S. Mencetic
145. Gasnuci (ja) ovakoj po malo po malo za
ures rajski tvoj, gizdava ma livalo. N. Najeskovic
2, 120. Vene, cezne, gasne, blidi. A. Cubranovic
153. I. Gundulic 135. 344. 464. Gorec kako suho
drvo ali jedna svica, gasnu, ceznu, blidu, kopnu,
i ginu vike. D. Eanina 105=^. Sfa je liegova
(onoga koji umire) misao obracena okolo prive-
like i priteske bolesti koju trpi. da nigda ne bi
taka, pokle vidi da malo po malo gasne. M. Orbin
73. Kad uza me, tebe vidim, gin em, gasnem,
treptim, blidim. G. Palmotic 2, 217. S kijeli u
muiah dusa gasne. P. Kanavelic, iv. 420.
2. GASNUTT, gasnem, imx>f. gasiti. — Na je-
dtiom mjestii xvii vijeka i u Voltigijinu rjecnikii
(,smorzare, spegnere' ,loschen'). Tko stav|a mu-
cane budalastomu, gasne srcbu. M. Eadnic 425^).
1. GASA, m. vidi Gaso. — Akc. se mijena u
voc. Gaso. D. Avramovic 213.
2. GASA, /. Svaki je seno provrcen po srijedi
kroz svu debeliiiu na dva mjesta i tuda se pro-
vlaci uza imenovana ,gasa'. Za tu gasu veziva
se tanki konop. L. Zore, rib. ark. 10, 354. —
tal. gascia.
GASATI, gasam, impf. gasiti. — D Stulicevii
rjecniku (v. gasiti s dodatkom da je uzeto iz ini-
sala). — sasma nepouzdano.
GASCE, Gasceta, n. vidi Gago. — U Dobro-
selu H hrvatskoj krajini. M. Medic.
GASCICA, /. vidi Gastica, a). ,Ko pije vodu
Gascicu, brzo lijega na dascicu'. M. Medic.
GASENE, n. djelo kojijem se gasi. — U Stu-
licevii i u Vitkovu rjecniku.
GASEV, adj. koji pripada Gasu. I Gasevu
glavu izgubiti. Ogled, sr. 138.
GASIC, m. prezime po ocu Gasi. — U nase
vrijeme. Nikole Gasica. Glasn. ii, 1, 45. (1808).
Jovan Gasic. Eat. 413.
GASINAC, Gasinca, m. mjesto u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Niva u Gasincu. Sr. nov. 1867. 308.
GASINCI, Gasinaca, m. pi. sclo u Slavoniji ti
pjodzupaniji dakovackoj. Pregled. 104.
GASINICA, /. niva u Srbiji u okrugu kruse-
vackotn. Sr. nov. 1875. 631.
GASKA, /. vidi 1. gacka. — Same u Stuli-
cevu rjecniku (gaska, gaskavina ,lutum, limus,
locus coenosus').
GASKAVINA, /. vidi gaska.
GASl^IIiA, /. drvo sto ne moze vatru da drzi,
nego se gasi i dimi. — U &ulckovu rjecniku
(,raucbholz') ; u Vukovu ima samo adj. gasJ.ikov.
GAS]^IXOV, adj. u Vukovu rjecniku: n. p.
drvo, t. j. koje se gasi, ne moze vatru da drzi,
kao n. p. vrbovina, joA^ovina, lipovina. — ispo-
redi gasjika.
GASNICA, /. ime mjestima. a) vidi Gastica, b).
Na Gasnici vise Gradiskoga. Osvetn. 5, 56. TJ
boju na Gasnici. T. Kovacevic, bosn. 127. — b)
mjesto u Srbiji u okrugu krusevackom. Sr. nov.
1873. 1109.
GASO, m. hyp. Gavrilo. — isporedi Gasa. —
Akc. se mijena u voc. Gaso. — U nase vrijeme
u Crnoj Gori: Od detica Popovica Gasa. Nar.
pjes. vuk. 5, 368. Kazi meni stogod za Gavrila,
de je mene Gaso poginuo. Ogled, sr. 141. — i u
Lici. V. Arsenijevic.
GASOV, adj. vidi Gasev. Tu nadose Gasovu
lirstinu. Ogled, sr. 141.
GASOVIC, III. jirezime po ocu Gasu. — U nase
vrijeme. M. D. MiliceAdc, srb. 672.
GASPA, ni. vidi Gaspo. — Akc. se mijena u
voc. Gaspo. — U nase vrijeme u Dalmaciji (gdje
je 710111. Gaspe, a voc. Gaspe). — U Parcicevu
rjecniku (Gaspe).
GASPAE, m. Gaspar, ime musko (po legendi
ime jednome od tri kraja). — Od xiv vijeka.
Gaspar Bribiran. Mon. croat. 2. (1309). GaSpara
Milostica. I. Gundulic 312. Tri one ki'a|e, t. j.
Gaspara, Melkijora i Boltizara. F. Glavinic, cvit.
415'). Nas komsija Gaspar. Nar. prip. vrc. 178.
GASPAECI, Gasparaca, m. pi. selo u Hrvatskoj
u podzupaniji dionickoj. Pregled. 11.
GASPAEIC, m. prezime, vidi Gasparovic. —
Od XVI vijeka. Tomas Gasparic. Mon. croat.
199. (1512) (na drugoin mjestn Gasparinic: Tomas
Gasparinic. 201 god. 1512). Scbem. zagr. 1875. 261.
GASPAEINIC, m. vidi Gasparic.
GASPAEOV, adj- koji pripada Gaspar u. Bog-
danskoga vojevodu , Gasparova namjesnika. I.
Gundulic 312.
GASPAEOVIC, m. prezime po ocu Gaspara.
— Od XVII vijeka (prvi put u latinskom spoine-
niku). , Jacobus Butina Gasparovich'. Ark. 2, 316.
(1657). Gasparovic. M. D. Milicevic, srb. 99. Sem.
srb. 1882. 202.
GASPE, m. vidi Gaspa.
GASPEE, in. vidi Gaspar. Ja Gasper S(a)n-
tizic. Mon. croat. 189. (1506).
GASPO, in. hyp. Gaspar. — isporedi Gaspa.
— Akc. se mijena u voc. Gaspo. — TJ nase vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani.
GASTICA, /. a) rijeka. u Vukovu rjecniku:
Gastica, Gascica, voda koja izvire u Sincu i u
Otoccu se razdje}uje na troje, pa se dvije lijove
otoke iza varosi sastaju i po torn ne daleko po-
nii'u i ispod zemje idu u more, a treca ide oko
brda podaleko i kod sela Brloga ponire. Nijemci
onu zovu ,Ga':ka-fluss', i oko ne po|e ,Gacko-feld'.
— b) selo u Bosni u okrugu banoluckom. Statist,
bosn. 76. — isporedi Gasnica.
GASTIE, m. u Vukovu rjecniku : nekakva trava
u Pastrovicima, i iz nega u Sulekovu imeniku. 86.
GAT, m. agger, saeptum, prvoje znacene: nasap
Hi plot Hi drugo sto cim se ne pusta da voda
nekuda udara. — isporedi gata. — S obllkom
gatt zenskoga roda rijec je praslavenska. ispo-
redi stslov. gati., rus. raTt, ces. bat', pol. gac. a)
sa znacenein kazanijem sprijeda. — od xvii vi-
jeka, a iziiicdu rjecnika u Mikajinu (gat, zaja-
zenje od vode ,aggeres , septum , substructio')
gdje naj prije dolazi , i u Stulicevu (,agger,
septum'). Podoban je reki, koja je svoj gat pro-
drla. J. Eajic, pouc. 2, 82. Male pukotine raz-
rusavaju plotiuu iliti gat. 3, 24. Tu jedno dete
od 11 ili 12 godina zapreze kone. i spustimo na
G-AT
112
GATAKSTVO
jednu grebju (gat) dugacku koja pregradila jednu
malu recicu. S. Tekelija. letop. 119, 39. i u Sule-
kovu rjecniku (,damm; wasserdamm ; wehrdamm')-
— b) u vodenice jarak kojijem se navraea voda
(umanena naspom). — u nase vrijeme i u Vii-
kovu rjecnikic: vide jaz, a kod ovoga stoji: ,(bei
der miihle) der ableitkanal neben dem wehr'
,canalis praeter molem, aqua rnole reducta'. Sutra-
dan su je nasli utopjenu u vodenicnom gatu
nezine matere. M. P. Sa23camn 1, 70. — c) nejasno
u jednom primjeru xvm vijeka; kao da znaci:
voda ill struja. Nagli poplav puka smina ki
Dunaju prem dogrusti, htec da loce krv svojih
sina, gat i nosi uda krna tja do kraji mora crna.
J. Kavaiiin 230='. — d) u hrdu iskopan jwdntni
za vino. — u Viikoim rjecniku: vide lagum 2
(kod ovoya je onako tumaceno) s dodatkom da se
f/ovori u JBarani. — e) ime mjestima. aa) selo n
Slavoniji u j)odzupaniji osijeckoj. Pregled. 100.
— hb) ravnica ii Befjafici (u Srbiji). J^. Stoja-
iiovic.
1. GAT A, /. vidi gat, a) ; ima i drwjo zna-
cene: mostic od jiletera. — U Bjelostjencevu rjec-
niku (,ponticulus vimineus stramine, 1. foeno coo-
pertus'. 2. gata ili zajazene potoka, zagateiie, uz-
drzeno vode ,se2)tum, agger per fluvium, 1. circa'.
3. gata melinska ,claustrum') i u Sfulicevu (,pon-
ticulus, aggellu.s vimineus stramine tectus'). —
I kao ime mjestima: a) selo u Dahnaciji u ko-
taru sp(etskoin.. Eepert. 1872. 30. — od xiv vijeka
(naj prije u latinskom spomeniku koji nije mladi
od XIV vijeka). ,Gatte'. Doc. hist. rac. 114. U
Gate kod svetoga Cubrijana. Ark. .5, 288. Men.
Croat. 73. (1450). U Gati. Stat. po),. ark. 5, 312.
(1664). u dva primjera u mnozini: Iz Gata. 311.
Iz Gat. 312._ (1662). — b) tri sela u Bosni u
okrugn bihackom. Gata. Statist, bosn. 104. Gata
pravoslavna i G. turska (oboje zajedno Gata goriia).
102.
2. GATA, /. hariolatio, conjoctura; praestigia,
<j,atatie; sijeri, mastanijc. — » Naciiieno od gatati.
— V Belinu rjecniku (,bagatclla, giuoco di mani
da far travedero' ,praestigia'. 124'') i u Skdicevu
((giuoclii di mano che sor2:)reiidono i spettatori'
,praestigia, hariolatio, conjectura'). — U duhro-
vackoj poslovici xviu vijeka nekakva igra: Na
strikiti i na gate (gen. sing., vidi kod na) hoce
se igrati. (Z). Poslov. danic. 66.
GATAC, gaca, yn. vidi gatalac. — U Belinu
(273a) i u Stulicevu rjeaiiku. — slabo pouzdano.
GATACANIN, m. vidi Gacanin. — U jednoga
pisca nasega vremena. Al' ostaco Turci, Tre-
binani a i Gatacani. Osvetii. 2, 113. A gori ga
prate Gatacani. 6, -59.
GATACKI, adj. koji pripada Gacku. — ispo-
redi gadacki. — Pustaje nastavkom Lsk-u od Gacko,
all je om shvaceno kao da bi trcbalo da glasi
Gatcko, te se c prerf t mijena na c, a mcdu t
i ctimecc se a. — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku. Od siroka poja gatackoga. Nar. pjos.
vuk. 4, 59. Neg ostali svi Gatacki Tiu-ci. 4, 436.
GATALAC, gataoca, m. covjek koji gata, ispo-
redi gatar, gatac, gatavac, gatato}. — Trcce -a-
stoji till negdasnrga u u nom. sing, i u gen. pi.
gAtaluca; u ostalijcni ga padezima nema, i tad
(kod stokaoaca) 1 mijena se na o. — Od xvii
vijeka, a izmeitu rjecnika u Belinu (gatalac, ga-
taoca .divinator' 273"; ,sortilogus- 397"^. 689i>), it
Voltigijinu (gatahic, gatalca), u Stulicevu (gatalac,
gatalca i grijeskom gataoc, gataoca). Caratanici,
bajalci, surkavci, gataoci. I. Anfiic, ogl. 70. Dusu,
koja so nasloni na carovniko i gataoce sgubidu.
F. Lastric, ned. 325. Ovo je gonetaiie jednoga
gatoca. D. Basic 87*^. Posici sve pogane idolske
misnike, gatalce, carovnike i vilenike. And. Kacic,
kor. 281. Vilenici i vilenice, visci i vistice, ca-
ratani, caratanice, obcinaoci, gataoci. M. Dobretic
202. Ovo mi je gatalac. Nar. prip. bos. 1, 27.
GATALDIC, m. vlasteosko prezime u Dubrov-
niku, tal. Ghetaldi. — isporedi Getaldic. — xii
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Gataltdicb). Bisbti
Gataltdict. Mon. serb. 7. (1100—1200).
GATALICA, /. a) zensko cejade koje gata. —
isporedi gatara, gatarica. — Od xvii vijeka, a
izmeda rjecnika u Belinu (,divinatrix' 273a'; kod
,sortilegus' 689*') i u Voltigijinu (,indovinatrice'
,wahrsagerinn'). Bajalico, gatalice ... I.. Ancic,
ogl. 46. Nije dobra gatalica. I. Velikanovic,
prik. 64. Stare babe gatalice. Nar. i>jes. petr.
1, 44. — b) u Vukovu rjeaiiku: kniga u kojoj
su kojekakve pripovijetko ili gatne ,ein unter-
haltungsbuch' ,liber venustior' (,als gegensatz von
kirchenbuch'). — u Sulckovu rjecniku (,marchen-
buch').
GATALISTE, u. oraculum, mjesto gdje se gata.
— U Sulekovu rjecniku (,orakel').
GATALO, m. covjek koji gata (ali s nekijem
preziranem) ; pa po tome covjek koji prica i iz-
mis}a i laze, vidi gatka, b). — TI Stulicevu rjec-
niku (uz gatalac) i u Vukovu (,der fabelhans'
,fabulator').
GATALOVIO, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
GATANE, n. djelo kojijem se gata. — Stariji
je oblik gatanje. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu, 273a. 689'', u Voltigijinu, u Stu-
licevu, u Vukovu. Kih poeti prizivahu na pomoc
gatanja al kantanja I'lih veras. M. Marulic 67.
Vsi o nem gatanje proricahu. Aleks. jag. star.
3, 283. Zabranuje caratarije, surkarije, bajana
i gatana svaka pod grih. F. Lastric, ned. 323.
Da nisi u gatane povirovao ? A. Kanizlic, bogo-
Jubn. 130. Zone koje mnogo gataju i gatahu
vjeruju. Vuk, ziv. 275. Gdje puk vjeruje u uroke
i mastu, tu se smijesa lijecei'ie s gatanem. 8. ^u-
bisa, prip. 92.
GATAR, gatara, m. vidi gatalac. — Ake. kaki
je u gen. takije u ostalijem padezima, osim nom.
sing, i voc. gataru i gatare, gatari. — U nase
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Nokakav car imao
kcer za koju mu nekakav gatar ili proi'ok kazo
da CG je ujesti zmija. Vuk, ziv. 219. Vracari,
zvjezdari, Haldoji i gatari. D. Danicic, dan. 4, 7.
Gatar muci, tajne kazat nece. Osvetn. 1, 65.
GATARA, /. vidi gatalica, a). — U Vukovu
rjecniku.
GATAREV, adij. koji pripada gataru. — ispo-
redi gatarov. — U Vukovu rjcHniku.
GATARICA, /. vidi gatalica, a). — U nase
vrijeme. M. Pavlinovic. J. Bogdanovic.
GATARICf, m. pi. selo u Bosni u okrugii trav-
nickom. Statist, bosn. 202.
GATARINA, /. placa gataru. — U Vukovu
rjecniku.
GATAROV, adj. vidi gatarev. — U V^tkovu
rjeiniku.
GATARSKI, a,dj. koji pripada gatarima. —
U j(dnoga jnsca nasega vremena. U kojima bi
bio duh vra^arski ili gatarski. D. Danicic, 3mojs.
20, 27. — I u Sulekovu rjecniku (,\valu'sagcrisch').
GATARSTVO, n. osobina onoga koji gata (ga-
tara), po kojoj gata. — U Sulekovu rjecniku
((Wahrsagegeisf).
GATATEJ^
113
GATNA
GATATE]^, 7)1. vidi gatalac. — Samo u Stu-
licevu rjecn iku.
GATATE^jAN , gatatejiia, adj. koji pripada
f/atatejinia, [lafanu. — Samo u StuUcevu rjec-
niku (,ad divinationeixi pertinens, conjectiiralis').
GATATI, gatam, impf. conjicere, conjectare;
hariolari. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes.
3 sine), gataju, u aor. gatah, u ger. praes. gata-
juci, u ger. piraet. gatavsi, u part, praet. act.
gatao ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki je u
praes. 1 sing. 1- stojimj. negdasnega d; oblik
je gadati praslavenski, isporedi stslov. gadati,
rus. ra/i,aTi., ces. hadati, poj. gadac. star je i oblik
gatati, isporedi stslov. gatati. — Po svoj prilici
korijen je isti sto i u goditi. — Izmedu rjecnika
u Belinu (,divinare' 273^ ; ,sortilegio uti' 689''),
u Voltigijinu (,indovinare , pronosticare' ,wahr-
sagen, errathen'), u Stiilicevu (,vaticinari, hario-
lari, conjectari, conjectura assequi, futura prae-
sagire'), u Vukovu (vide vracati). a) conjicere,
conjectare, domisjati se kod cega nepoznata, sto
moze hiti: aa) razlozenem po onome sto je po-
znato trazeci da se dokuci ono sto nije poznato.
Oni drugi ucenik buduci poznan, oli krocijec
svoga plemena, ko pravi Jerolim sveti, oli po-
radi svoga ribana, ko gata Nonnus. S. Eosa 154^.
Sad ce se gatati, austrijanskoj kuci da ce pota
dati. M. Kuhacevic 159. Pa gatase, cemu utvar
znaci. Osvetn. 5, 19. — sa se: refleksivno, kao
da je znacene isto sto i kod aktivnoga glagola.
u jednom primjeru xvi vijeka. Prebivamo ovde
razumom filozofskim i kiiiznini gatajuci se. Aleks.
jag. star. 3, 281. pasivno: Svasta se gatalo o za-
daci zivaca. M. Pavlinovic, rad. 60. pasivno im-
personalno: Jezus bi obrezan sesti dan ili pri
svrsi nijeseca genara, ko se razlicito gata. S.
Rosa 34a. Gata se da, kako je Marija bila iz
Nazareta, tako i Jozef bio je iz Kafarnauma.
591^. — bb) jjostavjajuci nesto kao da je ono
sto se ne zna , pa kiisajiici jeli bas ono p)o
tome kako odgovara onome sto se zna (isporedi
nagadati) ; to biva osnbito kad se trazi odgo-
net^aj zagoneci (isporedi gonetati). Da se sjecas
sjetiti se neces , a da gatas pogoditi neces.
Osvetn. 2, 17. — sa se, pasivno. Prid mnom
ne gatase nigdar se taj cuda. P. Hektorovic 7.
— h) hariolari, nesto raditi cim prosti narod
misli da se moze obaznati sto se drukcije ne zna,
osobito ono sto ce biti, isporedi vracati. Hiida
Armida vec ne gata. J. Kavanin 105^. Nike
stvari dosaste gatate. L. ^jubuski 33. Zene jim
gataju i bahore. Blago turl. 2, .58. Koji bi gatao
po glasu ptica . . . Ako bi koji kockam gatao . . .
I. Velikanovic, uput C, 104. Gatala baba da nije
mraza. Nar. posl. viik. 41. Da mi gata iz pleca. V.
Vrcevic, niz. 143. Gataju laz. D. Danicic, jezek.
21, 34. Docim cura take kobi gata. Osvetn. 1, 54.
GATAV, adj. na jednom vijestu xviii vijeka
sa znacenem: koji treba gatati, koji nije po sebi
jasan, i u StuUcevu rjecniku (v. gatate|an). Uce-
nici upitase ga, kad ce se te stvari dogoditi, a
on gatavijem nacinom nimi odgovori: ,Gdi godijer
bude tijelo, ondi iskujiit ce se i orlovi'. S. Eosa
124a.
GATA VAC, gatavca, m. vidi gatalac. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim
nom. sing, i gen. pi. gatavaca. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,hariolus') gdje
naj prije dolazi, u Bjelostjencevu (kajkavski gata-
voc), u Voltigijinu (gatavec), u StuUcevu. Cini
doci prida se sve gatavce. And. Kacic, kor. 288.
Krivi jjroroci i gatavci. Blago turl. 2, 54, Qs,-
tavci gatali. M, Pavlinovic, razl. spis. 50,
III
GATE, /. pi. vidi 1. gata, a).
1. GATITI, gatim, impf. zagradivati vodu
gatom. — Postaje od gat (gatb) nastavkom i. —
Moze biti rijec praslavenska, isporedi ces. hatiti.
— U Mikajinu rjecniku (gatiti, zajaziti ,aggero'),
u Bjelostjencevu (,consepio, claustrum induco,
aggerem obduco, aggero, aquam retineo et ag-
grego sive congrego'), u StuUcevu (,aggeribus
cingere').
2. GATITI, gatim, inqjf. Kada covjek u|em
ili mascu zaciiienu hranu jede a vina ne pije,
to mu je kasnije grlo kao razderano, te ga pece,
pa se kaze : ,Grlo me gati'. — Na Bijeci. F. Pi-
lepic. — Zar od tal. gatto, macak?
GATKA, /. postaje od gatati a dolazi s razli-
citijem znacenima. — Od xv vijeka (vidi d)). a)
ono sto se gata, i s osobitijem znacenem: zago-
netka. — u Belinu rjecniku (,divinatio' 273^;
,aenigma' 288^) i u StuUcevu (v. gatarie). Gatku
izrecenu ja boje na svit saj ni lipje odrisenu
ne slisah. P. Hektorovic 7. Ove rijeci . . . uci-
nise se ucenicima da su nekakva gatka. S. Rosa
150a. — . n iiase vrijeme osobita vrsta zagonetke,
kad se sto kaze posve prosto i istinito, ali tako
da onaj koji slusa misli da je nesto cudnovato,
jer ne shvata koju rijec u pravom smislu. ,Jeste
li culi, kako uch'ise Turci na Ghat?' ,Ne mi,
nego kazuj duse ti ! to mora biti nekakva gatka'.
Nar. prip. vrc. 195. drugijeh primjera vidi u
istoj knizi 195 — 210. — b) pripovijetka u kojoj
se kaze nesto cudno sto ne moze biti (nem. mahr-
chen, tal. fola, fiaba) ; razlikuje se od ,basne' tijem
sto su kod gatke bas cudnovati dogadaji naj
glavnije kod pripovijedana tako da im se cudi
ili da se nima zabavja onaj sto slusa, a kod
basne ono sto nije istinito samo^ pomaze da se
razvije neka nauka iz cijeloga. Zenske su pri-
povijetke one u kojima se pripovijedaju koje-
kakva cudesa sto ne moze biti (i po svoj prilici
samo 6e za hih biti rijec ,gatka', hemacki ,mahr-
chen'). Vuk, nar. prip. vi. — amo moze biti da
spada i ovaj jjrimjer xvii vijeka: I kada koji-
godir prijatej. aliti rodak dode pohoditi ga (ne-
mocnika) i zove ga imenom i govori mu: ,Po-
znajes li ti mene, tko jesam ja?', ako tada ne-
mocnik stisne mu oko ruke ali ucini mu zlamehe
glavom, aliti cim drugijem, tako roce oni: ,Da
je mene do istine poznao, joste se cuje dobro',
i drugo ne cine ni govoi-e nego govoriti: ,Dobar
se joste vidi u obrazu', i da dobre oci ima, ,Sta-
novito cini se da nigda nije imao nikakva zla',
i druge stvari od nista prilicne gatkami koje
ne sluze nicemu. P. Posilovic, nasi. 2b. — c) u
Vukovu rjecniku: ,das gegenstilck einer bege-
benheit oder handlung' ,x-es respondeiis' s pri-
mjerom: To je hegova gatka. po ovome tuma-
cenu kao da je nesto slicno nekome dogadaju ili
nesto sto se s onijem moze isporediti. amo ja-
macno spada i ovo: Da ne upadne ko u onu
istu gatku (grc. vncxhiyfxnii) nevjerstva. Vuk,
pavl. jevr. 4, 11. — d) na jednom mjcstu xv
vijeka s nejasnijem znacenem: Za vece kreposti
mira i |ubve i poctene prijazni da bude u vijeke
bez gatke i zle vo].e. Moii. serb. 370. (1432). Da-
nicic u rjecniku (gatbka) tumaci: ,rixa' (to bih
rekao da je). — isporedi ces. hadka i po(. gadka
sa znacenem altercatio. — e) vidi gatalica, a).
— u narodnoj pjesmi na Bracu. Prva gatka
'vako besidila. A. Ostojic.
GATKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Janicije Gatkovic. Rat. 414.
GATNA, /. a) gatane. — u Sulekovu rjecniku
(,wahrsagerei'). — b) pripovijetka^ isporedi gatka,
GATNA
114
1. GAVEZ
Jj, — II Vukovu rjecniku (,erzahhuig' ,narratio')
i u ^uleJcovu (,mahrchen').
GATNAK, m. vidi gaciiak, od ceya postaje
Tcao i gatiiik od gacnik. — U nase vrijeme. Oso-
bito joj treba na muzev|evo odijelo paziti a pri
torn naj vise na gatnak. V. Bogisic, zborn. 268.
GATNIK, m. vidi gacnik (kod cega se en pro-
mijenilo na tn). — U nase vrijeme i u Vukovu
rjecniku (,das hosenband' ,fascia braccalis'). Na
pomojku od gaca gatuiku. Nar. pjes. here. vuk.
78. Pukne mu gatnik od gaca. Nar. prip. vrc.
174. Ovdesni |udi (u Hercegovvni, Crnoj Gori,
Boci) ne nose gaciee ispod suknenih gaca kao
gradski sto nose, nego samo jedne, t. j. od rase
bijele ili plavetno obojene kroz iickuruk od kojih
je promaknut vuneni pleteni gatnik s kojim spri-
jeda veze gace. V. Bogisic, zborn. 268.
GATEE, /. pi. elathri, vidi resetka, new. gatter.
— U nase vrijeme u Lid. Gatre ,fenstergitter'.
J. Bogdanovic.
GATSKO, vidi Gacko.
GAUCIC, m. prezime. — xvi vijeka. Pred di-
jakom Gaucicem (,Gauehiehem') Jurjem. Mon.
Croat. 297. (1.592).
GAUCICI, m. pi. selo a Bosni u okrtigu Done
Tuzle. Statist, bosn. 156.
GAUN, m. vidi gavun.
GAUZE, vidi Gavze.
GAVALIRKA, /. ime sto ga mlada pridijeva
mladem zenskom. Skoroteca. 1844. 249. — od
nem. cavalier preko mag. gavaller.
1. GAVAN, m. u narodnijem pricama i p)je-
smama ime nekakovome hogatom covjeku, kojega
za to sto su bili on i zena mu neznabosci i nc-
milostivi 2)'>'ema siromasima Bog pedepse p)retvo-
rivsi mu dvor u jezero (Balatino u Ugarskoj po
jednom pricanu; Cr^eno jezero u Imoskom po
drugome). — Nepoznata postana. — Od xvii
vijeka ii pisaca, koji obicno ovako zovii hogaca
u jevandejii (Ink. 16, 19 — 31), u nase vrijeme kod
naroda (vidi Nar. pjes. vuk. 1, 126 — 132. Nar.
pjes. istr. 6, 40 — 46); izmedu rjecnika u Vukovu:
Gavan. u manastiru Tronosi u Jadru bio je s desne
strane kod dveri namolovat go starac koga su
guje opasale, te ga koju i piju mu sise. kao sto
obicno roditeji razlicne ikone po crkvama i po
namastirima djeci tumace, tako je i meni moj
otac kazivao da se onaj starac zvao ,Bogati
Gavan', i da je pored svega velikoga bogastva
bio vrlo tvrd i nemilostiv, pa ga za to Bog
onako osudio. i ovo se dosta slaze s onijem
Sto se o Gavanu pjova i pripovijeda po za-
padnijem krajovima naroda nasega. vidi i Ga-
vanovo jezero kod Gavanov. Od onoga boga-
toga Gavana i Lazara ubogoga. M. Eadnic 431'.
Pakla ogne neugasne, u kih sgara Gavan zlobit.
J. Kavanin 387^. Umro je siromah Lazar i bo-
gatac Gavan. M. A. Eejkovic, sabr. 73. Kad
dodoge pred dvore bogatoga Gavana. Nar. pjes.
vuk. 1, 129. Nasli jesu dvorove bogatoga Ga-
vana. Nar. pjos. istr. 6, 40. Ako nijesam Gavan,
niJGsam ni siromah. Nar. posl. vuk. 7. — TJ je-
dnoga pisca nasega vremcna: uopce hogat covjek.
Rado jo kinot volikoga bana i gavana. S. J^ubisa,
prip. 41. Kojo bi ni jade samac i pustoruk, nama
bi trobao car gavan i brastvenik. 94.
2. GAVAN, m. jrrczimc. — isporedi 1. Gavan.
— U latinskom .^pomeniku xiv vijeka. ,Mico
Gauan'. Mon. ragiis. 1. 139. (1343). '
GAVANKA, /. (iavanova zena. vidi 1. Gavan.
Nasli josn dvorove bogatoga Gavana i vclike
palace te bogate Gavanke. Nar. jjjes. istr. 6, 40.
Sluzil san ja Gavana, prokletoga pogana, i Je-
lenu Gavanku, tu prokletu poganku. 6, 42.
GAVANOV, adj. koji pjripada Gavanu. Posli
jesu naprida, usritili Stipana Gavanova cobana.
Nar. pjes. istr. 6, 42. i u Vukovu rjecniku: Ga-
vanovo Jezero. tako se u Lici zove ,Balatonsee'
u Magarskoj. onamo se ,priiJOvijeda' da su, mjesto
dva andela (kao sto je u narodnoj pjesmi), Hristos
i sveti Petar dosli pred dvore Gavanove. kad je
sluga kazao da bi im dao jagne ali je vi planini
u ovcama, oni mu rekli: ,Ako ti je na srcu jdo-
misjene kao sto je govoreiie, sad ce jagiie tu
biti'. i u taj se mah jagne ondje obri. — Posto
oni reku sluzi da bjezi odande u planinu, udare
muiie i gromovi, te dvore Gavanove sazegu i
ondje postane jezero u kome vele da i sad pijetli
poju i zvona zvone.
GAVANSKI, m. prezime. — U nase vrijeme.
D. Avramovic 252.
GAVAZ, TO. vidi kavaz. Brze posla svojega
gavaza. Nar. pjes. vuk. 3, 79.
GAVCAN, Gavcna, m. kao da je ime musko.
— Dolazi samo (gen. Gavctna) u spomeniku xv
vijeka, i iz nega u Danicicevu rjecniku (GavLctni,
ime musko. 3, 375). Na Gavctna vrelo. Glasn.
15, 286. (1348?).
GAVDENCIJ, m. Gaudentius, ime musko. —
XVIII vijeka. Svet Gavdencij u Osoru. J. Ka-
vanin 331'!.
GAVDO, m. hgp. Gavdencij. — Akc. se mijena
u voc. Gavdo. — U Parcicevu rjecniku.
GAVE^ANE, 71. djelo kojijem se gaveja. J.
Bogdanovic.
GAVE^ATI, gavejam, impf. tesko i mucno
hoditi. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. ga-
ve|amo, gavejate, u aor. 2 i 3 sing, gaveja, u
part, praet. act. gavejao, gavejala. — U nase vri-
jeme u Lici. ,0d truda i muke jedva evo ga-
ve}am'. ,Tako sam oslabio, da jedva evo ziv ga-
vejam'. J. Bogdanovic.
GAVES, TO. vidi 1. gavez. — U Belinu rjecniku
(,pulmonaria' 57015) i u Voltigijinu (.polmonaria,
erba' ,lungenkraut').
1. GAVEZ, TO. ime nekijem hi^kama. — -e-
stoji mjeste negdasnega e. — Bijec je prasla-
venska, isporedi malorus. havjaz, ces. havez, cacalia,
(pol- gawqda. Aster amellus L.). — isporedi gaves.
— Izmedu rjecnika u Mikalinu: gavez, kunsuo
,vaula (stamparskom grijeskom mj. inula, vidi
kod kunsuo) rustica'; u Bjelostjencevu: ,conso-
lida, vaula (po Mika(inu) rustica, solidago'; u
Jambresicevu : ,consolida' (u dodatku); u Stuli-
cevu : ,consolida maggiore, erba' ,symphitum' ; u
Vukovu : ,die walhvurz' ,symph3'tum officinale
Linn.' zile od crnoga gaveza kuhane u mlijeku
privija narod kad hoce da se sto sraste, i govori
se da ona trava takovu silu ima da bi dva prsta
kad bi se cetrdeset dana onako nome zavijala,
prirasla jedan za drugi. — Uzmi korena od ve-
likoga gavoza. J. Vladmirovic 18. Gavez ,con-
solida major'. Z. Orfolin, podr. 489. Gavez, slov.
gavez, gabez, rus. rannci> (-^^ Cj'uoglossum), ces.
havez (= Cacalia), 1. Symphytum, Sj-mphytum
ofhcinale L. ; 2. lingua canis, cinoglossa, conso-
lida, Cynoglossum pictum Ait. ; 3. Cynoglossum
officinale L. ; 4. pulmonaria, Pulmonaria angusti-
folia L. Gavez beli ili bili, cinoglossa, 1. (Cyno-
glossum pictum Ait. ; 2. Symphytum tuberosum
L. Gavoz mali, cinoglossa, Cynoglossum offici-
nale L. Gavez mai'ii, Prunella (vulgaris) L. Gavoz
1. GAVEZ
115
GAVRANICA
pravi, cynoglossum, lingua canina, Cynoglossum
officinale L. Gavez veliki, simphitum majus, con-
solida maggiore, Sj^mphytum officinale L. Gavez-
stinavac, ces. stinavec (= Genista tiuct.), sinfito
petreo, Symphytum tuberosum L. B. Sulek, im. 86.
2. GAVEZ, m. sclo u Srbiji u okrugu jago-
dinskom. K. Jovanovic 108.
3. GAVEZ, m. u jednoga pisca xviii vijeka
kao da znaci: hezdana, propast (od abyssus?).
Jez ce prije biti gladak, ogan studen i poledan,
slani morski gavez sladak ... J. Kavanin 62''.
I dno zemje svijeh zagreza, gdjeno 'e tjeme od
gaveza. 391a. Da bi zemja, da bi more, gavez
mogli govoriti. 530^. Naprijet ima'u i gavezi i
sva narav na grjesnika. 557^.
GAVEZOV, adj. koji pripada (1.) gavesii. Obesi
u jednoj kesici kroz vran u bure u vino gave-
zovog koreua. P. Bolic, vinod. 2, 272.
GAVEZ, TO. gamad (?). — U jednoga pisca
nasega vremena. Sta se piti voda nepijaca iz
bistijerna dazda navracana gdje se legu gama^d
gavezi. Osvetn. 5, 108.
GAVEZ^IV, adj. kojemu se lasno gavi: ,Ja
nijesam gavez Jiv'. M. Pavliuovic.
GAVITIO, gavitjela, m. ncsto nacineno od drva
Hi od gvoMa sto plut.a na moru a vezano je sa
sidrom u dno mora, za Uo se hrodovi privezu.
— isporedi gripja, kotvokaza. — Od tal. gavi-
tello, kod cega je e ti nasem jeziku postalo e,
po juznom govoru je, « u nam. i ace. sing, i
(ispred o, koje stoji mj. 1). — U nase vrijeme u
Duhrovniku. P. Budmani. — U Sulekovu rjecniku
ima ohlik gavitej, ali krivo stoji kod ,anker-
bojeseil'; trebalo bi da stoji kod ,ankerboje'.
GAVITI SE, gavim se, impf. male se gaditi.
M. Pavlinovic. — Premda je potvrdena istom u
nase vrijeme, moze biti praslavenska rijec, ispo-
redi stslov. ogaviti, dosaditi, ces. ohaviti, zga-
diti. — Korijen indoevropejski moze biti gu, ispo-
redi snskrt. gu, cacare (vidi kod govno).
GAVKA, /. Somateria mollissima L., vrsta patke
s vrlo mekijem perjem. — JJ Sulekovu rjecniku
(Anas mollissima kod ,eidergans'). — Iz ruskoga
jezika.
GAVOE.ICA, /. sitna girica (Smaris vulgaris
Cuv.). — Na JBracu. A. Ostojic.
1. GAVEA, /. hyp. Gavrila. — Akc. se mijena
u voc. Gavro. ■ — • If Parcicevii rjecniku.
2. GAVEA, m. vidi Gavro. — Akc. se mijena
u voc. Gavro. — Prije nasega vremena i u Vu-
kovu rjecniku (s dodatkom da se govori u isto-
cnijem krajevima). Cavra. S. Novakovi6, pom.
55. — TJ sjevernoj Dalmaciji dolazi s nom. Gavre
* s voc. Gavre. u Parcicevu rjecniku.
3. G AVEA, /. ime (crnoj ?) kozi. isporedi gavran,
d). F. Kurelac, dom. ziv. 38.
GAVEAN, m. Corvus corax L., poznata crna
ptica; postala su iz toga i druga znacena (oso-
bito isticanem erne boje) u nasem jeziku. — Rijec
je praslavenska, isporedi stslov. gavram., rus.
raHBopoHi., ces. havran, 2^oj. gawron. — Kao da
je slozeno od nejasne osnove ga i od vran: Mi-
kloHc misli da je kod ga stariji oblik ka (ispo-
redi novoslov. kovran, kavran, malorus. kavoron,
nizesr. karvona, karona, let. kovarns, kovarna,
cavka), a ovaj da je srodan s korijenom ki, (vidi
tko). etj'm. worterb. 395; Geitler (lit. stud. 66''),
da je srodno s go u golem, u ces. honositi, jjo-
nositi se, i mozebiti u gorazd-t; Danicir (kor. 47),
da je korijen glngola gakati i gatati. — isporedi
gravran, kavran. — Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (kajkuvski gauran, v. kauran), u Voltigijinu
(,corvo' ,raab'), u Stulicevu (,corvus'), u VuJcovu
(,der rabe' ,corvus' s dodatkom: U narodnijem
pjesmama gavrani naj vise nose zalosne kiiige i
glasove o bojevima, i za to se mnoge pjesme
pociiiu: Polecela dva vrana gavrana). — Premi-
jestanem slova postaje i oblik garvan, koji se
cuje na granici bugarskoga jezika (bugarski je
oblik garvan) i kod ugarskijeh Hrvata, ali se jos
gdjegdje trioze cuti uz gavran. a) s pravijem zna-
cenem kazanijem sprijeda. Vtzbrnt ubo misa
gavrant za opasb, otbnese jego. Stefan, star. 2, 291.
I gavrani gracuc u zlokobni graci. P. Zoranic
57a. Gavranovi i psi trcu na tijelo mrtvo. M.
Eadnic 203a. Od Boga odstupe ter od bilih go-
lubica cine erne gavranove. J. Banovac, razg.
169. Ma koliko i je taki u sadasnem narastaju?
slobodno imam reci, da i je onoliko koliko no i
bijeli gavranova. F. Lastric, ned. 148. Garavi
gavrani. A. Kanizli6, kam. 45. Gavrani jisbine
nemu donosili su. I. Velikanovic, uput. 1, 93.
Posji mi sivog sokola da ceram vrana gavrana.
Nar. pjes. vuk. 1, 213. Da j' ne kjuju orli i ga-
vrani. 2, 425. Pa ga podaj crnim gavranov'ma.
2, 507. Te je zemja krvi pozejela, gavranovi od
jiuiaka mesa. 3, 108. U ne oci kano u gavrana.
Nar. pjes. istr. 1, 15. Od kako je gavran pocrnio.
Nar. posl. vuk. 233. Gavran, corvus corax, der
kolkrabe. J. Ettinger 87. J. Pancic, ptic. 52. G.
Lazic 53. i I'teke druge vrste. Veliki lapizdo ill
vodeni gavran, carbo carmoraneus, die kormoran-
scharbe. J. Ettinger 224. Mali ritski gavran ill
lapizdo, carbo pygmaeus, die zwerg-scharbe. 225.
Gavran, corvus corone. D. Kolombatovic. progr.
spal. 1880. 13. Morski gavran , phalacrocorax
carbo. 47. — garvan. Ti crni garvani. Jacke. 104.
Garvan, Corvus corax L. u niskom okrugu. S. I.
Pelivanovic. — b) ime ernom konu. Pak zakroci
na svoga gavrana . . . Skoci Osman sa koiia ga-
vrana. Nar. pjes. vuk. 4, 157. Sab|u pase, a br-
liasa jase, a gavrana u povodu vodi. 4, 490. Hodi
u done podrume pa izvodi vrana i gavrana. Nar.
pjes. kras. 1, 18. Gavran i garvan. F. Kurelac,
dom. ziv. 10. — c) ime ernom volu. u Liei. V.
Arsenijevic. — d) ime ovnu. J. Bogdanovic. ime
jarcu. F. Kurelac, dom. ziv. 38. — e) Gavran,
yrst vinove loze crna grozda (u Dalmaciji). B.
Sulek, im. 86. — f) ime miisko. moze biti da je
isprva bio nadimak (n. p. crnomanastom covjeku),
ali se sad shvata i kao hyp. Gavrilo (J. Bogda-
novic). Knigu pise Gavran harambasa. Nar. pjes.
vuk. 3, 300. Posjekosmo Gavran barjaktara. Pjev.
cm. 176a. Jcao prezime dolazi vec od xiv vijeka
(naj prije u latinskom spomeniku). ,Micoe frater
Gauran'. Mon. ragus. 1, 174. (1345). Schem.
herceg. 1873. 254. — Garvan. Al' mu reco Garvan
barjaktare. Nar. pjes. vuk. 4, 361. i kao prezime
u okolici dubrovackoj (Gavran i Garvan). P. Bud-
mani. — g) ime brdima u Srbiji. aa) Gavran.
Glasn. 43, 197. — bb) Garvan. M. D. Milicevic,
kra|. srb. 166.
GAVEANAK, gavranka, to. dem. gavran. —
Akc. se mijena u voc. gavrance. — Od xviii vi-
jeka. Moj crni gavrance. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 13. — garvanak. Da se ono skuri kot crni
garvanki. Jacke. 160.
GAVEANCIC, m. dem.. gavranak. — Dolazi u
nase vrijeme: a) kao ime nekom ernom grozdu.
Gavrancic, blauer burgunder (Petrina). B. Sulek,
im. 86. — b) kao prezime. Gavrancic. M. D. Mi-
licevid, srb. 778.
GAVEANICA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom.
ziv. 38. — isporedi gavi-an, d).
G' AYR A NIC
IIG
GAZ
GAVEANIG, m. dem. gavi-an. — U naie vri-
jeme. Pak izleci tice g-avranice. Nar. pjes. petr.
3, 152. — I kao x>i'ezimt. Schem. rag. 1876. (J3.
GAVEANOV, adj. koji 2J'''ip(ida gavranu. —
Izmedu rjecnika u Vulcovu (,des rabeu' ,corvi')-
Sto iicini Gavranova |uba. Nar. pjes. juk. 471.
GAVEANOVAC, Gavranovca, m. mjesto u Sr-
biji u oknigii kragiijevackom. Sr. nov. 1874. 408.
GAVEANOVA JAEUGA, /. rnjesto u Srhiji u
okriiga kragtijevackom. Livada u Gavranovoj Ja-
rugi. Sr. nov. 1867. 249.
GAVEANOVICI, m.. jjl- aeoce n Bosni hlizu
Surkovca. Schem. bosn. 1864. 88.
GAVEANOV KUK, m. Teucrium scordiiim L.,
neka bi(k(i, Uikovina. S. Petrovic 322.
GAVEANSKI, adj. koji pripada gavranitna.
— Od xviii vijeka. Bizaces i ukloriat se od svega,
sto 'e gavranskoga plemena. F. Lastric, ned. 387.
Pak zavika grlom gavranskijem. Nar. pjes. j^etr.
3, 163.
GaVEANE, n. djelo kojijem se ko gavra (neka
pastirska igra). — li Viikovu rjecniku: igra u kojoj
jedan baci svoj stap u visinu a drugi ga svojira
stapom pogada ,arb hirtenspiels' ,ludi genus'.
GAVEATI SE, gavram se, impf. igrati se
stapom, vidi kod gavrane. — Alec, kaki je u inf.
taki je u praes. 3 pi. gavraju, u aor. gavrah, u
ger. praes. gavrajuci, u ger. praet. gavravsi, u
part, praet. act. gavrao; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — U Vukovu rjec-
niku (,eine art hirtenspiel' ,ludi genus' s do-
datkoin da biva u Backoj).
GAVEE, m. vidi 2. Gavra.
GAVEES, m. ime jarcu. F. Kurelac, dom. ziv.
38. — isporedi gavran, d).
GAVEESA, /. ime kozi. — U nase vrijeme u
Lid. J. Bogdanovic. — isporedi gavran, d).
1. GAVEICA, m.. hyp. Gavran, f). M. Medic.
2. GAVEICA, m. dem. 2. Gavra. M. Medic.
1. GxiVEICIN, adj. koji pripada Gdvrici. M.
Medic.
2. GAVEICIN, adj. koji pripada Gavrici. M.
Medic.
GAVEIC, 7)1. prezime po oca Gavri. — V
nase vrijeme. Glasn. ii, 1, 183. (1808). Sem. srb.
1882. 202.
GAVEIJEL (Gavrio), m. vidi Gavrilo i Ga-
brijel. — U dvojice pisaca xvii i xviii vijeka:
■u prvoga s nom. Gavrio (vidi kod Gabrijel).
Andeo Gavrio. M. Divkovic, nauk. 61a. Od Ga-
vrijela patrijarhe. A. Kani^lic, kam. 28. Gavrijel
ei)iskop. 23.5.
GAVEILA, /. ime zensko. vidi Gavrilo. — XJ
I'arcicevu rjecniku.
1. GAVEILO, m. Gabriel, ime musko, vidi Ga-
brijel. — U prva vremena (dajbudi u knigama
pisnnima crkvenijem Hi mijesrmijem jezikomj do-
lazi s oblikom Gavriili,, Gavrilu; iz nih i u Da-
nicicevu rjecniku. Gavriila Lesnovskago. Glasn.
13, 295. (1342). Arliangola Gavrila. Mon. serb.
133. (1348). Mihaila, Gavriila. 212. (1387). Pa-
trijari.hb 19 Gavriili,. (^lasn. 11, 165. (xvii vijeka).
— U nake vrijeme nominaliv je Gavrilo, tako je
i u Vukovn rjeciiikit (s primjerom iz narodne
pjesmc: Pogledaj mu na rilo, pa mu reci .Ga-
vrilo'). I Gavrilo Sibalija stari. Nar. pjes. vuk.
4, 485. Za svog brata Gavrila sei'dara. 5, 371.
2. GAVEILO, m. ime ovnu i jarcu. J. Bogda-
KoviA, — isjtnredi gavran, d).
GAVEILO V, adj. koji pripada Gavrilu. Tako
od sad ostaje puska Gavrilova. Glasn. ii, 1, 103.
(1808). — / kao prezime. Toso Gavrilov. Glasn.
II, 1, 142. (1808). Jedno s Ceva Gavrilov Tur-
cine (Turcin je ime musko hriscansko). Ogled,
sr. 87. kao takovo sfoji i u srednem rodu prema
muskome imenu Ture : De Ii si mi, Gavrilovo
Ture? Pjev. crn. 34^.
GAVEILOVIC, m. prezime po ocu Gavrilu. —
U nase vrijeme. Luki Gavrilovicu. Glasn. ii,
I, 50. (1807). A Vuk gleda Gavrilovic Baja.
Ogled, sr. 96.
GAVEILO VICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic 159.
GAVEIN, adj. koji pripada Gavri. Da ima
Isailo za Gavrina vola platiti 50 grosa. Glasn.
II, 1, 146. (1808).
GAVEIO, m. vidi Gavrijel.
GAVEO, m. hyp. Gavrilo. — isporedi 2. Gavra.
— Akc. se mijena u voc. Gavro. — U Vukovii
rjecniku (s dodatkom da se govori po juznijem
krajevima).
GAVEOVIC, m. prezime po ocu Gavru. — U
nase vrijeme. Vasa Gavrovic. Eat. 254.
GAVEUSA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv.
38. — isporedi gavran, d).
1. GAVUN, m. inedi'ii dio na galiji, tal. ga-
vone. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Svi se
pristrasise, kako komu gavun vali zhiv, odnise
argutlu i tamun. M. Marulic 56.
2. GAVUN, gaviina, m. Atherina hopsetus L.,
neka morska riba, tal. gavone. — Akc. kaki je
u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom.
sing, i voc. gavune, gavuni (u Vukovu je rjecniku
zlo zabijezen akc. : gavun). — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mika}inu (gavun, ribica ,gon-
gola, joetroncola, j^esce' ,pectunculus') gdje naj
prije dolazi, u Stulicevu (iz Mika^ina), u Vukovu
(nekaka morska riba s dodatkom da se govori u
Dubrovniku). Sto su gere i gavuni, to su zenski
makaruli. (Z). Poslov. danic. 124. Gavun, Athe-
rina hepsetus L. Cas. ces. muz. 1854. 184. G. L.
Faber 206. D. Kolombatovic. — U nase vrijeme
u Spjetu dolazi s oblikom gaun. Gaun pravi,
Atherina hepsetus L. Gaun batel, Athei'ina Bo-
yeri Eisso. Gaun lii'skavac, Atherina mochon
C. at V. D. Kolombatovic, j^esc. 14.
GAVUNAEA, /. mreza kojom se love gavuni.
— isporedi bucavica. — Hi je rijec talijanska
(gavonara?) Hi je nacinena od gavun talijan-
skijem nastavkom ara. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. L. Zore, rib. ark. 10, 364.
GAVZE, m. ime musko, mozebiti dem. Gav-
dencij Hi Gavrijel, talijanski je pisano Gauze :
, Gauze de Poza'. Spom. sr. 1, xxxvii. — Nekoliko
puta (pisano Gavze, Gauze, Gaoze) u spomcni-
cima XV vijeka. all svuda u poznijem prijepisu,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Gavtze, Gaoze,
Gauze). Gavze Pucici.. Mon. serb. 287. (1419).
347. (1427). Gauze Puci(ci.). 299. (1420). Gao?.o
Pucich. 320. (1423).
GAZ, m. vaduni, mjesto a vodi gdje je voda
tako plitka da se moze gaziti. — Akc. se mijena
u loc. sing, gazu, u gen. pi. gaza, i a svoj mno-
zini kad se umece ov: gazovi, gazuva, giizovima,
gilzove. — Osnova se gaz nahodi samo n juinijcm
sl(tvenskijemjezlcima,s cega ce biti tuda rijec, moh'-
biti magar. giiz .s' istijem znin-enem, giizolni, gaziti.
— U nasem se jeziku jav(a od xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika a lielinu 3()0i>, u lijelastjencevu,
It Jambresirevu , u Voltigijinu , u Stulicevu, it
GAZ
117
GAZETNACA
VuJiovu (1. vide brod 1. 2. stala voda na gazove,
t. j. opala te se moze gaziti), ii Danicicevu (gazs).
Meda mil na gazt na starij na novacki, na gazb na
zrtnovicbky. Mon. serb. 199. (1381). Cap]e ga-
zom kraj rijeke provode zivot svoj. M. Vetranic
2, 270. Ne mozemo jednu duisu naprijed poslat
da gaz ukaze i da uprezi one strane. B. Zuzeri
198a. ja ne zalim mrkloj noci mraka, ni moj
konic nmtnoj A^odi gaza. Nar. pjes. here. ATik.
204. Tara voda spala na gazove. Ogled, sr. 252.
GAZALICE, /. pi. gace, nadimak putnickim
gacama. M. Pavlinovic. — Postaje od osnove gaz.
vidi gaziti.
GAZAN, gazna. adj. vidi gaz|iv. — U StuU-
cevii rjecnilcu (v. gaziv) i u jednoga pisca na-
seya vrentena. Rijeke su gazne. M. Pavlinovic,
razl. spis. 158.
GAZAROVIC, m. prezime na otoku Hvaru, tal.
Gazzari. Marin Gazarovic lifar.ski vlastelin. M.
Gazarovic vii.
GAZDA, m. herus, gospodar od kuce, rnzJikuje
se od domacin tijem sto se rijecju gazda jace
istice sto je on prema, sluzbi, mladima ii kiici i
prema imovini (domacin je i prema porodici i
j)rema gostii), magar. gazda (a ovo je mozehiti
od slav. gospodb). — isporedi gazdar. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (gazda,
gospodar, stareji vu hize ,herus, paterfamilias'),
u Voltigijinu (,padrone, padre di famiglia' ,hans-
vater'), u Vukovu (1. vide domacin). a) sa zna-
cenem kazanijem sprijeda. Ako zena ne zna presti,
tkati ali s iglom vezti, da je i^rem i lipa baha,
ni za gazdu siromaba. P. Vitezovic, cvit. 125.
Mlogo puta s gazdom se inade. M. A. Ee|kovic,
sat. E7a. Tesko onome gazdi koga sluga uci.
Nar. posl. vuk. 316. Gazda u vece kaze svima
pastirima. Nar. prip. vuk. 15. — h) covjek u ko-
jega je velika imovina, hogat. Ovaj u Backoj
roden bijase glavni gazda, imadijuci dosta svoga
dobarca. D. Eapic 268. Kad ja znadem gazdu
bogatoga. Nar. pjes. stoj. 2, 136. Gazda daje, a
telal ne da. Nar. posl. vuk. 198. Za to svagda
i zovu gazde na mobu, jer .siromasi uemaju cim
da caste. Vuk, ziv. 51. i u Vukovu rjecniku: 2.
,ein reicher mann' ,dives', cf. gospodar, bogatun.
— - c) u Vukovu rjecniku: 3. za vremena turskoga
tako su u Srbiji zvali svinske trgovce sa sela
(jer su jgospodaii' bili samo Turci, a ,gospodin'
vladike i arbimandriti), i to im je ime onamo
ostalo jos i do danas.
GAZDALUK, m. postaje od gazda turskijem
nastavkom luk. a) vladane, upravfane imoviuom.
— od XVIII vijeka. Od gazdaluka i marve dr-
zana (pisali su) Virgilius i Kolumela. M. A. ~Re\-
kovic, sat. A 2''. Joster moja, Slavonce, odluka
govoriti jest od gazdaluka. G3'i. — h) imovina
jednoga gazde. — n nase vrijeine i u Vukovu
rjecniku • ,das vermogen (eines' gazda) ,facultates'.
Kakvi mi je gazda brez gazdaluka. Nar. posl.
stoj. 74.
GAZDAE, m. vidi gazda. — Postaje od gazda
po analogiji prema gospodar. — U jednoga pisca
XVII vijeka. II' si sluga ili gazdar, mol' Boga i
hvali vazdar. P. Vitezovic, cvit. 152.
GAZDAEI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu to-
plickom. M. D. Milicevic, kra|. srb. 386.
GAZDARICA, /. hera, gospodaricq od kuce,
gazdina zena, vidi gazda, isporedi domacica. —
Postaje od gazdar nastavkom ica. — (kl xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide doma-
cica). Doceka ga tude gazdarica. M. A. EeJ-
kovic, sat. L2t>. Jere je ova gospoja bila gazda-
rica uvik budna. D. Eapic 129. Da on cuva
hijadu ovaca i da sluzi sedam gazdarica. u Nar.
posl. vuk. 203.
GAZDAEICIN, adj. koji pripada gazdarici. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Gazdari-
cino dete. M. D. Milicevic, zlosel. 157.
GAZDARLUK, m. vidi gazdaluk. — Postaje
od gazdar. — U jednoga pisca xviii vijeka. Jeli
se i u koga nas odkupite} vise poufati mogao,
nego u Judu lakarijota, komu sve skupstine apo-
stolske gazdarluk pridade? D. Eapic 171. Jere
gazdarluk ne umiju. 201.
GAZDAESKA EIJEKA, /. voda u Srbiji u
okrugu niskom. S leve strane prima Medveda u
se Gazdarsku reku koja se zove i Grabovnicka,
jer protice i kroz selo Grabovnicu. M. D. Mili-
cevic, kra}. srb. 9.
GAZDARSTVO, n. vidi gazdaluk. — Postaje
od gazdar nastavkom t.stvo. — U jednoga pisca
xviii vijeka. Jaram je jedan u kome jeste obo-
dvoje, neka bude indi i jedno gazdarstvo. D.
Eapic 89.
GAZDASAG , gazdasaga , m. vidi gazdaluk,
magar. gazdasag. — U Vukovu rjecniku s do-
datkom da se govori u vojvodstvu i s primjerom
iz narodne pjesme: Kod tolika gazdasaga moga
nisam kadar ni devojke naci. Nar. pjes. vuk.
1, 630.
GAZDILUK, m. vidi gazdaluk. — U nase vri-
jeme. Ja da sam covjek, otela bi od nega gazdi-
luk. V. Bogisic, zborn. 80.
GAZDIN, adj. koji pripada gazdi. — Izmedu
rjecnika u Vukovu. Na gazdinu kulu udarimo.
Nar. pjes. stojad. 2, 136.
GAZDIN SKI, adj. koji jwipada gazdama. —
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Vidi u
selu veliku gazdinsku kucu. Nar. prip. vuk. 92.
,Kuca od brasna', rece se za gazdinsku kucu de
se gosti docekuju i caste. Vuk, nar. posl. xlix — l.
Bogosav je bio dete iz gazdinske kuce. M. P.
Sapcanin 1, 50.
GAZDINA, /. vidi gazdarica. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Svako gazdu s gazdinom po-
stiva. J. S. Eej-kovic 69.
GAZDINKA, /. vidi gazdarica. — U narodnoj
pjesmi ugarskijeh Hrvata. A on drugi on za-
gleda gazdiiiku. Jacke. 270.
GAZDOVANE, n. djelo kojijem se gazduje. —
U Vukovu rjecniku.
GAZDOVATI, gazdujem, im2>f. raditi kao gazda,
uprav}ati kucom, imovinom. — Akc. se ne mijena
(aor. 2 i 3 sing, gazdova). — U Vukovu rjecniku,
(,wirtlischaften' ,curare rem familiarem', cf. kuciti).
GAZETA, /. tal. mlet. gazeta, mali mjedeni
novae. — Od xviii vijeka i u Vukovu rjecniku
gdje stoji da su u turskoj pari tri gazete, a da
u Risnu (uprav u svoj Boci i po sjevernoj Dal-
maciji) vrijedi po (stare) krajcare. Ukrasti jednu
gazotu jest grih mali. Ant. Kadcic 57. Uzmi
jednu naraucu, odrizi navr no kolik jednu gazetu.
J. Vladmirovic 12. Ako talijerii manka gazeta,
vec talijer nije. Nar. posl. vuk. 8. Blaga loza,
a prosta gazeta ! (Kad ko kupi casu vina i slatko
je popije). 15. — Po tal. gazzetta, novine (prve
su novine izlazile u Mlecima i prodavale se po
gazetu) u nase vrijeme po svoj Dalmaciji (u Du-
brovniku gazeta) znaci: novine. Ne pise se u
nase gazete. Nar. pjes. vuk. 5, 527.
GAZETNACA, /. hjeb sto stoji gazetu. -~ u
jednoga pisca xvm vijeka. Od koliko mu ima
biti gazetnaca kruha unaca. M. Zoricic, aritm. 86.
OAZI
118
GAZITI, 1, b.
G-AZI, adj. vidi 1. gazija; pridijeva se turskijem
imenima nwskijem i ne mijena se po padezima.
— U narodnijem pjesmama nasega vremena i u
Vukovu rjecnika s primjerom iz narpdne pjesme :
Kad mi gazi Eustan-beze dode. Cuj me, aga,
gazi Smail-aga! Nar. pjes. vuk. 4, 484.
1. GAZIBARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Gazibari. Sr. nov. 1868. 33.
2. GAZIBARA, m. prezime. — U nase vrijeme
u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevic.
GAZIBARE, /. pi. seoce u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 16.
GAZIBARIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. srb. 1882. 202.
GAZIBASA, m. poglavica gazijama, naj boji
gazija. — Slozeno od turskijeh osnova gazi i
basa. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj (gdje je
zenskoga roda). Bunbareci turska gazibaso. Pjev.
crn. 314''.
GAZIBLATO, m. u rugu se kaze o nizem ci-
novniku koji se razmece, Hi po tome sto ne ide
kao drugi judi nego kao da gazi, Hi sto smatra
druije ]ude kao hlato. — U Vukovu rjecniku:
jkomische benennung eines geringen beamteii der
sich wichtig macht'.
1. GAZIJA, m. turski junak, arap. ghazi, tur.
gazi. — isporedi gazi. — U narodnijem pjesmama
nasega vremena i u Vukovu rjecniku: u Turaka
junak (koji je kaursku glavu osjekao). II' ga-
ziju bega ^^ubovica. Nar. pjes. vuk. 3, 541. To
su bogme tri gazije carske. 4, 451. Pa ga upita:
,He gazijo ! deder kazi mi !' Nar. i^rip. vrc. 194.
— na jednom mjestu o konu: Pa iiacera gaziju
dogina. Nar. pjes. vuk. 4, 428.
2. GAZIJA,/. ime nekijem bi^kama, tal. gaggia,
mlet. gazia. — Akc. se mijena u gen. j)l. gazija.
Gazija, 1. Mimosa nilotica L. ; 2. Acacia farne-
siana Willd. B. Sulek, im. 86. — u Dubrovniku
se izgovara ga5;ija.
GAZIJE, /. p)l. selo u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosu. 46.
GAZIJIN LUG, m. selo u okolini Gradiske.
M. Ruzicic.
GAZILAC, gazioca, m. covjek koji gazi. — Od
XVII vijeka. Izrael naj prije zovijase se Jakov,
to jest gazilac. M. Radnic 415^. Vina u kacama
ne gazi gazilac. D. Danicic, isai. IG, 10. — I u
Sulekovu rjecniku (,treter*).
GAZILAN, gaziona, adj. vidi gazjiv. — U Stu-
licevu rjecniku (gazilan, gazilni, v. gaziv). —
nepouzdano.
GAZILISTE, n. vidi gaz, gaziste. — U Stu-
lieevu rjecniku (,vadum, lacus'). — slabo pouzdano.
GAZILISTVO, n. vidi gaz, gaziste. — U Stu-
licevu rjecniku (uz gaziliste). — sasma nepo-
uzdano.
GAZIMICE, adv. gazeci, gazom (kad se pre-
lazi preko vode). M. Pavlinovic.
GAZIMIR, w). vrsta tankoga sukna, casimir
u evropejskijcm jezicima. — U nase vrijeme i u
Vukovu rjecniku: ,cnglisches halbtuch, casimir'
s dodalkoiH da se govori u vojrodstvu po varo-
sima od skora, i s primjerom- I niaramu /uta
gazimira. Nar. pjes. vuk. 1, 631.
GAZINA, /. u jednom primjeru xviii vijeka
kno da znaci: gazena ze»i(a. Nek je zem|a rad
mazi gotova, koju kopaj, kad jo misec stari, jer
tad u noj bit strirak no niari, niti puca, vece
drii kruto; ali sasvim no uzdaj so u to, vo6 ju
gazi, namisavsi slame ili plive da zatvori jame;
takva zemja dobra je za stine, al' pec od ne mlogo
brzje gine, za nu puzder u gazinu mecu, vridnost
od lie s tim cekaju vecu. J. S. Re]kovic 246.
GAZIPETA, m. na jednom mjestu u pisca xviii
vijeka : Drugi pak udi| za I'lim izide drzoci rukom
brata za petu, radi sta nazvau bi Jakov, to jest
,gazipeta'. E. Pavic, ogl. 58. — isporedi i prvi
primjer kod gazilac.
GAZISTE, m. mjesto gdje se gazi. a) vidi gaz.
— u rjecnicima: u Mikajinu (gaziste kud se
.gazi, brod ,vadum'), u Belinu (,vadum' 3601)), ■»
Bjelostjencevii (kod gaz), u Voltigijinu (,guado'
,durchfaki-t'), u Stulicevu. — b) vidi gaziti, 1, b
i 2, b. u Sulekovu rjecniku : ,tretplatz (bei ziegel-
brennern)'.
GAZITI, gazim, impf. vadare ; calcare. — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. gazi). — Postaje
od gaz nastavkom i. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu 119, u Mikajinu (gaziti,
prigaziti ,vadare, vado transire'), u Belinu (,vado'
360^5), u Bjelostjencevu (,vado, pervado, per vadum
seu aquam perambulo aut pedes eo, vada transeo,
pedibus trausvado, flumen pedibus trajicio, per-
vado'), u Jamhresicevu (,vadare'), u Voltigijinu
(,pestare, guazzare, guadare' ,durchwaden, treten'),
u Stulicevu (,vado trajicere, vadare'), u Vukovu
(1. ,waten' ,vadare'. 2. ,treten' , calcare').
1. 2}'>'^^(i^no.
a. vadare, hoditi po vodi (kad voda nije du-
boka). objekat je voda Hi drugo sto zitko. a)
aktivno. Na konih riku gazahu. Aleks. jag. star.
3, 263. Er mnokrat skroven niuk stvara zla ve-
lika, riku, ka ne rika, gaziti ju ne hodi. D. Ra-
nina 108''. Rijeku ne gaz', ka ne vika. J. Ka-
vanin 258^. Vodu gazim, a zedan sam. Nar.
pjes. vuk. 1, 238. Gazio blato do kojena. Gle
kako junacki gazi glib! M. Pavlinovic, rad. 16.
— ti ovom primjeru stoji mjeste broditi, jedriti :
Vec smo se ubrodili, vec more gazimo. I. T.
Mrnavic, osm. 113. — b) sa se, pasivno. Turska
krv po po|u se gazi. B. Krnarutic 31.
b. calcare, stajati na sto (objekat) nogama sa
svom tezinom tijela i s velikom silom, da se ono
smeci, smrsti. isporedi cepati, plesati, tlaciti. a)
u pravom smislu. Cetvrta zivina bjese zestoka,
cudna i jaka veoma ; zube gvozdene volike imase,
jedijase zubi i me|ase, a ostalo nogami gazase i
cepase. M. Divkovic, bes. 306''. Gazahu ga no-
gami. P. B. Baksic 74. Tlaci i gazi plemenitu
sitvu po po}u. F. Lastric, svet. 77'^. Udri, pope,
decicu, da ne gaze senicu. Nar. pjes. vuk. 1, 194.
Ovo j' glava jedno;^ gospodara, greota je od Boga
jednoga, da je kjuju oiii i gavrani, da je gaze
koi'ii i junaci. 2, 324. Da careve zem]e no ga-
zimo, da carovo raje ne taremo. 4, 296. Gaziti
kupus, grnzde. Vuk, rjec. kod gaziti. Onda se
meded obrno i uhvativsi ga stane ga gaziti. Vuk,
poslov. 92. 13raso vinograde svojo i gaziso grozde.
D. Danicic, sud. 9, 27. Gaziti mjehove ,die orgel
treten'. Gaziti koze ,felle treten*. u Sulekovu rjec-
niku. kod ,treten'. — u ovom primjeru subjekat
ne gazi svojijem nogama nego nogama kona na
kojemu jase: Sabjom sijece a mrkovom gazi.
Nar. pjes. vuk. 4, 190. — sa se, pasivno. Grisno
tilo neka se nogama gazi. A. Kanizlic, boj^o|ubn.
527. Ta dobri bi korii posustali, jer se trava
gaziti ne dade. Nar. pjes. vuk. 4, 278. — bj kad
je objekat celnde, moze znaciti: zlostavfaii uopce
Hi .srti/io ne paziti, prezirati (isporedi d)). To
no vaja da ti I'lU progonis i nogama ko robii'iu
gazis. M. A. Ro)kovic, sat. F8'i. Ko mo gazi
ta me ne pazi. (U Crnoj (xori). Nar. posl. vuk.
GAZITI, 1, h.
119
G-DJE
147. — c) i kod ohlcnoga liocla viose se kazati
gaziti kad se istice sto postaje od onoga po cemu
se ide. A noge su opet za to iiek pod glavom
gaze blato. V. Dosen 78^'. More Turci, ne gaz'te
orana. Nar. pjes. vuk. 2, 439. Gaze Turci Te-
|igu planinu i Tejigu zdravo pregazise. 3, 152.
Gazio si negde vatru zivu. P. Petrovic, gor. vijen.
113. — d) u jirenesenom, metaforickom smislu:
ne imati na sto (objekat) mkakva ohzira, posve
jjrezirati, sramotiti. Od pameti gazi zdrake i od
mudi-osti. J. Kavaiiin 4'"^. Gazi (grisnik) svemo-
gucstvo, pogrduje mudrost, ne boji se pravde,
tlaci bozije milosrdje. J. Banovac, razg. 148.
Gazis i tlacis sad jednu sad driigu zapovid lie-
govu. F. Lastric, ned. 343. A od Boga tko od-
lazi, zato isto narav gazi. V. Dosen 183^. Ko
se komsiji mrazi on obraz gazi. V. Bogisic, zborn.
390. Gazim gostojirimstvo i vjeru. S. l^ubisa,
prip. 139. Ti gazis stari red. M. Pavlinovic,
razg. 93. — e) (o domacijem pticama) coire, ispo-
redi rastiti, mrijestiti. Kokot gazi, progazi. F.
Kurelac, dom. ziv. 52. — sa se, reciprocno. ,Moje
se tuke vec pocele gaziti.' J. Bogdanovic. u je-
dnoga pisca xviii vijeka i o drugijem. domacijem
zivotinama: Pazi, mlada da se zivina ne gazi,
osobito sto je marve vece, jer plod od ne cestit
biti nece. J. S. Ee|kovic 191.
2. neprelazno.
a. vadare, vidi 1, a. a) u pravom smislu. sto
je kod 1, a objekat (voda ili drugo sto zitko)
stoji: aa) u loc. s prijedlogom u. Oto ti sinak
tvoj u vodi gdi gazi. M. Drzic 86. — bb) u loc.
s prijedlogom po. Tac lijepa pastirka viditi bi
meni, gdi bosa gazase po vodi studeni. D. Ra-
nina 126'*. Jedne^u rijeku s kraja slaze ter po
vodi naglo gaze. G. Palmotic 2, 477. A po krvi
jedan gazi junak. Nar. pjes. vuk. 2, 561. Po ka-
menu i po krvci crnoj gazi junak harambasa
Limo. 3, 312. — • cc) u gen. s prijedlogom preko.
Priko vode gazeci. M. Divkovic, zlam. 53^. Niti
ju sto kada muti, da priko ne (vode) gazi. A.
Kanizlic, roz. 58. — b) kad ima iiza se ace. s pri-
jedlogom u, imperfektivni je glagol prema zaga-
ziti, ugaziti, i znaci ulaziti u mjesto gdje se gazi
(po vodi itd.). U blato gazi. B. Krnarutic 19.
Ona gazi u vodu Cetinu. Nar. pjes. vuk. 1, 571.
— cesto u prenesenom smislu: kao mjesto u koje
se gazi tad je obicno kakvo zlo. Da se barem
toga pazi, u zlo svako da ne gazi. V. Dosen 189*.
Nijesam nikad u takve posle gazio. S. ^ubisa,
prip. 190. Gazi u dugove. M. Pavlinovic, rad.
122. Igru provodimo i gazimo u napasti. 141.
— c) tonuti vise Hi mane u vodu po svojoj tezini,
0 ladi. kad je ace. uz glagol, znaci mjeru. Gaziti,
kaze se za ladu: gazi toliko i toliko t. j. toliko
sama bez tovara u vodu potone kad se spusti.
S. Novakovic.
b. calcare, vidi 1, b. a) sto je kod 1, b objekat
obicno stoji u loc. s prijedlogom po. Neki ga-
zahu nogami po riemu. P. B. Baksic 66. Po ovoj
glavi gazite nogama. A. Kanizlic, kam. 319. Volij
sam da mi gazis po grobu no po trbuhu. (Volim
poginuti braneci se, nego da me ziva mucis).
Nar. posl. vuk. 37. — rjede s drugijem prijed-
lozima, kao svrliu : Koji jako i moguce gazi
svrhu zmaja. L. Terzic 266. i preko : Kad su seobe
naroda pr;^ko nas i Srba i Hrvata gazile. M.
Pavlinovic, razg. 72. i na s ace: Hi|ade naroda
stadose gaziti jedan na drugoga. Vuk, luk. 12, 1.
— b) kao hoditi uopce, ispjoredi 1, b, c). cesto se
kaze 0 nespretnom hodu. ViSto hodi, tiho gazi.
V. Dosen 71a. Tad se va|a razlaziti, vaja doma
svim gaziti. 169''. Napred gazi Petre Mrkonicu.
Nar. pjes. juk. 165. I ja sam jednom te misli
bio, pa gazec naprijed, nasao sam se u neprilici.
M. Pavlinovic, razg. 74.
GAZIV, adj. vidi gazjiv. — U Belinu rjecniku
(,vadabilis; vadosus' 360''), u Voltigijinu (,gua-
doso, vadoso' ,seiclite'), u Stulicevu (,vadosus').
GAZIVODA, /. ime dvjema selima u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 40. 44.
GAZIVODE, /. pi. bratstvo u Crnoj Gori u
nahiji rijeckoj. Glasn. 40, 19. Gazivodie, krvav:
junaci. Ogled, sr. 456.
GAZIVODIC, m. prezime. — xv vijeka. Matij
Gazivodie. Mon. croat. 89. (1460).
GAZJE, n. selo u Slavoniji u podzupaniji cta-
kovackoj. Pregled. 106.
GAZEICA, /. vidi 1. gagrica. — U Mikajinu
rjecniku (gazrica, gagrica od zita ,curculio, gur-
gulio'). — nije dosta pouzdano.
GAZUL, m. ime musko (rumunsko ili arba-
nasko?). — • xv vijeka i u Danicicevu rjecniku
(Gazulb). Gospodini, Pavelt Gazulb. Mon. serb.
481. 482. (1459).
GAZVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne-
zevackom. Niva u Gazvini. Sr. nov. 1873. 411.
GAZA, /. ono po cemu se gazi, blato, glib. —
Samo na jednom mjestu xviii vijeka u pisca
Dubrovcanina. Stari plas, hajina vedha, mahra-
mica pognusena nose se na daz i na gazu. B.
Zuzeri 370^.
GAZENE, n. djelo kojijem se gazi. — Stariji
je oblik gazenje. — IzmeSu rjeenika u Mikajinu
(grijeskom gazenje .transitio vado'), u Bjelostjen-
cevu (gazene), u Stulicevu (gazene iz Bjelostjen-
ceva), u Vukovu.
GAZIC, m. prezime. — U na.se vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 261.
GAZJ^IV, adj. vadosus, po kojemu se (mjestu,
vodi) moze gaziti, vidi gaziti, 1, a i 2, a. —
isporedi gaziv. — U Bjelostjencevu rjecniku (kaj-
kavski gazliv ,vadabilis').
GAZNA, /. vidi gazene. — U Sulekovu rjec-
niku (,treten; waten').
GDA, vidi kada.
GDANSKI, adj. koji pripada Gdansku. — U
Sulekovu rjecniku (,danziger').
GDANSKO, n. Gedanum, grad u Pruskoj (mm.
Danzig). — isporedi Dancik, Dancika. — Po
ceskpm Gdansko i pojskom Gdansk, Gdaiisko. —
U Sulekovu rjecniku (,Danzig').
GDANSTANIN, m. covjek iz Gdanska; plur.:
Gdanstani. — Nacineno od osnove gdansk na-
stavkom jan-in; kj pretvara se na c, a zatijem
sc na sc, st. — U Sulekovu rjecniku (,Danzigor').
GDANSTANKA, /. zensko ce(ade iz Gdanska,
vidi Gdanstanin. — U Sulekovu rjecniku (,Dan-
zigerin' kod ,Danzigei-').
1. GDE, GDI, vidi 1. kade.
2. GDE, GDI, vidi gdje.
GDJE, adv. i conj. ubi (quo, quoniam, dum,
quod), u kojem mjestu, iz cega su se i druga
znaceua razvila. — Oblik je praslavenski ktde
(s interognfivnijem znacenem), isporedi stslov. k-tde,
malorus. de (u rus. rA* * stoji ortograficki mj.
e), ces. kde, po^. gdzie ; u nasem je jeziku e za-
mijenilo e vec od prvijeh vremena. — Postaje
od interogativnoga korijena kt (isporedi tko, kad,
kamo, kuda itd.) nastavkom de (isporedi ondje,
ovdje, svagdje, drugdje itd.) kojijem se pokazuje
stajane u mjestu. — U svijem je rjecnicima, ali
ne svuda s oblikom gdje, vidi kod I.
GDJE, I.
120
GDJE, II, A, 1, a.
I. ohlilc.
a. praslavenskoga oblika k-tde vec je od pr-
vijeh vremena u nascDi jeziku nestalo; ohlici ki.de,
kde, gtde, gde hoji se ne rijetko nalaze u sta-
rijim Hpomenicima (kad nijesu po istocnom govoru)
samo su za to, jer su pisci Hi pisari mijesali
crkveni jezik .s narodnijem. treba tome dodati da
oblici ktde, Icde, a mozehiti i gde na nekijem
wjestima mogu hiti drugoga postana, vidi 1. kade.
b. kod svijeh stokavaca a i kod nekijeh (naj
juznijih) cakavaca praslavensko i. ispalo je a k
pred d jiromijenilo se na g, te po tome glasi it
juznom govoru gdje (po hercegovackom govoru,
all se moze cuti i u Bosni i u hrvatskoj krajini,
gde, od XVII vijeka. Stariiie. 11, 80 god. 1605),
u istocnom gde, u zapadnom gdi. u jiiznijeh pi-
saca (Duhrovcana) stoji cesto gde (u Spomeni-
cima srpskijem) i gdi : prvo radi toga sto je pisar
(Rusko logofet) litio drzati neke ohlike crkvenoga
jezika, drugo jer su Dubrovcani do nasega vre-
mena mijesali u knizeimi jezik zapadne oblike.
drukcije je sto se cesto nalazi gdi je (mozebiti i
u nase vrijeme, a bez sumne di je) ; ovdje se e
mijena na i ispred j, kao i u smijati se, grijati
itd. ■ — oblici gdje, gde, gdi (pisani gi>de, gde, gde
itd.) potvrdeni su od pit'vijeh vremena (gbde u
naj starijem, Kulinovu spomeniku god. 1189. Mou.
sorb. 2); izmedii rjecnika u Mikalinu (gdi, gdje,
kad se razumi stati ,ubi' ; kad se razumi iti, poci
,qno'), u Belinu (gdi ,ubi' 279*>), u lijelostjencevu
(gde, gdi ,ubi, ubinam, ubi gentium, ubi loci, iibi
terrarum, in quo loco'), ii Jambresicevu (gde, gdi,
,ubi' 1, 1014a), II Voltigijinu (gde, gdi, gdigodi,
gdigodir, gdimudrago ,ove, ovunque, in qualsi-
voglia luogo' ,wo immer'), u Stulicevu (gdi ,ubi,
quando, cum, dum, siquidem' ; gdje ,quando, dum,
cum, quoniam, quandoque' ; gdje ? ,ubi gentium ?
ubi terrarum ? ubi loci V ubi locorum ? ubinam
gentium ?'), u Vukovu (gde, istocno ; gdi, zapadno ;
gdje, jugozapadno; gde, juzno) , u Danicicevu
(gde ,ubi').
c. u oblika kod h moze otpasti g, te tako po-
staju oblici dje, de, de, di. ovi su naj obicniji u
nase vrijeme, a ptotvrdeni su od xvi vijeka: Ja
idah kako dobri taj drug, ki ne sumni nigdje
di je. D. Eanina 48''. Cu li dje njesto z-voknu?
M. Drzic 206 (rukopis iz kojega je nastampano
po svoj je 2i'>'ilici xvi vijeka).^ oblici de. M. Ve-
tranic 2, 146; di. 2, 224. A. Cubranovic 153 ni-
jesu dovo(no potvrdeni, jer su iz mladijeh ruko-
pisa; vidi i: De djevojka svoje dvore mela. [Kad
je ,djevojka' (a ne ,devojka'), va|alo bi da je i
,gdje' ili ,dJ6' (a no ,de') ; ali se tako moze cuti
i usred Dubrovnika i Sarajeva, proinda se i ono
prvo (,dje') govori. Vukj. Nar. pjes. vuk. 1, 10.
izmedu rjecnika u Vukovu (de, di, de).
d. kod vecine cakavaca i, se jii'omijenilo na a,
te (po tome kako e glasi u kojem govoru) postali
su, ali naj obicnije kod adverba, oblici (s ca-
kavskijem akcentom) kadi, kade; isti su oblici i
u kajkavaca. — oblik kadi potvrden je od xiv
vijeka: Odlucise, da se kopa kadi starci roku.
Men. Croat. 6. (1325). od onda dolazi (uz gdi, di)
u svijeh pisaca cakavaca (rijetko je pisano kade:
Zucto kadi! rii zakona, ondi ni razrisenja. Anton
Dalm., ap. <>), osim onijeh koji su, kao Kasic,
premda rodeni cukavci, pisali slukapskijem gu-
vorom, Hi u kojijch, kao u Kanavelira Korcula-
nina, u materinskom got-oru vec se kaze '^Ai] kade
govori se u nase- vrijeme kod sjevernijeh cakavaca:
Kamo gres? Kade ce§ ti bi-acu na6? Nar. prip.
mikul. 18. Kade j' ta Lopatov grad? 27. —
izmedu rjecnika u Vrancicevu (kadi ,ubi'), u lije-
lostjencevu (kade ,ubi', v. gdo), u Jambresicevu
(kade, kadi ,ubi' 1014a), y, Voltigijinu (kade, kadi
,ove, dove' ,wo').
e. kao sto je premijestanem slova od kto po-
stalo tko, tako je i od gde (mozebiti ptrije nego
je e zamijenilo e) postalo dge. ovaj oblik dolazi
XIV i XV vijeka: Da su vojni zidati zadi, torne
dg-i-jemi. (dge je im) hotjenje. Mon. serb. 106.
(1333). Vi.zde dge budu moci doseci. 306. (1420).
Dgje (,dgie') mi mozemo. 422. (1442). Mojemu
grbbu (grobu) dge mi se proluci leci. 416. (1442).
Podt ovomej zapisu dge bude upisano. iSpom.
sr. 2, 107. (1442). ali svi ovi pjrimjeri, osim zadita
dva, dolaze nam iz poznijega pjrijepisa (iz knige
koju Miklosic zove codex ragusiiius) ; i u Dani-
cicevu rjecniku. — ovaj se oblik uzdrzao u naj
juznijim krajevima nasega naroda do dana da-
nasnega, izgubivsi d: ge. U Pastrovicima, u Cr-
mnici (u Crnoj Gori) i u nahiji Barskoj govori
se ,ge' mjesto ,de {g<i&y, tako i u svima doga-
dajima do je ova rijec slozena s drugima, n. p.
,nige, svage' itd. Vuk, poslov. xxxii. Ge si, bane,
uputio? zar u b'jelu monastiru ge su nasa ve|a
dobra? Nar. pje.s. vuk. 1, 91. i u Vukovu rjecniku
s pirimjerom iz narodne pjjesme: Ge bi sjeia, da
ue sjede.
II. znacene.
A. adv.
1. interogativno, kod pravoga i nepjravoga pi-
tana.
a. ubi? u kojem mjestu? mjesto se shvata u
naj sirem smislu. (ovo je znacene j^'^'aslavensko).
a) uopce. Gde takova bogattstvija obresti? Mon.
serb. 58. (1293—1302). Gdi je kra} zidofski ki
se jest porc'.dil? Bernardiu 14. mat. 2, 2. Ispi-
tovase od liih kadi ce se Isukrst poroditi. 14.
mat. 2, 4. Ne znam gdje sam. Zborn. 43^". Jos
ga ne znam naci ; di je, ukaz' mi ga, majko moja !
I. Gundulic 12. Adame, kadi si? D. Barakovic,
jar. 12. Kadi jest, ki se je porodil, kra} zidovski?
F. Glavinic, cvit. 5a. Pogledaj kadi se sada na-
hodis. Michelangelo. 22. Da ne znamo ni kako,
ni gdi, ni kada ima doci Gospodin. P. Posilovic,
nasi. 95''. Odi, jiobro, da se domis|amo, di je
koji vitez poginuo. And. Kacic, razg. B05a. O
moj Mijo, de si sinoc bio? Nar. pjes. vuk. 1, 228.
Majka Maru i bije i kara, de jo bila od jutra
do podna. 1, 232. Ah moj Boze blagi ! gdi 1' je
sad moj dragi? 1, 268. I mi znamo gdi se }ubi.
1, 420. Nemoj tvojoj druzbi kazevati, de si bio,
sta li si cinio. 1, 460. Gde si dobra zadobio
doga? 1, 542. Te on trazi do je boje vino. 2, 368.
Vec mi kazi Arapove dvore, gdi su dvori Ara-
pina crna. 2, 419. — b) pitajuci gdjeje sto, ono se
trazi; kod toga se maze isticati da se ono ne vid)
ili da onoga nema, Hi ze{a da ono bude. aai
2)itanem gdje si zove se ko. Gdje si, knezo La-
zaru, vidio ti Bog veliki ! Nar. pjos. mikl. boitr.
23. A de si mi, dijete Maksime! Nar. pjes. vuk.
2, 527. — bb) tijem sto se sto trazi, pokazu^je se
da onoga nema (ako bi i moglo hiti) isticuci
zelu da bude Hi cudene za to sto onoga nijc. U
jednomu vlailaiiu ali gospodstini krstjanskoj ima
biti (a jao! a gdi je?) jedan sklad. M. Eadnic
245a. Nijo li deset ocisceno a doveterica joster
di .su? 281a. Tvoja pomoc sada di je? P. T.
Bogasinovic 20. A di jo dakle odgovor od vas
na ovlika dobra od Boga primjoiia? J. Banovac,
razg. 153. Gdi je srica da proinislis? V. Lastric,
test. 106a. Kanio vira? kanio t)bocaue? gdi je
tvoj Bog, gdi ti je ufane? M. A. Ke|kovic, sat.
D6''. — cc) istice se osohito da onoga nema. Gdje
smo se na bokari jioznali ? (Z). Poslov. dani5. 23.
— dd) istice se da onoga nema a da ne moze
^li biti. gdje stoji nekako u vrlo Hirokom smislu
GDJE, II, A, 1, a.
121
GDJE, II, A, 3, a.
te istice da onoga ne samo ne mole hiti ni na
kojem mjestu, alt ni u koje vrijeme, ni na Icoji
nacin itd. Gdi cu rodit' kad mi Bog ne dade?
Nar. pjes. vuk. 1, 622. De sii zene }nde svjeto-
vale? 2, 446. De jo sova izlegla sokola? Nar.
posl. vuk. 74. A gde ce strucak bosilka zakloniti
kog-a od zla vremena'?! Nar. prip. vil. 1867. 655.
Mogah obadva, ali ' gd je cu brata nbil i, Bog vi
i sveti Jovan'?! Pravdonosa. 1852. 31. Ne da
sultan ni puzeva plaza, gdje li dati Niksic zmaja
|uta? Osvetn. 5, 91.
b. quo? kamo, u koje nijesto? ovo znacene do-
lazi po zajiadnijem krajevima (ne samo u Crnoj
Gori i u Boci gdje se i onako ne razlikuje sta-
jane od micana) od xvi vijeka (vidi i u Mika-
linu rjecniku). Jos se spomen', sto ces biti i
gdi li ces vajmeh doci. M. Vetranic 1, 27. Jer
ne zna jos, zima gdje ga ce dognati. N. Dimi-
trovic 19. O srce ocino, gdi si otislo? B. Kasic,
per. 187. Dragi cacko, majko mila, pogledajte,
gdi sam mlada dovedena s hude srece. I. Gun-
dulic 48. Nu gdje ce so obratiti? P. Kanavelic,
iv. 42. Vajme! gdi cu? kada me je ostavila tu
pri paklu moja vila. J. Kavanin 433'^. Gdi cete
da idemo? J. Filipovic 1, 365^. Gdje cu poci
od duha tvoga? J. Matovic 337. De ste setale,
pet djevojaka? Nar. pjes. vuk. 1, 518. De ce
kruska no pod krusku? Nar. posl. vuk. 78. Po-
taja se i stade virke da gleda de ce, sta li ce
ovi coek. Nar. prip. vuk. 192. ,De ces?' ,Doma
a da de?' Nar. prip. vrc. 173.
2. jos u praslavensko doha od interogativnoga
znacena razvilo se driigo (indefinitno) o nena-
znacenom mjestu.
a. alicubi, u kojem mjestu, kod stajana. a) o
mjestu u Kzem znacenu. Koga je sve ca je gdi.
M. Marulic 67. Easvanu, pokom vas taj daz se
ustavi, izidoh, jeda nas gdi sreca sastavi. N. Na-
Jeskovic 2, 61. Jimas li kadi stan? D. Bara-
kovic, vil. 337. Jeli gdi tko, da od pastira mene
lijepu vil obrani? I. Gundulic 161. Kako je di
u komu mistu obicaj. A. d. Costa 1, 34. Jeli de
ko moj ? Nar. pjes. vuk. 1, 354. Da b' se mogla
jednoc kadi s manum stati. Jacke. 105. Kako
se gdje po nax-odu izgovara. Vuk, nar. pjes. 1, y.
Kad ko do nece da ostane. poslov. 50. — b) ali-
quando, quando, od mjesta je preneseno na vri-
jeme. Nijedna stvar ni tak luda, da ni gdi tu
i do pruda. P. Vitezovic, cvit. 70. Moj vezire,
sto mi de ne dodes? Nar. pjes. vuk. 1, 500. —
c) gdje— gdje znaci: na jednom. mjestu — na
drugom mjestu, a moze se kazati i o vremenu,
kao kad — kad. Jeda bi mu ovce, videci ona cabla
sarovita gdi bila gdi crna, zacele i jance saro-
vite gdi bile gdi erne. J. Banovac, prip. 221.
Trgovci mireci gdi zakinu dram,^ gdi uncicu a
gdi i voce. J. Filipovic 3, 152^. Nih gdi mlogo,
gdi imade ride. J. S. Ee|kovic 150. Za dan, za
dva, gde struk, gde dva. Nar. pjes. vuk. 1, 302.
De mane de vise. Vuk, poslov. xxii. — nalazi
se tako i gdje i gdje— gdje i gdje. Lijepe kuce
promajaju gdje i gdje hrpom, gdje i gdje usa-
m^ene. S. J^ubisa, l^rip. 2.
b. aliquo, quo, u koje mjesto, uz micane. —
od XVI vijeka po zapudnijem krajevima. Ni se
gdi uteci. M. Marulic 106. Niti se bojis vec, da
blago tve zgubis, nit' da ce t' gdi utec. N. Di-
mitrovic 21. Kad godi gdi pride tve lice pri-
bilo, svak mu se poklana. D. Ranina 83a'. Kada
bi se on di odmakao. A. d. Costa 1, 35. Sakrij
me de. Nar. prip. vuk. 6.
c. ovakovo gdje slaze se (sprijeda) s interogativ-
nijem zamjenicama i adverbima i daje im indeji-
nitno znacene. vidi gdjekoji, gdjekad, gdjegdje itd.
3. relativno. ovo znacene nije bilo praslavensko
(staroslovenski je oblik ideze), ali je sad ne sat)io
u nasemu nego i u ostalijem slavenskijem jezi-
cima.
a. ubi, u kojem (mjestu) ; mjesto se shvata u
naj sirem smislu. a) uopce o mjestu. aa) rela-
tivna recenica u kojoj je gdje stoji poslije glavne.
aaa) gdje je u svezi s adverbom (ondje, onamo,
tu itd.) u glavnoj recenici, kojijem se pokazuje
mjesto. Ondi, kadi su nili malini. Mon. croat.
54. (1428). Kada doliojahu ondi kadi stojini. M.
Marulic 174. Ondi, kadi jest prava vera. Antou
Dalm., ap. 92. Ali koji tuj mogase mir i pokoj
meni biti, gdi se svaki nas nadase zlu goremu?
G. Palmotic 1, 303. Ondi srce nase, gdje je i
skroviste blaga nasega. J. Matovic 67. — bbb)
adverba nema u glavnoj recenici, ali se moze
imati u misli. Videhb jere ne ima gde tezati.
Mon. serb. 18. (1233). Da kose gde je igumtnu
hbtenije. Dec. hris. 61. Povedi me, draga moja,
gdi sunacce moje siva. I. Gundulic 33. Ja cu
tebe pomno skriti gdi ne mozes bit nastena.
G. Palmotic 1, 367. Ne budi te sram prositi kadi
mores sto dobiti. P. Vitezovic, cvit. 40. Sad cu
nega uzdignuti, gdi ce slavu dostignuti. V. Dosen
211'>. Trudi se no cute gdje je |ubavi. I. M.
Mattei 303. Bia jesam gdi istice sunce, gdi istice
i kamo zapada. Nar. pjes. istr. 1, 20. — ccc) gdje
stoji mjeste relativne zamjenice kad bi ova bila
u takovom padezu i s takovijem prijedlogom (naj
cesce loc. s u Hi na) kojima se pokazuje prebi-
vane u mjestu. U kojem }ubo sole gde se maj-
storije obretaju. Dec. hris. 62. Jesmo dali mali-
nisce, kadi su bila dva malina. Mon. croat. 63.
(1444). Cvijet gdje miris ishodi. M. Vetranic
1, 182. Stole nose gdi ce sidit. M. Drzic 38.
Sta svrhu mista kadi bise dite. Anton Dalm.,
nov. test. 1, 2'\ Da pustices ti, da cvili rajska
Ijepos, di je tve stanje? I. Gundulic 9. Na spiju,
kadi Paval pribivase. F. Glavinic, cvit. ll*. Nije
mjesta, gdi ne slave ne silnoga vjerenika. G. Pal-
motic 2, 310. Dosavsi u palac kra}ev, di buduci
mnoga gospoda. N. Palikuca 25. U mistu di je
ucinio zlocinstvo. A. d. Costa 2, 43. Trazi lada
gdje ce ladovati. Nar. pjes. vuk. 1, 319. Kazuj
grobje gdi je ukopana. 2, 23. Po cardaku mlogi
civiluci, de se vjesa gospodsko oruze. 2, 231. —
amo moze spadati i ovakovi primjer, u kojem
gdje zamjenuje u cemu, cim: Govoreci: ,Pokoru
cin'te, pribliza se carstvo nebesko', gdi daje ra-
zumiti, da je krajevstvo nebesko pokora. Narucn.
46'>. — bb) recenica u kojoj je gdje stoji prije
glavne. aaa) u glavnoj ima adverab (ondje, onamo,
tu itd. isporedi aa) aaa)) koji odgovar a adverba
gdje. Gde proda, tu i carinu da plati. Mon. serb.
52. (1240—1272). Gdi je posluh, ondi je mir.
B. Gradic, djev. 130. l^ubav gdi vlada, gospostvo
drugo fuj nije vidit ikada. F. Lukarevic 87. Gdi
mu je srce onde mu je i blago. I. Ancic, svit.
145. Gdi je bogastvo , tu su i prijateji. (D).
Poslov. danic. 22. Gdi vam se zgodi naci jednu
nagradu od tri kamena, tuj kopajte. I. Dordic,
ben. 112. Gdi je grih onde je djavao. J. Fili-
povic 1, 324''. Di je pio, brate, tu je i zaspao.
Nar. pjes. bog. 291. Gdi se krajem i principom
duzna virnost i pokornost od podloznika pravo
ukazuje, ondi svega toga nije od potribe. M. A.
Eejkovic, sat. A2h. Gde brazdila, tu zaspala.
Nar. pjes. vuk. 1, 330. De ja nadoh za mene
devojku, onde nema za te prijateja. 2, 330. Gde
je cvet tu jo mod. Nar. posl. vuk. 41. Do zub
boli tu i jezik bjezi. 73. De je tanko onde i
puca. 74. — bbb) u glavnoj nema adverba, ali
se maze imati u misli. Gdi vo|a ne pristane, ne
GDJE, II, A. 3, a.
122
GDJE, II, B, 3.
moze biti gi'ijeh smrtni. A. Komulovic 10. Gdi
budem ja, hodi s oruzjem oni cas. G. Palmotic
1, 347. Jer gdi nije oko gospodara ne radi se
nego se obara. M. A. E.e|kovic, sat. E4a. — b)
od wjesta je jjreneseno na vrijeme. O Rumenko
ma lubjena, sad na dubju gdi je lis nik'o, cemu
sama ti od kamena kazes prsiV I. Gundiilic 352.
Doci ce vrime, di ces ti plakati. A. J. Knozovic
230.
b. quo, u Icojc (mjesto), kumo, uz micane. ovo
znacene dolazi u istijem krajevima u kojima i
interogativno kod 1, b. potvrdeno je od xv vijeka.
radi polozaja glavne i relativnc recenice i rijeci
u glavnoj kojima odgovara gdje vidi sto je ka-
zano kod a. Gdi te Bog posadi toti ti priside,
toti se nsadi. M. Marulic 213. Penuci se gdi
se sam ja uspoo. M. Drzic 260. Lisico imaju
svoje jamice, gdi bjeze od dazda. M. Divkovic,
bes. 79'\ Dostoj se privesti me gdje si priveo
lupeza. B. Kasic, zrc. 176. Uzivajmo slatke hlade,
gdi nas zove draga sjenca. I. Gundulic 403. Gdje
ziv covjek ne dohodi. P. Kanavelic, iv. 463. Ne
imade kraja zemje gdi nije dosla vira Isusova.
I. Ancic, vrat. 9. Hod', Lo\Tince, di t' je drago.
P. Hektorovic (?) 167. Gdi budes ti sam htiti
u cas mozes svud dopriti. A. Vitajic, ist. 349^.
Imas u pameti mista kud imas proc, gdi imas
doc. J. Filipovic 1, 332i>. Ne moguci doseci vo|a
gdi razum i poznane ne dosize. Ant. Kadcic 486.
Di bili bi zvani pripovidali bi. A. d. Costa 1, 57.
4. gdje kao i neki drugi adverbi relativni (kiida,
kad, kako itd.) nalazi se s prijedJozima do i od. —
do XVI vijeka. U cai-evb kladencb odb gde se i
zacelo. Glasn. 11, 134. (1336—1346). Do gde mo-
gase doseci. Spom. sr. 1, 62. (1405). Ni cu, da
primisti zima ju ni lito od gdi se namisti jednoc
stanovito. H. Luoic 220. Neka opeta tamo se
povi'ati, od gdi ju taj kleta bolizan uvrati. 237.
— jos cesie kad znaci: kad. Svezati i drtzati
do gde plati. Mou. serb. 206. (1387). Vt vsa
leta zivota gospodstva mojego i sinovt gospodstva
mi do gde su gospodstvu mi i sinovomb go-
spodstva mi knezb i vlastele i vsa opcina grada
Dubrovnika u pravomb i istinnomt prijatejstvu
i jubve. 355. (1428). Do gde je zivb gospodinb
despotB Durbdb. Spom. sr. 2, 98. (1441).
5. gdje moze biti zdruzeno Hi slozeno s nekijem
rijecima Hi rijeccama koje ma sire Hi ogranicuju
Hi drukcije pomijeraju znacene, vidi gdjegod,
gdje god, gdje mu drago, igdje, nigdje itd.
B. conj. ubi, quum, dum, quoniam, quod, od
relativnoga adverba gdje postaje konjiikcijom, i
to po svoj lyrilici naj prije s temporalnijem zna-
cenem (vidi A, 3, a, b). recenica, u kojoj je gdje,
svagda je podlozna.
1. ubi, quum, dum, si, recenica u kojoj je gd^e
pokazuje vrijeme u koje sto biva Hi maze biti.
a) ubi, quum, dum, kao kad, dok, docim, poka-
zuje uopce vrijeme u koje sto biva. Gde komu
daje Dubrovbcaniub svoj dobitbkb komu gode
trbgovbcu, tere mu od nega u biJib udritb, da
se klbne Latininb za tozi. Mon. serb. 147. (1349).
Gbde vi bi hotonbjo uzoste vse. Spom. sr. 1, 99.
(1409). Gdje receni uzviseni gospodin knez i
kapotan razumje knigu vi.se pisanu. Mou. serb.
464. (14.54). Toj ter gdi slisah ja, vas igrah,
kako bijes. S. Mencetid .54. Ne6e li ti svit zazriti,
ne6o li ti spasti lica, ne6'^li srtat' viku nica, gdi
te putom ko snsritiV A. Cubranovic 160. O go-
spode rajska i mila, inramorna jo srca odvise,
gdi je smrt toho umorila, tko za tobom no uz-
diSo. I. Gundulic 267. 1 razlog jo, da zostoka svu
Greciju >rgba smuti, .u zonit-u gdi od oka od r'le
Casti lio6' teguuti. G. Palmotic 1, 267. De se
jedan u nevo].i nade, da mu drugi u pomoci bude.
Nar. pjes. vuk. 2, 222. Prosi kmete, gdje mu
di'uge noma. Osvetn. 5, 8. — b) dum, kao dok,
pokazuje da radne glavne i podlozne recenice
bivaju u isto vrijeme, ali isticuci kod toga ^da
su one radiie u cem suprotne jedna drugoj. Sto
je vas svijet stec, tri lakti p d|inu gdi mu su
zadosti? M. Vetranic 1, 40. Izbrani moj cvite,
sto muce lezis tac, gdi meni krozi te probada
srce mac? N. Najeskovic 1, 193. Gdi bi me imala
svaki cas sliditi, to bjezi od mene sto moze na
sviti. D. Ranina 85a. Cemu, jaoh, nebesa vise
mene vidim sjati sred vjecnoga vedra iiresa, gdi
obrah zem|u i tamnosti a pognlih nih svitlosti?
I. Gundulic 240. Ovi samo grad Slobodan, gdi
rpbuju svi ostali, slobodom se vjecnom hvali.
G. Palmotic 2, 523. Da tako li dobicete, sramno
utec gdje ste spravni? P. Kanavelic, iv. 175. Ali
se bojim, da ima mlogo u krstjanstvu, koji, gdi
pastir nebeski priporucuje jjoniznost i krocinu,
oni su puni holosti i srcbe. F. Lastric, ned. 203.
Gdi sam imala vas slusati i |ubiti, bila sam ne-
poslusna. I. Velikanovic, prik. 69. On svekolike
zloce po coviku diluje, kada covik negovomu
napastovanu privoli, gdi drugojacje, kada mi ne
bismo privolili negovomu napastovaiiu, nista nam
ne bi mogao nauditi. B. Leakovic, gov. 47. O
sto ti je krkloni gorom zaci, gdje mozete, Bog
do, pojem saci? Osvetn. 4, 42. — c) si, kao ako,
pokazuje do cega stoji da bude ono sto je u
glavnoj recenici. — cesto u pisca xvii vijeka, a
jedan put u drugoga xvni. Gdi virovat nisi lina
Isukrsta, i ako ces smrt prijati, sada hoco biti
zdrava tej bolesti tvoja glava. P. Hektorovic (?)
95. Gdi ne dadu I'lemu slavu, usic Aim cu svim
trim glavu. 103. Di 1' ga neces nam kazati, znaj,
da ces se ti kajati. 114. Gdi li ne moz' sva pra-
viti, htij s mnom paklu se od23raviti. J. Kavaiiin
390^. — d) u jednom p>rimjeru xvi vijeka stoji
u recenici samoj po sebi koja pokazuje zefu ne-
cega sto je mucno da bude. ovako gdje treba
tumaciti kao i da kod 1. da, I, A, 1, b, /3) (II,
str. 167). Gdi bih se po sreci i ja ovdi pomladio !
M. Drzic 52.
2. quoniam, kao posto, po tome sto, od vre-
mena je preneseno na uzrok. — od xvi vijeka.
Htio sam svu bradu iskubsti, gdi inoj nije cut'
po gradu neg tvoje sramote. N. Najeskovic 1, 292.
Bog je dobar, prostice. Daklen gdi je dobar va}a
grisiti i zlo ciniti? J. Banovac, prip. 72. Vr-
hovno A^jece zudjelsko usumni se da on isti (Ivan
krstite^) lasno mogo bi biti Hrist, i toliko ve6o
gdi Ivan podobrivase cejad. S. Kosa 48**. Topi
biju za nedeju dana, de se caru rodila devojka.
Nar. jijos. vuk. 1, 470. Ne htednu mu jo odmah
dati gde je star i siromah. Nar. prip. vuk. 109.
Ali je nagrdona gdo joj noma dveju talpi. 113.
3. predasne (kod 2) kauzaliio znavci'te ograni-
ceno je tijem, sto podloznom recenicom u kojoj je
gdje izrii-e se od cega postaje t'leko unutrne, du-
hovno ganuce. vidi 1. da, I, B, 3 (II, str. 190—191).
— od XVI vijeka. a) u glavnoj recenici glagolom
Hi drugom kojom rijeci izrice se ganuce, a ovo
moze biti: zalost. Zac je meni veja muka, gdje
mo takoj podrazujes. M. Vetranic 1, 251. Tko
vole o srarti sve misli na svit saj, boloc se gdi
nami sve stvara zestok vaj, ne uziva zivota. D.
Ranina 93'^. Koju boles, jaoh, ja cuju, gdi je ne-
mocna dusa moja! I. Gundulic 246. Zostok vaj
mo cijopa i srco j)riliodi, gdi vila prilijopa ostajo
saiiia odi. G. I'aliuotic 2, 442. C'omu daklo ja da
so bolim gdjo mi jo ugrab|on moj sinak? I. Dordid,
bon. 4:5. Nogo zalim do mo provariso. Nar. pjes.
. vuk. 5, 209. Hi Xali§ de si ostario ? Nar. pjos.
GDJE, II, B, 3.
123
GDJE, II, B, 4.
petr. 2, 425. u glavnoj recenici moze se izreci
tjelesno stane kojijem se javja zalost: Krscane
tiizni stahu placuci gdi cica Jutosti poganske ne
smijahu pripovidati jime Isukrstovo. Ziv. kat.
star. 1, 218. Tko i:e bi suzice prolijevao gdi
smrtni taj narav nece se svrnuti? M. Vetranic
1, 5. Zejno uzdisu gdi tvoj buk uslisu. 1, 66.
Tresem se sva, gdje gine djevojcica svijetla i
mlada. G. Palmotic 1, 366. Proplako bi stanac
kami, gdi zalosna, privarena imah biti pogubjena.
1, 386. I trostruke me suze prolise, gdje mi
ne bi sudeno da u prvi dom ne ostanem. Pravdo-
nosa. 1852. 23. — radost, veseje. Er mi se po-
treba radovati gdi sam imo toliko vrijedna uce-
nika. I. Dordic, ben. 43. Veseli Crnogorci gdje
im Dolgoruk potvrdi gospodara. S. ^ubisa, prip.
127. ili smijeh, kao tjelesni ziiak veseja : Solomun
mu odgovori da se smije de car cara hoce da
pogubi na zenskom uzglav^u. Nar. prip. vuk. 197.
— zadovojnost. Nije li t' za dosti, gdi za te,
ma vilo, niojoj zi mladosti zivjeti nije milo? N.
Na}eskovi6 2, 29. — gnev, jutina. Kako Bog se
ne razsrdi, nisceta gdi tako ruzi te i grdi? H.
Lucie 242. Ona zavika od srcbe gdi joj ne ti
mladic pristati. I. Ancic, vrat. 33. Ni tu ti se
ne bib raz|utila de se varas Marku rad' junastva.
Nar. pjes. vuk. 2, 238. — zavidnosf. Ivoliko da
njeku zavidos imase, gdi nasu toliku ^uvezan
vidase. N. ISra|eskovic 2, 107. — cudene. Kad ta
vil uz pjesan na prozor izide, cudu se, gdi bijesan
zivot moj ne pride. S. Mencetic 91. Mi slabi se
cudimo gdi nas iwogone. I. Ancic, vrat. 79. Ja
se ne mogu izcuditi nasemu narodu, gdi je toliko
Slobodan sagrisivat a toliko se opet stidi svoje
grihe ispovidat? J. Banovac, prip. 37. Vec se
cudimo konu negovu, de ga oseldan pri br'jegu
ceka. Nar. pjes. vuk. 1, 84. Pa se zacudi gde
sve selo peva i veseli se. Nar. prip. vuk. 112.
— strah. Tolik me bjese strah, gdi t' iires takoj
sja. N. Najeskovic 1, 178. Prei^ade se Strabini6u
bane, de pogibe ludo i bezumno. Nar. pjes. vuk.
2, 285. Ako 1' si se, svekre, prepanuo, de je
Maksim jos tanko dijete. 2, 554. — oholost, liva-
lisane. Koji se oboli, gdi sabja negova u mao
cas krv proli od mnogo banova. M. Vetranic
1, 52. Povali se medu devojkama, de s' oteo
kona od Bugara. Nar. pjes. vuk. 2, 143. — sram,
stid. Ko se necu ja sramiti, gdi ti, u trudijeh
ki me odhrani, u razbludah sad me uhiti! G.
Palmotic 1, 140. Sramujom se mnogo, gospo-
dine, gdi nisam isto i do sad cinio. M. Zoricic,
osm. 3. Ona j' stidna i mis'ona de je dosla tudem
dvoru. Nar. pjes. vuk. 1, 66. — salene. Eavno
poje, zao nii je na te, gdi moj dragi otide niza
te. Nar. posl. vuk. 1, 477. Zao mu je ceda u
kol'jevci, de ostade od mjeseca dana. 2, 121. —
vrijedane. Da Maksimu zao ne ucinis, na ve-
se^u de ga sad poturas. 2, 546. — kudene, ka-
rane, zamjeravane. Guj, meni ne zabav' gdi se
ja olio|u. S. Mencetic 217. Ne zamiraj gdi nije
nakicena. J. Banovac, pred. ix. Korice te jutrom
i vecerom de si bila sa mnom pod cadorom. Nar.
pjes. vuk. 2, 284. — rug. Onda ce|ad kao rugabu
se, gdi Isus rece, da je zaspala. P. Lastx'ic, od'
288. — zahvalnost. Mol' Boga, devojko, gde sam
izboleo. Nar. pjes. vuk. 1, 121. Moli Boga de
se moja mater nije doma namjerila. Nar. prip.
vuk. 118. — b) glavnom recenicom ne kaze se
izrijekom ganuce, nego je u noj uzvik, blagoslov,
proklestvo itd. po kojemu se ono poznaje. Ja toj
videci, rijeh: ,0 nemila smrti! gdi ce nas ovdi
svijeh ob jednom satrti!' P. Hektorovio 72. Vala
Bogu! vala jedinome! gde mi Vlasi zaiiu u ne-
de}u. Nar. pjes. vuk. 1, 168. Lele mene do Boga
jednoga! de pogubih svoga sina Marka. 2, 197.
Eopce mqje! zmijo od Turaka! de propade u
tamnici mojoj ! moz' li s', robe, junak otkupiti ?
2, 274. Avaj mene do Boga miloga! de pogiboh
jutros pred mehanom. 2, 353. Hej Solune, ognem
sagoreo ! de u tebe ne ima junaka. 2, 463. Blago
Andriji de je poginuo! P. Petrovic, gor. vijen.
51. — amo mogu spadati i ovi primjeri: Ves'o
ti je ovi danak, moj mili Boze! de Jovanu ]ubi
vode u case dobro. Nar. pjes. vuk. 1, 44. Stra-
sivice Jaksica Todora! de on ne smje udrit' na
Ivana! 2, 598.
4. (mozehiti sirenem predasnega znaeena) pod-
loznom recenicom u kojoj je gdje izrice se sto se
tjelesnijem. ill duhovnijem naclnom osjeca, vidi
1. da, I, B, 1, b (II, str. 188—189). od da razli-
kuje se gdje tijem sto se ovom rljecl istice (i jos
vise kad je subjekat podlozne recenice objekat u
glavnoj) da subjekat glavne recenice n. p. cuje
uprav svojljem uslma, vidi svojljem oclma ono
sto je izreceno u podloznoj, a kad da moze se
kazati da ,cuje, vidi' i sto preko drugijeh \adi
obazna; tako cujem da |udi govore kaze se kad
se zna da se nesto pripovijeda, cujem gdje |udi
govore a osobito cujem |ude gdje govore kad se
cuje u pravom smislu nihov glas. all se nerijetko
sve tri konstrukclje mijesaju kod pisaca i kod
sama naroda. — od xv vijeka. a) u glavnoj je
recenici glagol Hi druga rijec kojom se pokazuje
tjelesno ili duhovno osjecane. ovo moze blti: vid.
Ugleda trup gdi lezi. M. Marulic 56. Vidjeh sto
Vila, gdje svaka luk nosi. M. Vetranic 2, 109.
Po svak cas vidamo, zalosna gospode, gdi nigda
zlo samo ne moze da dode. N. Najeskovic 2, 67.
Vidjeh gdje njetko bjezi. M. Drzic 269. Dru-
goga ces vidit banom gdi stoluje na Dunaju.
A. Cubranovic 144. Plakahu sve dumne gleda-
juci gdi mre. B. Kasic, per. 130. Vidih ogan
kadi stine. D. Barakovic, vil. 215. Izradi zalosti
ku si px'ijala, kada si uzrila gdi ga izranise. M.
Alberti 418. Ali opeta glasoviti pojacki se kra}
objav|a, gdi proc caru vojsku spravja. I. Gun-
dulic 433. Ali se Osman car opeta pazi, gdi sve
na boj tjera. 446. Zagledahu pogani, gdi Priska
moli. F. Glavinic, cvit. 213-. Silna upazih Vuci-
straha , gdje put uprav mene grede. G. Pal-
motic 2, 180. Vidim, gdi se rijeke od krvi s obje
strane proljevaju. 2, 260. Gledahu vase oci gdi
Isukrst krv prolivat poce. J. Kavanin 316b. Upazi
iznenade gdi ta crna ptica promece se u crno
dijete. I. Dordic, ben. 190. Kad kra} Baldasar
opazi ruku covicju gdi dvama prsti po zidu pise.
J. Banovac, prip. 26. Viditi tolike vojnike gdi
koju dicicu. F. Lastric, svet. 197^. Ugledah dya
covika, gdi se na mostu biju. M. A. Rejkovic,
sabr. 68. Otac svoje sinove uzre zlom godinom
zanesene, gdje ih more uzavrelo na bijesne va-
love sjemo tamo mece. I. M. Mattel 332. Ako
vidimo, gdi se tko jedan put opije, ne mozemo
reci, da je on pijanac. B. Leakovic, gov. 9. Ljepo
li je pogledati uz visoko vedro nebo, de se muiia
gromom igra. Nar. pjes. vuk. 1, 52. Dal' ne vidis
gde si poginula? 2, i20. Vide bane de mu druga
nema. 2, 271. Vidili smo primorkinu gdi do-
broga koria jase. Nar. pjes. istr. 2, 101. Vid'la
zaba de se koni kuju, pa i ona digla nogu. Nar.
posl. vuk. 34. Kad ugleda cara de ide. Nar. prip.
vuk. 133. I ugledase sina covjecijega gdje ide
na oblacima nebeskima. Vuk, mat. 24, 30. — cu-
vene. Ovo ja kako cuh gdi mo6no priseze. S.
Mencetic 125. Za sto je boljezan na smrti kufa
cut gdi poje u pjesan. M. Vetranic 1, 3. Ako bi
tkogodijer zacuo svoga iskriiega, gdi pogrduje
ime bo^je. A. Gucetic, roz. jez. 38. Glas iz luga
GDJE, II, B, 4.
124
1. GDJEGOI)
jedaii zacu gdi se uz gorske dipli sklada. I. Gun-
dulic 352. Ovdi se cuje glas, gdje pjeva ovii
standi. G. Palmotic 2, 333. Cujem, gdi mi niki
odgovara: ,Otce ja nikoga na grih ne nagovaram'.
J. Banovac, prip. 220. A cuo sam di }udi go-
vore. And. Kacic, razg. 205'\ Ciije dete gdi place.
D. Obradovic, basn. 3.5. Jeli pogiljjivije ogo-
varati i zloglasiti koga ili slisati gdi se ogovara?
B. Leakovic, nauk. B6G. Za to gotovo svaka Srp-
kina kojoj je brat umro oplaee i danas kad cuje
kvikavicu gdje kuka. Vuk, ziv. 224. — sanane.
Jer sam nocas cudan san usnio, de moj kalj)ak
pliva po Neretvi. Nar. pjes. vuk. 1, 464. San
usnila gospoda carica de joj na snu coek govorio.
2, 390. — citane. Nu si ctil dobro ti, Pavao gdi
pise. N. Najeskovic 1, 330. — tjelesno osjecaiie
uopce. Ter uzmnim zivot oc cuteci gdi venu. S.
Mencetic 30. Pojuci pjesan ocute gospodu gdi
ide uz skalu. N. Najeskovic 1, 242. Cute sveder
crv pogani gdje ih grize. B. Zuzeri 83''. — uo-
hodene, zastajane, sretane, stizane. Pastira naj-
dosmo cvileci, gdje suze otira. M. Vetranic 2, 137.
Iduci !^ubmir u lov nade gdje govori Eadat. N.
Najeskovic 1, 180. Kad no te nigda srih gdi
bludis pojem sam. D. Barakovie, vil. 294. Nade
gdi se je obisio nesricnik. I. Ancic, svit, 19. Su-
srite gdi nose iz Naima jedinoga sina nike udo-
vice. F. Lastrit', ned. 336. Nasavsi Izbozeta, gdi
slatko spava. I. J. P. Lucie, razg. 61. Zastasmo
te za vecerom, gde veceru ti veceras. Nar. pjes.
vuk. 1, 115. Tu nadose jednu nevjesticu, de joj
gore i noge i ruke. 2, 12. Iduci putoni sustignu
jednoga coeka de vodi dva brava na uzlici. Nar.
prip. vuk. 210. Nabasa na jednu babu, de ukraj
puta sjedi. "227. — domis}ane, mis^ene. Misled,
gdi ce ma gospoja s moje varke poginuti. G.
Palmotic 1, 368. Ali nemu odmah na um pade,
de su s' jedan drugom zavjerili. Nar. pjes. vuk.
2, 221. Tad se Dmitar bjese osjetio, de ce |uba
brata otrovati. 2, 628. — znane. Ne vijom, moj
Boze, tva pravda trpjoti tolik smi-ad gdi moze.
M. Vetranic 1, 10. Ah, sad poznam, gdi istino
odgovori meiii odi. I. Gundulic 97. — h) amo
spadaju i ovaki primjeri u kojima mjeste ;/lavne
recenice stoje rijeci evo, eto, eno, nuti. gdje stoji
jamacno po tome sto se one rijeci shvataju kao
da isto vrijede sto i imperativ glagola vidjeti.
Nut gdi im part drzi! N. Najeskovic 1, 247. Oto
ti sinak tvoj u vodi gdi gazi. M. Drzic 86. Ali
eto gdi skace k nam kolo satii-a. I. Gundulic 171.
A Hotima grada ono, iz daleka gdi se bili. 322.
Evo Husoina gdi ku posalbinu od Osmana nosi.
1. T. Mrnavic, osm. 131. Evo gdi covik prav
pravcat umira! M. A. Ke|kovic, sabr. 1. Al' eto
starca gde ide. Nar. pjes. vuk. 1 , 289. Nuto
didije gdje namiguje! 1, 385. Eno mi je u gra-
diiii gdi neven bere. 1, 426. Al' eto ti ]^utice
liogdana do on goni Ke}u i Milosa. 2, 221. Eto
ozdo dva dobra junaka de s' ceraju uz goru zo-
lenu. 2, 591.
5. gdje se izjednacuje jos vi§e s da, te se upo-
treb^ava i kad je u glavnoj recenici glagol Hi
druga rijcc kojom se pokazttje jav^ane, a u pod-
loznoj je ono sto se jav(a. vidi 1. da, I, B, 1, a
(II, str. 186—188). — od xvi vijeka. Egloga, u
kojoj pastiri Damon i Tirsi medu sobom zgovor
cine, kazuci, gdi Mopso place smrt go.spojo Nike,
bratucodo negovo. 1). Kanina 135i«. Voliko mi
josto .stvari od vas zvijezde prorokuju, yodri kra|i,
.svijotli carl vase plemo gdi jjostuju. G. Palmotic
2, 268. Ki'iiga ka/.o do ga kuno majka. Nar. j)jos.
vuk. 2, 265. A sapatom zbori .sirotina de mi
sjedi sualia istro.seiia. 2, 542. Nu objavi i svoj
braci kazi, de 6o ])uci tridesot topova. 2, .543.
G. da(ijem izjednacenem s da podloznom rece-
nicom u kojoj je gdje razlnze se i titmnci sup-
stantiv Hi zamjenica u glavnoj, vidi 1. da, I,
B, 4 (II, str. 1911)). iieki hi pritajeri po znacenu
mogli spadati i pod 3, 4, 5. Eazmi smrt jedinu
ja ne vim zlo vece ner meni istinu vjerovat gdi
nece. S. Mencetic 122. Cijem da tko zaplati
}ubav tuj veliku, gdi se sam htje dati za dat'
raj coviku? N. Najeskovic 1, 127. Ja ne znam
smi't goru neg rai'ien gdi bone. D. Barakovie, vil.
130. Neg su mi se zli bilizi jailni majci ukazali
gdi se gi'avran vijase nad merli od Zadra grada.
199. Ovo je |ubav nasega oca nebeskoga gdi
vlastitomu sinu ne prosti zivota. I. Ancic, svit.
159. Mili Boze, euda golemoga! gde brat sestru
deveru jiredade. Nar. pjes. vuk. 1, 24. Nek su
nemu dvoji troji jadi: jedni jadi de se ne videsmo.
drugi jadi de se ne sastasmo, treei jadi de se
ne jubismo. 1, 280. Jedna mi je tuga na srdakeu
mome de mi vranac konic jio poju ne skace.
I, 393. Videh cudo i nagledah ga se, de idase
patka potkovana. 1, 529. Tu se odmah jadu osje-
tila, de j' umro nejacak Jovane. 2, 42. Al' to
zacu od Budima kra|u, de krajica pokloni de-
vojku. 2, 595. Glas dopade gosjjodi krajici, de
je Ivan doso na Trutinu. 2, 598.
GDJEGDJE, adv. alicubi, u kojem (gdjekojem)
mjestu (indefinitno) , razlikuje se od indefinit-
noga gdje (kod II, A, 2) tijem sto se misU na
vise od jednoga mjesta. — isporcdi gdjesto. —
Postane vidi kod gdje, 11, A, 2, c. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stidicevu (gdjegdi
,alicubi'), u Vukovu (,hie und da' ,passim'). Zasto
sam gdigdi jirodujivao i s aceutom. F. Lastric,
test. XTii. Koji gdigdi po Filipju biva. J. S.
E,e|kovic 121. Ali nista videt ne mogase nego
degde krstaca barjaka. Nar. pjes. vuk. 5, 3.34.
— S'djegdje— gdjegdje kao gdje— gdje, vidi gdje,
II, A, 2, a, c). Buduci da sam slidio gdigdi prve,
a gdigdi druge. F. Lastric, test. xii.
GDJEGDJETKO, vidi gdjetko. — U jednoga
pisca nasega vremena (gdjegdjeko). Gotovo ne
minu dana, da ne dode gdjegdjeko na poklon. S.
^j^ubisa, l^rip. 100.
1. GDJEGOI), adv. alicubi (aliquo, unquam,
aliquo modo), rijeccom god gdje dohiva indefi-
nitno znaiche (isporedi gdje, II, A, 2). drukcije
je 2. gdje god, od cega se ovo razlikuje i ak-
centom i tijem sto se god nigda ne odjeluje od
gdje. — Gdje moze hiti u kojem mu drago oblikii
(vidi gdje, I), a mjeste god moze hiti gode, godi,
goder, godir, god itd. (vidi god). — Od xvi vi-
jeka (vidi primjer 31. Drzica kod a) s ohlikorii
gdjegodi), a izmedu rjecnika u Vrancicevu (kadi-
goder ,alicubi'; kadigodir ,uspiam'), u Mikafinu
(gdigodi, gdjegodi, kad se razumi stati ,alicul)i,
uspiam locorum vel gentium' ; gdjegod, gdjegodir,
kad se razumi poci ,quopiam, aliipio'), u Bclinu
(gdigodi, giligodijer , alicubi' 447"; gdigodi , aliquo'
598''; gdjegodi ,intordum' 721''), u Stuliceou (gdi-
god, gdigodi, gdigodir, gdigodira, gdigodje ,ali-
culii, uspiam locorum vel gentium'), u Vukovu :
gdjegod (gdjegod), 2. ,irgend wanu' ,aliquanil(),
quando(pxo': Dodi du ti gdjegod, kad uzimaui kad.
a) 0 mjestu. gdjegod: Ako gdjegod koji ostaje.
J. Kavanin 120''. Ako li se je gdigod namirio.
A. Kanizlid, kam. 9. Nedos nadi gdigod ni cila
versa. And. Kacie, razg. 318. Ima li gilegod de-
vojka koja jo na mo prikladna? Nar. i)jes. vuk.
1, 58S. A ear gledi i dosno i levo, ne bi 1' gdi-
god vidio Momira. 2, 160. 11" je gdogod s ])uta
zalutala, ili su jo lovei uvatili. 1, 274. — gdje-
godi: Ovdi ga du u ovu crkvu gdigodi za nodas
1. GDJEGOD
125
GDJENO
skrit. M. Drzic 221. Ova rijec evo u svetomu pismu
gdig-odi se nahodi. M. Divkovic, bes. 4''. — gd.je-
godir: I po Bracu i u Trogiru, gdjegodir se ke gla-
vice naziru. J. Kavanin 1181'. — gdjegod: Nije vece
cudo nastanulo, ni nastalo ni se degod culo. Nar.
pjes. vuk. 2, 22.8. Ne znas degod kamene pecine
de bi mogli vatru naloziti? 3, 419. — gdjegodi:
Pak ja podoh u svijet bijeli, da degodi boje sluzbe
trazim. 2, 139. — h) 0 vremenu. gdjegod: Ako
bi ocitnik ili grabioc digod ucinio se, morao bi
naslidovati Matea. G. Pestalic 67. — gdegode:
Sto se nisi gdegode umila? Nar. pjes. vil. 1866. 833.
— gdjegodir: Neka nastoje izkoreniti ovu nemoc,
gdigodir s ucenjem, gdigodir s nutkanjem. M.
Bijankovic 6. — c) Jiao sto gdje 7noze ne biti
ograniceno na samo nijesto a ni na vrijeme (vidi
gdje, II, A, 1, a, b) dd)), gdjegod moie znaciti:
od priUke. Prije gdjegod dva godista. S. Eosa
84^. a u ovom primjeru. takooo gdjegod tnoze se
shvatiti kao iole : Jesi 1' degod u zivotu, Marko ?
Nar. pjes. ^, vuk. 2, 403.
2. GDJE GOD (god sejace istice akcentom nego
gdje), adv. iibicumque (quocumque), gdjejerela-
tivno (vidi gdje, I, A, 3) a god daje mu neogra-
niceno znacene tako da se razumije o svakom
mjestu (ili vremenu) koje se hoce ili koje se moze
poviisliti, isporedi gdje mu drago. razlikuje se
od predasnega (1. gdjegod) ne samo akcentom
nego i tijem sto god nije zdruzeno u jednu rijec
s gdje i moze se od ovoga odijelifi jednom ili
vise enklitika, kao: gdje ga god vidis, gdje bi
god mogao naci, gdje bi ih god nasao itd. (u
Vukovu rjecniku nema ove razlike, te za oba zna-
cena ima samo gdjegod, gdjegod). — Gdje moze
biti u kojem mu drago obliku (vidi gdje, I), a
mjeste god moze biti gode, godi, goder, god itd.
(vidi kod god). — Od xiv vijeka (vidi b) s gode),
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (kadi godir ,ubi-
cunque'), u Belinu (,ubicumque' gdi godi 280^.
533^ ; gdi godir 447"), u Bjelostjencevu (gde gode,
kadi godar ,ubicunque' ; kade god ,ubivis, quando-
que in loco'), u Jambresiceva (gde gode ,ubicun-
que'), u Voltigijinu (gdi godi, gdi godir ,ovunque,
in qualsivoglia luogo' ,wo immer' ; kadi god ,ovun-
que' ,wo immer nur, wo nur'), u Stulicevu (gdje
god, gdje godi, gdje godijer ,ubivis, ubicunque'),
u Vukovu : gdjegod (gdjegod), 1. ,wo immer' ,ubi-
cumque'. a) 0 stajanu u mjestu. god: Gdi god
liegov stup cestiti i slika je slavna bila, nije je
mogla oboriti prike od tresne strasna sila. N.
G. Bunic, dubr. 4. Gdi su god bratja. P. Fili-
povic 47. Sretan bio, gdi god bio ! Nar. pjes.
vuk. 1, 147. Kado god vidis ko zivo stv 
Live Music Archive
Librivox Free Audio
Metropolitan Museum
Cleveland Museum of Art
Internet Arcade
Console Living Room
Books to Borrow
Open Library
TV News
Understanding 9/11